REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-5624/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska Ministarstvo unutarnjih poslova OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika UR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti VR, zamjenice OGDO-a u Zagrebu i punomoćnika tuženika Zlatka Kovačića, odvjetnika, dana 12. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku UR OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj – Ministarstvu unutarnjih poslova isplati iznos od 1.929,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2017. pa do isplate, i to za razdoblje od 5. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UR OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.750,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 27. srpnja 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi je naveo da je tuženik kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova dana 31. svibnja 2017. u 16:35 sati upravljao službenim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u krugu baze Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, Senjak, II. Oranički odvojak 2/C. Prilikom uključivanja u promet na prilazni kolnik parkirališta s istočnog nogostupa, prethodno krećući se asfaltiranom površinom namijenjenom za parkiranje vozila i nasutim terenom u smjeru zapada, a da prethodno nije propustio vozila koja se kreću prilaznim kolnikom na koji se uključivao, prednjim desnim dijelom službenog vozila udario je u prednji lijevi bočni dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala TR, a koja se kretala navedenim prilaznim kolnikom u smjeru juga zadržavajući smjer kretanja. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta na oba vozila. Šteta na službenom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koje se u Ministarstvu unutarnjih poslova koristi temeljem ugovora o leasingu zaključenim sa Porsche Leasing d.o.o., popravljena je, a za usluge popravka Porsche Zagreb Jankomir d.o.o. izdao je račun broj: 23962/114813/3 od 20. srpnja 2017. prema kojem je 04. rujna 2017. Ministarstvo unutarnjih poslova uplatilo iznos od 14.540,30 kn u korist računa Porsche Inter Auto Zagreb d.o.o. Tužitelj tvrdi da postupanje tuženika u štetnom događaju predstavlja krajnju nepažnju pa smatra da mu je tuženik dužan nadoknaditi štetu sukladno članku 117 stavak 1 Zakona o policiji.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 19. rujna 2024. tužitelj na ime naknade štete potražuje iznos od 1.929,83 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. rujna 2017. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je točno da je došlo do prometne nezgode ali do iste nije došlo zbog namjere ili krajnje nepažnje tuženika, a tuženik nije bio u alkoholiziranom stanju niti pod utjecajem droga. Pogrešna ocjena, procjena ili nesnalaženje u određenim prometnim situacijama ne može se okvalificirati kao namjera ili krajnja nepažnja. Tuženik tvrdi da okolnosti štetnog događaja nisu utvrđene po sudskom vještaku za promet. Poslodavac nije sagradio parkirališni prostor niti pristupni kolnik sukladno propisima koji reguliraju izgradnju takvih prostora niti je isti obilježio na primjeren način. Tužitelj nije regulirao kretanje po tom prostoru čime je sudionike u prometu doveo u rizičnu situaciju. Tuženik tvrdi da poslodavac nije poduzeo sve radnje propisane zakonom da bi zaštitio svoja sredstva za rad čime je zaposlenika doveo u nepovoljan položaj, a osim toga nejasno je temeljem kojeg kriterija je poslodavac zaključio da je ponašanje tuženika namjerno ili uz krajnju nepažnju.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 31. svibnja 2017. (list 2-4 spisa), fotografije (list 5-10), izvid štete broj 99-UPR-743/2017 (list 11- 12), račun od 20. srpnja 2017. (list 13-14), potvrdu o uplati od 04. rujna 2017. (list 15), zahtjev za mirno rješenje spora i presliku povratnice (list 16-17), očitovanje na zahtjev za mirno rješenje spora (list 18-19), rješenje Drugostupanjskog disciplinskog suda Klasa: UP/II-114-04/19-02/101 Urbroj: 511-01-158-20-4 od 28. studenog 2019. (list 34- 41), presliku dopisa II Postaje prometne policije Zagreb od 05. svibnja 2021. s popratnom dokumentacijom (list 46-54). Proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. (list 64-73), koji je dopunski saslušan na ročištu 29. veljače 2024. (list 93-95). Proveden je dokaz saslušanjem tuženika (list 97-99) i svjedoka TR (list 106-108).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Na ročištu održanom 17. rujna 2024. sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika koji je izjavio da se štetni događaj desio unutar kruga MUP-a na Senjaku i radilo se o parkirnom prostoru koji je namijenjen samo za službenike MUP-a i nije obilježen, a također nije obilježen niti kolnik na koji je izlazilo vozilo s navedenog parkirališta. Na izlazu s parkirališta na kolnik s lijeve i desne strane na nogostupu bila su parkirana vozila, a na kolniku su također bila parkirana vozila. Kada je izlazio s parkirališta kretao se vrlo polako, a automobil koji ga je udario kretao se velikom brzinom. Do sudara je došlo u lijevoj traci jer se navedeno vozilo kretalo lijevom trakom i ono se zaustavilo oko 20 metara dalje od mjesta sudara. Prilikom izlaska s parkirališnog prostora, pogledao je lijevo i desno prije uključivanja u promet i nije uočio vozilo s kojim se sudario već je u jednom trenutku osjetio udarac. Prilikom uključivanja u promet nije imao dobru preglednost jer su parkirana vozila zaklanjala pogled pa da bi se izašlo s parkirališta morao je izaći na kolnik i tek tada je mogao vidjeti da li dolazi neko vozilo. Nije imao vremena zakočiti prije sudara, a nije kočilo niti vozilo s kojim se sudario. Na izlazu s parkirališta na kolnik nalazi se blaga nizbrdica i on se prilikom izlaska spuštao polako vozilom i kretao se brzinom 1 do 2 km/sat. Navedeno parkiralište je zapravo bilo košarkaško igralište. Kad je došao do mjesta na kojem je mogao vidjeti da li mu dolaze vozila s desne strane, zaustavio se ali je u tom trenutku došlo do sudara. Prije dolaska vozila na kolnik nije mogao vidjeti da li dolazi neko vozilo jer su druga vozila bila parkirana u dva reda. Parkirano vozilo koje mu se nalazilo najbliže bilo je od tuženikovog vozila udaljeno oko 70 cm. Naveo je da su vremenski uvjeti u vrije štetnog događaj bili dobri, a štetni događaj desio se u poslijepodnevnim satima.

7. Svjedok TR je prilikom saslušanja izjavila da se štetni događaj desio kada je izašla s parkirnog mjesta i kretala se kolnikom koji je bio takve širine da se na njemu nisu mogla mimoići dva vozila. Radilo se o slijepoj ulici i na kolniku nije bila označena linija koja bi dijelila lijevu od desne trake. S lijeve i desne strane bila su parkirana vozila i to s desne strane iz njezinog smjera vozila su bila parkirana okomito na kolnik, a s lijeve strane bila su parkirana paralelno uz kolnik. Tuženik je izlazio s parkirališta koje je zapravo bilo košarkaško igralište, spustio se po nogostupu na kojem je bio nagib, odnosno mala nizbrdica i u trenutku kada je izašao na kolnik svjedokinja je prošla kolnikom i došlo je do sudara. Navela je da se kretala sredinom kolnika jer su s lijeve i desne strane bila parkirana vozila i na desno i na lijevo do parkiranih vozila bio je razmak od oko pola metra. U vrijeme štetnog događaj kretala se brzinom od oko 20 km/sat. Vozilo tuženika nije uočila do trenutka sudara, a tuženik je također imao smanjenu vidljivost zbog parkiranih vozila. Na izlazu s parkirališta iz kojeg je tuženik izlazio, s desne strane odmah pored izlaza nalazilo se parkirano vozilo. Na tom području bilo je puno parkiranih vozila, neka su bila pakirana i na travi, a parkiralište je bilo improvizirano, nije bilo javno i mogli su ga koristiti samo pripadnici MUP-a. Navela je da prije sudara nije zakočila jer nije vidjela tuženikovo vozilo sve do trenutka sudara. Na navedenom kolniku nije bilo moguće voziti brzo jer se otprilike za 30 metara nalazio izlaz na glavnu cestu. Tuženikova brzina kretanja nije bila velika i on je u trenutku sudara imao smjer kretanja ravno. Štetni događaj desio se po sunčanom vremenu a kolnik je bio suh.

8. Temeljem iskaza tuženika i saslušanog svjedoka sud je utvrdio da se štetni događaj desio na prostoru koji su pripadnici MUP-a koristili kao parkiralište, vidljivost i preglednost na mjestu štetnog događaja bila je smanjena zbog više parkiranih vozila koja su zaklanjala pogled prilikom izlaza tuženika s parkirališta, a tuženik i svjedokinja kretali su se malom brzinom.

9. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete nastale na vozilu kojim je upravljao tuženik provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. koji je u svom nalazu i mišljenju od 31. kolovoza 2021. naveo da u štetnom događaju vozilo tuženika prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji lijevi bočni dio vozila sudionika u predjelu prednjeg blatobrana. u trenutku sudara uzdužne simetrale vozila su bile međusobno približno okomite. Do sudara je došlo u raskrižju na sjecištu pravaca kretanja vozila i na oko 0,6 do 0,8 metara prije zaustavnog položaja vozila tuženika. U trenutku sudara vozilo sudionika je prednjim lijevim dijelom za oko 0,6 do 0,8 metara prešlo preko zamišljene središnje linije na suprotnu polovinu kolnika, namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera. Za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. S obzirom na opseg i intenzitet nastalih oštećenja na vozilu tuženika te sudarni položaj, može se procijeniti da je brzina vozila tuženika u trenutku sudara bila relativno mala, oko 5 do 10 km/sat. Kako se vozilo tuženika uključivalo sa sporednog dijela na glavni dio kolnika, prije uključivanja je morao propustiti vozilo sudionika koje se kretalo glavnim kolnikom, dolazeći vozilu tuženika s desne strane te je imalo prednost prolaska. Tek nakon prolaska vozila sudionika, tuženik se mogao uključiti na glavni kolnik. Ovom radnjom uključivanja tuženik je presjekao put kretanja vozilu sudionika i time uzrokovao predmetni štetni događaj. Desno od vozila tuženika prema smjeru iz kojeg se kretalo vozilo sudionika, uz istočni rub kolnika, nalazilo se parkirano vozilo koje je zaklanjalo pogled tuženiku prema vozilu sudionika u trenutku njegovog uključivanja na glavni kolnik. Stoga nije moguće utvrditi da li je tuženik imao dovoljno mjesta da radnjom intenzivnog kočenja, od trenutka kada je mogao prvi puta ugledati vozilo sudionika, zaustavi svoje vozilo prije mjesta sudara i time izbjegne štetni događaj. Da se vozilo sudionika kretalo sredinom svoje desne polovine kolnika, oko 1,8 do 2 metra zapadnije od mjesta sudara, tuženik bi radnjom intenzivnog kočenja zaustavio svoje vozilo prije mjesta sudara i time bi štetni događaj bio izbjegnut da je ovo kočenje poduzeo udaljen oko 0,5 metara od mjesta sudara, kada je prošavši vanjski rub parkiranog vozila mogao sigurno vidjeti vozilo sudionika. U tom slučaju međusobna udaljenost vozila bi iznosila oko 2,4 metra dok je zaustavni put vozila tuženika radnjom intenzivnog kočenja bio kraći i iznosi oko 1,8 metara. U predmetnom štetnom događaju na vozilu kojim je upravljao tuženik nastala je djelomična šteta u iznosu od 14.540,30 kn.

10. Povodom prigovora tužitelja vještak Berislav Šimunović je dopunski saslušan na ročištu 29. veljače 2024. kada je izjavio da je koristeći skeniranu skicu policije, sam nacrtao skicu u kojoj je ucrtao vozila na mjestu sudara u sudarnom položaju te prema konfiguraciji prilaznog kolnika parkiralištima i središnju liniju kolnika koja nije ucrtana na kolniku. Tragovi plastike od vozila tuženika zatečeni na kolniku prilikom policijskog očevida te konačni položaj vozila tuženika da je do sudara došlo u raskrižju na oko 0,6 do 0,8 metara prije zaustavnog položaja vozila tuženika. S obzirom na mjesto sudara te ucrtanu zamišljenu središnju liniju kolnika proizašlo bi da je do sudara došlo u lijevom dijelu prilaznog kolnika u odnosu na vozilo sudionika. Isto je vidljivo i iz slike 4 nalaza gdje je vidljivo da se vozilo sudionika kretalo okomito na parkirališni prostor, ne prateći konfiguraciju prilaznog kolnika. S obzirom na parkirano vozilo uz istočni nogostup te ne poznavajući brzinu kretanja vozila sudionika, nije moguće utvrditi točan trenutak kada je tuženik mogao prvi puta ugledati vozilo sudionika. Iz tog razloga nije moguće napraviti vremensko-prostornu analizu odigravanja štetnog događaja. Naveo je da s obzirom na pronađena oštećenja i brzinu kretanja vozila tuženika utvrdio je da je do štetnog događaja došlo oko 0,6 do 0,8 metara prije zaustavnog položaja tuženika. Crtajući taj položaj u skicu policije, a prethodno ucrtavši zamišljenu središnju liniju prilaznog kolnika, proizašlo bi da je vozilo sudionika u trenutku sudara prednjim lijevim vrhom prešlo preko zamišljene središnje linije kolnika, na sebi suprotnu stranu. Naveo je da ne poznavajući brzinu kretanja vozila sudionika, nije moguće utvrditi trenutak kada su se sudionici mogli međusobno prvi puta ugledati te da li je u tom trenutku vozačica vozila sudionika imala dovoljno mjesto da radnjom kočenja zaustavi svoje vozilo prije mjesta sudara i na taj način izbjegne štetni događaj. Nije moguće utvrditi brzinu kretanja vozila sudionika, a time i činjenicu da li se kretala primjerenom brzinom. S obzirom na opseg i intenzitet oštećenja na oba vozila, može se procijeniti da brzina vozila sudionika nije bila velika. Naveo je da se vozilo tuženika uključivalo sa sporednog dijela na glavni dio kolnika, prije uključivanja je moralo propustiti vozilo sudionika koje se kretalo prije i u trenutku sudara. Izjavio je da je, s obzirom na izgled i mjesto nastanka oštećenja na vozilu sudionika, isključeno je da je vozilo tuženika u trenutku sudara bilo zaustavljeno.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno. Tuženik nije prigovorio prometnom vještačenju, a vještak se povodom tužiteljevih prigovora detaljno očitovao na ročištu 29. veljače 2024. godine.

12. Temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je utvrdio da je brzina kretanja oba vozila u trenutku nastanka štetnog događaja bila mala, da se štetni događaj desio na lijevoj strani kolnika u odnosu na smjer kretanja vozila kojim je upravljala TR i da je parkirano vozilo zaklanjalo pogled tuženiku prema vozilu kojim je upravljala TR.

13. Prometnim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi točan trenutak kada je tuženik mogao prvi puta ugledati vozilo kojim je upravljala TR. Navedenu činjenicu sud je utvrdio temeljem iskaza tuženika iz kojeg proizlazi da tuženik nije mogao uočiti navedeno vozilo prije nego je svojim vozilom izašao s parkirališta na kolnik jer mu je parkirano vozilo zaklanjalo pogled i nije imao dobru preglednost. Navedenu tvrdnju tuženika potvrdio je i iskaz svjedoka TR koja je izjavila da je tuženik imao smanjenu vidljivost jer se s njegove desne strane prilikom izlaska s parkirališta, nalazilo parkirano vozilo.

14. Uvidom u zapisnik o očevidu od 31. svibnja 2017. utvrđeno je da se štetni događaj desio na prilaznom kolniku parkiralištima kbr 2/C Ulice II. Oranički odvojak koji je namijenjen za kretanje vozila u oba smjera. Štetni događaj desio se na površini kojom se ne može svatko slobodno koristiti već je površina isključivo dostupna policiji. Iz zapisnika proizlazi da su mjesto događaja, tragovi i vozila fiksirani skicom i fotografijama.

15. Na fotografijama koje su priložene zapisniku o očevidu, a koje se nalaze na listu 5-10 spisa vidljivo je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tuženik i s desne strane tog vozila vidljivo je parkirano vozilo iz čega proizlazi da zbog navedenog parkiranog vozila tuženik prilikom izlaska s parkirališta prilikom uključivanja u promet na prilazni kolnik nije imao dobru preglednost i stoga nije mogao ranije uočiti vozilo kojim je upravljala TR. Činjenice utvrđene uvidom u navedene fotografije potvrđuju iskaz tuženika i svjedoka TR koji su suglasno iskazali da se s desne strane vozila kojim je upravljao tuženik, nalazilo parkirano vozilo koje je tuženiku zaklanjalo pogled u smjeru iz kojeg je dolazila TR.

16. Uvidom u rješenje Drugostupanjskog disciplinskog suda Klasa: UP/II-114- 04/19-02/101 Urbroj: 511-01-158-20-4 od 28. studenog 2019. utvrđeno je da je poništeno rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a Klasa: UP/I-114-04/18- 02/298 Urbroj: 511-01-158-19-21 od 27. kolovoza 2019. te je utvrđeno da tuženik nije odgovoran da bi dana 31. svibnja 2017. upravljajući službenim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] počinio težu povredu službene dužnosti opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.

17. Iz zapisnika od 31. svibnja 2017. (list 54 spisa) proizlazi da tuženik u vrijeme štetnog događaja nije bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu.

18. Člankom 117 stavak 1 Zakona o policiji (Narodne novine 34/21011, 130/2012, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019) propisano je da su policijski službenici dužni nadoknaditi štetu koju u službi ili u vezi s obavljanjem službe namjerno ili krajnjom nepažnjom nanesu Republici Hrvatskoj.

19. Prema ocjeni ovog suda, tuženik u vrijeme štetnog događaja nije postupao namjerno ili krajnjom nepažnjom jer iz iskaza tuženika i svjedoka TR i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ne proizlazi niti jedna činjenica koja bi ukazivala na to da je tuženik prilikom izlaska s parkirališta postupao nepažljivo, a na to ukazuje i činjenica što je brzina kretanja njegovog vozila bila mala. Sud je pri tom imao u vidu da je tuženik prilikom izlaska s parkirališta imao smanjenu preglednost zbog vozila parkiranog s njegove desne strane, što znači da mu je bilo otežano uključivanje u promet na prilazni kolnik, jer su na tom parkiralištu i prilaznom kolniku s lijeve i desne strane bila parkirana vozila. Navedeno proizlazi iz iskaza tuženika i svjedoka TR i iz fotografija koje su sastavni dio zapisnika o očevidu. Stoga je sud zaključio da tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja kojim je tuženik upravljao kao policijski službenik, a tuženik nije dokazao da je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom tuženika.

20. Iako je prometnim vještačenjem utvrđeno da je na službenom vozilu kojim je upravljao tuženik nastala šteta u visini od 14.540,30 kn (što odgovara iznosu od 1.929,83 eur) sud je zaključio da tuženik nije dužan tužitelju nadoknaditi navedenu štetu jer nije odgovoran za tu štetu.

21. Iz navedenog razloga sud je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj na ime naknade štete potražuje ukupni iznos od 1.929,83 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. rujna 2017. do isplate.

22. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

23. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu od 27.09.2018. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 10. 04. 2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 29.02.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 17.09.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 19.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 04.03.2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od za sastav podneska od 15.10.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1).

24. Ukupan trošak tuženika iznosi 1.400,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 350,00 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.750,00 eur.

25. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podneska od 08. studenog 2021. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP- a.

26. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

- Tužitelju po OGDO u Zagrebu, na Pr-DO-497/2020

- Punomoćniku tuženika