REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2337/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja SKINZZO LAB d.o.o. (ranije: DERMISTICA d.o.o.), Slovenija, 6230 Postojna, Ulica Vilka Kledeta 15, Matični broj: 6592392000, Porezni broj: SI 93961103, OIB: 02660042195, kojeg zastupaju punomoćnici BĐ, AĐ i RĐ iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RR SOLUTIONS d.o.o., Zaprešić, Nova ulica 2A, OIB: 58337913996, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palić i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu 18.882,80 EUR, zaključio je glavnu raspravu 27. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika ĐĐ, tuženikovog punomoćnika Ivice Palića i tuženikovog zastupnika po zakonu ĆĐ, te donio i objavio presudu 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.882,80 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 378. stavkom 2. Obligacijskog zakonika, koja kamatna stopa zakonskih zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, koja kamata teče od 20. listopada 2022. do isplate, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 2.500,00 EUR po stopi koja prelazi stopu koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 625,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu za isplatu iznosa od 18.882,80 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 378. stavkom 2. Obligacijskog zakonika, koja kamatna stopa zakonskih zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, koja kamata teče od 20. listopada 2022. do isplate.

2. U tužbi u bitnome navodi da je 4. lipnja 2022. sklopio distribucijski ugovor s talijanskim društvom I-Tech Industries S.r.l., prema kojemu tužitelj ima isključivo pravo da na teritoriju Republike Slovenije prodaje robu pod zaštitnim znakom ICOONE i ROBODERM, koji ugovor je stupio na snagu danom sklapanja ugovora 4. lipnja 2022. Nadalje navodi da je 22. srpnja 2022. tužitelja kontaktirala GĐ, vlasnica kozmetičkog salona LEPOTARIUM, čije je sjedište u [adresa], Republika Slovenija, Matični broj: [matični broj], s upitom o cijeni proizvoda zaštitnog znaka ICOONE, konkretno proizvoda Icoone Body Laser, da je nakon toga GĐ došla u sjedište tužitelja, koji joj je prezentirao navedeni proizvod zaštitnog znaka ICOONE te, između ostalog, ponudio njegovu kupnju istog, da je nakon sastanka GĐ bila oduševljena proizvodom te je iskazala ozbiljan interes za kupnju proizvoda, da je tužitelj je 19. listopada 2022.spoznao kako se u kozmetičkom salonu LEPOTARIUM koriste usluge proizvoda Icoone Body Laser, te da je po samom priznanju ZĐ, tužitelj saznao kako je proizvod Icoone Body Laser kupila od tuženika. Osim toga navodi kako iz svega navedenog proizlazi kako je tužitelj, u trenutku štetnog događaja, jedini bio ovlašten prodavati predmetni proizvod na teritoriju Republike Slovenije, dok je na kraju upravo taj proizvod GĐ kupila jer je bila iznimno zainteresirana za proizvod koji joj je potreban za pružanje usluga u salonu. Stoga, upravo protupravna prodaja predmetnog proizvoda - štetna radnja tuženika uzrokovala je da na strani tužitelja nastupi šteta, odnosno u konkretnom slučaju zbog te protupravne prodaje predmetnog proizvoda, izostala je realna mogućnost ostvarenja dobiti tužitelja te se namjeravano stjecanje koristi zbog štetnikova postupka izjalovilo. Tuženik je u vrijeme štetnog događaja imao gotovo identičan distribucijski ugovor s Proizvođačem, koji se odnosio isključivo na teritorij Republike Hrvatske. Stoga je tužitelj obavijestio Proizvođača o štetniku i štetnom događaju. Nakon Proizvođačevog saznanja za navedeno, Proizvođač je odmah raskinuo distribucijski ugovor s tuženikom. Visina štete u konkretnom slučaju predstavlja razliku između nabavne i prodajne cijene predmetnog proizvoda, što predstavlja izmaklu korist tužitelja. S jedne strane, nabavna cijena konkretnog uređaja određena je na stranici 18. Distribucijskog ugovora u iznosu od 17.917,20 EUR, dok prodajna cijena konkretnog proizvoda iznosi 36.800,00 EUR, što je vidljivo iz priloženog službenog cjenika koji se odnosi na proizvod Icoone Body Laser za područje Republike Slovenije.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kako u tuženikovom postupanju nema protupravnosti, da je kupac predmetnog proizvoda bivša tuženikova radnica GĐ koja je bila upoznata s asortimanom uređaja koje je na tržište Republike Slovenije stavljao tužitelj, a kako je prije radila kod tuženika znala je da se tuženik bavi prodajom istih proizvoda na hrvatskom tržištu zbog čega mu se obratila sa zahtjevom za kupnju predmetnog proizvoda. Nadalje je naveo da se tuženik nije oglašavao, niti nudio svoje proizvode subjektima na području Republike Slovenije, odnosno nije se oglašavao niti je aktivno obavljao prodaju spornih proizvoda na tržištu Republike Slovenije. Prema propisima o zaštiti tržišnog natjecanja nije dopušteno zabraniti pasivnu prodaju na relevantnom tržištu, dok je tužiteljev zahtjev usmjeren na zabranu pasivne prodaje. To što je kupac GĐ bila zainteresirana za kupnju predmetnog proizvoda istovremeno ne znači da bi ona navedeni proizvod uopće kupila od tužitelja jer je cijena po kojoj ga tužitelj prodaje znatno viša od cijene po kojoj je GĐ kupila taj proizvod od tuženika. Dakle, "iznimna zainteresiranost" kupca ZĐ nužno ne znači da bi se ostvarila njezina kupnja proizvoda od tužitelja. Tuženik ne zna kako je tužitelj formirao svoju prodajnu cijenu, no to nužno ne mora biti odlučno u ovoj pravnoj stvari jer nema relevantnog dokaza da bi se GĐ, po redovitu tijeku stvari, odlučila za kupnju proizvoda, a još manje da bi proizvod kupila upravo kod tužitelja po cijenama kakve on ima i nema dokaza da je tuženik nastupa protupravno (pasivna radnja prodaje nije i ne smije se zabraniti sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja). Ako je tuženik u predmetnom izoliranom slučaju povrijedio odredbe svog Ugovora o distribuciji, tada može odgovarati isključivo svom principalu odnosno proizvođaču koji je ugovorna strana, a ne tužitelju koji nije ugovorna strana navedenog Ugovora o distribuciji. Stranke nisu ni u kakvom ugovornom odnosu niti postoji propis koji bi tuženiku zabranjivao ovakvu prodaju zbog čega nema protupravnosti.

4. U nastavku postupka tužitelj je osporio tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu te je u bitnome ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to:

Ugovora o distribuciji od 4. lipnja 202. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik i prilozima (str. 6. – 48. spisa); tekstualnih poruka između tužitelja i ZĐ s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 49. – 56. spisa); Instagram objave (str. 59. spisa), e-mail korespondencije s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 61. – 66. spisa), cjenika proizvoda s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 67. – 69. spisa), te računa (str. 91. spisa).

Izveden je dokaz saslušanjem stranaka - tužiteljevog zastupnika po zakonu TĐ i tuženikovog zastupnika po zakonu ĆĐ, te svjedoka ZĐ i UĐ.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.882,80 EUR po osnovi naknade štete u vidu izmakle koristi koju bi, prema tužiteljevoj tvrdnji, tužitelj ostvario da nije bilo štetne radnje tuženika, odnosno da tuženik nije prodao proizvod Icoone Body Laser trećoj osobi - GĐ, već da je GĐ kupila taj proizvod od tužitelja.

8. Tužitelj je strana pravna osoba sa sjedištem u [adresa] zbog čega se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom za koji se, u skladu s odredbom članka 26. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17 i 67/23), mjerodavno pravo određuje prema Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31. 7. 2007.; dalje: Uredba Rim II) unutar njezinog polja primjene jer se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj obvezi, odnosno izvanugovornoj odgovornosti za štetu. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Uredbe Rim II, mjerodavno je pravo Republike Slovenije, kao pravo države u kojoj je šteta nastala, i to odredbe Obligacijskog zakonika (Uradni list RS, št. 83/01, 32/04 – OROZ195, 28/06 – odl. US, NPB1, 40/07, NPB2, 97/07 – UPB1, NPB3, 64/16 – odl. US, NPB4 in 20/18 – OROZ631; dalje: OZ) koje se odnose na izvanugovornu odgovornost za štetu i naknadu štete u vidu izmakle koristi, što nije niti sporno između parničnih stranaka. Prema odredbi članka članka 168. stavka 1. OZ-a, oštećena osoba uma pravo na povrat obične štete i na povrat izmakle dobiti. Prema odredbi članka 168. stavka 3. OZ-a, kod procjene izmakle koristi uzima se u obzir dobit koju bi bilo moguće utemeljeno očekivati u odnosu na normalan tijek stvari ili u odnosu na posebne okolnosti koje zbog postupanja ili ne postupanja počinitelja nije bilo moguće postići.

9. U parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). Shodno tome, tužitelj je dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev i dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev. Ako tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.

10. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da ne postoji nikakav ugovorni odnos između parničnih stranaka, pa niti onaj koji bi se temeljio na ugovoru o distribuciji. Nije sporna niti činjenica postojanja pravnog odnosa između tužitelja kao distributera i društva I-Tech Industries S.r.l. kao proizvođača na temelju Ugovora o distribuciji od 4. lipnja 2022. (str. 6. – 48. spisa; dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tužitelj stekao isključivo pravo prodaje icoone asortimana proizvoda pod robnim žigom ICOONE i ROBODERM na teritoriju Republike Slovenije, a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora. Nije sporna niti činjenica da je u spornom razdoblju tuženik imao sklopljen distribucijski ugovor s društvom I-Tech Industries S.r.l. kao proizvođačem koji se odnosio isključivo na područje Republike Hrvatske, niti činjenica da je proizvođač raskinuo taj distribucijski ugovor s tuženikom, koja činjenica proizlazi i iz e-mail korespondencije s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 61. – 66. spisa).

11. Sporno je postoji li protupravna štetna radnja tuženika, nastala šteta, te uzročno – posljedična veza između tuženikovog postupanja i nastale štete, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu.

12. Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP), u bitnome proizlazi kako tužitelj temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je protupravna prodaja predmetnog proizvoda - štetna radnja tuženika uzrokovala da na strani tužitelja nastupi šteta, odnosno da je zbog te protupravne prodaje predmetnog proizvoda, izostala realna mogućnost ostvarenja dobiti tužitelja te se namjeravano stjecanje koristi zbog štetnikova postupka izjalovilo. Međutim, činjenica što je tuženik prodao predmetni proizvod GĐ sama za sebe ne upućuje na zaključak o protupravnosti tog tuženikovog postupanja, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno.

13. Naime, nesporno je da je u spornom razdoblju tužitelj bio isključivi distributer za područje Republike Slovenije talijanskog proizvođača I-Tech Industries S.r.l. i za predmetni proizvod. Dakle, tužitelj je bio u ugovornom odnosu s navedenim društvom, a ne s tuženikom. S druge strane, nesporno je i da je u spornom razdoblju tuženik bio isključivi distributer navedenog proizvođača za navedeni proizvod za područje Republike Hrvatske. Dakle, tuženik je bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o distribuciji sklopljenog s navedenom trećom osobom I-Tech Industries S.r.l., a ne s tužiteljem. Stoga bi u slučaju da je prodajom predmetnog proizvoda GĐ tuženik povrijedio odredbe Ugovora o distribuciji kojeg je tuženik sklopio s navedenom trećom osobom (talijanskim proizvođačem), tuženik mogao odgovarati samo (isključivo) navedenom društvu (talijanskom proizvođaču) kao drugoj ugovornoj strani, a ne tužitelju koji nesporno nije ugovorna strana Ugovora o distribuciji sklopljenog između tuženika i navedene treće osobe (talijanskog proizvođača). Zbog toga je za odluku suda o tužbenom zahtjevu pravno irelevantno pozivanje tužitelja na e-mail od 21. listopada 2022. (str. 62. spisa) jer tom ispravom navedena trećom osoba I-Tech Industries S.r.l. samo obavještava tužitelja o prestanku distribucije i prekidu promidžbe uređaja icoone tuženiku (bivšem distributeru za icoone u Hrvatskoj), dok u konkretnom slučaju nije niti sporna činjenica da je proizvođač raskinuo distribucijski ugovor s tuženikom.

14. Osim toga, na temelju e-maila od 19. listopada 2022. koji je tužitelj uputio navedenoj treći osobi (I-Tech Industries S.r.l., str. 62. – 63. spisa) sud nije mogao utvrditi odlučnu spornu činjenicu koja se odnosi na protupravnost tuženikovog postupanja jer se radi o ispravi koju je sastavio sam tužitelj i u kojoj sam tužitelj u bitnome prenosi informacije koje je dobio od ZĐ vezano uz kupnju spornog proizvoda od tuženika. To tim više jer se u navedenom e-mailu navodi kako je GĐ rekla tužitelju da je distributere u Hrvatskoj pitala smiju li prodavati u Sloveniji, a da su joj oni pružili dokaze da mogu prodavati i da je sve to legalno. Međutim, navedeno nije u svom iskazu potvrdila GĐ koja je saslušana kao svjedok u bitnome iskazala da se ne sjeća je li ikada s tužiteljem razgovarala o tome da su oni ekskluzivni zastupnik, niti je o tome razgovarala s tuženikom, te da tuženik njoj nije nikada davao jamstva da može prodavati predmetni proizvod i trgovati na području Slovenije. U svakom slučaju, kao što je prethodno obrazloženo, u slučaju eventualne povrede odredbi Ugovora o distribuciji kojeg je tuženik sklopio s navedenom trećom osobom (talijanskim proizvođačem), tuženik bi mogao odgovarati samo (isključivo) navedenom društvu (talijanskom proizvođaču), a ne tužitelju.

15. Nadalje, činjenice što je GĐ, vlasnica kozmetičkog salona LEPOTARIUM, kontaktirala tužitelja s upitom o cijeni predmetnog proizvoda, da je nakon toga došla u sjedište tužitelja, koji joj je prezentirao predmetni proizvod , ponudio joj kupnju tog proizvoda, da je GĐ nakon sastanka bila oduševljena proizvodom te je iskazala ozbiljan interes za kupnju proizvoda, da bi na kraju kupila predmetni proizvod od tuženika, također ne upućuju na zaključak o protupravnosti tuženikovog postupanja, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno. Dakle, već u samoj činjeničnoj osnovi tužbe tužitelj tvrdi kako je GĐ tek iskazala tužitelju ozbiljan interes za kupnju predmetnog proizvoda od tužitelja, ali navedeno ne znači da bi se zaista (stvarno) ostvarila njezina kupnja predmetnog proizvoda od tužitelja. S druge strane, svjedok GĐ je jasno iskazao kako u slučaju da nije kupila proizvod od tuženika, ne bi taj proizvod kupila od tužitelja. Navedeno ne upućuje niti na zaključak o protupravnosti tuženikovog postupanja, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno.

16. Na temelju iskaza svjedoka ZĐ, koji je sud prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, sud također nije mogao utvrditi odlučnu spornu činjenicu koja se odnosi na protupravnost tuženikovog postupanja. Naime, na temelju iskaza ZĐ je u bitnome utvrđeno da je kupila uređaj ICOONE u Hrvatskoj od tuženika, da je prije nego što je kupila predmetni uređaj od tuženika, razgovarala o kupnji takvog proizvoda s tužiteljem u Sloveniji 2020. godine, ali da joj je bio preskup, da joj je na osnovi predračuna koji je dobila od tužitelja još uvijek bilo preskupo uključujući i sve troškove koji dolaze uz taj aparat, da je počela pretraživati internet i da naišla na tuženika, da su se dogovorili za testiranje uređaja, da je otišla kod tuženika gdje su prošli kroz teoriju i praksu, da je dobila predračun i s njim otišla u banku gdje joj je odobren kredit, da je na internet stranici tuženika vidjela dva aparata od kojih je jedan bio B, da prilikom pregledavanja internet stranice tuženika nije nigdje naišla na podatak o tome da bi to društvo navodilo da je ono ekskluzivni zastupnik za taj proizvod za područje RH ili za područje Slovenije, te da je cijena bila razlog zašto je prihvatila ponudu od tuženika. Dakle, na temelju iskaza navedenog svjedoka je u bitnome utvrđene da je GĐ prvobitno (2020. godine) razgovarala s tužiteljem o kupnji predmetnog proizvoda, ali da joj je bio preskup, te da je nakon toga, putem interneta pronašla tuženika od kojeg je i kupila predmetni proizvod u Hrvatskoj jer joj je cijena bila prihvatljiva. Međutim, činjenica što je tuženik prodao predmetni proizvod GĐ u [adresa] po cijeni koja je niža od one po kojoj je taj proizvod ponudio tužitelj, ne upućuje na zaključak da je na taj način tuženik postupio protupravno.

17. Navedeni zaključak ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka UĐ, čiji iskaz je sud prihvatio u dijelu u kojemu je u bitnome suglasan s iskazom svjedoka ZĐ, u kojem dijelu je navedeni svjedok potvrdio da mu je GĐ odgovorila da je fizički kupila predmetni proizvod u Zagrebu i da ga nije mogla kupiti od tužitelja jer ne bi dobila leasing odnosno da ga je kupila u Zagrebu jer je dobila aparat bez PDV-a. Sud nije prihvatio iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojemu je iskazao da je GĐ pitala tuženika i da joj je tuženik rekao da mogu prodavati aparate i u Sloveniji, niti u dijelu u kojem je iskazao da mu je GĐ rekla da je od tuženika dobila jamstva da smiju prodavati u Sloveniji i da su za to ovlašteni jer je u tom dijelu protivan iskazu svjedoka ZĐ. Na temelju preostalog dijela iskaza svjedoka UĐ, koji dio je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, je u bitnome utvrđeno da je tužitelj održao prezentaciju predmetnog proizvoda GĐ u svojim prostorijama, da su GĐ i njezina stranka izrazile oduševljenje nad tretmanom ICOON uređajem, da je TĐ nakon toga razgovarala s GĐ o pitanjima marketinga i određivanju cijena paketa tretmana, da je nakon prezentacije GĐ zatražila da joj pošalje ponudu, što je on i učinio 5. kolovoza 2022. preko SMS-a koja ponuda je uključivala što sve ulazi u cijenu s uključenim popustom za slučaj da se odluči za kupnju do 22. kolovoza 2022., na što mu je GĐ usmeno odgovorila da joj treba vremena da dogovori financiranje aparata kod banke jer se radi o puno novaca. Dakle, niti na temelju iskaza svjedoka UĐ sud nije mogao utvrditi odlučnu spornu činjenicu koja se odnosi na protupravnost tuženikovog postupanja jer sama činjenica što je tužitelj održao prezentaciju predmetnog proizvoda GĐ i što je s njom pregovarao o kupnji tog proizvoda, da bi na kraju ona kupila taj proizvod od tuženika ne znači da je tuženik postupio protupravno.

18. Protupravnost tuženikovog postupanja u odnosu na tužitelja ne proizlazi niti iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu TĐ. Naime, na temelju iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu je u bitnome utvrđeno da je tužitelj obavio prezentaciju predmetnog proizvoda GĐ u svojim prostorijama, kojom prilikom je predstavljen tehnički dio aparata sa svim karakteristikama, predstavljen je teorijski dio, napravljeni su tretmani s tim aparatom, da je nakon prezentacije GĐ (kao i njezina klijentica) bila jako zadovoljna, da ih je na toj prezentaciji tužitelj obavijestio o cijenama svih ICOON aparata pa tako i o cijeni modela kojeg je GĐ odabrala tijekom prezentacije da bi bio optimalan za njezin salon, da se radilo o aparatu ICOONE LASER MED, da je GĐ rekla da mora malo razmisliti i raspitati se kod banke, da su nakon toga u listopadu 2022. vidjeli objavu na Instragramu ZĐ za njezin salon na kojoj je pisalo da je jako radosna što joj sutra stiže ICOON aparat u salon koji je čekala mjesec dana, te da im je GĐ priznala da je kupila aparat od tuženika. Međutim, sama činjenica što je tužitelj održao prezentaciju predmetnog proizvoda GĐ i što je s njom pregovarao o kupnji tog proizvoda, da bi na kraju ona kupila taj proizvod od tuženika ne znači da je tuženik postupio protupravno.

19. Niti iz iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu DĐ ne proizlazi zaključak o protupravnosti tuženikovog postupanja. Naime, na temelju iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu je utvrđeno da je GĐ došla kod tuženika u ured u Zaprešiću, na konzultacije i po ponudu za aparat ICOONE, da je na osnovi ponude odlučila, uplatila cijenu za aparat i nakon nekog vremena došla po aparat i preuzela aparat kod tuženika, da je u trenutku kada je GĐ kupila predmetni uređaj od tuženika, tuženik imao ekskluzivni ugovor za prodaju uređaja ICOONE i ostalih uređaja za područje Republike Hrvatske s talijanskim proizvođačem, da mu niti A nisu rekli niti su ga izvijestili da postoji netko drugi za teritorij Slovenije, a to nije znao sve dok mu tužitelj nije počeo slati dopise vezano uz to, a to je bilo nakon što je GĐ kupila predmetni uređaj od tuženika.

20. Dakle, na temelju isprava u spisu te iskaza stranaka i svjedoka sud je utvrdio da time što je tuženik prodao predmetni proizvod GĐ ne postoji protupravnost tuženikovog postupanja u odnosu na tužitelja, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7.stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno.

21. Konačno, tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da se tuženik oglašavao ili nudio svoje proizvode subjektima na području Republike Slovenije, odnosno da se tuženik oglašavao i aktivno obavljao prodaju spornih proizvoda na tržištu Republike Slovenije. S druge strane, svjedok OĐ je jasno iskazao kako on osobno nije vidio niti čuo da je tuženik oglašava i/ili prodavalo proizvode ICOON na području Republike Slovenije. Također, i tužiteljev zastupnik po zakonu TĐ je u svom iskazu potvrdila da se tuženik nije oglašavao na slovenskom području za proizvode ICOON i da to ona nije vidjela. Konačno, i tuženikov zastupnik po zakonu JĐ je u svom iskazu potvrdio da se tuženik niti u jednom trenutku nije oglašavao na području Slovenije da bi bio zastupnik za aparat ICOONE, već je to činio isključivo na području Republike Hrvatske, te da na području Slovenije tuženik nije nikada nudio kupcima prodaju tog uređaja.

22. Konačno, tužitelj u konkretnom slučaju nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da je osim prodaje predmetnog proizvoda GĐ, tuženik poduzeo bilo koju drugu radnju koja bi prouzročila tužitelju štetu u vidu izmakle koristi čiju naknadu tužitelj zahtijeva u ovom postupku, a navedeno ne proizlazi niti iz izvedenih dokaza.

23. Uzevši u obzir navedeno sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka KĐ, [adresa], radi utvrđivanja razloga raskida ugovora s tuženikom jer za odluku suda o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari nije odlučan (pravno relevantan) pravni odnosi između tuženika i treće osobe. Osim toga, na ročištu održanom 23. svibnja 2024. tuženik je učinio nespornom činjenicu da je proizvođač raskinuo distribucijski ugovor s tuženikom, dok za odluku o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari nisu relevantni razlozi tog raskida jer se oni tiču ugovornog odnosa između tuženika i treće osoba (talijanskog proizvođača). U slučaju da je tuženik povrijedio odredbe svog Ugovora o distribuciji, tada tuženik može odgovarati isključivo svom principalu odnosno proizvođaču koji je ugovorna strana, a ne tužitelju koji nije ugovorna strana iz Ugovora o distribuciji sklopljenog između tuženika i treće osobe (talijanskog proizvođača).

24. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika isplatu iznosa od 18.882,80 EUR po osnovi naknade štete zbog čega je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim pa je odlučio kao u točki I. izreke presude.

25. Tuženik je u cijelosti uspio u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 18.882,80 EUR, tuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT)), te zastupanja na ročištima 23. svibnja 2024., 13. rujna 2024. i 27. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 2.000,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 2.500,00 EUR. Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora odnosno iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što neosnovano zahtijeva tuženik, jer se radi o troškovima postupka.

26. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 7. svibnja 2024. s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a budući da u tom podnesku tuženik u bitnome ne iznosi ništa novo, već u bitnome ponavlja tvrdnje iz odgovora na tužbu. Tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe jer u svom zahtjevu nije određeno naveo niti pravnu osnovu niti visinu (iznos) sudske pristojbe čiju naknadu zahtijeva što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 164. stavcima 1. – 3. ZPP-a. U svakom slučaju, tuženik nije obveznik plaćanja sudske pristojbe u konkretnom slučaju jer će, po pravomoćnosti ove presude, sudsku pristojbu za odgovor na tužbu biti dužan platiti tužitelj, a ne tuženik koji je u cijelosti uspio u ovom sporu.

27. Slijedom navedenog, o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.