Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1221/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-341/2022-21 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-341/2022-21 od 8. ožujka 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu glavnice pod točkom I. izreke preko iznosa od 700,00 eura do iznosa od 1.340,50 eura, kao i u pobijanom dijelu odluke o trošku pod točkom II. izreke preko iznosa od 700,00 eura do iznosa od 1.528,71 eura.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 1.340,50 eura sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2022. do isplate.

2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 1.528,71 eur sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2024. pa do isplate.

3. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude pobijajući istu u dosuđujućem dijelu glavnice pod točkom I. izreke preko iznosa od 700,00 eura, a pobija i odluku o trošku preko iznosa od 700,00 eura i to zbog žalbenih razloga iz odredbe člana 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine.

Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana, te njoj obistini trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice upravljen prema tuženiku za naknadu štete koju je pretrpjela kao pješak u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. U ovoj fazi postupka sporna je samo visina dosuđene glavnice preko iznosa od 700,00 eura do iznosa od 1.340,50 eura.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, kao ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica stradala kao pješak u prometnoj nesreći, koja se dogodila **.**.2022. u Zagrebu, u [adresa], za koju nesreću je odgovoran LČ iz [adresa], s prebivalištem u [adresa], koju je izazvao na način da je udario tužiteljicu u trenutku kada je prelazila pješački prijelaz,

- da je vozilo štetnika u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police],

- da je tuženik 15. ožujka 2022. zaprimio tužiteljičin zahtjev za naknadu štete te da je tuženik isplatio nesporan iznos od 1.221,04 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje stražnjeg dijela glave, natučenje desnog lakta, natučenje lijeve natkoljenice i natučenje desnog koljena,

- da je načinjeno više pregleda, RTG obrada i ordinirana je medikamentozna terapija, a zbog bolova u desnom koljenu provedena je fizikalna terapija po fizijatru, te joj se stanje stabiliziralo nakon 1. ožujka 2022.,

- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, te slabijeg intenziteta tijekom 35 dana,

- da je tzv. primarni strah bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od 5 dana, te manjeg intenziteta 14 dana,

- da je ozljeda desnog koljena dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, koje se očituje u bolovima u desnom koljenu kod dužeg stajanja, hodanje, penjanja po stepenicama i ograničenoj pokretljivosti desnog koljena, uz otezano izvođenje čučnja desno,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje) kao i pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane, logične i jasne razloge koje žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, pa zbog toga ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Dosuđena visina naknade neimovinske i imovinske primjerena je pretrpljenoj šteti.

12. Naime, odredbom članka članak 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti, te imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., i po mišljenju ovog suda pravična naknada u svojoj ukupnosti u iznosu od 2.412,14 eura predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

14. Pritom je za istaći kako je prvostupanjski sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih te na njeno osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

15. U navedenom smislu, ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljičine ukupne neimovinske štete u odnosu na težinu njene ozljede i njenih posljedica i u odnosu na tužiteljičinu konkretnu osobu je pravilna, odnosno visinom primjereno utvrđena, čime je materijalno pravo s tim u vezi pravilno primijenjeno.

16. Isto tako, valja reći kako odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada). Pri tome su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju. No, imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja dopušteno je, uz odgovarajuće obrazloženje, dosuditi i veći iznos nego što proizlazi iz Orijentacijskih kriterija, a kao što je ovdje bio slučaj.

17. Žaliteljeva analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa za neimovinsku štetu iz pobijane presude zapravo se svode na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužiteljici, jer je nezadovoljan visinom utvrđene naknade.

18. Nadalje, žalitelju je za ukazati kako fizičke, duševne boli, i strah nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade. Orijentacijski kriteriji koje tuženik izlaže kritici ne predstavljaju matematičku formulu koja služi za izračunavanje naknade, već se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

19. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege valja navesti kako je prvostupanjski sud vodeći računa o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege pravilno utvrdio tužiteljici naknadu štete s ovog osnova u iznosu od 149,40 eura uz napomenu da tako utvrđenom iznosu tuženik žalbenim navodima posebno i ne prigovara.

20. Imajući u vidu sve naprijed navedeno ispravno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici na ime imovinske i neimovinske štete bi pripadao iznos od 2.561,54 eura (članak 1100. stavak 1. ZOO-a, članak 1095. stavak 1. ZOO-a), koji iznos je onda umanjen za isplaćeni iznos od 1.221,04 eura.

21. Neosnovano tuženik osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i u pobijanom dijelu odluke o trošku.

22. Naime, sud prvog stupnja je pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).

23. Pritom je sud prvog stupnja vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

24. Vrijednost boda utvrđena je sukladno Tbr. 54. Tarife uz napomenu da je u momentu zaključenja glavne rasprave i postavljanja zahtjeva za naknadu parničnog troška bila na snazi odredba o vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura, dok je odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

25. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

27. Tužiteljici nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 12. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi