Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-46/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja AL, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja JLĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćniku Josipu Peniću, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika "Posojilnica Bank eGen", R. Austrija, OIB 24250429800, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-281/2018-32 od 28. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 281/2018-32 od 28. listopada 2021. u stavku I., II. i III. izreke kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev 1., 2., 3., i 4. tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o otplati kredita (jednokratni kredit), broj stranke: 6.329.395, broj konta 6.079.396 od dana 15. siječnja 2008., solemniziran po javnom bilježniku Bojani Štimac iz Varaždina, pod brojem Ov-1149/08 od 23. siječnja 2008., sklopljen između 1. tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužitelja JLĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 4. tužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika "Posojilnica Bank eGen", Paulitschgasse 5-7, 9020 Klagenfurt/Celovec, OIB 24250429800, kao pravnog slijednika "Posojilnica-Bank Zila", Kaiser – Josef Pl. 6, Villach/Beljak, kao davatelja kredita. R. Austrija.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Čakovcu brisanje upisanog prava zaloga u korist tuženika, a na nekretnini 1. tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužiteljice AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], a koja nekretnina je upisana kod Zemljišnoknjižnog dojela Općinskog suda u Čakovcu, z. k. uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čestica broj: [katastarska čestica]/B, što u naravi predstavlja kuća, dvor, vrt, pašnjak, ukupne površine 736 čhv, koji upis je izvršen temeljem Ugovora o otplati kredita (jednokratni kredit), broj stranke: 6.329.395, broj konta: 6.079.396 od dana 15. siječnja 2008., u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude“.

Odbija se zahtjev 1., 2., 3. i 4. tužitelja za naknadom troškova postupka iznosu od 42.270,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. listopada 2021. pa do isplate

Nalaže se 1., 2., 3. i 4. tužitelju da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu 3.732,83 eura sa zateznom kamatom od 11. ožujka 2025. do isplate, stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana

II. Nalaže se 1., 2., 3. i 4. tužitelju da naknade tuženiku trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 1.036,90 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o otplati kredita (jednokratni kredit), broj stranke:

6.329.395, broj konta 6.079.396 od dana 15. siječnja 2008., solemniziran po javnom bilježniku Bojani Štimac iz [adresa], pod brojem Ov-1149/08 od 23. siječnja 2008., sklopljen između 1. tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužitelja JLĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 4. tužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika "Posojilnica Bank eGen", Paulitschgasse 5-7, 9020 Klagenfurt/Celovec, OIB 24250429800, kao pravnog slijednika "Posojilnica-Bank Zila", Kaiser – Josef Pl. 6, Villach/Beljak, kao davatelja kredita. R. Austrija.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Čakovcu brisanje upisanog prava zaloga u korist tuženika, a na nekretnini 1. tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužiteljice AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], a koja nekretnina je upisana kod Zemljišnoknjižnog dojela Općinskog suda u Čakovcu, z. k. uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čestica broj: [katastarska čestica]/B, što u naravi predstavlja kuća, dvor, vrt, pašnjak, ukupne površine 736 čhv, koji upis je izvršen temeljem Ugovora o otplati kredita (jednokratni kredit), broj stranke: 6.329.395, broj konta: 6.079.396 od dana 15. siječnja 2008., u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 42.270,00 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počev od dana donošenja presude tj. od dana 28. listopada 2021. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv presude kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. U odgovoru na tužbu tužitelji osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 1., 2., 3., i 4. tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o otplati kredita od 15. siječnja 2008. koji je sklopljen između tužitelja i pravnog prednika tuženika, a koji zahtjev temelje na ništetnosti iz razloga što tuženik kao kreditna institucija registrirana u stranoj državi, Republici Austriji, nije imao odgovarajuću dozvolu Hrvatske narodne banke za pružanje financijskih usluga u trenutku sklapanja ugovora, kao i iz razloga nesporazuma o pravnoj prirodi ugovora te posljedično navedenom i zahtjev za brisanjem upisanog založnog prava na temelju navedenog Ugovora.

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Međutim, žalbeni navodi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava dijelom su osnovani.

10. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je odlučio o ništetnosti iz razloga postojanja nesporazuma o pravnoj prirodi ugovora, valja reći da iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji u podnesku od 15. siječnja 2019. (list 60 spisa), dakle prije zaključenja prethodnog postupka na ročištu 18. ožujka 2019., kao razlog ništetnosti naveli i nesporazum, pa su izneseni žalbeni navodi neutemeljeni.

11. Kako je sud sukladno čl. 7. ZPP-a vezan činjenicama iznesenim u tužbi, te je prvostupanjski sud i odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a, suprotni žalbeni navodi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da prema činjeničnim navodima tužitelji svoj zahtjev temelje na ništetnosti iz razloga da je Ugovor o kreditu zaključen u Republici Hrvatskoj, a gdje tuženik kao društvo koje je registrirano u [adresa] nije imalo pravo poslovanja jer nije bilo registrirano podružnicom u Republici Hrvatskoj, pa je neovlašteno poslovao na području Republike Hrvatske;

- da se ne može primijeniti ovaj razlog ništetnosti obzirom na stav suda Europske unije o Zakonu o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ broj 72/17);

- da prema stavu suda Europske unije od 14. veljače 2019. u predmetu C-630/17 proizlazi da se ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih sa stranim vjerovnicima koji nisu imali odobrenje za pružanje usluga kreditiranja u toj državi članici ne može primijeniti retroaktivno, a nesporna je činjenica da je Ugovor o otplati kredita sklopljen 15.1.2008.;

- da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i da su se tužitelji pozivali i na druge razloge za ništetnosti odnosno nesporazum;

- da se protiv tužitelja temeljem Sporazuma o osiguranju tražbine vodi ovršni postupak na nekretninama JL i AL odnosno 1. i 2. tužitelja;

- da je nesporno da je tuženik pravni slijednik u ugovoru navedenog kreditora;

- da je u Ugovoru o otplati kredita kao kreditor navedena Posojilnica-Bank Zila registrirana zadruga s ograničenom odgovornošću A-9500, Villach/Beljak, Kaiser- Josef-Platz 6, dok su kao korisnici kredita navedeni tužitelji ĐL, ČL, ALĐ i ĆL;

- da je iznos kredita ugovoren u visini od 40.000,00 eura i da je 28. studenog 2012. ugovor solemniziran kod javne bilježnice Bojane Štimac iz [adresa] broj OV- 1149/08 (list 9-14 spisa);

- da iz uvjerljivog iskaza tužitelja proizlazi da ugovor nije nastao i da je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj kod odvjetnika Hinka Žerjava i da je obveza iz kredita ispunjavana kod odvjetnika Hinka Žerjava;

- da na uplatnicama koje su tužitelji dostavili je potpis i štambilj od ZOU RL i

GL iz [adresa] (list 24-26);

- da je Ugovor o otplati sačinjen na hrvatskom jeziku što upućuje na zaključak da ugovor nije sačinjavan niti ispunjavan na području Republike Austrije već upravo u Republici Hrvatskoj;

- da je cjelokupna dokumentacija između tužitelja i tuženika bila posredstvom Hinka Žerjava od kojeg su tužitelji novac primili i donosili njemu;

- da iz dopisa Hrvatske narodne banke proizlazi da tuženik sa sjedištem u [adresa] nikad nije zatražio niti dobio odobrenje HNB za rad u Republici Hrvatskoj;

- da prema odgovoru Ministarstva financija RH tuženik nikada nije tražio od Ministarstva financija niti dobio odobrenje za rad na području R. Hrvatske (list 28 spisa);

- da je izveden dokaz grafološkim vještačenje potpisa na isplatnici ;

- da nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka odvjetnika Hinka Žerjava koji unatoč zatraženoj dozvoli nije dobio suglasnost svoje stranke ovdje tuženika za davanje iskaza u ovoj pravnoj stvari.

13 . Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan iz razloga što tuženik kao društvo registrirano u [adresa] nije bilo registrirano i u Republici Hrvatskoj i da je neovlašteno poslovalo u Republici Hrvatskoj sukladno čl. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine" broj 72/17) imajuću u vidu odluku suda Europske unije u predmetu C-630/17 od 14. veljače 2019, kao i da su vezano za postojanje nesporazuma o pravnoj prirodi ugovora ispunjene pretpostavke iz čl. 282. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) te odlučio na navedeni način.

14. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj i primjenu materijalnog prava ukazuje se na slijedeće.

15. Iz predmetnog Ugovora o otplati kredita proizlazi da je isti sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, kao kreditora, dana 15. siječnja 2008. u Villachu/Beljak, a koji Ugovor je i potpisan po tužiteljima i pravnom predniku tuženika time da je svrha kredita kupnja zemljišta i otplata kredita dok je iznos kredita 40.000 eura.

Jednako tako, iz navedenog Ugovora proizlazi da je sjedište kreditora u Republici Austrji, Villach/Beljak, Kaiser-Josef-Platz 6.

Pored navedenog, iz Ugovora proizlazi da su korisnici kredita, u svrhu osiguranja novčane tražbine kreditora dozvolili su da se na njihovim nekretninama izvrši uknjižba založnog prava time da je Ugovor potpisan i solemniziran kod Javnog bilježnika 23. siječnja 2008. što nije sporno.

