Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6575/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Industrogradnja d.d. u stečaju sa sjedištem u [adresa] i okrivljenika HT, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Industrogradnja d.d. u stečaju, podnesenoj po stečajnoj upraviteljici TT protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 21. travnja 2023. godine, broj: 39 Pp-1461/2022-16, na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Industrogradnja d.d. u stečaju, te se pobijana presuda potvrđuje.

II Ukoliko okrivljena pravna osoba u roku od 30 dana po primitku ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

III Okrivljena pravna osoba obvezna je naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to okrivljena pravna osoba Industrogradnja d.d. u stečaju sa sjedištem u [adresa] novčanom kaznom u iznosu od 280,00 eura (dvjestoosamdeset eura), a okrivljenik HT, kao odgovorna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka pred prvostupanjskim sudom u paušalnom iznosu od 13,28 eura (trinaest eura i dvadesetosam centa), svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljena pravna osoba Industrogradnja d.d. u stečaju podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnom da su predali Fini 25. svibnja 2021. godišnji financijski izvještaj za 2020. te da se predani izvještaj sastoji od bilance, računa dobiti i gubitka, bilješki uz financijski izvještaje na dan 31. prosinca 2020. i odluke o rasporedu gubitka od 15. veljače 2021., slijedom čega smatraju da su ispunili svoju obvezu. Ističu da sud nije uzeo u obzir dokaze koje je okrivljena pravna osoba dostavila u spis, pa da stoga nije potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka. Dalje ističu da su proglašeni krivim za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. Zakona o računovodstvu no da takva zakonska odredba ne postoji. Predlažu da se pobijana presuda ukine, odnosno da ih se oslobodi od optužbe.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno je primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, kao prekršaj iz primijenjenog propisa. To stoga što je u vrijeme počinjenja prekršaja sankcija za djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret bila propisana člankom 42. stavkom 1. točkom 35. i stavkom 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20), slijedom čega žalitelj neosnovano ističe da su okrivljenici proglašeni krivim za nepostojeći prekršaj. Ispitujući dalje pobijanu presudu ovaj sud je našao da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.

7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključio da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika vezanih uz obrazloženje pobijane presude, koje smatraju nejasnim i proturječnim samom sebi, ističe se da iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da okrivljenici nisu u propisanom roku do 30. lipnja 2021. dostavili Fini financijsko izvješće za statističke i druge potrebe za kalendarsku 2020. godinu, a da je to prvostupanjski sud utvrdio iz Izvatka iz Registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. godinu izdanog od Fine 21. travnja 2022. godine. Prvostupanjski sud dalje zaključuje da je iz istog Izvatka vidljivo da su dana 25. svibnja 2021. okrivljenici dostavili Fini financijsko izvješće za 2020. za javnu objavu. Bitno je istaknuti da dostava financijskog izvješća za javnu objavu predstavlja drugu i različitu obvezu poduzetnika i njegove odgovorne osobe od dostave financijskog izvješća za statističke i druge potrebe, pri čemu su i rokovi za predaju istih drugačiji, a za kršenje i jedne i druge obveze propisane su sankcije za dva odvojena djela. Mogućnost koju predviđa Zakon o računovodstvu i to člankom 32. stavkom 2. da poduzetnici kojima je poslovna godina jednaka kalendarskoj mogu istovremeno dostavom financijskog izvješća za javnu objavu sa dodatnom dokumentacijom Fini do 30. lipnja 2021. za 2020. godinu ispuniti i obvezu predaje financijskog izvješća za statističke i druge potrebe, okrivljenici nisu iskoristili obzirom na to da su od dokumentacije predane za javnu objavu dostavili: bilancu za poduzetnike, račun dobiti i gubitka za poduzetnike, bilješke uz financijske izvještaje, odluku o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitaka i odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvještaja, a što ne predstavlja potpunu dokumentaciju propisanu Pravilnikom o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe („Narodne novine“ broj: 2/17). Slijedom istaknutog ovaj sud smatra da je prvostupanjska presuda valjano obrazložena te da su dani dostatni i jasni razlozi vezani uz krivnju okrivljenika za počinjeni prekršaj.

9. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne imao u vidu sve relevantne okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi olakotnim cijenio dosadašnju nekažnjavanost dok otegotnih okolnosti nije našao kod okrivljene pravne osobe, tako da je okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju njezine odgovornosti. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenoj pravnoj osobi primjerena novčana kazna, jer se radi o novčanoj kazni koja je izrečena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, daleko ispod minimuma novčane kazne propisanog za ovakvu vrstu prekršaja i to blizu općeg minimuma novčane kazne propisanog za pravnu osobu člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog ovaj sud nije našao zakonske osnove za daljnjim ublažavanjem već ovako znatno ublažene novčane kazne.

10. Stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljene pravne osobe postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se ista ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

11. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljena pravna osoba u roku od 30 dana po primitku ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

12. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka na zakonu je utemeljena.

13. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene pravne osobe, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba dužna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

1. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

2. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 12. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, stečajnu upraviteljicu TT i tužitelja.