REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pn-349/2022-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Jasmini Božić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503 iz Zagreba, Antuna Heinza 4, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 5. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, 12. ožujka 2025., donio je, objavio je, i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, da tužitelju AH iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplati iznos od 14.985,79 € sa zateznom kamatom od 7.4.2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj s djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 18.858,53 € kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, da tužitelju AH iz [adresa], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.259,96 €, sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to od 12. ožujka 2025., do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 9. veljače 2021. na državnoj cesti D102-ŠMRIKA – KRK – BAŠKA D103 – D104, došlo je do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali RH, vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao putnik u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao pok. ČH. Navedenu prometnu nezgodu uzrokovao je RH na način da je zbog neprilagođene brzine kretanja prešao u voznu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera uslijed čega je došlo do frontalnog sudara s vozilom u kojem se kao putnik nalazio predlagatelj. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je prouzročilo nezgodu osigurano je kod tuženika policom broj: [broj police]. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navedene ozljede kod tužitelja su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i radne sposobnosti te duševne boli zbog naruženosti. Tužitelj je trpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima, a sve u okviru gore navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njegovoj dobi, zanimanju, načinu nastanka štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu za ukupnu štetu koju trpi potražuje naknadu štete. Tužitelj je postupio sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete. Tuženik je tužitelju u mirnom postupku dana isplatio ukupan iznos od 75.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Tužitelj prema preciziranom tužbenom zahtjevu od 5. veljače 2025., potražuje naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu i za štetu za tuđu pomoć i njegu iznosu od 25.000,00 €, umanjenu za isplaćen iznos od 9.954,21 €, tako da potražuje daljnji iznos od 15.045,79 € sa kamatom od 7. travnja 2022., do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, no osporava tužitelju kako osnovu tako i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako iz medicinske dokumentacije priložene tužbi proizlazi da liječenje tužitelja nije završeno, radi čega se na temelju iste dokumentacije ni ne može procijeniti točne posljedice predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja. Radi navedenog, tuženik je, a kako se to navodi u tužbi, isplatio tužitelju iznos od 75.000,00 kn na ime nespornog iznosa (predujma) naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih ozljeda i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, koji se može procijeniti temeljem dostavljene medicinske dokumentacije odnosno koji proizlazi iz iste, radi čega je, za sada, tužitelj u cijelosti namiren u svom potraživanju po predmetnim osnovama naknade štete. Također, tuženik smatra kako je visina zatraženih iznosa u tužbi po osnovi neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege suviše visoka i neprimjerena karakteru ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji, imajući u vidu relevantnu sudsku praksu. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata na način na koji to tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Naime, neosnovano tužitelj potražuje kamate na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i tjelesno i duševno zdravlje, te tuđu pomoć i njegu od 07.04.2022., a sve to iz razloga što toga dana još nije bilo okončano liječenje tužitelja. Radi navedenog, tuženik predlaže da se liječnici vještaci prilikom provođenja medicinskog vještačenja u predmetnoj pravnoj stvari očituju o tome kada je završeno liječenje kod tužitelja. Slijedom svega gore navedenog, a budući da je tuženik isplatom nespornih iznosa na ime naknade potraživane štete u cijelosti namirio tužitelja, isti predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjeve iste u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ponudu radi naknade štete (list 36-37 spisa), zapisnik o očevidu (list 8-12 spisa), odštetni zahtjev od 6. travnja 2022. (list 13- 14 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 15-40, 55, 59-85 spisa), zdravstveni karton (list 90-101 spisa), proveo dokaze medicinskim vještačenjem po liječnicima vještacima prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, prof.dr.sc. Ivici Mažuraniću, dr. med. i prof. dr. sc. Branki Vidrih (list 108-113 spisa), dr. sc. Željko Bočina, dr. med., stalnom sudskom vještaku medicinske struke-neurologija (list 166-168; 169-171 spisa), saslušani su liječnici vještakci prof. dr. sc. ZH, dr. sc. Željko Bočina, dr. med., prof.dr.sc. Ivica Mažuranić, dr. med. i prof. dr. sc. Branka Vidrih (list 188-190 spisa), te je saslušan i tužitelj (list 209-210 spisa).

4. Tužbeni zahtjev osnovan do iznosa od 14.985,79 €.

5. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, odgovornost, nastanak štetnog događaja, a sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznosa od 9.954,21 €.

6. Saslušan tužitelj iskazao je da je 9. veljače 2021. sudjelovao u prometnoj nezgodi kao putnik. Tom prilikom je ozlijeđen. Imao je prijelom vrata bedrene kosti, puknuće križnog ligamenta, povrijeđen meniskus, slomljena rebra, hematom na glavi. Nakon ozljeđivanja pomoć mu je pružao poslodavac na način da mu je donosio obroke. Također jedan prijatelj mu je pomagao – odvozio ga je na terapiju, sve ostalo je odrađivao sam. 14 dana nakon nezgode proveo je na bolničkom liječenju, a 22 dana je proveo na talasnoj terapiji u Crikvenici. Kao posljedice te nezgode šepa na obje noge, ima problema sa spavanjem, spava 3 do 4 sata maksimum. I preko dana ima probleme, ne može 8 sati odraditi na poslu, sada radi samo 4 sata. Također ima problema i sa rebrima, dok spava budi ga bol. Prije nezgode radio je kao građevinar i brodsku mehaniku, sada radi samo brodsku mehaniku. To je posao u kojem ja uđe u prostor broda i obavlja servis, mijenja ulje, odnosno lakše servisne poslove motora. Nakon prometne nezgode ne može klečati, ne može se penjati na skelu, na krov ne može - nesiguran je, ne može uzeti vreću od 25 kg i nosit je, teške fizičke poslove ne može obavljati, jer osjeća konstantnu nestabilnost na nogama. Ne može obući hlače a da stoji na desnoj nozi, jer mu je noga, odnosno koljeno, nestabilno. Ima dva ožiljka na bedru od gama čavla. Konstatira se da tužitelj na zahtjev suda ustaje te da je prilikom hoda vidljivo da tužitelj lagano šepa. Ožiljci ga smetaju po ljeti kada nosi kratko, dok ga šepanje konstantno smeta jer ga drugi ispituju zašto tako hoda. Više ne ide na nikakve terapije jer od toga nema nikakve koristi. Također osjeća strah u prometu, pogotovo kada ga netko drugi vozi, a kad vozi sam - ne toliko, tada je malo sigurniji.

7. Iskaz saslušanog tužitelja sud prihvaća, te ga ocjenjuje logičnim i uvjerljivim.

8. Iz nalaza i mišljenja liječnika-vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića, Prof. dr. sc. Branke Vidrih i Prof.dr.sc. Ivice Mažuranića, dr. med. utvrđeno je da je tužitelj AH rođen 1976. god. 09.02.2021., stradao u prometnoj nesreći kao suvozač u osobnom automobilu u sudaru s drugim osobnim automobilom (udarac u prednji lijevi dio vozila). Vozač automobila je poginuo. Tužitelj je zadobio manje krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice mozga, prijelom trohanterne regije lijeve bedrene kosti, prijelom prednjih dijelova II i III rebra na desnoj strani prsnog koša, minimalno nakupljanje slobodnog zraka u desnom prsištu, razdor stražnje ukrižene sveze lijevog koljena, razdor unutarnjeg meniska lijevog koljena. Liječen je u bolnici dva tjedna. Hematom ispod tvrde moždane ovojnice se spontano resorbirao. Prijelom lijevog kuka je liječen operativno, učinjena je osteosinteza intramedularnim čavlom. Razdori stražnje ukrižene sveze i unutarnjeg meniska lijevog koljena su naknadno utvrđeni. 02.02.2022., učinjena je artroskopija koljena i odstranjen je dio meniska. Proveo je fizikinu terapiju. Zbog psihičkih tegoba liječio se kod psihijatra. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj rnedicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja je zaostala slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, kronični bolovi u lijevom kuku kod većeg opterećenja kuka, kretnje u kuku su ograničene u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 10%. Stanje po odstranjenu dijela unutarnjeg meniska lijevog koljena uz stražnju nestabilnost koljena i kronične bolove u koljenu kod većeg opterećenja noge, uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 15%. Kod tužitelja je došlo do trajnih posljedica po njegovo duševno zdravlje zbog razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja uslijed čega je smanjena životna aktivnost tužitelja od 5%. Sa strane torakalne traume i posljedične kronične respiratorne insuficijencije smanjenje životne aktivnosti od 8 %. Ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 30% uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (dvije operacije) trpio fizičke bolove jačeg intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Primarni strah nije trpio jer je gubio svijest. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju. Postoperativni ožiljci u području lijevog kuka i gornjem dijelu natkoljenice (tri postoperativna ožiljka duljine 12 cm, 3,5 cm i 1,5 cm, nešto svjetliji od okolne kože) i neznatno šepanje pri hodu predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno je bila potrebna 4 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedna, za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

