REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8089/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČE, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. lipnja 2024., broj Pp-855/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. ČE, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. lipnja 2024., broj Pp-855/2023-9, proglašen je krivim okr. ČE da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Ivana Bačića, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda.
5. Prije svega, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da inkriminirani prekršaj ne može biti počinjen već samim time što poruke upućene na mobilni telefon svjedokinje ME nisu bile usmjerene prema njoj, nego prema trećoj osobi. Takav isključivi stav nije prihvatljiv jer sasvim sigurno, ako ne i notorno, postoje životne situacije u kojima osobi na čiji mobilni telefon budu upućene poruke koje se odnose na treću osobu bude povrijeđeno dostojanstvo, a pogotovo da takvim porukama bude uznemirena. To naravno ovisi o puno faktora, nije ih moguće ni pobrojati niti postoji pravilo, ali među njima je svakako i odnos tih dviju osoba, kao i brojni drugi. No, u pravu je okrivljenik da prvostupanjski sud, u prethodno navedenom smislu, nije dovoljno kritički promotrio iskaz svjedokinje ME.
6. Iz iskaza svjedokinje ME proizlazi da je prije inkriminiranog događaja slala okrivljeniku poruke uvredljivog sadržaja odgovarajući mu istom mjerom na njegove poruke takvog sadržaja. Znači, svjedokinja je na mobilni telefon primala uvredljive poruke koje joj je slao okrivljenik i koje su se odnosile na nju, a na takvo ponašanje okrivljenika je odgovarala na isti način. Nadalje, iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da, ni u inkriminirano vrijeme niti prije toga, nije bila u emotivnoj ili nekoj drugoj vrsti veze s osobom prema kojoj su predmetne poruke bile usmjerene. Također, kako se to pravilno ističe u žalbi, iz odgovora navedene svjedokinje na izravan upit: „Na koji način ove poruke koje vam je ČE poslao vrijeđaju vaše dostojanstvo i uznemiruju vas a obzirom se odnose na treću osobu?“ jasno proizlazi da nije bila uznemirena niti joj je bilo povrijeđeno dostojanstvo zbog sadržaja napisanih poruka, nego zbog činjenice da joj ih je poslao okrivljenik.
7. Po ocjeni ovog suda, gore navedene elemente koji proizlaze iz iskaza svjedokinje ME, a koje ovaj sud smatra bitnim za ocjenu je li ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno za ocjenu može li se ME smatrati žrtvom nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički promotrio ni same za sebe niti u njihovom međusobnom djelovanju. Pritom se naročito misli na činjenicu vrste odnosa između svjedokinje ME i osobe prema kojoj su poruke bile usmjerene, kao i činjenicu da svjedokinja nije bila uznemirena niti joj je bilo povrijeđeno dostojanstvo zbog sadržaja napisanih poruka (a za ocjenu radi li se o prekršaju psihičkog nasilja u obitelji verbalnom odnosno pisanom komunikacijom odlučan je, između ostalog, i sadržaj izgovorenih odnosno napisanih riječi), nego zbog toga što joj ih je poslao okrivljenik, koji joj je, kako je to sama navela, i prije slao uvredljive poruke, na koje mu je odgovarala istom mjerom.
8. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri zaključivanju, jer je provedene dokaze trebalo cijeniti s više pažnje i kritičnosti pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
9. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze kao i druge dokaze za koje se ukaže potreba izvođenja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
10. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
