REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2133/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i odvodnja ŽRNOVNICA CRIKVENICA VINODOL d.o.o. iz Novog Vinodolskog, Dubrova 33, OIB: 36612651354, zastupanog po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 11. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 12. ožujka 2025. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a, dalje ZPP-a

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, Varšavska 4/II, posl. br. Ovrv-8427/2021 od 24. travnja 2023., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiriti tražbinu tužitelju Vodovod i odvodnja ŽRNOVNICA CRIKVENICA VINODOL d.o.o. iz Novog Vinodolskog, Dubrova 33, OIB: 36612651354, u iznosu 145,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 9,26 EUR od 15. travnja 2021.,

- 21,83 EUR od 20. svibnja 2021.,

- 6,75 EUR od 18. lipnja 2021.,

- 26,85 EUR od 20. srpnja 2021.,

- 26,85 EUR od 20. kolovoza 2021.,

- 26,85 EUR od 20. rujna 2021.,

- 26,85 EUR od 20. listopada 2021.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, Varšavska 4/II, posl. br. Ovrv-8427/2021 od 24. travnja 2023., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiriti tražbinu tužitelju Vodovod i odvodnja ŽRNOVNICA CRIKVENICA VINODOL d.o.o. iz Novog Vinodolskog, Dubrova 33, OIB: 36612651354, u iznosu 135,70 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos i u tom se dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, ranije prijedlogu za ovrhu u predmetu posl. broj Ovrv- 8427/2021 od 22. listopada 2021., kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, navodi da prema njegovim poslovnim knjigama postoji dugovanje tuženika od 280,93 EUR. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, Varšavska 4/II., poslovni broj Ovrv.-8427/2021 od 24. travnja 2023., određena je ovrha na temelju vjerodostojne isprave, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 280,93 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, te je ovrhovoditelju odmjeren nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 32,36 EUR.

2. U prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tuženik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti iz svih zakonom dopuštenih osnova. Ističe kako iz predmetne vjerodostojne isprave, temeljem koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi, nije jasna pravna osnova niti specifikacije visine ovrhovoditeljevog potraživanja kao ni datum dospijeća. Ističe da vjerodostojna isprava ne sadržava sve potrebne podatke sukladno st. 3. čl. 31. Ovršnog zakona. Osporava potraživanje ovrhovoditelja jer nema dugovanja prema ovrhovoditelju, budući da s ovrhovoditeljem nije bio u ikakvom vjerovničko dužničkom odnosu. Ističe prigovor zastare, predlaže usvojiti njegov prigovor, i pobijano rješenje o ovrsi staviti izvan snage, te provesti postupak kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi, sud je u skladu sa odredbom čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), dalje u tekstu OZ, stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Očitujući se na navode prigovora, tužitelj u podnesku od 14. svibnja 2024. navodi da je tuženik korisnik vodnih usluga tužitelja budući da je vlasnik nekretnine, u naravi suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom: etažno vlasništvo (E-39), Garsonijera tip „S4“ sa spremištem D2, stubište 1, prizemlje, stan broj 2, koja se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje s blagovaonom, kupaonice, balkona ukupne površine od 2,40 m2, na području mjesta pružanja usluge tužitelja. Ističe da Zakon o vodnim uslugama definira korisnika u članku 42. Zakona, a vezano za cijenu i način naplate vodnih usluga Zakon o vodnim uslugama u člancima 42. -46.propisuje da Odluku o cijeni vodnih usluga određuje Isporučitelj usluge, odnosno konkretno tužitelj. Na isporučitelju je da izračuna sveukupno fiksne troškove i varijabilne troškove te odredi kako će ih naplatiti korisnicima. Tužitelj se odlučio za naplatu fiksnog troška u jednakom iznosu od svih korisnika u stambenim zgradama kao i za obračun varijabilnog dijela po potrošnji za stambene prostore koji imaju ugrađene ispravne i baždarene sekundarne vodomjere kako je određeno u članku 50. i 51. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službene novine Primorsko-Goranske županije broj: 32/2012 od dana 9. kolovoza 2012. s Dopunama i izmjenama objavljenim na web stranici isporučitelja. Tuženik je 2021., bio jedini korisnik zgrade na adresi [adresa] koji nije iskoristio pruženo mu pravo ugradnje sekundarnog vodomjera te se obračun utroška vode izvodi temeljem čl. 51. st. 5. Odluke. U konačnici je tuženik 16. kolovoza 2022. ugradio sekundarni vodomjer u svom apartmanu. Ujedno obrazlaže sam proces izračunavanja razlike potrošnje za korisnike koji nemaju ugrađeni sekundarni vodomjer u stambenoj zgradi. Od ukupne potrošnje na glavnom vodomjeru oduzima se potrošnja po sekundarnim brojilima, te se tako dobije razlika u potrošnji koja se dalje dijeli na sve korisnike u zgradi koji nemaju ugrađeno sekundarno brojilo na jednake dijelove. Program automatski izračunava razliku potrošnje po korisnicima koji su na razlici potrošnje, tj. koji nemaju ugrađene sekundarne vodomjere. U konkretnom slučaju radi se o naplati razlike potrošnje gdje šifra 982600 označava glavni vodomjer cijele zgrade, a šifra tuženika 982606 je bez kontrolnog, tj. sekundarnog vodomjera. Iz dostavljenog Prikaza objekata unutar brojila razvidno je da je npr. u srpnju 2021. tuženiku obračunata razlika potrošnje na način da se od glavnog vodomjera oduzela sva potrošnja zabilježena na sekundarnim vodomjerima, pa tako u konkretnom slučaju je u srpnju 2021. obračunata potrošnja na glavnom vodomjeru iznosila [broj vodomjera] m3, a tuženiku je obračunata potrošnja u varijabilnom dijelu od 16 m3 slijedom činjenice da je ostalim korisnicima sveukupno obračunato 31 m3 potrošnje (a svakom sukladno potrošnji iskazanoj na zasebnom sekundarnom vodomjeru). Po istom je principu tuženiku fakturirana potrošnja i u odnosu na ostali dio utuženog razdoblja. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja ističe da isti nije osnovan budući da sukladno čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima tražbine na ime naknade za isporučenu vodu zastarijevaju za jednu godinu, a prvi utuženi račun dospijeća plaćanja je 15. travnja 2021. i odnosi se na prethodni mjesec tj. ožujak 2021. a ovršni postupak je pokrenut podnošenjem ovršnog prijedloga dan 22. listopada 2021. odnosno pokrenut je unutar zakonom određenog jednogodišnjeg zastarnog roka.

5. Tuženik u podnesku od 20. lipnja 2024. navodi da je zajedno sa suprugom vlasnik apartmana od 32,40 m2 u [adresa] od 1992. na adresi [adresa], kojeg koriste isključivo preko ljeta u razdoblju od 7-15 dana. Svi apartmani zgrade, pa i tuženikov, imaju ugrađen vodomjer od 1992. kojeg je još tada ugradila Industrogradnja d.d. Budući da je tužitelj odbijao prihvatiti već ugrađene vodomjere i prema njima ispostavljati račune vlasnicima apartmana, 2014. godine je isti ugradio u apartmane nove digitalne vodomjere čija je cijena iznosila 212,36 EUR. Ugradnju novih vodomjera je prihvatilo 13 vlasnika apartmana dok je tuženik dopisima tražio tužitelja da prihvati njegov od prije ugrađeni vodomjer te je istog obavijestio da je spreman svoj vodomjer dati na održavanje, baždarenje i u vlasništvo tužitelja, a sve s ciljem da se na temelju njega utvrđuje stvarna potrošnja, na što nikad nije primio odgovor tužitelja. Prihvatom novih vodomjera pojedinih vlasnika apartmana te ugradnjom istih 2014. godine, ugrađena je i slavina u hodniku zgrade za zalijevanje cvijeća i dvorišta koju je tuženik odmah dopisom prijavio tužitelju s obzirom da se radi o ilegalnoj ugradnji. Tužitelj se na tuženikov dopis o ilegalno ugrađenoj slavini očitovao na način da "Problem slavine za zalijevanje cvijeća treba riješiti s upraviteljem zgrade te eventualno ugraditi kontrolni vodomjer za obračun potrošnje između stanara." Ističe kako unatoč tome što je prijavio ilegalni priključak i ilegalnu potrošnju tužitelju isti ga upućuje da sam riješi nastali problem, a u isto vrijeme uredno obračunava potrošnju vode tuženiku sa ilegalno ugrađene slavine. Drži da tužitelj tuženiku nezakonito i nepravilno obračunava varijabilni dio potrošnje vode na način da očita glavni vodomjer, sekundarna mjerna mjesta (ugrađene digitalne vodomjere) te naposljetku potrošnju na glavnom vodomjeru umanji za ukupna očitanja po sekundarnim mjernim mjestima, te ostatak potrošnje koji ostane fakturira tuženiku. Navodi da tužitelj tuženiku fakturira potrošnju vode po ilegalno ugrađenoj slavini koja služi da zalijevanje cvijeća i dvorišta te prema potrošnji vode od glavnog vodomjera do svakog pojedinog apartmana u kojima je ugrađen digitalni vodomjer temeljem kojeg se obračunava potrošnja isključivo vlasniku koji je ugradio digitalni vodomjer. Ističe kako na temelju nijednog zakonskog propisa nije dužan plaćati potrošnju varijabilnog dijela vode koja se potroši na ilegalno ugrađenoj slavini. Prilaže i Odluku povjerenstva tužitelja kojim isti priznaje da obračunava učinjenu potrošnju vode preko ilegalno ugrađenog trošila, kao i potrošnju od glavnog vodomjera do pojedinih sekundarnih vodomjera.

6. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u financijsku karticu za utuženje na dan 22. listopada 2021. (stranica 6 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke Porezne uprave (stranica 7 spisa), račun broj 12571-1- od 24. travnnaj 2023. (stranica 26-27 spisa), financijska kartica (otvorene stavke) do dana 11. rujna 2023. (stranica 38-43 spisa), financijska kartica do dana 31. prosinca 2022. (stranica 44-46 spisa), vlasnički list (stranica 78-84 spisa), popis korisnika zgrade (stranica 85 spisa), računi (stranica 80-94 spisa), cjenik vodnih usluga (stranica 95-96 spisa), Odluka o cijeni vodnih usluga (stranica 98-99 spisa), Odluka o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službene novine Primorsko-goranske županije broj: 32/12) (stranica 100-114 spisa), Dopune i izmjene Odluke o općim i tehničkim uvjetima od dana 23. srpnja 2013. (stranica 115 spisa), Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga od 25. ožujka 2016. (stranica 116 spisa), Odluku o priključenju na komunalne vode građevine (Službene novine Primorsko-goranske županije, broj: 32/2014 od 31.10.2014.) (stranica 117-129 spisa), Odluku o odvodnji otpadnih voda na području Grada [adresa] (Službene novine Primorsko- goranske županije, broj: 32/2014 od 31. listopada 2014. (stranica 130-135 spisa), Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga javne odvodnje od dana 18. lipnja 2014. (stranica 130-151 spisa), Odluku o izmjeni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje od dana 20. ožujka 2015. (stranica 152-153 spisa), Odluka o izmjeni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje od 25. veljače 2015. (stranica 154 spisa), kartice potrošnje (stranica 156-187 spisa), prigovor od 15. rujna 2017. s povratnicom (stranica 193-196 spisa), odgovor na prigovor od 21. srpnja 2014. (stranica 197 spisa) i Odluku tužitelja od 30. rujna 2014. (stranica 204 spisa), fotografije (stranica 205-206 spisa).

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev spram tuženika za isplatom iznosa u visini 280,93 EUR po osnovi korištenja vodnih usluga za razdoblje od ožujka 2021. do listopada 2021. u apartmanu - garsonijeri površine 32,40 m2 u [adresa] u vlasništvu tuženika.

8. Među strankama nije prijeporno:

- da je tuženik vlasnik apartmana površine 32,40 m2 u [adresa] na adresi [adresa],

- da tuženik u prijepornom razdoblju nije imao ugrađen sekundarni vodomjer.

9. Prijeporna je:

- osnova i visina tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužitelja

10. Glede osporavanja valjanosti vjerodostojne isprave tužitelja, ističe se da je tužitelj visinu svoje tražbine dokazao financijskom karticom i priloženim računima iz kojeg je razvidna visina utuženih potraživanja, kao i njihovo dospijeće. Ta financijska kartica predstavlja vjerodostojnu ispravu iz članka 31. OZ jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Na njoj nije navedeno upozorenje o mogućnosti pokretanja ovrhe u slučaju neplaćanja, ali prema čl. 31. st. 3. OZ takvo upozorenje mora sadržavati samo račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost, a ne i izvadak iz poslovnih knjiga. Uvidom u utužene račune (stranice 80-92 spisa) utvrđeno je da se na svakom od njih nalazi upozorenje iz članka 31. stavka 3. OZ, slijedom čega tuženikov prigovor da o tome da financijska kartica nije vjerodostojna isprava (stranica 6 spisa) nije osnovan.

11. Među strankama nije prijeporno da svi ostali vlasnici apartmana u zgradi (njih više od deset) imaju ugrađene sekundarne vodomjere i oni plaćaju samo potrošnju očitanu na tim vodomjerima, dok svu razliku koja se očitava na glavnom vodomjeru tužitelj stavlja na teret tuženiku, iako je svjestan mogućnosti postojanja razlike između stanja na glavnom vodomjeru i zbroja očitanja na sekundarnim vodomjerima i u slučaju kada bi svi vlasnici apartmana imali sekundarne vodomjere. Da je tomu tako proizlazi i iz članka 50. točke 1. Općih uvjeta kojim je propisano da se u slučaju kada se zbroj stanja očitanih sekundarnih vodomjera razlikuje od očitanog stanja glavnog vodomjera utvrđena razlika obračunava tako da se raspodijeli na sve korisnike prema njihovom vlasničkom udjelu (stambena jedinica) i pribroji stanju očitanog sekundarnog vodomjera.

12. Tuženik svojevremeno jedini nije pristao na ugradnju sekundarnog vodomjera (koji je trebao financirati s iznosom od tada 1.600,00 kuna), jer to otežava obračun, ali je svakako nepošteno da on snosi svu razliku potrošnje očitanu na glavnom vodomjeru koji mjeri isporučenu vodu cijeloj zgradi, osobito u situaciji kada izričito tvrdi da u zgradi postoji posebna slavina kojom se koriste svi stanari za zalijevanje cvijeća i čišćenje hodnika, dakle za potrebe cijele zgrade. Da je tomu tako, odnosno da se voda nedvojbeno troši i za zajedničke dijelove zgrade proizlazi i iz visine računa za lipanj, srpanj i kolovoz 2021. koje je tužitelj ispostavio tuženiku a iz kojih proizlazi potrošnja od 14 m3 za lipanj, 16 m3 za srpanj i 48 m3 za kolovoz 2023. što je vrlo velika potrošnja za jedan apartman ako se uzme u obzir nepostojanje bilo kakve naznake o kvaru instalacija u tuženikovu apartmanu.

13. Uzimajući u obzir tuženikove navode o tome da je tužitelja više puta upozoravao na to da u zgradi postoji zajednička slavina te da on ne bi trebao plaćati tu potrošnju i neka mu se matematički obrazloži na koji se način dolazi do njegove potrošnje, doista je dovedena u pitanje valjanost odredbe članka 51. točke 5. Općih uvjeta prema kojoj bi tuženik kao jedini vlasnik stana koji nije pristao na ugrađivanje sekundarnog vodomjera trebao plaćati i potrošnju koja se odnosi na cijelu zgradu a nije izmjerena sekundarnim vodomjerima.

14. U situaciji kada je tuženik tražio od tužitelja matematički prikaz njegove potrošnje i upozoravao na zajedničko trošilo vode, a tužitelj nije reagirao već jednostavno tuženiku zaračunavao cjelokupnu razliku između stanja na glavnom vodomjeru i zbroja stanja na sekundarnim vodomjerima, to odredba čl. 51. toč. 5. Općih uvjeta, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tuženika kao suugovaratelja tužitelja koji je sastavljač tih Općih uvjeta, te se ista, sukladno čl. 296. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje u tekstu ZOO-a, ne može primijeniti onako kako glasi, tim više što tužitelj raspolaže podacima prema kojima može procijeniti prosječnu tuženikovu potrošnju i ima ovlaštenje raspodijeliti razliku potrošnje na ostale vlasnike apartmana, slijedom čega je ista ništetna.

15. No međutim, to ne znači da tuženik nije u obvezi platiti vodne usluge, odnosno da je u obvezi platiti samo fiksni dio kako on to misli. Tuženik je jedini od svih vlasnika apartmana na istoj adresi odbio ugraditi sekundarni vodomjer kojim bi se utvrdila stvarna potrošnja. Tuženik je potrošač, a tužitelj isporučitelj javne usluge, pa obveza plaćanja mora biti što bliža stvarnoj potrošnji ako ju je moguće utvrditi ili procijeniti, a moguće je procijeniti prosječnu potrošnju uzimajući u obzir potrošnju očitanu na sekundarnim vodomjerima.

16. Uzimajući u obzir navedeno tuženikovo ponašanje, kao i činjenicu potrošnje na glavnom vodomjeru i zbroja potrošnje po sekundarnim vodomjerima, odnosno da je tu uslugu tužitelj isporučio u zgradu u kojoj se nalazi i tuženikov apartman, kao i pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, te vrijednost predmeta spora, sud je po slobodnoj ocjeni zaključio da stvarna potrošnja u tuženikovu apartmanu površine 32,40 m2 nije mogla biti veća od 8 m3 mjesečno u vremenu kada je netko boravio u apartmanu, odnosno da mjesečna obveza tada ne bi mogla iznositi više od 202,31 kn odnosno 26,85 EUR (kao prema računu za rujan 2021. stranica 92 spisa).

17. Stoga je sud tuženikovu obvezu u mjesecima lipnju, srpnju i kolovozu 2021. sveo na navedeni iznos od 26,85 EUR, a obveza u preostalim mjesecima je manja od tog iznosa pa ju je tuženik dužan ispuniti u cijelosti.

18. Teret dokaza da je njegova obveza manja, uključujući i vrijeme kada je netko bio u apartmanu, te kada je bio prazan, je na tuženiku a da je stvarna potrošnja uključujući i dio zajedničke potrošnje koji otpada na tuženika veća od 8 m3 mjesečno odnosno 26,85 EUR je na tužitelju.

19. Tuženik je stoga za mjesec ožujak dužan platiti 9,26 EUR, za travanj 21,83 EUR, za svibanj 6.75 EUR, za lipanj 26,85 EUR, za srpanj 26,85 EUR, za kolovoz 26,85, EUR, te za rujan 26,85 EUR ili ukupno 145,24 EUR.

20. Stoga je tuženik kao prijavljeni kupac isporuke vodnih usluga sukladno čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a dužan podmiriti tražbinu tužitelja u visini 145,24 EUR.

21. Stoga je sud na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, Varšavska 4/II, poslovni broj Ovrv-8427/2021 od 24. travnja 2023. za iznos 145,24 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, a ukinuo ga za iznos 135,70 EUR.

22. Odluka o zateznim kamatama na glavnicu temelji na čl. 29. st. 1. ZOO budući da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamatu, dok je u pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a dosuđene su od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

23. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime, naknada za isporučenu vodnu uslugu zastarijeva za jednu godinu, sukladno članku 232. ZOO, a tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 22. listopada 2021., a tražbina tužitelja se odnosi na razdoblje od travnja do listopada 2021., slijedom čega je tužitelj ustao s prijedlogom za ovrhu unutar zastarnog roka od jedne godine.

24. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (280,93 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

25. O zahtjevu za naknadu troškova postupka, kako troška određenog u rješenju o ovrsi, tako i daljnjeg parničnog troška sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom, sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a i isti predstavlja jedinstveni trošak (Zaključci sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).

26. Sud je odlučio, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoj trošak postupka budući su uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima (tužitelj u omjeru 52%, a tuženik u omjeru 48%).

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- pun. tužitelja, uz rj za sp na presudu

- pun. tuženika