9. Iz nalaza i mišljenja liječnika-vještaka Dr. sc. Željka Bočina, dr. med., stalnog sudskog vještaka medicinske struke-neurologija, Zagreb, utvrđeno je da je kao posljedica zadobivenih kraniocerebralnih ozljeda i zaostalih blažih kognitivnih oštećenja smanjenje životne aktivnosti sa neurološkog aspekta ocjenjeno sa 5%. Isto se manifestira u svim životnim aktivnostima koje zahtijevaju pojačanu pažnju, koncentraciju i vizualno pamćenje.

10. Tužitelj je na nalaze i mišljenje vještaka je uložio primjedbe.

11. Na primjedbe tužitelja liječnici vještaci očitovali su se pisanim podneskom od 31.10.2023. , na način da navode točno je da vještaci kod ocjene smanjenja životne aktivnosti nisu ocijenili da je došlo do smanjenja životne aktivnosti zbog ozljede glave. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio natučenje, a ne nagnječenje glave i malo, lamelarno krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice. Krvarenje je opisano na nalazu CT-a mozga na dan štetnog događaja 09.02.2021. a već na kontrolnom nalazu CT-a mozga učinjenom sljedeći dan, odnosno 10.02.2021. navedeno je da je došlo do potpune regresije krvarenja. Tužitelj je kraći period nakon ozljeđivanja imao glavobolje koje su pripisivane da su posljedica lumbalne punkcije (post punkcijska glavobolja koja se javlja nakon punkcije kod spinalne anestezije). Nakon otpusta iz bolnice u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o glavobolji, tužitelj se nije javljao na pregled kod neurologa, kod pregleda od strane vještaka nije se žalio na glavobolju ili druge tegobe koje bi bile posljedica ozljede mozga, i zbog toga su smatrali da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice ozljede glave. Kod ocjene smanjenja životne aktivnosti kao orijentir su koristili Orijentacijske medicinske tablice za procjenu smanjenja životne aktivnosti izdanih od strane Hrvatskog društva za medicinska vještačenja. Kod tužitelja je zaostala smanjenja pokretljivost lijevog kuka u manjem stupnju. Prema navedenim tablicama, smanjenje životne aktivnosti za smanjenu pokretljivost u manjem stupnju iznosi 5%. Kod tužitelja su zaostali i povremeni, kronični bolova u kuku i slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, te je zbog toga ocjena sa 5% povećana na 10%. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju prema nalazu MR koljena zadobio djelomični razdor stražnje ukrižene sveze zbog čega je zaostala nestabilnost koljena u jednoj ravnini. Prema ranije citiranim Tablicama, za labavost koljena u jednoj ravnini manjeg-jačeg stupnja predviđeno je smanjenje životne aktivnosti od 5-10% a za stanje iza odstranjenja meniska 7%. Budući je kod tužitelja odstranjen samo dio meniska (parcijalna meniscektomija), uzevši u obzir obje trajne posljedice i povremene , kronične bolove, ocjena smanjenja životne aktivnosti iznosi 15%. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, kod tužitelja se nije razvila posttraumatska artroza kuka i to je uzeto u obzir. Vještaci dopuštaju mogućnost da u budućnosti može doći do pojave posttraumatske artroze kuka što bi povećalo opseg smanjenja životne aktivnosti. Kod tužitelja je u sklopu politrame došlo i do torakalne traume u smislu prijeloma dva rebra desno sa minimalnim kolapsom parenhima pluća sa slobodnim plaštem zraka širine 3 mm. S tako minimalnim pneumotoraksom ništa se aktivno kirurški ne radi i prepušta se da se zrak sam resorbira. Plućni funkcijski testovi se zbog toga nisu ni radili. Subjektivno tužitelj osjeća zaduhu pri težem naporu. Prema svemu navedenom, kliničkom iskustvu i orijentacijskim medicinskim tablicama cijenio su razložnim dati smanjenje životnih aktivnosti od 8% (osam posto). Ocjene su u potpunosti date sukladno s orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti izdanih od strane Hrvatskog društva medicinska vještačenja. Kod objedinjavanja ukupnog smanjenja životne aktivnosti koristili su formulu koja je prihvaćena od strane Hrvatskog društva za medicinska vještačenja i Odbora za sudbena mišljena Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kod koje se postotak prve, najteže ozljede uzima 1/1, druge ¾, treće 1/1, četvrte i ostalih ¼. Fizički bolovi i strah su subjektivna kategorija i ne mogu se objektivno izmjeriti. Ocjenu su dali uzevši u obzir težinu zadobivenih ozljeda, tijek liječenja a koristeći svoje stručno znanje stečeno tijekom edukacije i dugogodišnjeg liječenja bolesnika s takvim i sličnim ozljedama. Napominju da su ocjene date u kumulativnom obliku i ostaju kod istih. Kod tužitelja su zaostala tri relativno mala ožiljka na vanjskoj strani lijevog kuka i gornjem dijelu natkoljenice duljine 12 cm, 3,5 cm i 1,5 cm koji su minimalno svjetliji od okolne kože, ne razlikuju se znatnije od boje okolne kože. Tužitelj pri hodu samo minimalno šepa. Uzevši u obzir navedene činjenice ocjena vještaka je da se radi o naruženju na granici manjeg i srednjeg stupnja, nikako o naruženju jačeg stupnja.

12. Na ročištu održanom 10. prosinca 2024., pozvani su svi liječnici vještaci, kako bi usmeno obrazložili svoj nalaz i mišljenje.

Liječnik vještak dr. sc. Željko Bočina, dr. med., iskazao je da u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 9. lipnja 2024. Smanjenje životne aktivnosti tužitelja odnose se na trajne posljedice potresa mozga, odnosno tzv. post komocijski sindrom, a isto se manifestira u životnim aktivnostima koje zahtijevaju pojačanu pažnju i vizualno pamćenje. Pri tome naglašava da se temeljem učinjenog psihologijskog tretiranja od 18.10.2022. radi o blažim kognitivnim poteškoćama. Temeljem pregleda tužitelja ne bi mijenjao ocjenu trajnih sposobnosti budući da kod tužitelja nisu zaostali nikakvi grubi trajni neurološki ispadi, već se njegova ocjena temelji isključivo na cjelokupnoj med. dokumentaciji sa naglaskom na nalaz psihologijskog testiranja. Vezano uz potres mozga odgovara da se njegova ocjena životnih aktivnosti temelji isključivo na trajnim posljedicama potresa mozga. Po pitanju ocjene trajanja intenziteta ocjene bolova i straha odgovara da se priklanja ocjeni koju su dali prije njega sudski vještaci.

Vještakinja prof. dr. sc. Branka Vidrih navela je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja. Njezina procjena smanjenja životnih aktivnosti zbog prisutnog PTSP temeljena je na med. dokumentaciji i kliničkom pregledu tužitelja. U svom radu liječnici uobičajeno koriste orijentacijske tablice koje je i ona uzela u obzir, no međutim bez obzira na prigovor da bi psihijatrijske trajne posljedice min. trebale biti ocjenjene u postotku od 10%, odgovara kako je njezin nalaz dan objektivno i realno u skladu sa pravilima struke. Pojašnjava, psihijatrijski nalaz pod kojim se opisuje pojačana anksioznost tužitelja kako je PTSP psihijatrijski poremećaj iz kruga tzv. anksioznih poremećaja, pa da je i očekivano da tužitelj iznosi anksioznu problematiku koja je i opisana u navedenom nalazu.

Vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić, ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja. Naruženje uslijed ožiljaka vidljivo je relativno rijetko trećim osobama, odnosno samo kada tužitelj nosi kratke gaćice. Neznatno šepanje pri hodu vidljivo je trećim osobama prilikom hoda tužitelja.

Vještak prof. dr. sc. Ivica Mažuranić naveo je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i kod pisanog očitovanja, dodaje da je tih 8 % smanjenja životnih aktivnosti zbroj prema orijentacijskim tablicama i kliničkom iskustvu, 5% zbog prijeloma dva rebra desno sa minimalnim kolapsom pluća širine 3 mm, da nije bilo potrebno aktivno kirurško liječenje već je to prepušteno spontanoj resorpciji zraka, te zbog istog nema poremećaja plućne funkcije, dodatnih 3%, odnosi se na kroničnu respiracijsku insufijenciju koja je očituje u zaduhom prilikom teškog tjelesnog napora koko je tužitelj opisao svoje tegobe pri pregledu.

Prisutni vještaci usuglasili su ocjenu smanjenja životne aktivnosti na 34 %.

13. Pun. tužitelja ostao je kod prigovora na nalaz i mišljenje svih vještaka, poglavito na ocjenu smanjenja životnih aktivnosti koja je po mišljenju tužitelja morala biti ocijenjena sa min. 50 do 55 %. Također ocjena bolova i straha, kao i trajanje tuđe pomoći i njege, a uzevši u obzir sam tijek i trajanje liječenja ocijenjeno je prenisko. S obzirom na navedeno predlaže se obnova vještačenja po drugim vještacima iste specijalnosti.

14. Sud je odbio prijedlog tužitelja za novim vještačenjem budući su liječnici vještaci izradili svoje nalaze u skladu s pravilima struke, te kod ovog suda ne postoji sumnja u ispravnost navedenih nalaza, te ih ocjenjuje nepristranim i stručnim.

15. Pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete sud je uzeo u obzir Orijentacijske kriteriji i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002., te njegove izmjene od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kao i stopu inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, koja je od 2020., do prosinca 2024., iznosila 28,6%. (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga je sud prilikom odmjeravanje visine štete vodio o računa o inflaciji posljednjih pet godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve to uzeo u obzir prilikom procjene visine štete.

16. Tužitelju zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada, temeljem čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22,156/22, 145/23, 155/23), pri čemu se sud vodio o konkretnim okolnostima slučaja.

17. Sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje fizičkih bolova opisanih u nalazu i mišljenju liječnika vještaka. Osim toga na visinu dosuđene naknade utječe i okolnost da je tužitelj tijekom liječenja trpio niz nelagodnosti, hitnu dijagnostičku obradu da mu je postavljen Shantzov ovratnik, vakum imobilizacija lijeve noge, da je obavilo niz medicinskih pretraga, te niz dijagnostičkih i kontrolnih pregleda kod spec. traumatologa, kirurga, ortopeda, neurologa, anesteziologa, fizijatra, da je bio podvrgnut dvama operativnim zahvatima. Također je uzeto u obzir jačina, trajanje i intenzitet straha opisanog u medicinskom vještačenju, kao i činjenica da je tužitelj pregledan i liječen kod različitih specijalista. Kod tužitelja je utvrđeno smanjene životne aktivnosti od 34%, pri čemu sud je uzeo u obzir višestruke posljedice zaostale po završetku liječenja i to : zaostala slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, kronične bolovi u lijevom kuku kod većeg opterećenja kuka, ograničene kretnje u kuku u manjem stupnju, razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja, blaža kognitivna oštećenja koja se manifestiraju u svim životnim aktivnostima koja zahtijevaju pojačanu pažnju, koncentraciju i vizualno pamćenje. Činjenicu da je tužitelj mlađa osoba, koja je po struci zidar, odnosno građevinski radnik, te isti još dugo mora živjeti i raditi s naprijed opisanim posljedicama, koje nedvojbeno utječu na kvalitetu njegova života i rada, te ga djelomično i ograničavaju, jer se tužitelj ne može penjati na skelu, ne može klečati, ne može nositi teški teret, niti obavljati teže fizičke poslove, zbog nestabilnosti u nozi ima poteškoće u hodanju (šepa) i oblačenju. Postoperativni ožiljci u području lijevog kuka i gornjem dijelu natkoljenice (tri postoperativna ožiljka duljine 12 cm, 3,5 cm i 1,5 cm, nešto svjetliji od okolne kože) i neznatno šepanje pri hodu predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Sve te okolnosti upućuju na zaključak da pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti iznosi 23.400,00 EUR-a.

18. S osnove tuđe pomoći i njege, tužitelju je dosuđen iznos od 1.540,00 EUR-a, pri čemu je kao cijena sata tuđe pomoći i njege uzet iznos od 5,00 EUR-a po satu, jer tužitelj ničim nije dokazao da mu je tuđu pomoć i njegu pružala ustanova (čl.1095 st.1 ZOO-a u vezi s čl.223 ZPP-a). Navedeni iznos sud je utvrdio, jer je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu pomoć u opsegu od 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedna, pri čemu je sud također uzeo u obzir rast potrošačkih cijena i inflaciju.

19. Tužitelju je ukupno u utvrđen iznos imovinske i neimovinske štete u iznosu od 24.940,00 EUR-a, međutim s obzirom da je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos odštete u iznosu od 9.954,21 EUR-a, pa je tužitelju po odbitku tog iznosa za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći, dosuđen iznos od 14.985,79 EUR-a, radi čega je odlučeno kao pod I. izreke.

20. S obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tuženog zahtjeva tužitelja iznesenom na raspravi održanoj dana 5. veljače 2025., stoga je sud odlučivao s obzirom na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, te je za iznos od 18.858,53 EUR-a odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja i odlučio je kao u izreci pod II.

21. Tužitelju je na iznos štete dosuđena i kamata koja teče od dana kada je odštetni zahtjev podnesen, sve u smislu članka 12.st.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05,36/09,75/09,76/13,152/14), u vezi s čl.1103 Zakona o obveznim odnosima (NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22,156/22, 145/23, 155/23).

22. Sukladno sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), da bi bilo opravdano, ograničenje prava na pristup sudu ili prava na mirno uživanje vlasništva mora biti propisano zakonom, slijediti legitiman cilj i biti razmjerno, odnosno mora biti postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa i prava pojedinca.

23. Ciljevi kojima teže nacionalne odredbe koje uređuju troškove postupka su financiranje pravosudnog sustava i izbjegavanje neopravdanog parničenja i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili postavljanja previsokih vrijednosti predmeta spora bez snošenja posljedica. ESLJP ističe da se radi o legitimnim ciljevima osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih, koji su u skladu s člankom 6. stavkom 1. Konvencije i člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Pravilo „gubitnik plaća”, prema kojem neuspješna strana mora platiti troškove uspješne strane, samo po sebi ne može se smatrati protivnim navedenim odredbama Konvencije.

