Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5830/2023
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
-
- R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠĆ, kojeg brani Toni Ivandić, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠĆ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, P: 210/21, KLASA: 413-01/21-26/1462, URBROJ: 513-02-6001/5-23-7 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog ŠĆ kao osnovana, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti te se ukida pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni ŠĆ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura / 6.781,05 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura / 113,02 kuna.
3. Protiv tog rješenja okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnome da je Vijeće izvršilo intervenciju u činjenični opis na način da je okrivljenika proglasilo krivim da bi počinio prekršaj dana 10. lipnja 2021., iako se okrivljeniku stavljalo na teret da bi počinio prekršaj dana 11. lipnja 2021. Naime, ne radi se o omašci u pisanju kako to navodi Vijeće, već o potpuno drugom danu inkriminacije. Žalitelj ističe da 11. lipnja 2021. nije bio prisutan na sajmu u Delnicama te je stoga uložio prigovor na prekršajni nalog, a ostaje pitanje da li bi uložio isti da mu se stavljao na teret dan 10. lipnja 2021.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, prekoračenjem optužnog prijedloga, koju žalitelj osnovano ističe u svojoj žalbi, ali i ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak proglasilo je okrivljenika krivim i kaznilo novčano kaznom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, počinjenog na način što kao porezni obveznik, obveznik fiskalizacije dana 10. lipnja 2021. godine na prodajnom štandu u Delnicama, na adresi [adresa] u blizini kućnog broj 10, odnosno prodavač na štandu ŽĆ nije u 9,05 sati izdao kupcima račun za donji već – gaće, koji je naplatio 60,00 kuna u gotovini, u 9,09 sati nije kupcima izdao račun za komplet čarapa koji je naplatio 50,00 kuna u gotovini i u 9,10 sati nije kupcima izdao račun za čarape koje je naplatio 30,00 kuna u gotovini.
7. Iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je ovlašteni tužitelj Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, Služba za nadzor, Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja, dana 5. srpnja 2021. izdao prekršajni nalog KLASA: 471-01/21-20/837, URBROJ: 513-02-6044/9-21-6, koji je po prigovoru okrivljenika transformiran u optužni prijedlog, a kojim se okrivljeniku stavlja na teret što nije kao porezni obveznik, obveznik fiskalizacije 11. lipnja 2021. godine na prodajnom štandu u Delnicama, na adresi [adresa] u blizini kućnog broj 10, isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćenih u gotovini iskazivao potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na drugi način i to tako da prodavač na štandu ewg nije u 9,05 sati izdao kupcima račun za donji već – gaće, koji je naplatio 60,00 kuna u gotovini, u 9,09 sati nije kupcima izdao račun za komplet čarapa koji je naplatio 50,00 kuna u gotovini i u 9,10 sati nije kupcima izdao račun za čarape koje je naplatio 30,00 kuna u gotovini preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, čime je počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 5. Općeg poreznog zakona.
8. Imajući u vidu činjenični opis djela iz optužnog prijedloga i uspoređujući ga s činjeničnim opisom djela sadržanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, proizlazi da u konkretnom slučaju nema podudarnosti glede vremena poćinjenja prekršaja između optužnog akta i izreke pobijanog rješenja o prekršaju, te je u ovom slučaju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak bez intervencije ovlaštenog tužitelja, izmijenilo vrijeme izvršenja prekršaja kao dan 10. lipnja 2021., navodeći u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju: „Ovdje valja napomenuti da je ovo Vijeće u činjeničnom opisu djela prekršaja u toč. I izreke ovog rješenja ispravilo vrijeme počinjenja te je kao isto pravilno označilo dan 10. lipnja 2021. godine, umjesto u optužnom prijedlogu pogrešno navedenog 11. lipnja 2021. godine. Po stavu ovog Vijeća, u konkretnom slučaju je riječ o očitoj omašci u pisanju, a s obzirom da iz provedenih materijalnih dokaza, nedvojbeno proizlazi da je predmetni porezni nadzor obavljen 10. lipnja 2021. godine.“
9. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije ovlašteno samo kreirati drugačiji činjenični opis od navedenog u optužnom aktu, s obzirom da bi time došlo do miješanja procesne uloge tužitelja i prvostupanjskog prekršajnog tijela. Naime, kada u tijeku glavne rasprave izvedeni dokazi pokazuju drugačije činjenično stanje nego je izloženo u optužnom prijedlogu, u takvoj procesnoj situaciji nazočni tužitelj može do završetka dokaznog postupka usmeno izmijeniti ili podnijeti novi optužni prijedlog koji se može odnositi na događaj koji je predmet optužbe, odnosno s njim usko povezani događaj. Ako je riječ o manjoj izmijeni u činjeničnom opisu djela ili njegovoj drugačijoj pravnoj kvalifikaciji izmjena optužnog prijedloga može se učiniti usmeno na zapisnik. Nadalje, sud može dopustiti prekid glavne rasprave radi pripremanja izmijenjenog ili novog optužnog prijedloga i za to će odrediti rok koji ne može biti dulji od osam dana. Okrivljeniku se u svakom slučaju mora pružiti mogućnost usmenog ili pisanog očitovanja o izmijenjenom ili novom optužnom prijedlogu.
10. Kako ovlašteni tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije izvršio izmjenu optužnog prijedloga, već je, kada su u tijeku glavne rasprave izvedeni dokazi pokazali drugačije činjenično stanje, točnije da je prekršaj počinjen 10. lipnja 2021., a ne 11. lipnja 2021., kako je to okrivljeniku optužnim prijedlogom bilo stavljeno na teret, ispravak činjeničnog opisa prekršaja u pogledu vremena inkriminiranog događaja samoinicijativno izvršilo prvostupanjsko tijelo državne uprave, čime je počinilo bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona na koju osnovano upire žalitelj iz kojih razloga je prihvaćanjem žalbe okrivljenika pobijano rješenje o prekršaju trebalo ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak.
11. Ovdje treba istaknuti da je jedno od najbitnijih načela prekršajnog postupka načelo zabrane reformatio in peius, odnosno zabrane preinačenja na teže. Radi se o načelu kojim se okrivljeniku daje osiguranje da žalba podnesena u njegovu korist ne može djelovati na njegovu štetu (ono što je dano u korist okrivljenika – pravni lijek) ne može se pretvoriti na njegovu štetu. Važnost zabrane preinačenja na teže poglavito je u postupku pred prvostupanjskim tijelom nakon donošenja rješenja o ukidanju prvostupanjske odluke o prekršaju, a što je izrijekom propisano odredbom članka 210. stavka 4. Prekršajnog zakona. Navedena zakonska odredba glasi: „Pri izricanju nove presude prvostupanjski je sud vezan zabranom iz članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona.” To je, u biti, najvažnije ograničenje za novi prvostupanjski postupak. U novom postupku pred prvostupanjskim prekršajnim tijelom, ono ne može prihvatiti izmjenu i proširenje optužbe na štetu okrivljenika. S tim u vezi napominje se da je člankom 210. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano: „Prvostupanjski sud kojem je predmet dostavljen na ponovno suđenje uzet će za osnovu prijašnji optužni prijedlog. Ako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, taj će sud za osnovu uzeti samo onaj dio optužnog prijedloga koji se odnosi na ukinuti dio presude.“
12. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otkloniti će istaknute nedostatke, imajući u vidu razloge ovog rješenja i postojeći optužni prijedlog, te vodeći računa o žalbenim navodima, donijet će novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
13. Zbog izloženih razloga, sukladno odredbi članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
