Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj P-560/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po pun. Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženih: 1/ UA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2/ SA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3/ OA iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Splitu, zbog nedopuštenosti ovrhe, nakon zaključene glavne rasprave 27. siječnja 2025. godine u prisustvu zamj. punomoćnika tužitelja odvj. vježbenika HA, vježbenika u OD Duplančić i Grga, odvj. društvu u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Marine Bosnić odvjetnice u Splitu, dana 11.ožujka 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Tužba se smatra povučenom u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. br. Ov.-2247/14 od 28. ožujka 2017. i Ovr-2630/07 od 19. ožujka 2008.

II. Odbacuje se tužba sa glavnim tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Progla šava se nedopuštenom ovrha određ ena rješ e njem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod br. Ovr-2231/05 od 09. studenoga 2005.g"

III. Odbacuje se tužba sa podrednim tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Utvrđ uje se da iznos sudskih penala u iznosu od 500,00 kn (66,36 EUR-a) za svaki dan zakašnjenja određe n rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod br. Ovr- 2231/05 od 09. studenoga 2005.g. nije srazmjeran s obzirom na vrijednost i značenje obve ze ovršenika, pa stoga Sud određ uje pravičnu visinu penala u iznosu od 50,00 kn (6,63 EUR-a) za sva k i dan zakašnjenja, za ispunjenje obveze ovršeniku, pa se u tom dijelu mijenja toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu pod br. Ovr-2231/05 od 09. studenoga 2005.g., te se odre đ uju sudski penali u visini od 50,00 kn (6,63 EUR-a) za sva k i dan zakašnjenja."

IV. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 7.250,00 Eura, a sve sa kamatom koja teče od dana presuđenja isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

obrazloženje

1. Tužitelj podnosi tužbu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz koje proizlazi da je prijedlogom Ovr - 2630/07 od 13. rujna 2007. godine navedeno je da je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Ovr – 2231/05 od 9. studenoga 2005. godine određen ovršeniku daljnji rok od 8 dana od dostave ovog rješenja da ispuni svoju obvezu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu IP– 475/00 od 15. svibnja 2000. godine te da ukloni sve nedostatke opisane u nalazu sudskih vještaka Roka Milanovića i Nikše Krstulovića od 15. travnja 1998. godine, a koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio navedene presude – u odnosu na stan ovrhovoditelja NA koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], a ukoliko ovršenik ne ispuni svoju obvezu ni u naknadnom ostavljenom roku obvezan je isplatiti ovrhovoditelju 500,00 kn za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka roka određenoga tim rješenjem za naknadno ispunjenje obveze.

2. Tuženi su osporili pravnu osnovu tužbe te se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužitelj nema ovlaštenje na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a s druge strane ovako postavljeni tužbeni zahtjev je neuredan, neodređen i kao takav neprovediv. Da bi tužitelj mogao podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sud je prije toga morao donijeti rješenje kojim ga ovlašćuje na podnošenje takve tužbe. U ovršnim predmetima na koje se tužitelj poziva sud nije donio rješenje kojim ga upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa je ovakav tužbeni zahtjev trebalo odbaciti, bez da je dostavljen tuženima na odgovor. Da bi tužitelj mogao pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, sud za točno određeni ovršni postupak u kojem je tužitelj iznio određene žalbene razloge treba donijeti rješenje te ga u određenom roku uputiti u parnicu. Sud u ovršnim postupcima koje tužitelj navodi nije donio takvo rješenje, a to predstavlja uvjet da bi se postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe uopće mogao voditi, pa je sud tužbu trebao odbaciti već u samom postupku ispitivanja njene dopuštenosti. Navodi koje tužitelj iznosi u tužbi nemaju nikakvog utjecaja na ovršni postupak koji se vodi. Taj ovršni postupak vodi se na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke donesene na zakonit način i sve što tužitelj pokušava ovom tužbom je spriječiti provođenje ovrhe u situaciji kada ne postoje pravni argumenti kojima bi to izbjegao s obzirom na zakonitost odluka koje su donesene.

3. Treba reći da je tužbeni zahtjev u više navrata mijenjan, pa je tako podneskom od 12. studenog 2018. god. traženo utvrditi nedopuštenom ovrhe po rješenjima ovog suda Ovr-2231/05 od 09.11.2005., Ovr-2630/07 i Ovr-2247/14 od 28.03.2017., a u odnosu na takav tužbeni zahtjev donesena je ranije odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na ovrhu iz rješenja Ovr-2247/14 od 28.03.2017, a odbačena tužba u odnosu na rješenja o ovrsi Ovr-2231/05 od 09.11.2005., Ovr- 2630/07. Ovu odluku je Rješenjem Gž-487/2020 od 02. veljače 2024. ukinuo Županijski sud u Sisku i predmet vratio na ponovni postupak.

4. Podneskom od 10.05.2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da traži da se utvrdi samo nedopuštenost ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Ovr-2231/05 od 09.11.2005, čime je zapravo povukao tužbeni zahtjev u odnosu na rješenja Ovr- 2247/14 od 28.03.2017 i Ovr-2630/07, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

5. Ovim istim podneskom tužitelj je istaknuo podredni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je iznos sudskih penala od 500,00 kuna za svaki dan zakašnjenja nesrazmjeran vrijednosti obveze ovršenika, pa da izmijeni točka II. rješenja o ovrsi Ovr-2231/05 od 09.11.2005, te odrede sudski penali u visini od 50,00 kuna (6,63 eura) za svaki dan zakašnjenja.

6. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu i svi izvedeni dokazi, te su pregledani spisi ovog suda Ovr-2247/14 i Ovr- 2231/05, s time da je ovaj potonji u originalu zagubljen, pa je pregledan očito rekonstruirani spis koji se nalazi u tzv. "pomoćnom omotu" i sadrži sve iz originalnog spisa što se moglo pribaviti, međutim i to je sasvim dovoljno za donošenje odluke.

7. Tužba u pogledu glavnog kao i podrednog tužbenog zahtjeva je nedopuštena.

8. U ovom predmetu zapravo među strankama nije sporno da tužitelj nije upućen u postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na ovršne postupke pod posl. br. Ovr - 2231/05.

9. U smislu odredbe čl. 51. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/96, koji se primjenjuje obzirom na vrijeme donošenja predmetnog rješenja o ovrsi) tužitelj mora u ovršnom postupku biti upućen na parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, a što je preduvjet da bi tužitelj mogao uopće pokrenuti parnicu radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe.

9.1. Odredbe čl. 48 OZ/96 propisuju da ako je žalba izjavljena zbog razloga iz članka 46. stavka 2. točke 7. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga, odnosno ako se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja prihvatit će žalbu ako ovršenik njihovu osnovanost dokaže javnom, ovjerovljenom privatnom ili drugom ispravom koja ima značenje javne isprave. U suprotnom, sud prvoga stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. (2) Ako je žalba izjavljena zbog drugih razloga iz članka 46. stavka 2. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja, ako smatra da žalba zbog tih drugih razloga nije osnovana, uputit će bez odgode prijepis spisa sudu drugoga stupnja radi odlučivanja o žalbi u povodu tih drugih razloga

9.2. Isto tako odredba čl. 52. st. 1. OZ/96 propisuje da ako rješenje o žalbi iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona zavisi od utvrđivanja neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana pokrene parnicu ili drugi postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim ako ovršenik opravdanost svoje žalbe ne dokaže javnom, ovjerovljenom privatnom ili drugom ispravom koja ima značenje javne isprave.

10. Pregledom rekonstruiranog spisa Ovr-2231/05 utvrđeno je da je ovršenik izjavio žalbu na rješenje o ovrsi Ovr-2231/05 od 09.11.2005. koju je u njegovo ime podnijela odvj. Ankica Šolići to brzojavom, koja žalba se ne nalazi u rekonstruiranom spisu, no iz rješenja od 11. svibnja 2006. god. vidljivo je da je sud istu odbacio kao nedopuštenu, jer je podnesena od neovlaštene osobe, s time da je prije toga pozvao navedenu odvjetnicu na dostavu punomoći zaključkom od 07. travnja 2006., uz upozorenje o posljedicama u smislu odredbe čl. 358 ZPP-a, te kako u ostavljenom roku ista nije podnijela punomoć sud je žalbu odbacio. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio ovršenik (ni ona se ne nalazi u rekonstruiranom spisu), a o istoj je odlučio Županijski sud u Splitu rješenjem Gž-3239/06 od 30. ožujka 2007. tako što je istu odbio.

10.1. Dakle, žalba koja je bila izjavljena na predmetno rješenje o ovrsi je odbačena obzirom je izjavljena od neovlaštene osobe, pa se smatra kao da nije ni bila podnesena.

10.2. Iz naprijed citiranih odredbi Ovršnog zakona proizlazi da je nužno da je ovršenik prethodno podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 46. stavka 2. točke 7. do 11 . OZ/96, te da je od strane ovršnog suda upućen na put parnice radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena. Dakle, ako nema upućivanja na parnicu ovršenika u povodu izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi, nema niti mogućnosti tužbe radi nedopustivosti ovrhe.

11. Slijedom navedenog valjalo je odbaciti tužbu kojom se traži proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Ovr-2231/05 od 09.11.2005.

12. U odnosu na postavljeni podredni tužbeni zahtjev valja navesti da se navodi tužitelja u bitnome se svode na tvrdnju da visina sudskih penala nije opravdana i primjerena.

12.1. Svakako, kriteriji za određivanje visine sudskih penala moraju odgovarati njihovoj pravozaštitnoj funkciji i s jedne strane biti takvi da navedu ovršenika da ispuni svoju obvezu, a s druge strane da ovrhovoditeljima pruže satisfakciju zbog neispunjenja njihove tražbine. Stoga bi prilikom izricanja sudskih penala trebalo uzeti u obzir i materijalne mogućnosti ovršenika, te eventualne motive zbog kojih nije ispunio tražbinu. Pritom treba voditi računa da je smisao izricanja sudskih penala da se prisili dužnika da ispuni svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, u roku koji mu je naknadno određen, ali smisao sudskih penala nije stjecanje imovinske koristi od strane vjerovnika, odnosno njegovo neosnovano obogaćenje, niti pak naknada štete zbog neispunjenja odnosno nedostataka u ispunjenju tražbine.

13. Međutim, imajući u vidu da je visina sudskih penala utvrđena pravomoćnim rješenjem o izricanju sudskih penala poslovni broj Ovr-2231/05 od 09.11.2005., ti navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi, jer je tužitelj kao ovršenik visinu sudskih penala mogao sa uspjehom osporavati u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o izricanju sudskih penala.

13.1. Žalba na rješenje o ovrsi Posl. broj Ovr-2231/05 od 09.11.2005.kako je navedeno ne nalazi se u rekonstruiranom spisu, ali je iz rješenja od 11.05.2006. jasno da je izjavljena brzojavno, pa se ne zna da li se pobija samo rješenje o ovrsi ili i rješenje o izricanju sudskih penala (točka II rješenja od 09.11.2005., no nije ni važno, obzirom je žalba svakako odbačena kao podnesena od strane neovlaštene osobe.

13.2. Ono što je bitno je to da tužitelj ne može u parnici osporavati visinu sudskih penala određenih rješenjem o ovrsi, odnosno ne može tražiti da se donese presuda kojom se "mijenja točka II. rješenja o ovrsi Ovr-2231/05 od 09.11.2005, te odrede sudski penali u visini od 50,00 kuna (6,63 eura) za svaki dan zakašnjenja." iz razloga što je ovo rješenje pravomoćno i ovršno sudeći prema pregledanom spisu Ovr-2247/14 (ranije Ovr-2630/07) jer je temeljem njega određena ovrha, a i zbog toga što ovako postavljen tužbeni zahtjev nije dopušten i ne spada u nadležnost parničnog suda obzirom se visina sudskih penala mogla osporavati samo u ovršnom postupku u žalbu na rješenje kojim su određeni sporni sudski penali, pa je i tužbu u pogledu podrednog tužbenog zahtjeva valjalo odbaciti.

14. Odluka po parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154 i 155ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Tuženicima su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku –odvjetniku u visini od 250 bodova po radnji odnosno 500,00 eura obzirom da vrijednost boda iznosi 2,00 eura i to za: sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 21.11.2018.,19.03.2019.,

14.05.2019.,

17.06.2019.,

10.09.2019.,

25.10.2019.,14.05.2024. i 27.01.2025., te za sastav podneska od 30.10.2018, ukupno 5.000,00 eura, uvećano za 20% na ime zastupanja više tuženika u iznosu od 1.200,00 eura, te uvećano za 25% na i me PDV-a u iznosu od 1.250,00 eura, daje ukupno 7.250,00 Eura, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja. Tuženicima nisu priznati troškovi sastava odgovora na žalbu jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka, kao ni pristojbe na odgovor na tužbu jer ista nije ni plaćena.

U Splitu, 11. ožujka 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka istog ( čl. 335. ZPP-a).

Rješenje će biti istaknuto na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis rješenja stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika