Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-535/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa pun. odv. KŠŠ, [adresa], protiv tužene BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. odv. EŠ, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-1288/2019.-48 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-1288/2019.-48 od 29. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. O d b i j a j u se tužiteljice KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužiteljice 1. KŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaka u po ½ idealna dijela suvlasnice nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1305 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tuženica dužna trpjeti da se tužiteljice na temelju ove presude u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnice predmetnih nekretnina, svaka u po ½ idealna dijela.

II. Ovlašćuju se tužiteljice da po pravomoćnosti ove presude zatraže uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1305 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa imena tuženice na ime tužiteljica, svake u po ½ idealna dijela.

III. Tuženica je dužna tužiteljicama naknaditi trošak ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Tužiteljice KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužne su tuženoj BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 eura u roku od 15 dana.".

2.Protiv citirane presude žale se tužiteljice iz svih zakonskih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP). Žalbeni je prijedlog pobijanu odluku preinačiti prihvaćenjem zahtjeva tužiteljica i obvezivanjem tužene na naknadu im parničnih troškova, podredno ukinuti odluku i vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

2.1.Tužena je odgovorila na žalbu predlažući je odbiti.

3.Žalba tužiteljica je osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljica na utvrđenje da su suvlasnice svaka za po ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1305 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz zahtjev tuženoj na trpljenje da se tužiteljice na temelju presude u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnice predmetnih nekretnina, svaka u po ½ idealna dijela kao i ovlaštenje tužiteljicama da po pravomoćnosti presude zatraže uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini sa imena tuženice na ime tužiteljica, svake u po ½ idealna dijela.

5.Utvrđujući, u bitnom na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene kako je predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo tužene na temelju presude P-39/2002 za života majke tužiteljica koja je bila tužena stranka u toj parnici a preminula 2009., kako je tužena u nesmetanom kontinuiranom posjedu te nekretnine koja predstavlja dvorište njezine kuće više od 20 godina, dok tužiteljice prema vlastitom iskazu na istu nisu dolazile 18 godina, da na posjed tužene nije bilo nikakve reakcije tužiteljica u smislu pokretanja bilo kakvog postupka pa ni bilo kakve sudske odluke o tome, prvostupanjski sud zaključuje kako tužiteljice nisu stekle vlasništvo sporne nekretnine nasljeđivanjem od svoje majke kada ni ona nije bila vlasnica jer je upravo od nje u parnici tužena stekla vlasništvo a da to nisu stekle ni tužiteljice dosjelošću jer nesporno nisu bile u posjedu posljednjih 18 godina, radi čega je kao neosnovan odbio postavljeni tužbeni zahtjev.

5.1.Pri tome je prvostupanjski sud držao kako su provedenim dokazima utvrđene sve činjenice, pogotovo iskazima tužiteljica kao stranaka koje su potvrdile da na nekretnini nisu bile 18 godina, kao i navodima tužbe prema kojima je tužena utvrđena vlasnicom sporne nekretnine 2002. temeljem presude u parnici P-39/2002 prema upisanim suvlasnicima kao tuženima, među kojima je kao tužena stranka bila i majka tužiteljica, radi čega je smatrao nepotrebnim izvođenje daljnjih dokaza te odbio sve daljnje dokazne prijedloge.

6.Navedena presuda za sada se ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita.

7.Među strankama nije sporno da je tužena na svoje ime ostvarila upis prava vlasništva sporne nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk za cijelo na temelju presude tog suda, Stalne službe u Krku P-39/02 od 24. ožujka 2003. kojom je na tuženoj strani bila obuhvaćena i majka tužiteljica, sad pok. JŠ kao uknjižena suvlasnica, da je tužena i sada upisana kao isključiva vlasnica za cijelo te drži u posjedu spornu nekretninu, za koju inače tvrdi da ju je pored nesporne nekretnine na kojoj je izgrađena njezina kuća (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kupila 2000. od MŠ kao izvanknjižnog vlasnika te dogovorno s prodavateljem u parnici ostvarila ispravu podobnu za upis prava vlasništva na svoje ime.

8.Tužiteljice osporavaju zakonitost upisa navodeći već u činjeničnim navodima tužbe, što ponavljaju i u žalbi, kako je na presudi (zbog izostanka) P-39/02 od 24. ožujka 2003. ukinuta klauzula pravomoćnosti u odnosu na njihovu majku te postupak nastavljen pod brojem P-2210/2015 koji je nakon smrti njihove majke (2009.) nastavljen prema njima kao tuženicama i okončan pravomoćnom presudom od 8. rujna 2015. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tamo tužiteljice, a ovdje tužene OŠ na utvrđenje prava vlasništva sporne nekretnine, te izdavanje tabularne isprave odnosno u protivnom ovlaštenjem na upis temeljem presude, o čemu su priložile prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu (list 6-17 spisa), predlažući da se u dokazne svrhe pribave i pregledaju spisi P-39/02 i P-2210/2015, a na okolnosti da su stekle vlasništvo nekretnine kao zakoniti istiniti i pošteni posjednici kakva je bila i njihova majka JŠ da se saslušaju svjedoci, među kojima i LŠ, na kojega kao prodavatelja sporne nekretnine se tužena poziva, izvođenje kojih dokaza kao nepotrebnih je sud odbio.