24. Međutim, ograničenje prava na pristup sudu mora biti razmjerno tom legitimnom cilju. Drugim riječima, sud je dužan ocijeniti postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojem se teži, odnosno je li postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa zajednice i interesa pojedinca da zaštiti svoja temeljna prava, te je li zbog miješanja države pojedinac morao snositi nerazmjeran i prekomjeran financijski teret. Jesu li troškovi postupka bili nerazmjerni, potrebno je procijeniti uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja. Dakle, odluka o troškovima postupka ne smije predstavljati nerazmjerno ograničenje navedenih prava, s time da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove i na sporove u koje je uključena država. Drugim riječima, činjenica da se radi o građanskopravnom sporu između dviju privatnih stranaka ne znači da će ta jamstva biti drugačije primijenjena nego u sporovima protiv države, već je to samo jedan od elemenata koji ESLJP uzima u obzir prilikom ocjene razmjernosti ograničenja prava pojedinca.

25. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je predmet spora naknada štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći, između ostalog i neimovinske štete zbog zadobivenih ozljeda, a koju je inače teško procijeniti bez provođenja medicinskog vještačenja, da tužitelj nije doprinio nastanku štete odnosno da je njegov zahtjev pravno osnovan, da je snizio tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja i očitovanja vještaka u skladu s rezultatima istog, da vezano za sniženje tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka, da je tužitelj u konačnici u uspio u odnosu na sniženi tužbeni zahtjev u iznosu od 14.985,79, da su eventualni troškovi postupka tuženika, posljedica isključivo protivljenja tuženika sniženju tužbenog zahtjeva (s obzirom da se prema važećoj sudskoj praksi sniženje zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, pa u slučaju protivljenja tuženika sud donosi meritornu odluku o ranije postavljenom zahtjevu). U okolnostima konkretnog slučaja prema ocijeni ovog suda dosuđivanjem troškova postupka tuženiku, tužitelju bi bio nametnut prekomjeran teret koji nije bio razmjeran legitimnom cilju, te bi došlo do povrede prava tužitelja na pristup sudu zajamčenog čl. 6. st. 1. Konvencije te povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog nerazmjernog miješanja u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

26. Imajući u vidu da je tužitelj u postupku u gotovo u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom za naknadu neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege, dok u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi, jer se u odnosu na taj dio zahtjeva nije posebno raspravljalo niti su se izvodili dokazi, to prema stavu ovog suda, a sukladno prethodno navedenoj praksi ESLJP-a, tužitelju pripada naknada troškova postupka prema konačnom tužbenom zahtjevu (sniženom) u cijelosti.

27. Tužitelju je temeljem čl. 155. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sukladno VPS-u prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Na navedeni način tužitelju je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, podneska od 2. prosinca 2022., 26. srpnja 2023., 31. listopada 2023., 24. studenog 2023., 13. veljače 2024., 9. srpnja 2024., za pristup ročištima od 8. veljače 2023., 15. svibnja 2024., 10. prosinca 2024., 5. veljače 2025., za svaku radnju naknada u iznosu od 500,00 €, ili 250 bodova, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.500,00 €. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 800,00 €, te trošak za dolazak vještaka na raspravu, u iznosu od 571,20 €, trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 192,45 € i presudu u iznosu od 196,31 €, ili ukupno 9.259,96 €.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu presude, budući se po ocjeni ovog suda ne radi o neophodnom i nužnom trošku koji je dužan snositi tuženik, iako tužitelj na taj trošak ima pravo, ali ga može naplatiti od svoje stranke.

28. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl.151 st. 3 ZPP-a, tekuće od presuđenja do isplate.

29. Na temelju iznijetog odlučeno je kao i izreci ove presude od I. - III.

U Krapini 12. ožujka 2025.

S U T K I N J A

Jasmina Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Odvj. Ognjen Krznarić

2. Odvj. Hrvoje Lui