Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-107/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RS zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protupravna naplata - iz članka 323. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-525/2020-54 od 13. veljače 2024. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP), oslobodio je optužbe optuženog RS da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protupravna naplata - iz članka 323. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisano u izreci presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika kazni po zakonu, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP državni odvjetnik, u bitnome, navodi da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na dio izvedenih dokaza i to iskaze svjedoka KS i OS dane pred državnim odvjetnikom, kao i na činjenicu da je oštećenik podnio kaznenu prijavu i imovinskopravni zahtjev te da iz bolničke prijave proizlazi da je oštećenik bio ozlijeđen što potkrepljuje njegov iskaz koji je dao pred državnim odvjetnikom i u kojem tereti optuženika da je počinio inkriminirano kazneno djelo. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da sud, bez adekvatnog obrazloženja, poklanja vjeru nevjerodostojnim iskazima, a nema vjerodostojnih dokaza koji bi potvrđivali da je tempore criminis na licu mjesta bilo više nepoznatih osoba kako to tvrdi oštećenik u iskazu na raspravi jer to u svojim prvim iskazima ne navode niti oštećenik, niti svjedoci KS i OS. Slijedom navedenog smatra državni odvjetnik da je optuženik došao na lice mjesta upravo iz razloga jer je očekivao probleme s isplatom, a i sam ističe da je oštećeniku rekao „što glumiš, daj dečku novce“, pa kada se ima na umu da je oštećenik nakon događaja bio ozlijeđen i da je od KS oduzet novac onda prema mišljenju državnog odvjetnika postoji dovoljno elemenata za utvrđivanje kaznenopravne odgovornosti optuženika.

4.1. Iz sadržaja žalbe državnog odvjetnika, kada se žali iz obje navedene žalbene osnove, proizlazi da smatra da je prvostupanjski sud trebao ocijeniti razlike u iskazima koje su oštećenik i svjedoci KS i OS dali u nekonfrontiranom postupku, ispitani od strane držanog odvjetnika te na raspravi. Državni odvjetnik treba imati na umu da se i prema praksi Europskog suda za ljudska prava, iskazanoj u većem broju odluka (R i K v. [adresa] iz 2007.godine) kao dokaz smije koristiti samo kontradiktorno izveden dokaz, utemeljen na konfrontacijskom pravu, bez obzira koji je bio uzrok nemogućnosti poštivanja prava obrane da ispituje svjedoke optužbe, pa i pod cijenu gubitka ključnog dokaza za osudu. To konkretno znači da prvostupanjski sud ne ocjenjuje vjerodostojnost nekonfrontiranog iskaza u odnosu na konfrontirano izvedeni dokaz (iskaz) na način da može prihvatiti nekonfrontirani iskaz, jer i prema odredbi članka 431. stavak 2. ZKP sud ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuću presudu na iskazu svjedoka koji je ispitan prilikom provođenja dokazne radnje, ako ta dokazna radnja nije provedena na način propisan člankom 234. ZKP i 235. ZKP, a što je u konkretnom slučaj. Prema tome iz kontradiktorno provedenog dokaznog postupka, niti iz jednog iskaza ispitanih svjedoka, niti iz iskaza oštećenika ne proizlazi da je optuženik udario oštećenika tražeći isplatu novca za njegovog nećaka koji mu je oštećenik bio dužan za obavljanje radova. Provedeni dokazi koje u žalbi ističe državni odvjetnik, oduzet novac od KS i ozljede koje je tempore criminis zadobio oštećenik niti pojedinačno, niti u svom zbiru ne upućuju na jasan i nedvojben zaključak da je optuženik počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela, a kako je sve to pravilno u svojoj odluci utvrdio i prvostupanjski sud, te je optuženika i oslobodio optužbe da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 323. stavak 1. i 2. KZ/11.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak