Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4790/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐE, zbog prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90. - ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94. i 114/22.) te iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: Pp-2528/2021-12 od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog ĐE kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni ĐE je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, broj: Pp-2528/2021-12 od 24. travnja 2024., proglašen je krivim okrivljeni ĐE da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 100,00 eura i prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji mu je također utvrđena novčana kazna u iznosu od 100,00 eura te mu je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 200,00 eura. U navedenu kaznu, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 2 dana zatvora, odnosno 79,64 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 120,36 eura novčane kazne. Preostali iznos novčane kazne okrivljenik je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog iznosa novčane kazne. Osim toga, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također, okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv navedene presude, u odnosu na osuđujući dio, okrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi, u odnosu na prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako nije galamio, vikao i urlao, već je samo na pitanje prijatelja istome ogovorio glasnije. U odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ističe kako je reagirao u afektu iz razloga što je bio napadnut, vrijeđan i provociran od strane policijskog službenika.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5. 1. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka okrivljenik nije osporavao da je u inkriminirano vrijeme na inkriminiranom mjestu izgovorio riječi ''Selo Staza ustaška je baza'', a niti navedeno ne osporava u žalbi. Međutim, ispravan ja stav prvostupanjskog suda kada proglašava okrivljenika krivim zbog počinjenog prekršaja s obzirom da je izgovaranje predmetnih riječi bilo takvog intenziteta da isto predstavlja viku, što čini zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te da predmetne riječi nisu izgovorene uobičajenim intenzitetom, kako u žalbi ističe okrivljenik. Takav zaključak proizlazi iz neposredno pred sudom saslušanog svjedoka ZE koji je, između ostalog, iskazao kako je do postupanja došlo iz razloga što ih je vlasnik ugostiteljskog objekta zvao kako ne bi došlo do nereda. Vlasnik ugostiteljskog objekta sasvim sigurno ne bi tražio policijsku intervenciju da okrivljenik nije vikao. Stoga, žalbeni navodi okrivljenika očito su neosnovani i usmjereni ka izbjegavanju vlastite prekršajne odgovornosti, jer iz provedenih dokaza proizlazi upravo suprotno. Također, okrivljenik tijekom postupka nije tvrdio da je na terasi ugostiteljskog objekta netko drugi vikao, a ne on.

5. 2. Nadalje, u odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije osnovan niti žalbeni navod okrivljenika kojim tvrdi da je postupao u afektu odnosno izazvan ponašanjem od strane policijskog službenika. Naime, okrivljenik ne osporava da je policijskom službeniku prilikom vršenja službe izgovorio riječi ''Jebo te Đ iz [adresa], pederi mi hoće djecu zatvoriti, pičko jedna, jebem ti mater u usta''. Na temelju sadržaja izgovorenog, bez obzira da li je okrivljenik postupao u afektu, takvo ponašanje okrivljenika nikako ne može biti prihvatljivo i prelazi, u najmanju ruku, ponašanje svake prosječne osobe te zaslužuje sankcioniranje. Okrivljenik je u slučaju neprihvatljivog ponašanja policijskog službenika imao na raspolaganju druga zakonita sredstva, kao što je prijava istoga nadređenome službeniku.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6. 1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja opravdano je prvostupanjski sud istome utvrdio novčane kazne kao alternativno propisane blaže vrste kazni za prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim.

6. 2. Razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne, kao i visini izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu.

6. 3. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.

8. Slijedom svega navedenog na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.