Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-9/2021.-22.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski iz Pakraca, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Nevene Oulovski i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice ST, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju TT iz [adresa] isplati iznos od 3.668,08 € (tri tisuće šesto šezdeset i osam eur i osam cent), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 33,2 € od 1.12.2010.,

- na iznos od 66,64 € od 1.1.2011.,

- na iznos od 61,15 € od 1.2.2011.,

- na iznos od 61,96 € od 1.3.2011.,

- na iznos od 58,02 € od 1.4.2011.,

- na iznos od 59,23 € od 1.5.2011.,

- na iznos od 72,63 € od 1.6.2011.,

- na iznos od 74,51 € od 1.7.2011.,

- na iznos od 85,71 € od 1.8.2011.,

- na iznos od 80,41 € od 1.9.2011.,

- na iznos od 72,15 € od 1.10.2011.,

- na iznos od 71,93 € od 1.11.2011.,

- na iznos od 71,03 € od 1.12.2011.,

- na iznos od 74,03 € od 1.1.2012.,

- na iznos od 77,33 € od 1.2.2012.,

- na iznos od 77,43 € od 1.3.2012.,

- na iznos od 75,35 € od 1.4.2012.,

- na iznos od 76,2 € od 1.5.2012.,

- na iznos od 77,44 € od 1.6.2012.,

- na iznos od 76,1 € od 1.7.2012.,

- na iznos od 76,21 € od 1.8.2012.,

- na iznos od 72,70 € od 1.10.2012.,

- na iznos od 75,48 € od 1.11.2012.,

- na iznos od 76,49 € od 1.12.2012.,

- na iznos od 76,09 € od 1.1.2013.,

- na iznos od 72,03 € od 1.2.2013.,

- na iznos od 74,84 € od 1.3.2013.,

- na iznos od 75,49 € od 1.4.2013.,

- na iznos od 74,22 € od 1.5.2013.,

- na iznos od 70,49 € od 1.6.2013.,

- na iznos od 68,16 € od 1.7.2013.,

- na iznos od 70,22 € od 1.8.2013.,

- na iznos od 71,64 € od 1.9.2013.,

- na iznos od 75,26 € od 1.10.2013.,

- na iznos od 73,27 € od 1.11.2013.,

- na iznos od 74,16 € od 1.12.2013.,

- na iznos od 74,89 € od 1.1.2014.,

- na iznos od 44,52 € od 1.2.2014.,

- na iznos od 45,78 € od 1.3.2014.,

- na iznos od 45,13 € od 1.4.2014.,

- na iznos od 43,88 € od 1.5.2014.,

- na iznos od 43,31 € od 1.6.2014.,

- na iznos od 43,56 € od 1.7.2014.,

- na iznos od 45,14 € od 1.8.2014.,

- na iznos od 46,75 € od 1.9.2014.,

- na iznos od 46,61 € od 1.10.2014.,

- na iznos od 47,42 € od 1.11.2014.,

- na iznos od 48,59 € od 1.12.2014.,

- na iznos od 48,11 € od 1.1.2015.,

- na iznos od 48,77 € od 1.2.2015.,

- na iznos od 48,77 € od 1.3.2015.,

- na iznos od 48,77 € od 1.4.2015.,

- na iznos od 48,77 € od 1.5.2015.,

- na iznos od 48,77 € od 1.6.2015.,

- na iznos od 48,77 € od 1.7.2015.,

- na iznos od 48,77 € od 1.8.2015.,

- na iznos od 48,77 € od 1.9.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.049,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 12.3.2025.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 10.6.2005. Ugovor o kreditu broj 43/05.

Ugovorom o kreditu je tužitelju odobren kredit za kupnju stambenog objekta u iznosu od 39.050,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti koji se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju u kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita i ugovoren je rok otplate kredita od 20 godina.

Odredbom članka 2. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezao platiti tuženiku redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50 % godišnje. Nadalje tužitelj navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 1. tuženika Zagrebačke banke d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih tuženika Zagrebačke banke d.d., a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Tužitelj tvrdi da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 43/05 kojeg su 10.6.2005. sklopile stranke i predlaže da se tuženiku naloži da tužitelju isplati na ime na ime preplate zbog promjene kamatne stope i na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF ukupan iznos od 27.567,81 kn.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje ukupan iznos od 3.668,08 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan u pogledu pravne osnove i visine odnosno izračuna, kao i činjenica i razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Predmetni kredit je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, s obzirom na to da su stranke sklopile 8.2.2016.dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

Na strani banke postoji zakonska presumcija da je izračun izvršen konverzije izvršen u skladu sa zakonom, a tužitelj treba dokazati da svi plaćeni iznosi nisu u konverziji. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, je pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom.

Ukoliko je tužitelj smatrao damu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi , tada nije trebao prihvatiti konverziju.

Ističe se i prigovor zastare potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu broj 43/05 od 10.6.2005., Dodatak Ugovoru o kreditu od 8.2.2016., izvršio uvid u podatke o kamatnoj stopi, podatke po kreditnoj partiji broj 7102750352, obavijest o izračunu efekata konverzije, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko sa dopunama i saslušan je tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 10.6.2005. Ugovor o namjenskom kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 39.050,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

6. Odredbom članka 2. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci redovnu kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50 % godišnje. Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuju u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 245,16 CHF obračunatoj po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama već mu je dan na potpis unaprijed sastavljeni, tipski ugovor.

U banci mu je rečeno da nije kreditno sposoban za zaključenje ugovora vezanog uz tečaj neke druge valute nego da može zaključiti jedino ugovor gdje je glavnica vezana uz tečaj CHF.

Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj se nije odrekao svojih potraživanja. Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama nego mu je bilo rečeno da može zaključiti samo ugovor vezan uz tečaj CHF jer da nije kreditno sposoban za zaključenje ugovora vezanog uz neku drugu valutu. .

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je ovdje tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

17. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogla utjecati.

19. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20 Kako su odredbe članka 2. i 7.. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.

21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 OT protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

23. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

24. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

25. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika do 1.9.2015. iznosi 2.926,06 CHF ili 15.788,29 kn (prema srednjem tečaju HNB na dan dospijeća svakog anuiteta), dok razlika koja se odnosi na rast kamatne stope u periodu od 1.11.2017. do 1.1.2014. iznosi 3.372,50 CHF ili 18.614,95 kn odnosno 2.470,63 €

Razlika koja uspoređuje početni otplatni plan (otplate rate kredita u vrijeme zaključenja kredita pomnožene sa tečajem primijenjenim na datum isplate kredita) te usporedbu anuiteta prema početnom planu pomnoženim sa tečajem na datum dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka iznosi 21.098,38 kn od čega se iznos od 22.726,45 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita. Razlika koja uspoređuje početni otplatni plan (otplate rate kredita u vrijeme zaključenja kredita pomnožene sa tečajem primijenjenim na datum isplate kredita) te usporedbu anuiteta prema početnom planu do 1.1.2014., te od 1.2.2014. prema stvarnoj otplati pomnoženim sa srednjim tečajem na dan dospijeća iznosi 20.901,71 kn od čega se iznos od 22.529,79 kn odnosno 2.990,22 € odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita.

Razlika plaćenih anuiteta i početno ugovorenih anuiteta u periodu od 1.8.2005. do 1.9.2015. iznosi 2.227,89 CHF odnosno 33.368,59 kn uspoređuju li se početno ugovoreni anuiteti pomnoženi sa tečajem na dan isplate kredita sa stvarno plaćenim anuitetima u CHF pomnoženim sa tečajem na dan dospijeća svakog anuiteta. Promatraju li se samo vrijednosti kada su iznosi stvarno plaćenih anuiteta u kunama bili veći od početno ugovorenih anuiteta razlika iznosi 34.271,47 kn.

Razlika neotplaćene glavnice prema otplatnom planu te neotplaćena glavnica na datum konverzije 30.9.2015. iznosi 14.178,20 kn.

Kod usmene dopune nalaza i mišljenja vještakinja je pojasnila da je nalaz i mišljenje izradila na temelju raspoložive dokumentacije i prema postavljenom zadatku, a pitanja i prigovori tuženika koji su joj upućeni su isključivo pravne prirode. U nalazu i mišljenju nije uzela u obzir učinak konverzije, ali je navela iznos preplate.

26. U dopunskom nalazu i mišljenju od 7.8.2024. vještakinja je utvrdila da potraživanje tužitelja iznosi 27.637,13 kn odnosno 3.660,08 € i da ono predstavlja umanjenje prvotnog izračuna vještakinje na ime razlike između početno ugovorenih i plaćenih anuiteta u iznosu od 33.368,59 kn i preplate po konverziji u iznosu od 5.731,46 kn.

27. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, te je nalaz i mišljenje i dopunski pojašnjen i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

28. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj predmetnom konverzijom nije obeštećen u cijelosti i da je potraživanje tužitelja veće od preplate priznate po konverziji. Slijedom navedenog tužitelju je na ime razlike između početno ugovorenih i plaćenih anuiteta i preplate priznate konverzijom dosuđen ukupan iznos od 3.668,08 €. O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

29. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 13.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

30. Parnični trošak je dosuđen tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 29.10.2029. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 20.10.2029. 200,00 €, sastava podneska od 10.6.2020. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 4.6.2024. 200,00 €, sastava podneska od 26.2.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 3.3.2025. 200,00 €, PDV 350,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 299,08 €.

31. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 12. ožujka 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.ZOU CT i Nevena Oulovski, Pakrac

2.Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, Zagreb