Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12452/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆL, zbog prekršaja iz članka 162. stavka 1. podstavka 3. i stavka 3. Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 20. listopada 2022, broj: Pp G-7490/2022, na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 162. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o gradnji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je presudom Općinskog suda u Splitu okrivljeniku ĆL izrečena novčana kazna u visini od 3.000,00 kn. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, priznanje prekršaja okrivljene fizičke osobe, smatra se da je sud nepravilno primijenio odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona i uvažavajući institut ublažavanja kazne okrivljenoj fizičkoj osobi izrekao prenizak iznos novčane kazne za učinjeni prekršaj s obzirom na po Zakonu o gradnji utvrđeni iznos zapriječene novčane kazne. Predlaže da se presuda preinači u odnosu na izrečenu visinu novčane kazne.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, imajući u vidu pravnu oznaku djela, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju postojala zakonska osnova za izricanje novčane kazne okrivljeniku, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona.
8. Odredbama članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je da izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, te određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.
9. Nadalje, uzevši u obzir ranije ponašanje okrivljenika vidljivo je da isti nije do sada prekršajno kažnjavan, što ukazuje na izostanak sklonosti činjenju prekršaja odnosno nepoštivanju zakona, kao i da je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja u tijeku sudskog postupka i izjasnio se da se smatra krivim, čime je pokazao odgovornost za počinjeno djelo, te isto tako prekršaj je počinjen zbog neznanja odnosno iz nehaja kao najblažeg stupnja krivnje.
10. Slijedom navedenoga, vodeći računa o ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja u konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne, u smislu odredbe članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona.
11. Kako tužitelj u svojim žalbenim navodima nije istaknuo takve okolnosti zbog kojih bi bilo potrebno povisiti novčanu kaznu, prema uvjerenju ovog suda i ovako ublaženom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