9.Na navode žalbe glede odbijanja dokaznih prijedloga valja reći kako iz odredbi članka 7., 8. i 219. ZPP proizlazi da stranke iznose činjenice i predlažu dokaze (članci 7. i 219. ZPP), a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP). Dakle, stranke predlažu, a sud odlučuje, pa ovisno od ocjene koje su od iznesenih činjenica važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 2. ZPP) određuje i o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvoditi.

9.1.Prema tome, ovlaštenje je suda ocijeniti postoji li u konkretnom slučaju potreba za saslušanjem svjedoka i pregledom priloženih isprava te predloženih spisa kao dokaznih sredstava, kao što je i ovlaštenje suda na slobodan izbor i drugih predloženih dokaznih sredstava.

10.U konkretnom slučaju tužiteljice jednim dijelom činjeničnog supstrata izloženog u tužbi, navodeći da je uknjižba nevaljana kao provedena na temelju sudske odluke P- 39/02 na kojoj je nakon upisa ukinuta klauzula pravomoćnosti i u nastavljenom postupku pod P-2210/2015 odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva i ovlaštenje na uknjižbu predmetne nekretnine u odnosu na njihovu majku, odnosno njih kao njezine nasljednice, iznosile su tvrdnje koje predstavljaju činjenični supstrat brisovne tužbe iz članka 129. primjenjivog Zakona o zemljišnim knjigama ( „Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013 i 60/2013,60/2013,108/2017 - dalje: ZZK/96), dok su s druge strane činjeničnom osnovom tužbe, navodeći kako predmetnu nekretninu, jednako kao i njihova majka, posjeduju kao dugogodišnje zakonite, istinite i poštene posjednice, ukazivale i na stjecanje vlasništva dosjelošću iz članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09 i 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje:ZV).

11.Prema odredbi članka 129. stavak 1. ZZK nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako - trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

12.U osnovi zahtjeva za brisanje uknjižbe je upravo pravna nevaljanost (nezakonitost) provedene uknjižbe na koju tužbu je legitimirana osoba čije je kjižno pravo povrijeđeno, kao i njezini univerzalni nasljednici.

13. Odredbe o stjecanju vlasništva dosjelošću sadržane su u članku 159. i 160. ZV-a kojima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, koje pretpostavke su u navedenim odredbama pobliže navedeno.

14.Kod takvog stanja stvari za sada se ukazuje upitnim zaključak prvostupanjskog suda o tome da je prema tužbenim navodima u parnici P-39/02 označenoj u tužbi tužena pravomoćno utvrđena vlasnicom i prema majci tužiteljica, odnosno da na posjed tužene nije bilo nikakve reakcije ili sudskog postupka, a također i da tuženoj nitko nije nikada osporavao vlasništvo kako je navela u svom iskazu reproduciranom pod točkom 14. obrazloženja, jer na protivno upućuju tužiteljice u činjeničnim navodima tužbe kada ukazuju da je ukinuta klauzula pravomoćnosti na presudi temeljem koje je ostvaren upis sporne nekretnine u korist tužene te da je u nastavku odbijen njezin tužbeni zahtjev, na koje okolnosti su u dokaz priložene sudske odluke, predloženi dokazi pregledom spisa postupaka iz kojih isprave potječu, a na okolnosti stjecanja dosjelošću predloženo i saslušanje svjedoka, među kojima i MŠ za kojega tužena tvrdi kako je od istog kao izvanjižnog vlasnika osnovom kupoprodaje stekla predmetnu nekretninu, što su važne činjenice za donošenje odluke.

15.U okolnostima konkretnog slučaja, po stavu ovog suda, odbijanjem provođenja dokaza predloženih u tužbi počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člancima 220. i 8. ZPP-a, na koje žaliteljice upućuju jer je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da nema potrebe za izvođenjem spomenutih dokaza (članak 292. stavak 4. ZPP), koji su prema ranije navedenom predloženi radi utvrđivanja za odluku odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP), a nije se radilo o situaciji da su okolnosti na koje su predložene utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora.

16.Time je ujedno počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama nema razloga, a postoji i proturječje između onoga što se u razlozima navodi i sadržaja spisa, uslijed čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te se ne može ispitati ni valjanost primjene materijalnog prava.

17.Stoga je na temelju odredbe iz članka 369. stavak 1. ZPP-a pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18.U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je ukazano te će imajući u vidu primjedbe i upute iz ove odluke dopuniti činjenično stanje izvođenjem predloženih, a neizvedenih dokaza te raspraviti i utvrditi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, nakon čega će, vodeći računa o pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za brisovnu tužbu iz članka 129. ZZK te onima iz članka 159. i 160. ZV-a za stjecanje vlasništva dosjelošću, na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene u smislu članka 8. ZPP-a, o osnovanosti zahtjeva donijeti novu zakonitu odluku.

19.Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Splitu, 12. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić