Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-244/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb, OIB: 16745501648, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 47, zastupanog po punomoćniku FĐ, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9 Pr- 696/2023-22 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9 Pr-696/2023-22 od 29. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice na naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista na ime razlike plaće potražuje od tuženika isplatu bruto iznosa od 7.272,06 eura/ 54.791,36 kn[1] sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke.

2. Odlukom o trošku tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku iznos od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2024. pa do isplate.

3. Tužiteljica se žali pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine, a tužiteljici obistini trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 7.272,06 eura/ 54.791,36 kuna sa zateznim kamatama s osnove dodatka na plaću za razdoblje od travnja 2019. do veljače 2023.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, kao ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica sklopila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Stručni suradnik I. vrste-rehabilitator,

- da je u članku 8. Ugovora o radu regulirana plaća, te se pored ostalog navodi, da će se uz osnovnu plaću, tužiteljici isplaćivati, i dodaci na plaću sukladno Zakonu o radu, Uredbi o nazivima radnih mjesta, i koeficijentima složenosti u javnim službama, te Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi,

- da je prema izvatku iz sudskog registra za tuženika pravni oblik tuženika ustanova kojoj je jedini osnivač Republika Hrvatska, a registrirane djelatnosti su: smještaj i boravak stalni, tjedni i privremeni smještaj, cjelodnevni, poludnevni i povremeni boravak, prehrana, njega i briga o zdravlju, organiziranje provođenja slobodnog vremena, pružanje usluga djeci i mladeži oštećena sluha s nerazvijenim ili nedovoljno razvijenim govorom, djeci i mladeži uredna sluha sa poremećajem govorno-glasovne komunikacije, djeci i mladeži sa specifičnim teškoćama u učenju, djeci i mladeži sa poremećajem iz spektra autizma, djeci i mladeži s lakšim ili umjerenim intelektualnim i mentalni teškoćama, emocionalnim poteškoćama ili višestrukim oštećenjem, pružanje usluga odraslim osobama s invaliditetom, djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja, djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja,

- da je temeljem članka 5. stavak 1. i 2. i članka 7. Zakona o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94), Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreba iz Zagreba, Vladimira Nazora 47, razvrstan u djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za osobe sa teškoćama u razvoju, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima,

- da je dakle, tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.

9. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane, logične i jasne razloge koje žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju, pa zbog toga ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući kako se na tužiteljicu ne primjenjuju Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“ broj 63/14, 39/17, 51/18) i pripadajući Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, jer je djelatnost tuženika – poslodavca tužiteljice, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi s primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj 42/14, 32/17, 61/18, 3/19).

11. Shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Sukladno odredbi članka 203. stavak 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

13. Polazeći od citirane odredbe, i prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora.

14. Ovo stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, te što tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta Stručni suradnik I. vrste-rehabilitator (učitelja), zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

15. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.

16. Eventualna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora upravo je otklonjena navedenom zakonskom odredbom.

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da za rad tužiteljice nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, kao niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019. pri obračunu plaće tužiteljice (istovjetno pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024.).

18. Imajući u vidu sve naprijed navedeno ispravno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Prvostupanjska odluka pravilna je i zakonita i u pobijanom dijelu odluke o trošku.

20. Naime, sud prvog stupnja je pri odlučivanju koje će troškove tuženiku naknaditi jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tuženiku za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).

21. Pritom je sud prvog stupnja vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

22. Vrijednost boda utvrđena je sukladno Tbr. 54. Tarife uz napomenu da je u momentu zaključenja glavne rasprave i postavljanja zahtjeva za naknadu parničnog troška bila na snazi odredba o vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura, dok je odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

23. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

24. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 12. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi