Poslovni broj: UsI-3100/23-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja: 1) RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) RGŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Petru Petriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić d.o.o., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe, Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29 a , nakon glavne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025. godine, objavljene dana 11. ožujka 2025. godine

presudio je

I. Odbija tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/155, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 24. svibnja 2023., kao i za poništenjem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Zagreb KLASA: UP/I-942-01/06- 009/115, URBROJ: 251-19-01-20-46 od 18. veljače 2020. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba prednica tužiteljica izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Zagreb KLASA: UP/I-942-01/06-009/115, URBROJ: 251-19-01-20-46 od 18. veljače 2020. godine, a kojim je odbijen zahtjev FG i VG za naknadu oduzete imovine, za zemljište k. č. [katastarska čestica], površine 372m2 i k. č. [katastarska čestica] površine 348m2, za suvlasnički dio MG iz [adresa]. Točkom 2. navedenog rješenja obustavljen je postupak u odnosu na ZG iz [adresa] i JG i to za zemljište oznake 5791/6 i k. č. [katastarska čestica], za suvlasnički dio MG. Točkom 3. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. U pravovremenoj tužbi podnesenoj 4. listopada 2023. Upravnom sudu u Zagrebu po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: UsI-4694/23, a koji je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023., po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu ustupljen ovom sudu, nakon čega je dobio novu poslovnu oznaku: UsI- 3100/2023., u bitnome se navodi kako su u cijelosti netočna utvrđenja kako prvostupanjskog tijela, tako i tuženika o tome da bi oduzete nekretnine u cijelosti bile obuhvaćene dobrovoljnim raspolaganjem prednice tužiteljica, odnosno ugovorom sklopljenim između sljednica bivših vlasnika predmetnih nekretnina, FG, MG i VG i [adresa], dana 25. siječnja 1999. godine, a prema kojem su se stranke suglasile da će Grad Zagreb radi privođenja zemljišta urbanističkoj namjeni za rekonstrukciju prometnica i uređenje zelenila na spoju [adresa] i [adresa] dati protuugovornim stranama u vlasništvo svakoj po stan u [adresa] pobliže opisan u čl. 2.ugovora, a s naslova naknade za njihovo zemljište, a radi se o nekretninama 5791/6, površine 103čhv/372m2 i čest. zem. [katastarska čestica], naznačene površine 97 čhv/348m2.

Tužiteljice ističu kako je iz dokumentacije pribavljene tijekom trajanja postupka utvrđeno kako k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je temeljem izmjere koja je stupila na snagu 1963. imala površinu 774m2, te da ista odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da je dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poništen i spojen u novonastalu česticu 6613 tako da je u katastarskom operatu evidentiran KG kao korisnik te čestice, dok je preostalih 365 m2 nacionalizirano. Taj dio od 365m2 koji je nacionaliziran KG da nikad nije priveden namjeni, a kojim dijelom prednici tužiteljica nisu ni mogli raspolagati upravo zato jer je nacionaliziran. Ističu kako su tijekom postupka jasno isticale da iz Uvjerenja Gradskog ureda za katastar ne proizlazi koju katastarsku česticu je u trenutku procjene predstavljala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na povrat koje čestice se upravo i odnosi zahtjev postavljen u upravnom postupku. Nadalje navode kako se Ugovor s Gradom Zagrebom odnosio na potpuno drugu nekretninu koja nije predmet povrata , te se s obzirom na to da je temeljem čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se vlasništvo stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, to nije jasno temeljem koje činjenice tuženik i prvostupanjsko tijelo tvrde da su predlagateljice raspolagale s nekretninama koje su predmet povrata na način da su ih otuđili, kada te nekretnine nisu bile njihovo već društveno vlasništvo. Nadalje, ističu da je člankom 120. st.2. istog zakona propisano da se radi uknjižbe vlasništva, mora o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnog prava. Stoga da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedna od pretpostavki za ocjenu prvostupanjskog tijela i tuženika da predlagateljicama ne pripada pravo na naknadu jer zakonske odredbe ne obuhvaćaju dobrovoljne akte raspolaganja prijašnjeg vlasnika u koje spada i Ugovor o otkupu nekretnina. U konkretnom slučaju se, ističu tužiteljice nije radilo niti o raspolaganju vlasnika, niti o otkupu nekretnine. Predlažu poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, te tuženiku naložiti da tužiteljicama naknadi trošak spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

4. Sud je u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024, dalje - ZUS) rješenjem pod gornjim poslovnim brojem od 14. kolovoza 2024. pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, da kao zainteresirana osoba sudjeluju u sporu, te se očituje na navode iz tužbe tužitelja. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako iz provedenog postupka proizlazi da je rješenjem Narodnog odbora Općine Trešnjevka, Sekretarijata za financije broj 06/10-9294/1- 1959. od 23.srpnja 1959. utvrđeno je da je stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta dana 26.prosinca 1958. došlo do prijenosa u društveno vlasništvo nekretnine oznake kč br [katastarska čestica] ZU 11855, površine 200 čhv prijašnjeg vlasnika KG iz [adresa]. Nekretnina je kasnije cijepana na čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje, iz Ugovora sklopljenog dana 25.siječnja 1999. između sljednica prijašnjeg vlasnika i Grada Zagreba, proizlazi da su sljednice prijašnjeg vlasnika u cijelosti dobrovoljno raspolagale nekretninom točno onolikom površinom (103čhv +97čhv) koliko je iznosila površina nacionalizirane nekretnine, tadašnje oznake 5791/6 površine 200 čhv, a za što su zauzvrat dobile od Grada Zagreba nekretnine odgovarajuće vrijednosti. Obzirom na navedeno, da je pravilno ocijenjeno kako ne postoje uvjeti za naturalni povrat, stoga predlaže da sud odbije tužbu tužiteljica kao neosnovanu.

5. U sporu je održana rasprava dana 11. veljače 2025. godine na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je ustrajao u navodima iz tužbe,

6. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu u spisu ovog suda 109/2023. Sud je odbio kao suvišan prijedlog tužiteljica da se pribave svi geodetski elaborati koji se odnose na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 774m2 kao i da se provede dokaz vještačenjem po vještaku geodetske struke, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, budući da je činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog spora jest ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijena kao neosnovana žalba FG i VG (prednica tužiteljica) izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove, Zagreb Klasa: UP/I-942-01/06-009/115 urbroj:251-19-01-20-46 od 18. veljače 2020. kojim je odbijen zahtjev predlagateljica za naknadu za oduzeto zemljište k. č. [katastarska čestica], površine 103čhv (372m2) i k. č. [katastarska čestica] površine 97 čhv (348m2), katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za suvlasnički dio MG s obrazloženjem da su nekretninom koja je predmet povrata, prednici tužiteljica raspolagale na način da su je temeljem ugovora od 25. siječnja 1999. godine istom raspolagale u korist Grada Zagreba, a za što su dobile u vlasništvo svaka po jedan jednosoban stan u [adresa].

9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenjem Narodnog odbora Općine Trešnjevka, Sekretarijata za financije broj 06/10-9294/1-1959. od 23.srpnja 1959., utvrđeno je da je stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta dana 26.prosinca 1958. došlo do prijenosa u društveno vlasništvo nekretnine zemljišno knjižne oznake oznake zk. kč br [katastarska čestica] ZU 11855, površine 200 čhv prijašnjeg vlasnika KG iz [adresa].

10. Nakon provedbe rješenja o nacionalizaciji predmetna čestica je cijepana na zk.čk.br. 5791/10, dvorište površine 348m2 (97čhv) i zk.čk.br. 5791/9 površine 372m2 (103čhv), obiteljska kuća u [adresa] na kojima je bilo uknjiženo pravo korištenja u korist FG.

11. Nadalje, iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjela za katastar zemljišta i nekretnine, odsjek I, Zagreb, proizlazi da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], evidentiranog korisnika UG, površine 774m2, formirana u postupku nove katastarske izmjere koja je za k. o. [katastarska općina] stupila na snagu 1963. godine, odgovara zk.čk.5791/6 k. o. [katastarska općina].

12. Iz Ugovora sklopljenog 25. siječnja 1999. proizlazi da su FG, MG i VG raspolagale navedenim nekretninama kao suvlasnice zk.č.br. 5791/6 k. o. [katastarska općina] i zk.č.br. 5791/10 k. o. [katastarska općina] u korist Grada Zagreba, a za što su dobile, svaka po jedan jednosobni stan.

13. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96,92/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/2019) propisano je da se ovim Zakonom utvrđuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koje je prijašnjim vlasnicima oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno i zadružno vlasništvo konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

Odredbom članka 2. istog Zakona je propisano da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju propisa koji su navedeni u stavku 1. te odredbe.

Odredbom članka 3. istog Zakona je propisano da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima, što su iz izdala vojna li civilna tijela od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. istog Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravog osnova ili propisa.

14. Obzirom na gore navedeno, u postupku utvrđeno činjenično stanje, te citirane zakonske odredbe, po po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev prednica tužiteljica za naknadom, jer su imovinom koja je predmet naknade raspolagale Ugovorom od 25. siječnja 1999., za vrijeme trajanja postupka povrata, na način da su istu ustupile Gradu Zagrebu, za što su i primile naknadu u obliku stanova. 17. Pritom je, suprotno navodima tužitelja, pravilno u postupku utvrđeno da su predmetom tog ugovora upravo nekretnine čest.5791/6 naznačene površine 103 čhv/372m2 i čest. zem. [katastarska čestica], naznačene površine 97 čhv/348m2, a iz čega proizlazi da su prednice tužiteljica, u cijelosti dobrovoljno raspolagale nekretninom točno onolikom površinom (103 čhv+97čhv) koliko je iznosila površina nacionalizirane nekretnine, tadašnje oznake 5791/6 površine 200 čhv. 15. Stoga se u konkretnom slučaju radi o ugovornom rješavanju odnosa između prednica tužiteljica i Grada Zagreba, ne o oduzimanju imovine aktima i na način predviđen člankom 2.i 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, pa tužiteljicama ne pripada pravo na naknadu primjenom odredaba tog Zakona.

16. Slijedom navedenog, kako je u provedenom upravnom postupku nesporno utvrđeno kako naturalna restitucija predmetnog zemljišta nije moguća, a tužiteljima je pravilno određena naknada u obveznicama Republike Hrvatske, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, budući da je isto donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, koje tužitelji svojim tužbenim navodima nisu doveli u sumnju. Stoga je temeljem odredbe čl. 116. st.1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

17. Budući da tužiteljice nisu uspjele u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 11. ožujka 2025.

SUTKINJA:

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja

2. Ministarstvo pravosuđa RH, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu,

4. u spis