Ovdje valja ukazati, i na to da iz iskaza I tužitelja (list 67 spisa), a sa kojim su bili suglasni ostali tužitelji proizlazi da mu je bilo poznato da je kreditor poznata Austrijska banka i da je novac predan isključivo njemu time da se radi o iznosu od 39. 200 eura, a koji je i naveden u isplatnici kreditora, prednika tuženika od 31.siječnja 2008. iz kojeg proizlazi da se radi o isplatinici prednika tuženika čije sjedište je Vllach/Beljak, a koja se odnosi na ĐL i ČL.

Također, grafološkim vještačenjem (list 119-128) je utvrđeno da je upravo I tužitelj vrlo vjerojatno-gotovo sigurno skriptor spornog potpisa na isplatnici kreditora kao i da je i II tužiteljica AL skriptor spornog potpisa.

Pored navedenog, potrebno je ukazati da iz činjeničnih navoda tužbe prvobitno i proizlazi navod tužitelja da je predmetni ugovor sklopljen 15. siječnja 2008. sa pravnim prednikom tuženika koji je i solemniziran kod Javnog bilježnika 23. siječnja 2008., dok nastavno navode da nisu nikada bili u Austriji i sjedištu tuženika.

Između ostalog, ukazuje se da je prilikom solemnizacije sudionicima pravnog posla isprava pročitana te su isti bili upozoreni na činjenicu da isprava ima snagu javno bilježničkog akta time da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji.

Nadalje, i knjigovodstvena dokumentacija – izvadak iz poslovnih knjiga upućuje na sjedište kreditora u Villachu/ Beljak ( list 15 ).

16. Kraj činjenice da se u ugovoru kao mjesto i vrijeme sklapanja navodi „Villach/Beljak 15. siječnja 2008., dakle je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude, to se prema stanovištu ovog suda radi se o ugovoru koji je sklopljen u Republici Austriji.

Između ostalog, Ugovor o kreditu kako po hrvatskom pravu tako i po austrijskom pravu je konsezulani ugovor koji nastaje kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a što i proizlazi iz sadržaja predmetnog Ugovora.

Naime, da se stranke nisu suglasile oko bitnih sastojaka ugovora takav ugovor ne bi niti zaključile.

Stoga, sama realizacija ugovora te način plaćanja i vraćanja kredita kako su to iskazivali tužitelja ne spada u akt zaključenja ugovora, već perfekciju ugovora.

Jednako tako, za ukazati je da tužitelji nisu osporavali potpise na Ugovoru već je grafološko vještačenje provedeno u odnosu na potpise na isplatnici kako je to navedeno.

Obzirom na sve naprijed navedeno, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj.

17. Jednako tako, iz navedenog Ugovora ne proizlazi da su stranke izričito ugovorile primjenu prava države u kojoj je ugovoren sklopljen, dakle austrijsko pravu.

18. Međutim, iz pojedinih odredbi Ugovora odnosno dijela Ugovora kojim su stranke regulirane dio ugovora „ Stavljanje u dospijeće cijelog duga“ i „Ostale odredbe“ proizlazi da stranke ugovorile primjenu Općih uvjete tuženika i Zakon o zaštiti potrošača iz 1979. vezano za obveze iz kreditnog Ugovora, a što upućuje na primjenu austrijskog prava te s time u vezi obzirom na činjenične navode i razloge ništetnosti na odredbe Općeg građanskog zakonika Republike Austrije.

Ovdje valja, reći da tužitelji u tužbi niti ne upiru na razloge ništetnosti prema Općim uvjetima tuženika niti austrijskom pravu time da ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava.

19. Vezano za navedeno, prema odredbi č. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja („Narodne novine“ broj: 53/91 i 88/01 – dalje u tekstu; ZRSZ) za ugovor je mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

20. Pored navedenog, čl. 20. toč. 20. navedenog Zakona ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo, kao mjerodavno pravo primjenjuje se za ostale ugovore -pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište ponudioca.

21. Između ostalog, ukazuje se da se i prema čl. 252. st. 2. ZOO-a smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude, a

22. Nadalje, tužitelji u činjeničnim navodima niti ne tvrde da bi predmetni ugovor o kreditu bio ništetan u primjeni stranog materijalnog prava, a kako je to prethodno navedeno predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na području Republike Austrije, u kojem slučaju se na isti kako je to navedeno primjenjuje materijalno pravo Republike Austrije kao mjerodavno pravo.

23. Vezano za navedeno valja ukazati da se radi o ugovoru o kreditu koji je u svim zakonodavstvima zemalja članice Europske Unije dopušten, a o dopuštenosti takvih ugovora o kreditu prema austrijskom pravu nije potrebno posebno navoditi da su takvi ugovori o kreditu dopušteni u Republici Austriji.

24. Stoga, tvrdnje tužitelja da je predmetni Ugovor ništetan iz razloga što nije postojalo odobrenje za pružanje usluga kreditiranja u Republici Hrvatskoj u naprijed izloženom smislu nisu osnovane.

25. Podredno, u odnosu zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj i razlog ništetnosti da tuženik nije imao odobrenje za pružanje usluga i pozivanje tužitelja na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj („Narodne novine „ broj 72/17), valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je navedeni razlog ništetnosti otklonio pozivom na odluku Suda Europske unije u predmetu C-630/17 (predmet FL protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg e Gen, presuda od 14 . veljače 2019) iz koje proizlazi da se ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih sa stranim vjerovnicima koji nisu imali odobrenje za pružanje usluga kreditiranja u toj državi članici ne može primijeniti retroaktivno, time da je predmetni Ugovor sklopljen 15. siječnja 2008.

26. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da postoji nesporazum o pravnoj prirodi ugovora i primjenu odredbe čl 282. ZOO-a potrebno je reći slijedeće.

27. Prema odredbi čl. 282. ZOO-a propisano je da kada strane vjeruju da su suglasne, a u stari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

28. Jednako tako, razmatrajući valjanost ugovora prema mjerodavnom pravu iz odredbi Općeg građanskog zakonika Republike Austrije, paragrafa 869 proizlazi; „Privoljenje na pogodbu treba da se očituje slobodno, ozbiljno, određeno i razumljivo. Ako se očitovanje ne može razumjeti, ako je sasvim neodređeno, ili ako se prihvati pod inim uvjetima, a ne pod, pod kojima je učinjeno obećanje, ne biva nikakva pogodba“.

Dakle, i prema navedenom pravnom pravilu Općeg građanskog zakonika Republike Austrije, ukoliko postoji nesporazum ugovor ne nastaje.

Ovdje valja reći i to u da u smislu odredbe paragrafa 1811. ugovor je ništetan ako je protivan zakonskoj zabrani ili običajima, a što tužitelji nisu dokazali adekvatnim dokaznim sredstvima.

Jednako tako, iz sadržaja ugovora koji su tužitelji potpisali proizlazi da predmetni ugovor sadrži odredbe o iznosu kredita, kamatama, troškovima, načinu otplate i dospijeću, nadležnosti i sredstvima osiguranja te otkazu pa su tužitelji bili upoznati sa svim podacima koji su bili potrebni za stupanje u ugovorne odnose, a što ujedno proizlazi i iz solemnizacije kako je to gore navedeno.

29. Prema stanovištu ovog suda vezano za postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora zbog nesporazuma, za istaknuti je da nesporazum kako je to navedeno nema za posljedicu ništetnost ugovora, pa je tužbeni zahtjev tužitelja obzirom na izneseni razlog ništetnosti trebao glasiti na utvrđenje da predmetni ugovor nije nastao, a ne na utvrđenje da je predmetni Ugovor ništetan kako to tužitelji zahtijevaju.

30. Stoga, imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev i zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni Ugovor ništetan iz razloga postojanja nesporazuma, osnovani su žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava, pa tužbeni zahtjev u tome dijelu nije osnovan.

Jednako tako, kako predmetni ugovor nije ništetan posljedično navedenom nije osnovan niti tužbeni zahtjev na postavljen na brisanje upisanog založnog prava u korist tuženika.

31. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

32. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa valjalo je pobijanu odluku preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u navedenom dijelu te na temelju čl. 373. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove odluke.

33. S obzirom da je pobijana odluka preinačena, valjalo je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

34. Stoga, kako je tuženik uspio u postupku u cijelosti, to mu sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/202 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) pripada naknada troškova za poduzete radnje kako slijedi: za sastav podneska od 25. veljače 2019. Tbr. 8/1 500 bodova, ročište 18. ožujka 2019. Tbr. 9/1 500 bodova, ročište 12. lipnja 20219. Tbr. 9/1 500 bodova, podnesak 20. srpnja 2021. Tbr. 8/3. 250 bodova i pristup na ročište 13. rujna 2021. Tbr. 9/1. 500 bodova, a što ukupno iznosi 2250 bodova te uvećanje za trošak PDV-a temeljem Tbr. 42. Tarife u iznosu od 5.625,00 kuna, to trošak tuženika ukupno iznosi 25.125,00 kuna / 3.732,83 eura.

35. Nadalje, tuženiku je na navedeni trošak dosuđena zatezna kamata na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO.

36. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 42.270,00 kuna sa zateznim kamatama od 28. listopada 2021. nije osnovan, dok je zahtjev tuženika osnovan u iznosu od 3.732,83 eura, pa je odlučeno kao u stavku I. izreke ove odluke.

37. Kako je tuženik uspio sa žalbom u cijelosti, to istom sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada trošak žalbenog postupka koji se odnosi na sastav žalbe Tbr. 10/1 - 625 bodova a što uz vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi 6.250,00 kuna te uvećanja za PDV u iznosu od 1.562,50 kuna, pa trošak tuženika iznosi 7.812,50 kuna / 1.036,90 eura, pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej