Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1010/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, zastupan po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 24. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ane Šutalo, odvjetnice u Valpovu, te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 5140230452- 20010428077/2007 sklopljenog dana 29.10.2007.g. između tužiteljice Blaženke vujić [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditora, koji je potvrđen po javnoj bilježnici Dragici Dumančić pod brojem OV-18146/07 30.10. 2007.g. i to: - odredba čl. .2. u dijelu koji glasi :

„ u kunskoj protuvrijednosti iznosa od …… CHF

(slovima: …… CHF) po srednjem tečaju HNB”

- odredba čl. 3 t. 2. u dijelu koji glasi „.. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od …….. CHF (slovima: …….. CHF)

- odredba čl. 3 t. 3. u dijelu koji glasi : „uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanje, ukoliko se plaćanje vrši prije roka”

- odredba čl. 3 t. 4. u dijelu koji glasi : „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamate iz toč. 2. ovog članka. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita što čini novu osnovicu za raspored anuiteta.”

- odredba čl. 4. st. 1.

- odredba čl. 6. st.1.

- odredba čl. 8. st.1, te čl.8. st.2. u dijelu koji glasI „ …koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici banke“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos kredita po osnovu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u ukupnom

iznosu

od

5.497,29

EUR

(pettisućačetiristodevedesetsedaneuradvadesetdevetcenti), sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., te nadalje počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023.g.,a od 30.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 13,40 eur počev od 24.04. 2008.g. do isplate

- na iznos od 3,42 eur počev od 07.01. 2008.g. do isplate

- na iznos od 6,52 eur počev od 07.02. 2008.g. do isplate

- na iznos od 12,09 eur počev od 04.03. 2008.g. do isplate

- na iznos od 7,79 eur počev od 18.04. 2008.g. do isplate

- na iznos od 4,08 eur počev od 15.05. 2008.g. do isplate

- na iznos od 6,74 eur počev od 10.06. 2008.g. do isplate

- na iznos od 1,43 eur počev od 12.07. 2008.g. do isplate

- na iznos od 2,75 eur počev od 11.08. 2008.g. do isplate

- na iznos od 2,17 eur počev od 10.09. 2008.g. do isplate

- na iznos od 12,04 eur počev od 07.10. 2008.g. do isplate

- na iznos od 24,64 eur počev od 13.11. 2008.g. do isplate

- na iznos od 18,76 eur počev od 23.12. 2008.g. do isplate

- na iznos od 35,35 eur počev od 28.01. 2009.g. do isplate

- na iznos od 41,71 eur počev od 24.02. 2009.g. do isplate

- na iznos od 35,08 eur počev od 09.04. 2009g. do isplate

- na iznos od 47,54 eur počev od 29.04. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 09.06. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,89 eur počev od 30.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 24.08. 2009.g. do isplate

- na iznos od 35,17 eur počev od 30.10. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 26.11. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 22.01. 2010.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 15.02. 2010.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 29.04. 2010.g. do isplate

- na iznos od 118,13 eur počev od 31.05. 2010.g. do isplate

- na iznos od 51,76 eur počev od 28.06. 2010.g. do isplate

- na iznos od 78,31 eur počev od 26.08. 2010.g. do isplate

- na iznos od 396,84 eur počev od 19.11. 2010.g. do isplate

- na iznos od 80,96 eur počev od 30.12. 2010.g. do isplate

- na iznos od 93,44 eur počev od 18.01. 2011.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 28.02. 2011.g. do isplate

- na iznos od 80,96 eur počev od 31.03. 2011.g. do isplate

- na iznos od 84,28 eur počev od 15.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 171,22 eur počev od 07.06. 2011.g. do isplate

- na iznos od 139,49 eurpočev od 19.08. 2011.g. do isplate

- na iznos od 130,07 eur počev od 20.09. 2011.g. do isplate

- na iznos od 115,87 eur počev od 27.10. 2011.g. do isplate

- na iznos od 116,80 eur počev od 16.11. 2011.g. do isplate

- na iznos od 114,14 eur počev od 29.12. 2011.g. do isplate

- na iznos od 122,11 eur počev od 24.01. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,10 eur počev od 20.02. 2012.g. do isplate

- na iznos od 122,60 eur počev od 08.03. 2012.g. do isplate

- na iznos od 123,44 eur počev od 28.04. 2012.g. do isplate

- na iznos od 123,44 eur počev od 21.05. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 13.06. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 19.07. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,44 eur počev od 23.08. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 01.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 30.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 26.11. 2012.g. do isplate

- na iznos od 99,89 eur počev od 22.12. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 28.01. 2013.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 12.03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 237,58 eur počev od 10.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 899,32 EUR eur počev od 24.04. 2008.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz [adresa], OIB:14036333877 da tužitelju VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.968,43 EUR , s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 11.ožujka 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku do 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu br. 5140230452-20010428077/2007 sklopljenog dana 29.10.2007.g. između tužiteljice VP [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditora, koji je potvrđen po javnoj bilježnici Dragici Dumančić pod brojem OV-18146/07 30.10. 2007.g. i to: - odredbe čl. .2. u dijelu koji glasi :

„ 29.200,00 (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine)

- odredbe čl. 3 t. 2. u dijelu koji glasi „.. 29.200,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine )

-odredbe čl.4.st.2.

-odredbe čl. 6. u stavku 2 i 3.

- odredbe čl. 7. u cijelosti

- odredbe čl. 8. u stavku 2. u dijelu koji glasi: Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o istoj namjeri obavijesti banku ,najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke…“

V. Odbija se tužiteljica za zahtjevom za isplatu razlike tečaja u iznosu od 96,56 EUR (devedestšesteurapedesetšestcenti), sa zateznom kamatom tekućom od 24.04.2013.

VI. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati preplaćene iznose po osnovu ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 419,64 EUR (četiristodevetnaesteurašezdesetčetiricenta), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. bila propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, i to:

-na iznos od 4,84 eur počev od 28.01. 2009.g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 24.02. 2009.g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 09.04. 2009g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 29.04. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 09.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.07. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 24.08. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.09. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.10. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.11. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.12. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.01. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.02. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.03. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 29.04. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 31.05. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.06. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.07. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.08. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.09. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.10. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.11. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.12. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 18.01. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.02. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 31.03. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.04. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.05. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 07.06. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 08.07. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.08. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 20.09. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 27.10. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 16.11. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 29.12. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 24.01. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 20.02. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 08.03. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.04. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 21.05. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 13.06. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.07. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 23.08. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.11. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.12. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.01. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 12.03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 10.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.04. 2013.g. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice za isplatu troškova i naknade povučena.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe od 17.listopada 2024. isticanjem zahtjeva za isplatu naknade u iznosu od 726,21 kn u protuvrijednosti u eurima sa zateznom kamatom tekućom od dana 24.travnja 2013. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 04. listopada 2021. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je tuženik tužiteljici ugovorom o kreditu broj 5140230452- 20010428077/2007 koji je dana 30.10.2007. g. potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić pod brojem OVR18146/07 odobrio kredit na iznos od 29.200 CHF, u protuvrijednosti domaće valute po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja se obračunava u CHF i sadržana je u anuitetima te dospijeva na naplatu zajedno s njima, koji je tužiteljica bila obvezna vratiti u jednakim mjesečnim anuitetima, u roku od 6 godina. Ugovorom koji je sama sačinila tužena banka je samovoljno za sebe ugovorila pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu bez jasno određenih kriterija, propustivši tužiteljicu na valjan i razumljiv način upoznati sa svim parametrima koji eventualno mogu utjecati na povećanje njene obveze posljedično povećanju kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja. Jednako tako nije ju upozorila ni na rizike ugovorene zaštitne valutne klauzule i vezivanja otplate glavnice i kamata za švicarski franak već je suprotno tome, reklamirajući švicarski franak kao stabilnu valutu, s minimalnim rizikom rasta, tužiteljicu zapravo navela da predmetni ugovor zaključi. Da su obećanja bila zavaravajuća, tužiteljica je saznala ubrzo nakon sklapanja ugovora jer je tuženik bez objašnjenja i nenajavljeno konzumirao pravo na povećanje kamatne stope, što je zajedno sa nekontroliranim rastom tečaja CHF tužiteljici znatno otežalo otplatu kredita. Osim što je na štetu tuženice kao potrošača u ugovor uglavio odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik je tužiteljici bez ikakvog obrazloženja nametnuo obvezu plaćanja naknade za bankarsku uslugu u iznosu od 2,5% od iznosa kredita i pored toga plaćanje svih troškova koji su nastali ili nastanu vezano uz zaključeni pravni posao. Budući da stranke nisu pojedinačno pregovarale o naknadi za bankarsku uslugu niti je tužena banka tužiteljicu upoznala od čega se sastoji naknada te koji troškovi bi mogli nastati tijekom trajanja ugovora i zbog čega, tužiteljica smatra da su i te ugovorne odredbe ništetne jer je tim odredbama tužiteljici nametnuta obveza koja nije izravno posljedica stvarnih troškova već samovolje tužene banke.Ugovorne odredbe o jednostrano po odluci banke promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno su proglašene ništetnim odredbama u kolektivnom sporu pa polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede prava potrošača obvezuje sve sudove u svim pojedinačnim postupcima koje potrošač pokrene protiv tuženog trgovca, tužiteljica pozivom na sudske odluke iz kolektivnog spora i odluke sudova u pojedinačnim postupcima u kojima su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli CHF i neprimjereno visokoj naknadi banke za odobravanje kredita o kojoj se nije pregovaralo proglašene ništetnim odredbama jer su na štetu korisnika kredita dovele o značajnog narušavanja pravične ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, ovom tužbom traži da sud proglasi ništetnima odredbe konkretnog ugovora o kreditu kojima je definirana promjenjiva kamatna stopa i ugovorena valutna klauzula kao i odredbu o jednostrano nametnutoj naknadi za sklapanje ugovora, a tuženiku naloži da joj vrati sve iznose koje je od nje primio na temelju ništetnih odredbi primljeno, a koje će specificirati nakon provedenog vještačenja. Za sada, pozivom na odredbe čl. 81, 82 i 87 Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora, na odredbe čl 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10 i čl. 323 Zakona o obveznim odnosima te na odredbu čl 186. b stavak 3. ZPP-a, Predlaže donošenje slijedeće rješenja:

I.Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.o.o. [adresa], OIB 14036333877 da tužiteljici VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ili prvostupanjskom sudu u spis predmeta, dostavi sve otplatne planove koji su izrađeni kod promjene kamatne stope i tečaja, knjigovodstvenu karticu kredita i svu drugu dokumentaciju vezanu uz Ugovora o kreditu br. 5140230452-20010428077/2007 koji je dana 30.10.2007. g. potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić pod brojem OV-18146/07. i presudu:

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 5140230452- 20010428077/2007 sklopljenog dana 29.10.2007.g. između tužiteljice VP [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditora, koji je potvrđen po javnoj bilježnici Dragici Dumančić pod brojem OV-18146/07 30.10. 2007.g. i to: - odredba čl. .2. u dijelu koji glasi : „ u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.200,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine CHF) po srednjem tečaju HNB” - odredba čl. 3 t. 2. u dijelu koji glasi „.. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.200,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine CHF) - odredba čl. 3 t. 3. u dijelu koji glasi : „uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanje, ukoliko se plaćanje vrši prije roka” - odredba čl. 3 t. 4. u dijelu koji glasi : „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamate iz toč. 2. ovog članka. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita što čini novu osnovicu za raspored anuiteta.”

- odredba čl. 4. st. 1. u cijelosti.

- odredba čl. 6. u cijelosti

- odredba čl. 7. u cijelosti

- odredba čl. 8. u cijelosti

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti preplaćeni iznos kredita po osnovu ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i nepripadnim troškovima i naknadama, u domaćoj valuti, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja novčana tražbina će se s pojedinačnim iznosima odrediti nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sve u roku 15 dana.

III.Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Tužiteljica navodi da pridržava pravo uskladiti postavljeni tužbeni zahtjev sukladno članku 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14) (dalje u tekstu: ZPP), a sve nakon što se provedu svi dokazi u ovosudnom postupku.

2. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe. Tuženik ističe kako nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe, obzirom da tužitelj već ima svu potrebnu dokumentaciju za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj u prilogu tužbe dostavlja predmetni Ugovor o kreditu, otplatni plan, pregled prometa za klijente, obavijest o plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima, kao i specifikaciju uplatu, a s obzirom da je iz navedene dokumentacije moguće u cijelosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, tuženik ističe kako nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe sukladno čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku). Obzirom na izloženo jasno je kako nisu zadovoljeni uvjeti za postavljanje stupnjevite tužbe iz čl. 186. b) st. 3. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega tuženik predlaže Naslovnom sudu da, sukladno čl. 109. Zakona o parničnom postupku, tužitelju naloži da u određenom roku ispravi odnosno dopuni tužbu te postavi određeni tužbeni zahtjev, a u slučaju da isti ne vrati tužbu u određenom roku ili ju ne ispravi u skladu s dobivenom uputom Naslovnog suda, da se smatra kako je tužba povučena, odnosno ako tužbu vrati bez ispravka odnosno dopune, da Naslovni sud istu odbaci. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu kakav je ovaj, tek treba utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri se primjenjuje načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, na konkretnog tužitelja. Načelo zaštite potrošača i njegovih dosega potrebno je promotriti kritički te u konkretnom postupku dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda donesena u kolektivnom sporu pod uvjetom da je ista primjenjiva u ovom postupku, a što tuženik osporava, kako će detaljno biti obrazloženo u nastavku ovog odgovora na tužbu. Da u konkretnom predmetu sud nije vezan utvrđenjima iz kolektivnog postupka, odnosno da se pravna utvrđenja iz kolektivnog postupka ne odnose na odredbe ugovora o kreditu sklopljenog sa Slavonskom bankom d.d. Navedeno nedvojbeno proizlazi i iz Rješenja Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-76/2021 od 24.8.2021.g., Rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-567/2021 od 30.6.2021.g., Rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-956/2020 od 25.2.2021.g. te iz Rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-628/2021 od 8.7.2021.g., cit: „jasno proizlazi kako se utvrđenja glede ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u toj presudi sklapala Hypo Alpe-AdriaBank d. d. Zagreb, no ne odnose se i na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala Slavonska banka d. d. Osijek, koja je u tom razdoblju bila samostalan pravni subjekt. Iz toga slijedi zaključak da se pravna utvrđenja iz navedene presude ne mogu primijeniti i na odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i Slavonske banke d. d. Osijek kao kreditora.“ Tužitelj u tužbi navodi da bi odredba Ugovora o kreditu kojom je uređen način promjene kamatne stope, bila ništetna te s navedenog osnova traži restituciju onoga što je dao temeljem takve odredbe. Tuženik ističe da sve ako bi Naslovni sud i utvrdio da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna, tuženik drži kako učinci ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona kamatna stopa koja je početno ugovorena. Naime, primjena početno ugovorene kamatne stope kao fiksne za cijelo vrijeme otplate ugovora o kreditu, bila bi suprotna činjenici da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik ovdje napominje da ni sam tužitelj u sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražio da se promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF zamijeni fiksnom kamatnom stopom već je upravo ustrajao na promjenjivoj kamatnoj stopi, za koju je tražio da se definiraju parametri i metoda izračuna1 . Test poštenosti odredbe o načinu promjene kamatne stope. Da bi se odredba Ugovora o kreditu kojom je uređen način promjene kamatne stope, utvrdila nepoštenom, i posljedično ništetnom, potrebno je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za nepoštenost određene Zakonom o zaštiti potrošača2 u koji je transponirana odredba Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Osim utvrđenja je li se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, potrebno je kumulativno utvrditi i uzrokuje li ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik prvenstveno ističe kako sama činjenica da je tuženik napisao Ugovor o kreditu i dao ga tužitelju na potpis ne znači da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Ono što je bitno jest je li sadržaj istoga rezultat pregovora i suglasnosti volja ili je jedna strana u potpunosti sastavila i utjecala na sadržaj ugovora. U konkretnom slučaju, ugovorne strane su prije sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi koje se odnose na: • namjenu kredita (posebna namjena – stambeni, adaptacijski, auto i sl. ili nenamjenski); • visinu iznosa kredita; • valutu uz koju je kredit vezan; • rok otplate kredita; • način otplate kredita (otplata u anuitetima ili u ratama); • dospijeće otplate kredita (mjesečno, kvartalno, polugodišnje, jednokratno); • poček s otplatom kredita; • vrstu kamatne stope (promjenjiva ili fiksna); • visinu kamatne stope (ovisno o statusu klijenta, primanju redovnih prihoda preko transakcijskog računa u banci); • instrumente osiguranja plaćanja (sudužnik i/ili jamac, založno pravo na predmetnoj i/ili zamjenskoj nekretnini

– ovisno o dostatnoj vrijednosti i pravnom statusu nekretnine, polica osiguranja života i sl.). Kada bi se iz predmetnog Ugovora o kreditu eliminirale sve gore navedene odredbe, ugovora uopće ne bi bilo. Sukladno navedenom, razvidno je kako je upravo tužitelj taj koji je u svemu bitnom odredio sadržaj ugovora jer se radi o odrazu njegovih potreba i mogućnosti, a tuženik je isti samo napisao nakon pregovora i postignute suglasnosti volja oko sadržaja. Shodno tome, Ugovor o kreditu nije unaprijed formulirani ugovor o kreditu te je teret dokaza u smislu nepoštenosti na tužitelju. Osim toga, tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj, a na koju se okolnost predlaže saslušanje radnika tuženika i tužitelja. Podredno, tuženik ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno članku 84. Zakona o zaštiti potrošača (2003) odnosno članku 99. Zakona o zaštiti potrošača (2007), nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Naime, niti sam tužitelj ne čini spornim da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne bi bila jasno naznačena ili uočljiva, dok o razumljivosti iste u konkretnom slučaju svjedoči činjenica da je tužitelj Ugovor o kreditu potpisao, te da mu je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila pojašnjena od strane radnika tuženika, kreditnog referenta prilikom odobravanja Ugovora o kreditu. Tuženik ističe da je radnik banke maksimalno odgovorno pristupio tužitelju te je tužitelja ozbiljno i potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope. Nastavno na navedeno, a uzimajući u obzir definiciju prosječnog potrošača4, tuženik ističe da je tužitelj imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo, i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Osim samim potpisivanjem Ugovora, tužitelju je još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Dakle, javni bilježnik je provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi. I u ovom trenutku tuženik je imao mogućnost, ali i obvezu, da kao obaviješten, pažljiv i oprezan potrošač, i javnog bilježnika pita za objašnjenje bilo koje odredbe koja mu nije bila jasna. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u cijelosti postupao sukladno odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003, 46/ 79/2007), te kasnijeg čl. 74. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014), čl. 172., čl. 173. i čl. 175. Zakona o bankama (Narodne novine broj: 84/2002, 141/2006, 117/2008, 74/2009) te čl. 308. st. 3. Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine broj: 117/2008, 74/2009, 153/2009, 108/2012, 54/2013, 159/2013). Tuženik je izradio i javno, na svojim internetskim stranicama, 1.1.2011.g. objavio „Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d.“. Navedenom metodologijom jasno su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika. D o k a z: - preslika „Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIABANK d.d.“; Tuženik do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013.g., a koje su izmjene stupile na snagu 1.1.2014.g., nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. S tim u vezi tuženik ukazuje i na mišljenje dr. sc. CP, dipl. iur., redovitog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u kojemu se ističe da je tek relativno odnedavno precizno uređuje materiju promjenjivih kamata u potrošačkim kreditima. Konačno, ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti je u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kamatne stope ni u kojem slučaju nisu mogle prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu, niti su tu stopu ikada prešle, već su upravo suprotno, primijenjene kamatne stope po Ugovoru o kreditu bile su višestruko niže od najviše dozvoljene. U skladu sa svime iznesenim, tuženik u cijelosti osporava da bi predmetna odredba iz Ugovora o kreditu bila ništetna. Tužitelj u tužbi navodi da bi odredba Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, bila ništetna te s navedenog osnova traži restituciju onoga što je dao temeljem takve odredbe. U odnosu na pretpostavke nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli, a radi izbjegavanja ponavljanja, tuženik upućuje Naslovni sud na prethodno navedeno pod naslovom „Test poštenosti odredbe o načinu promjene kamatne stope“. Tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj, a na koju se okolnost predlaže saslušanje radnika tuženika i tužitelja. Ako se u obzir uzme definicija prosječnog potrošača6 , tuženik ističe da je tužitelj imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo, i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Osim samim potpisivanjem Ugovora i prilikom solemnizacije javni bilježnik je potvrdio da sporna ugovorna odredba predstavlja pravu volju tužitelja, te se uvjerio da tužitelj ima potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i razumije značenje njegovih odredbi. Također, javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. U pogledu predmetne odredbe Ugovora o kreditu ne postoji neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa stoga niti ne može biti riječi o znatnoj neravnoteži kao idućem zahtjevu, u smislu nepoštenosti odredbe, a niti o postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Upravo je ugovaranjem predmetne odredbe uspostavljena ravnoteža. Uvodno, tuženik ukazuje na neke od rizika koje svaka banka preuzima u dijelu svojeg poslovanja koje se odnosi na plasiranje kredita. Prvenstveno banka preuzima kreditni rizik dužnika koji se očituje u riziku gubitka do kojeg dolazi uslijed neispunjavanja dužnikove obveze prema banci, vjerovniku. Uslijed plasiranja kredita i posljedičnog kreditnog rizika, banke preuzimaju i rizik likvidnosti koji pred banke stavlja zahtjev upravljanja imovinom i obvezama tako da je banka sposobna ispuniti sve svoje dospjele obveze (primjerice prema potrošačima s kojima ima sklopljene ugovore o novčanom pologu – depozitu). Nadalje, banke i danas, ali i u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu, preuzimaju i moraju upravljati kamatnim, deviznim i ostalim tržišnim rizicima. Tako je Zakonom o bankama (Narodne novine broj 84/2002, 141/2006, 117/2008), u članku 80. bilo određeno kako banka mora na odgovarajući način uskladiti svoju imovinu i obveze na temelju kojih je izložena rizicima gubitaka zbog promjene kamatnih stopa, tečajeva stranih valuta, cijene vrijednosnih papira i ostalih financijskih instrumenata ili zbog ostalih tržišnih rizika. Nadalje, valja istaknuti kako je tužitelj u svakom trenutku imao mogućnost napraviti. konverziju u neku drugu valutu, zakonsku mogućnost prijevremeno djelomično ili u cijelosti otplatiti kredit ili se poslužiti pravnim institutom pravične izmjene ugovora o kreditu radi promijenjenih okolnosti. Naime, tuženik kao niti druge banke, nakon što plasira kredit u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i njezine posljedice nije imao na raspolaganju mehanizme kojima bi na bilo koji način mogao izravno jednostrano utjecati (intervenirati) u predmetni ugovorni odnos. S druge strane, tužitelj je kao korisnik kredita bio ovlašten u bilo kojem trenutku, pa tako i u trenutku rasta tečaja CHF, zatražiti konverziju kredita u drugu valutu, kojim zahtjevima je tuženik aktivno udovoljavao i odobravao ih, te se vršila konverzija kredita u drugu valutu za koju konverziju nije naplaćivana naknada, a sve sukladno preporuci Vlade Republike Hrvatske. Je li tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja? Postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja pretpostavlja postupanje s povjerenjem i obzirima prema osobi i interesima druge strane, suzdržavanje od proturječnog ponašanja prilikom ostvarivanja i ispunjenja ugovorom preuzetih obveza i tomu slično. Kako je o predmetnoj ugovornoj odredbi tužitelj imao mogućnost pregovarati i utjecati na njezin sadržaj, kako je postojala podjednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u hrvatskim kunama bude veća ili manje od inicijalno predviđene obveze u kunama, a uslijed promjene tečaja koja može imati obilježja aprecijacije, ali i deprecijacije, ugovaranje predmetne odredbe ne može biti u suprotnosti s spomenutim načelom. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Procjena uzrokuje li odredba o valutnoj klauzuli značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je objektivna analiza koja se mora dogoditi obzirom na stanje kakvo je bilo u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Iz navedenog razloga ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena jer nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik.8 Jasnoća, razumljivost i uočljivost odredbe o valutnoj klauzuli. Sukladno odredbi članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (2003) odnosno članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (2007) nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora. Tužitelju je, pod pretpostavkom da je postupao pažnjom koja se zahtjeva od prosječnog potrošača, bilo i moralo biti jasno i razumljivo da ugovaranje valutne klauzule znači da se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, konkretno CHF-u. Pritom, tuženik smatra kako u ovom postupku nije moguće primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog postupka, a da pri tome Naslovni sud prethodno ne ispita mogu li se ista primijeniti na konkretna činjenična utvrđenja oko sklapanja Ugovora o kreditu. Takav zaključak proizlazi i iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u kojoj sud navodi da su „pojedini potrošači od banaka mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće…“. Prema tome, u kolektivnom postupku su utvrđivane samo činjenice relevantne za kolektivni interes, te se ne može automatizmom zaključiti o nepoštenosti, a time i ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u svakom pojedinom ugovoru o kreditu, već da je prije toga potrebno provesti test poštenosti i utvrditi mogu li se okolnosti pojedinog slučaja podvesti pod pravna utvrđenja iz kolektivnog postupka. Tuženik ističe i kako je razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli potrebno promatrati u kontekstu njezine učestale primjene u Republici Hrvatskoj (primjerice, štednje u bankama su se u pravilu ugovarale uz valutnu klauzulu, jednako kao i krediti; kupoprodajne cijene i cijene najma stambenih prostora u pravilu se ugovaraju uz valutnu klauzulu, i slično). Tuženik ističe kako je na primjeren način, javno, objavljivao relevantne informacije o valutnoj klauzuli u CHF na temelj koje je svaki potrošač mogao donijeti informiranu odluku te je na taj način razumljivost same odredbe dodatno naglašena. Osim navedenog, guverneri Hrvatske narodne banke su u više navrata u svojim javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim za kredite vezane za valutnu klauzulu u CHF. Budući da nisu ispunjenje pretpostavke za utvrđivanje nepoštenosti, i posljedično ništetnosti, predmetne ugovorne odredbe te da ništetnost ne proizlazi ni iz nekog drugog osnova tužbeni zahtjev je neosnovan. Konačno tuženik ističe da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stopi i valutnoj klauzuli na način kako to traži tužitelj dovela do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u kunama, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u švicarskim francima. Prihvaćanje financijskog vještačenja tužitelja i usvajanje tužbenog zahtjeva kako ga tužitelj predlaže značilo bi zanemarivanje činjenice da je, sukladno tržišnim uvjetima koji su vrijedili u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kamatna stopa na kredite koji su odobravani u kunama bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredit odobren u valutnoj klauzuli CHF. Navedeno bi dovelo tužitelja u pravnu i činjeničnu poziciju tako da za njega vrijedi ugovor o kreditu u HRK i najniža kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu vrijedila na tržištu, a odnosila se na ugovor o kreditu u CHF. Slijedom navedenog, tuženik smatra da bi pravilnom primjenom materijalnog prava Naslovni sud, a samo ako bi našao da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, što tuženik u cijelosti osporava, na ugovor o kreditu kojega je sklopio tužitelj trebao primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK. Tuženik stoga predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a iznosila je 7,87%, te da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak kao i da se prilikom vještačenja predloženog po tužitelju uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene. Tuženik ovdje napominje, a premda se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o kreditu za koji bi tužitelj sklopio Aneks uz Ugovor o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje u tekstu: ZIDZPK) da je navedenu činjenicu vrednovao i imao u vidu i sam zakonodavac prilikom donošenja spomenutog zakona. Naime, navedenim ZIDZPK, a u slučaju da korisnik kredita prihvati konverziju ugovora o kreditu, kamatna stopa izračunavala se tako da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik napominje da ni sam tužitelj u sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražio da se promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF zamijeni fiksnom kamatnom stopom već je upravo ustrajao na promjenjivoj kamatnoj stopi, za koju je tražio da se definiraju parametri i metoda izračuna, cit.: „…nalaže se tuženim bankama da u roku od 60 dana izmjene odredbe koje se odnose na pravo banke da jednostrano mijenjaju kamatnu stopu na način da ista bude ugovorena tako da budu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara na temelju kojih banka izračunava i mijenja kamatnu stopu, a da svaki prosječni potrošač može izračunati visinu kamatne stope te njezinu visinu u budućnosti odnosno da visina kamatne stope bude vezana uz varijabilni egzaktno određeni dio čija promjena je transparentno odrediva svakome potrošaču plus fiksni dio koji čini bankarsku maržu, pri čemu formula za izračun kamatne stope ne smije biti nepovoljnija od sličnih kamatnih stopa u novougovorenim kreditima iste vrste….“ Tužitelj u historijatu tužbe ističe kako ugovorna odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu ništetna obzirom da je stipulirana u tipskom ugovoru radi čega tužitelj nije imao mogućnost utjecati na istu, kao i da tuženik nije upoznao tužitelja od čega se sastoji navedena naknada. No, prije negoli se Naslovni sud upusti u utvrđivanje eventualne ništetnosti predmetne odredbe, važno je razmotriti je li navedena odredba bila jasna i razumljiva. Navedeno pitanje je od presudnog značenja za rubricirani spor budući da isto služi kao svojevrsno prethodno pitanje bitno za razrješenje spora. Naime, u slučaju da je predmetna odredba bila jasna i razumljiva, sukladno čl. 4. st. 2. Direktiva 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13 EEZ), nije moguće ocjenjivati (ne)poštenost iste, a samim time ni eventualnu ništetnost. Slijedom navedenog, tuženik iznosi razloge zašto je navedena odredba jasna i razumljiva te predlaže Naslovnom sudu da prvenstveno usmjeri postupak u razrješenju navedenog prethodnog pitanja. Naime, ugovorna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu na temelju koje je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita jasno je i razumljivo sastavljena te je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice koje iz sporne ugovorne odredbe za njega proizlaze. Spornom odredbom se na nedvojben način predviđa pravo tuženika i obveza tužitelja jednokratno podmiriti takve troškove u iznosu od 2,50%, a tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora znao da će morati platiti naknadu i koliko ta naknada iznosi, kako ne spori ni samom tužbom i kako je uostalom potvrdio potpisom na Ugovoru o kreditu.12 Uostalom, sporna naknada je i prije sklapanja Ugovora o kreditu bila javno objavljena u Tarifi naknada tuženika te je upravo ta naknada sadržana u Ugovoru o kreditu. Pritom, zahtjev jasno i razumljivo sastavljene ugovorne odredbe koji predviđa Direktiva 93/13/EEZ potpuno je ispunjen naročito kad se uzme u obzir da tužitelj nije ni trebao biti informiran o radnjama koje je tuženik na temelju Ugovora o kreditu trebao obaviti i za koje je naplaćena sporna naknada, odnosno da spornom ugovornom odredbom nije ni trebala biti detaljno predviđena struktura navedenih troškova. Ovo najprije stoga što i u skladu sa sudskom praksom Suda EU13, zahtjev transparentnosti iz Direktive 93/13 EEZ samo zahtijeva da potrošači budu informirani o posljedicama ugovornih odredbi, a ne o njihovu smislu. Drugim riječima, važno je da prije sklapanja ugovora potrošaču nisu zatajeni nikakvi troškovi. Nadalje, zahtjev transparentnosti propisan Direktivom 93/13 EEZ vodi računa o tome da taj zahtjev ne prekoračuje ono što se razumno može očekivati od tuženika. Obveza navođenja konkretnih, pojedinačnih radnji koje se moraju obaviti u zamjenu za određene naknade bila bi pretjerano i neopravdano opterećenje tuženika te bi od tuženika u biti zahtijevala da opravda svaku ugovornu odredbu o cijeni. Navedeno bi se protivilo čitavom smislu iznimke propisane čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 EEZ, a to je upravo izbjegavanje nužnosti da prodavatelji robe ili pružatelji usluga opravdavaju svoje pristojbe te da se na taj način sudovi spriječe u zadiranju u njihove cjenovne strategije. U tom smislu, nisu od utjecaja na ovaj postupak ni navodi tužitelja da bi mu naknadom za obradu kredita bila nametnuta prekomjerna ili ekonomski neopravdana obveza budući da, kako je već rečeno, pitanje primjerenosti cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, u smislu odredbi Direktive 93/13 EEZ izuzeto je iz provjere eventualne nepoštenosti budući da ne postoji nikakva tablica ili objektivan pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjere te primjerenosti. Slijedom navedenog, načelo transparentnosti, kako ga predviđa Direktiva 93/13 EEZ ne zahtijeva da se konkretni troškovi povezani s konkretnim uslugama pa tako i sa uslugama obrade kredita prikažu na način na koji to insinuira tužitelj, odnosno da tuženik detaljno navede što čini troškove obrade kredita. Tako se uostalom navodi i u presudi Suda EU16, cit.: „…prodavatelj robe ili pružatelj usluge nije obavezan detaljno navesti prirodu svake usluge koju pruža u obliku protučinidbe za troškove koje na temelju ugovornih odredbi snosi potrošač, kao što su to „provizija“ ili „početna naknada.“ Polazeći od naprijed navedenog, za zaključiti je da je sporna ugovorna odredba jasna i razumljiva. Tužitelj je razumno morao shvatiti prirodu usluge obrade kredita, a osim toga razumjeti da ne postoji preklapanje ove naknade s drugim naknadama ili uslugama koje se u okviru Ugovora o kreditu naplaćuju. Pravna priroda ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i njezine financijske posljedice za tužitelja nisu se promijenile od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu, a kod prosječnog potrošača koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću i koji je sklapanjem Ugovora o kreditu pristao na naplatu troškova obrade kredita koji su u tom trenutku određeno bili navedeni (1,50 %) moralo je postojati shvaćanje njegovih obveza i gospodarskih posljedica ugovorne odredbe kojom su ti troškovi predviđeni. Tuženik ističe da članak 5. stavak 1. točka (g) Direktive 2008/48 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (dalje: Direktiva 2008/48 EZ), u kojoj su navedene informacije koje se prije sklapanja ugovora trebaju pružiti potrošaču i njezin članak 10. stavak 2. točka (g), koji sadržava informacije koje moraju biti jasno i sažeto definirane, predviđaju obvezu informiranja potrošača o „ukupnom iznosu koji plaća potrošač”, koji je u članku 3. točki (h) Direktive 2008/48 definiran kao „zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača”. U tim odredbama nije predviđena obveza informiranja o nekamatnim troškovima kredita ili metodi njihova izračuna. Zakonom o zaštiti potrošača kao ni Zakonom o potrošačkom kreditiranju u koji su implementirane odredbe navedene direktive nisu propisane obveze informiranja različite od onih navedenih u citiranim odredbama Direktive 2008/48. Odredbom čl. 5. st. 1. točka (i) Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje se da informacije koje pravodobno treba pružiti potrošaču sadrže, cit. „…sve druge naknade koje proizlaze iz ugovora o kreditu te uvjete prema kojima se te naknade smiju mijenjati.“ Slijedom navedenog, nisu osnovani navodi tužitelja da bi sporna ugovorna odredba bila ništetna, obzirom da ista nije nejasna ili nerazumljiva. Konačno se ističe da naplata naknade za obradu kredita, a suprotno navodima tužitelja, nije zabranjena niti jednim propisom koji se može primijeniti na ugovorni odnos među strankama. Sporna ugovorna odredba nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ni moralu društva zbog čega nema razloga da se ocijeni nepoštenom u smislu odredbi čl. Zakona o obveznim odnosima niti kojeg drugog zakona. Štoviše, sporna ugovorna odredba je uobičajena u bankarskom poslovanju i ista je obuhvaćena pojmom „ukupni troškovi kredita za potrošača“ u smislu čl. 3. Direktive 2008/48 EZ17 , a koja ne sadržava nikakvo ograničenje u pogledu vrste ili opravdanja troškova na koje se potrošače može obvezati u okviru ugovora o kreditu. Direktiva 2008/48 EZ ne sadržava ni odredbe koje uređuju ograničenje troškova kredita ili njihovu raspodjelu na trgovca i potrošača. Slijedom navedenog, može se zaključiti da je tuženiku dopušteno obvezati potrošača na naplatu troškova u vezi s gospodarskom djelatnošću tuženika, kao što su troškovi infrastrukture ili osoblja, kako je to nesporno potvrđeno i u praksi Suda EU.S obzirom na naprijed navedeno, u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke na temelju kojih bi se sporna ugovora odredba mogla utvrditi ništetnom. Opreza radi, tuženik ističe i prigovor zastare, obzirom da je tražbina tužitelja zastarjela budući da ništetnost, sve i da bude ustanovljena, a što tuženik osporava, nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu te je protekao petogodišnji zastarni rok za povrat naplaćenog iznosa. Tužitelj u tužbi navodi da bi odredba čl. 8. Ugovora o kreditu, a kojom je uređena prijevremena otplata kredita i naplata naknade, bila ništetna te s navedenog osnova traži restituciju onoga što je dao temeljem takve odredbe. Tuženik prvenstveno ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije. Točnije, tuženik ističe kako tužitelj nema pravo potraživanja s osnove naplaćene naknade, čak i kada bi se utvrdila eventualnu ništetnost odredbe kojom je ista propisana, a sve s obzirom na to da ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio. Naime, iz specifikacije uplata razvidno je kako tuženik nije izvršio posljednju uplatu na temelju koje je naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita, već je ista izvršena od strane UP. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare budući da je navedena naknada naplaćena 24.04.2013.g., a ništetnost, sve i da bude ustanovljena, a što tuženik osporava, nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu te je samim time protekao petogodišnji zastarni rok za povrat naplaćenog iznosa. Tuženik se u odnosu na gore spomenuti prigovor poziva na odluku Ustavnog suda RH U-III-3176/2007, a iz koje odluke proizlazi da je drugostupanjski sud u postupku koji je bio predmetom ispitivanja pred Ustavnim sudom RH utvrdio da zahtjev zbog stjecanja bez osnove ima pravo podnijeti samo onaj tko je faktično platio tuđe dugovanje. Nastavno na takav stav drugostupanjskog suda, Ustavni sud RH zaključuje kako nije došlo do povrede ustavnih prava podnositelja uz obrazloženje: „Iz izloženog je razvidno da je u postupku povodom parnične tužbe podnositelja drugostupanjski sud iznio jasne i valjane razloge za svoje stajalište o nedostatku aktivne legitimacije podnositelja kao tužitelja, jer, sukladno članku 210. ZOO-a, stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od kojeg je nešto bez osnove stekao. Dakle, samo onaj od kojeg je nešto bez osnove stečeno aktivno je legitimiran zahtijevati povrat.“. Da bi se spomenuta odredba utvrdila nepoštenom, i posljedično ništetnom, potrebno je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za nepoštenost određene Zakonom o zaštiti potrošača19 u koji je transponirana odredba Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Osim utvrđenja je li se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, potrebno je kumulativno utvrditi i uzrokuje li ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Je li se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo? U odnosu na pretpostavke kako se o odredbi naknade za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, a radi izbjegavanja ponavljanja, tuženik upućuje Naslovni sud na prethodno navedeno pod naslovom „Test poštenosti odredbe o načinu promjene kamatne stope“. Osim toga, tuženik smatra važnim istaknuti da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj, a na koju se okolnost predlaže saslušanje radnika tuženika tužitelja. Ako se u obzir uzme definicija prosječnog potrošača21 , tuženik ističe da je tužitelj imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo, i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Postoji li znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja? U pogledu predmetne odredbe Ugovora o kreditu ne postoji neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa stoga niti ne može biti riječi o znatnoj neravnoteži kao idućem zahtjevu, u smislu nepoštenosti odredbe, a niti o postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Upravo je ugovaranjem predmetne odredbe uspostavljena ravnoteža. Naime, predmetnom odredbom Ugovora o kreditu, ugovorne strane su suglasno ugovorile mogućnost da tužitelj, i jedino tužitelj, u bilo kojem trenutku svojim očitovanjem volje, jednostrano, učini kredit u cijelosti ili djelomično dospjelim. Dakle, da jednostrano izmijeni rok dospijeća i način otplate kredita, neovisno o odredbama Ugovora o kreditu koje uređuju navedeno. Kako uslijed prijevremene otplate, odnosno dospijeća kredita suprotno izvorno ugovorenom, tuženiku nastaje šteta i trpi određene troškove, ugovorena je naknada za prijevremenu otplatu kredita, koja predstavlja unaprijed ugovorenu naknadu štete i troškova, jer bi utvrđivanje stvarno nastalog iznosa štete i troškova bilo povezano s nerazmjernim troškovima. U odnosu na štetu, tuženik uvodno ističe kako za isplatu (ugovaranje) kredita prethodno mora osigurati novac koji će pozajmiti, i to putem depozita štediša, zajmom kojeg će osigurati dioničar(i) ili zaduživanjem na financijskim tržištima. U svim slučajevima, tuženik na tako osigurani novac plaća kamatu svojim zajmodavcima. U slučaju prijevremene otplate kredita, tuženik nema istu mogućnost da prijevremeno vrati novac kojeg je prethodno osigurao kako bi mogao isplatiti kredit, uslijed čega mu nastaje šteta jer isti i dalje plaća kamate svojim zajmodavcima (štediši, dioničaru, kreditoru na financijskom tržištu). Prijevremenom otplatom kredita, tuženik ostvaruje priljev novca koji prema izvorno ugovorenom roku i načinu otplate kredita nije očekivao. S obzirom na hiperlikvidnost financijskih tržišta i nemogućnost plasiranja tako izvanredno ostvarenog priljeva novca tuženik je bio u obvezi ista položiti kod Citibank i/ili Deutsche Bank23 i na njih plaćati negativnu kamatu. Dodatno, naknada za prijevremenu otplatu kredita uzima u obzir i rizike poslovanja tuženika vezano uz promjenu aktivne i pasivne kamatne stope. Naime, banke u praksi novac iz kojeg plasiraju kredite dobavljaju po visokim kamatama te ih pritom uračunavaju u kamatu koju naplaćuju po kreditu. Ako su u trenutku prijevremene otplate kredita, kamatne stope po kojima banka može prijevremeno otplaćeni kredit, izvanredno ostvareni priljev novca, ponovno plasirati u obliku kredita, niže od pasivne kamate koju banka i dalje mora plaćati svojim zajmodavcima, tada banka i u tom smislu trpi štetu. Sve da je tuženik mogao u trenutku prijevremene otplate kredita izvanredno ostvareni priljev novca, ponovno plasirati u obliku kredita, i u tom bi slučaju pretrpio štetu budući da su se tržišne okolnosti značajno promijenile u odnosu na trenutak sklapanja Ugovora o kreditu na način da se kamatna stopa znatno snizila. U prilogu navedenog tuženik dostavlja simulaciju otplatnog plana za kredit s valutnom klauzulom u eurima, kojeg je tuženik imao u ponudi u trenutku prijevremene otplate kredita. Tuženik na okolnost nastanka i visine pretrpljene štete i troškova uslijed prijevremene otplate kredita predlaže i saslušanje svjedoka radnika tuženika, TP, izvršnog direktora riznice tuženika i ZP, voditeljice administracije kredita tuženika. . U smislu ravnoteže u pravima i obvezama, ističe se i kako je naknada za prijevremenu otplatu kredita određena u relativnom iznosu (postotku) od nedospjele glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate, a ne u apsolutnom, fiksnom, iznosu. Je li tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja? Postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja pretpostavlja postupanje s povjerenjem i obzirima prema osobi i interesima druge strane, suzdržavanje od proturječnog ponašanja prilikom ostvarivanja i ispunjenja ugovorom preuzetih obveza i tomu slično. Kako je o predmetnoj ugovornoj odredbi tužitelj imao mogućnost pregovarati i utjecati na njezin sadržaj, kako postoji protuteža pravu tuženika da naknadu naplati u slučaju da se tužitelj, isključivo svojom dispozicijom, odluči koristiti pravom da učini kredit dospjelim, izmjeni izvorno ugovoreni rok i način otplate, a da je nesporno kako tuženik u tom slučaju trpi i štetu i troškove, ugovaranje predmetne odredbe ne može biti u suprotnosti s spomenutim načelom. Nadalje, ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita uobičajena je praksa u bankarskom poslovanju, a takva ugovorna odredba nije protivna niti odredbama Zakona o obveznim odnosima niti Zakona o potrošačkom kreditiranju. Predmetna odredba u skladu je s odredbom čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da tuženik ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita, ali ne i u istu uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti, što tuženik niti nije niti učinio jer bi u tom slučaju iznos naknade bio kudikamo viši. Dodatno, odredba čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima mora se primijeniti i tumačiti u skladu s ciljem i svrhom Direktive 87/102/EEC od 22.12.1986.g. koja je u čl. 8. predvidjela mogućnost prijevremene otplate kredita bez ikakve zabrane da ugovorne strane predvide pravo vjerovnika da naplati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, koje pravo vjerovnika zapravo predstavlja protutežu pravu dužnika da prijevremeno otplati kredit. . Tuženik ističe i kako čl. 16. važećeg Zakona o potrošačkom kreditiranju, izrijekom omogućava pravo vjerovnika da naplati naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita, što ne bi bio slučaj kada bi naplata takve naknade predstavljala suprotnost prisilnoj odredbi iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima. Problematikom prava na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita bavila se i Europska Komisija koja je nesumnjivo zauzela stav kako banke imaju pravo na naplatu takve naknade jer na razini statističke vjerojatnosti trpe štetu i imaju troškove u slučaju prijevremene otplate kredita. Budući da nisu ispunjenje pretpostavke za utvrđivanje nepoštenosti, i posljedično ništetnosti, predmetne ugovorne odredbe te da ništetnost ne proizlazi ni iz nekog drugog osnova tužbeni zahtjev je neosnovan.. U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa. Tuženik ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. ZOO, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku. 108. Ukoliko bi sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik ističe kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. U skladu s navedenim je i pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH26 cit.: "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva." Slijedom navedenoga, predlaže se Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate, u roku od petnaest dana od dana donošenja presude.

3. U pisanom podnesku od 28.veljače 2023. (stranica 310 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da ostaje kod svih navoda tijekom postupka, te tužbeni zahtjev uređuje sukladno nalazi i mišljenju vještaka, tako da glasi:

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 5140230452- 20010428077/2007 sklopljenog dana 29.10.2007.g. između tužiteljice VP [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditora, koji je potvrđen po javnoj bilježnici Dragici Dumančić pod brojem OV-18146/07 30.10. 2007.g. i to:

- odredba čl. .2. u dijelu koji glasi : „ u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.200,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine CHF) po srednjem tečaju HNB”

- odredba čl. 3 t. 2. u dijelu koji glasi „.. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od

29.200,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine CHF)

odredba čl. 3 t. 3. u dijelu koji glasi : „uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanje, ukoliko se plaćanje vrši prije roka” - odredba čl. 3 t. 4. u dijelu koji glasi : „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamate iz toč. 2. ovog članka. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita što čini novu osnovicu za raspored anuiteta.”

- odredba čl. 4. st. 1. u cijelosti.

- odredba čl. 6. u cijelosti

- odredba čl. 7. u cijelosti

- odredba čl. 8. u cijelosti

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti preplaćeni iznos kredita po osnovu ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i nepripadnim troškovima i naknadama, u ukupnom iznosu od 5.917,29 EUR/44.583,79 kn,zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 3,42 EUR/25,80 kn/ počev od 07.01. 2008.g. do isplate

- na iznos od 6,52 EUR/49,13 kn/ počev od 07.02. 2008.g. do isplate

- na iznos od 12,09 EUR/91,13 kn/ počev od 04.03. 2008.g. do isplate

- na iznos od 7,79 EUR/58,73 kn/ počev od 18.04. 2008.g. do isplate

- na iznos od 4,08 EUR/30,75 kn/ počev od 15.05. 2008.g. do isplate

- na iznos od 6,74 EUR/50,75 kn/ počev od 10.06. 2008.g. do isplate

- na iznos od 1,43 EUR/10,75 kn/ počev od 12.07. 2008.g. do isplate

- na iznos od 2,75 EUR/20,75 kn/ počev od 11.08. 2008.g. do isplate

- na iznos od 2,17 EUR/16,33 kn/ počev od 10.09. 2008.g. do isplate

- na iznos od 12,04 EUR/90,75 kn/ počev od 07.10. 2008.g. do isplate

- na iznos od 24,64 EUR/185,62/ počev od 13.11. 2008.g. do isplate

- na iznos od 18,76 EUR/141,37kn/ počev od 23.12. 2008.g. do isplate

- na iznos od 40,19 EUR/302,83kn/ počev od 28.01. 2009.g. do isplate

- na iznos od 46,55 EUR/350,75kn/ počev od 24.02. 2009.g. do isplate

- na iznos od 39,92 EUR/300,75kn/ počev od 09.04. 2009g. do isplate

- na iznos od 52,38 EUR/394,62 kn/ počev od 29.04. 2009.g. do isplate

- na iznos od 46,55 EUR/350,75kn/ počev od 09.06. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 31,95 EUR/240,75kn/ počev od 30.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 01.07. 2009.g. do isplate

- na iznos od 112,91 EUR/850,75 kn/ počev od 24.08. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 22.09. 2009.g. do isplate

- na iznos od 43,23 EUR/325,75 kn/ počev od 30.10. 2009.g. do isplate

- na iznos od 46,55 EUR/350,75/ počev od 26.11. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 01.12. 2009.g. do isplate

- na iznos od 46,55 EUR/350,75 kn/ počev od 22.01. 2010.g. do isplate

- na iznos od 112,91 EUR/850,75 kn/ počev od 15.02. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70kn/ počev od 01.03. 2010.g. do isplate

- na iznos od 112,91 EUR/850,75 kn/ počev od 29.04. 2010.g. do isplate

- na iznos od 126,19 EUR/950,75 kn/ počev od 31.05. 2010.g. do isplate

- na iznos od 59,82 EUR/450,75 kn/ počev od 28.06. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 15.07. 2010.g. do isplate

- na iznos od 86,37 EUR/650,75 kn/ počev od 26.08. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 01.09. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 28.10. 2010.g. do isplate

- na iznos od 404,90 EUR/3.050,75kn/ počev od 19.11. 2010.g. do isplate

- na iznos od 89,92 EUR/670,75 kn/ počev od 30.12. 2010.g. do isplate

- na iznos od 101,50 EUR/764,75 kn/ počev od 18.01. 2011.g. do isplate

- na iznos od 112,91 EUR/850,75 kn/ počev od 28.02. 2011.g. do isplate

- na iznos od 89,02 EUR/670,75 kn/ počev od 31.03. 2011.g. do isplate

- na iznos od 92,34 EUR/695,75 kn/ počev od 15.04. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 01.05. 2011.g. do isplate

- na iznos od 179,28 EUR/1.350,75 kn/ počev od 07.06. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 08.07. 2011.g. do isplate

- na iznos od 147,55 EUR/1.111,75kn/ počev od 19.08. 2011.g. do isplate

- na iznos od 138,13 EUR/1040,75 kn/ počev od 20.09. 2011.g. do isplate

- na iznos od 123,93 EUR/933,75 kn/ počev od 27.10. 2011.g. do isplate

- na iznos od 124,86 EUR/940,75 kn/ počev od 16.11. 2011.g. do isplate

- na iznos od 122,20 EUR/920,75 kn/ počev od 29.12. 2011.g. do isplate

- na iznos od 130,17 EUR/980,75 kn/ počev od 24.01. 2012.g. do isplate

- na iznos od 132,16 EUR/995,75 kn/ počev od 20.02. 2012.g. do isplate

- na iznos od 130,66 EUR/984,45kn/ počev od 08.03. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,50 EUR/990,75 kn/ počev od 28.04. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,50 EUR/990,75 kn/ počev od 21.05. 2012.g. do isplate

- na iznos od 132,82 EUR/1000,75 kn/ počev od 13.06. 2012.g. do isplate

- na iznos od 132,82 EUR/1000,75 kn/ počev od 19.07. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,50 EUR/990,75 kn/ počev od 23.08. 2012.g. do isplate

- na iznos od 132,82 EUR/1000,75 kn/ počev od 01.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 139,46 EUR/1050,75 kn/ počev od 30.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 139,46 EUR/1050,75 kn/ počev od 26.11. 2012.g. do isplate

- na iznos od 107,95 EUR/813,32 kn/ počev od 22.12. 2012.g. do isplate

- na iznos od 132,82 EUR/1000,75 kn/ počev od 28.01. 2013.g. do isplate

- na iznos od 139,46 EUR/1050,75 kn/ počev od 12.03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 245,64 EUR/1850,75 kn/ počev od 10.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR/60,70 kn/ počev od 19.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 912,90 EUR/6.878,21 kn/ počev od 24.04. 2008.g. do isplate.

III.Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu

4. U pisanom podnesku od 26. siječnja 2024. (stranica 321 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da ostaje kod svih navoda tijekom postupka, te tužbeni zahtjev uređuje sukladno nalazi i mišljenju vještaka tako da glasi:

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 5140230452- 20010428077/2007 sklopljenog dana 29.10.2007.g. između tužiteljice VP [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditora, koji je potvrđen po javnoj bilježnici Dragici Dumančić pod brojem OV-18146/07 30.10. 2007.g. i to:

- odredba čl. .2. u dijelu koji glasi :

„ u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.200,00 CHF

(slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine CHF) po srednjem tečaju HNB”

- odredba čl. 3 t. 2. u dijelu koji glasi „.. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od

29.200,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine CHF)

- odredba čl. 3 t. 3. u dijelu koji glasi : „uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanje, ukoliko se plaćanje vrši prije roka”

- odredba čl. 3 t. 4. u dijelu koji glasi : „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamate iz toč. 2. ovog članka. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita što čini novu osnovicu za raspored anuiteta.”

- odredba čl. 4. st. 1. u cijelosti.

- odredba čl. 6. u cijelosti

- odredba čl. 7. u cijelosti

- odredba čl. 8. u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti preplaćeni iznos kredita po osnovu ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i nepripadnim troškovima i naknadama u ukupnom iznosu od 6.013,67 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. bila propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 4,84 eur počev od 28.01. 2009.g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 24.02. 2009.g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 09.04. 2009g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 29.04. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 09.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.07. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 24.08. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.09. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.10. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.11. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.12. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.01. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.02. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.03. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 29.04. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 31.05. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.06. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.07. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.08. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.09. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.10. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.11. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.12. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 18.01. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.02. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 31.03. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.04. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.05. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 07.06. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 08.07. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.08. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 20.09. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 27.10. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 16.11. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 29.12. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 24.01. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 20.02. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 08.03. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.04. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 21.05. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 13.06. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.07. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 23.08. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.11. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.12. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.01. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 12.03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 10.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 13,40 eur počev od 24.04. 2008.g. do isplate

- na iznos od 3,42 eur počev od 07.01. 2008.g. do isplate

- na iznos od 6,52 eur počev od 07.02. 2008.g. do isplate

- na iznos od 12,09 eur počev od 04.03. 2008.g. do isplate

- na iznos od 7,79 eur počev od 18.04. 2008.g. do isplate

- na iznos od 4,08 eur počev od 15.05. 2008.g. do isplate

- na iznos od 6,74 eur počev od 10.06. 2008.g. do isplate

- na iznos od 1,43 eur počev od 12.07. 2008.g. do isplate

- na iznos od 2,75 eur počev od 11.08. 2008.g. do isplate

- na iznos od 2,17 eur počev od 10.09. 2008.g. do isplate

- na iznos od 12,04 eur počev od 07.10. 2008.g. do isplate

- na iznos od 24,64 eur počev od 13.11. 2008.g. do isplate

- na iznos od 18,76 eur počev od 23.12. 2008.g. do isplate

- na iznos od 35,35 eur počev od 28.01. 2009.g. do isplate

- na iznos od 41,71 eur počev od 24.02. 2009.g. do isplate

- na iznos od 35,08 eur počev od 09.04. 2009g. do isplate

- na iznos od 47,54 eur počev od 29.04. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 09.06. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,89 eur počev od 30.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 24.08. 2009.g. do isplate

- na iznos od 35,17 eur počev od 30.10. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 26.11. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 22.01. 2010.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 15.02. 2010.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 29.04. 2010.g. do isplate

- na iznos od 118,13 eur počev od 31.05. 2010.g. do isplate

- na iznos od 51,76 eur počev od 28.06. 2010.g. do isplate

- na iznos od 78,31 eur počev od 26.08. 2010.g. do isplate

- na iznos od 396,84 eur počev od 19.11. 2010.g. do isplate

- na iznos od 80,96 eur počev od 30.12. 2010.g. do isplate

- na iznos od 93,44 eur počev od 18.01. 2011.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 28.02. 2011.g. do isplate

- na iznos od 80,96 eur počev od 31.03. 2011.g. do isplate

- na iznos od 84,28 eur počev od 15.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 171,22 eur počev od 07.06. 2011.g. do isplate

- na iznos od 139,49 eurpočev od 19.08. 2011.g. do isplate

- na iznos od 130,07 eur počev od 20.09. 2011.g. do isplate

- na iznos od 115,87 eur počev od 27.10. 2011.g. do isplate

- na iznos od 116,80 eur počev od 16.11. 2011.g. do isplate

- na iznos od 114,14 eur počev od 29.12. 2011.g. do isplate

- na iznos od 122,11 eur počev od 24.01. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,10 eur počev od 20.02. 2012.g. do isplate

- na iznos od 122,60 eur počev od 08.03. 2012.g. do isplate

- na iznos od 123,44 eur počev od 28.04. 2012.g. do isplate

- na iznos od 123,44 eur počev od 21.05. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 13.06. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 19.07. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,44 eur počev od 23.08. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 01.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 30.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 26.11. 2012.g. do isplate

- na iznos od 99,89 eur počev od 22.12. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 28.01. 2013.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 12.03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 237,58 eur počev od 10.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 995,88 eur počev od 24.04. 2008.g. do isplate

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, odnosno po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

5. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 17. listopada 2024. (stranica 336 spisa) punomoćnica tužiteljice izjavila je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako je specificirano u pisanom podnesku od 26. siječnja 2024. Navela je da pojašnjava da je u navedenom pisanom podnesku specificirala tužbeni zahtjev tako da je sumarno prikazala glavnicu a kamate odvojeno,te navela da prema nalazu i mišljenju vještaka tečajna razlika iznosi 5.594,03 eura, a razlika u pogledu kamata je 419,64 eura. Troškove i naknade ne traži. Smatra da tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovu nalaza i mišljenja koji je vještak izradio u ovom predmetu. Potom na istom ročištu nakon saslušanja vještaka financijsko- knjigovodstvene struke punomoćnica tužitelja izjavila je da nakon pojašnjenja od strane vještaka financijsko-knjigovodstvene struke ostaje kod zahtjeva za povrat naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 726,21 kunu u protuvrijednosti u eurima sa kamatama od 24. travnja 2013. godine uz napomenu da je sudska praksa već odavno zauzela jedinstveno pravno shvaćanje da bankama ne pripada pravo naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita te da je ugovorna odredba koja tu naknadu predviđa proglašena ništetnom odredbom. Na navedenom ročištu zamjenik punomoćnika tuženika protivio se preinaci odnosno proširenju tužbenog zahtjeva nakon saslušanja vještaka.

6. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 24.veljače 2025.(stranica 364 spisa) punomoćnica tužiteljice izjavila je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako je specificirano u pisanom podnesku od 26.siječnja 2024.,te kod zahtjeva za isplatu na ime plaćene naknade prilikom prijevremene otplate kredita,a kako je to specificirano na ročištu od 17.listopada 2024.,tj. potražuje i izlaznu naknadu u iznosu od 726,21 kn u protuvrijednosti u eurima po fiksnom tečaju konverzije što iznosi 96,38 EUR,sa zateznim kamatama od 24.travnja 2013. godine.

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Obavijest o promjenama kamatnih stope po kreditu, Obavijest o ukupno plaćenoj glavnici ,redovnoj kamati ,zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 01.12.2007 do 24.04.2023., Otplatni plan, Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita, Pregled prometa za klijenta, Metodologju promjene kamatne stopa,Tablicu G1: kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, Specifikaciju uplata,Aneks br.3. uz Bijelu knjigu o integraciji tržišta hipotekarnih kredita Eu-a,Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odjela u dokumentu „ Zelena Knjiga. Hipotekarni krediti u EU,Simulirani otplatni plan,Izvadak iz odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe Adria Bank d.d., Pregled prometa za klijenta,Isplatni nalog,proveo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o., izvršio uvid u dopunu nalaza i mišljenja i ispravak dopune nalaza i mišljenja,pisana očitovanja vještaka, te saslušao vještaka financijsko- knjigovodstvene struke i saslušao tužiteljicu u svojstvu stranke.

8. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike,te zahtjev za isplatu iznosa na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita.

9. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita] (stranica 13,351 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 29. listopada 2007. između Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i korisnika kredita VP iz [adresa].

Navedenim ugovorom tuženik je tužiteljici odobrio kredit a kupovinu osobnog vozila u iznosu od 29.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita (čl.2.).

Člankom 3. ugovora kredit je odobren na rok vraćanja od 6 godina (toč.1.).Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.200,00 CHF zaračunavaju se kamate od 6,10 % godišnje,dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS odnosno realna godišnja kamatna stopa RGKS iznosi 7,22 %(toč.2.). Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu,a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (st.4.). Prvi anuitet dospijeva do 01. siječnja 2008. Kamate se obračunavaju u CHF,a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamatne stope iz toč.2. ovog članka. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita, što čini novu osnovu za raspored anuiteta(st.4.). Kamate su uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama ovog članka(st.5).

Člankom 4. Ugovora o kreditu korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke,koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora,bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru,što potvrđuje svojim potpisom na ugovoru.

Člankom 6. ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu ,a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga,koja trenutačno iznosi 2,50%,jednokratno unaprijed (st.1.) Korisnik kredita se obvezuje snositi sve javnobilježničke troškove,troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbine vjerovnika,sudske troškove i pristojbe,kao i sve druge troškove vezane uz zaključenje ovog ugovora i naplatu tražbina iz istog(st.2.) Korisnik kredita ovlašćuje banku da u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja i li suglasnosti s njegove strane može teretiti njegovu partiju kredita za sve troškove koje ima banka ,a vezano za njegove obveze zanavljanja police osiguranja,nove procjene pokretnina,Izvadke iz upisnika,kao i slične druge troškove.

Člankom 7. ugovoreno je da u slučaju zakašnjenja ispunjenja obveze iz ovog ugovra, korisniku se kredita zaračunavaju zatezne kamate po stopi opisanoj u Odluci o kamatnim stopama Slavonske banke d.d.(st.1.)Osim toga zaračunavaju se troškovi opomene,sukladno Odluci o visini naknada za usluge Slavonske banke d.d. Osijek. Člankom 8. Ugovora ugovoreno je da korisnik kredita se obvezuje da će u slučaju odustajanja od Ugovora o kreditu,prije isplate iznosa iz čl.3. Ugovora,platiti banci naknadu prema Tarifi banke (st.1.). Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i konačnu otplatu kredita,ukoliko o istoj namjeri obavijesti banku ,najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita,sukladno poslovnoj politici banke(st.2.).

U članku 24 ugovora navedeno je da potpisom ugovora stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele,te da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu,kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz ugovora, te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja ugovora (toč.1.).Potpisom na ugovoru korisnik kredita, založni dužnik i sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije izmjene i dopune (toč.2.).

10. Navedeni ugovor o kreditu solemniziran je po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka dana 30.listopada 2007.,broj OV-18146/ 200 (stranica 17 spisa).

11. Nije sporno da su pravni prednici tuženika Slavonska banka d.d. Osijek te Hypo Alpe Adria Bank d.d. Dakle,tužena je pravni sljednik Slavonske banke d.d.,te je za navesti da sukladno odredbi čl.522.st.3. Zakona o trgovačkim društvima upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni sljednik pripojenog društva, te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

12. Tužiteljica VP, izjavila je saslušana u svojstvu stranke da se sjeća da je 2007.godine namjeravala kupiti osobni automobil, te su joj trebala sredstva tako da se odlučila podići kredit. Sjeća se da je Slavonska banka reklamirala kredite kao najpovoljnije. Imali su u ponudi kredit u valuti CHF za koji su rekli da je najpovoljniji, djelatnica banke joj je obrazložila da je kamata povoljna dok joj za tečaj nije ništa rekla, nije joj rekla da će se išta bitno mijenjati u ugovoru. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti svih detalja, ne može se sjetiti da li je ugovor čitala. Ne može se sjetiti da li je išla kod javnog bilježnika. Sjeća se samo da je rata porasla na preko 3.000,00 kn, odnosno preko 60% što joj je naravno prouzročilo financijske probleme. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bila u radnom odnosu već je imala tri sobe koje je iznajmljivala pod nazivom Smještaj u domaćinstvu. Nije imala otvoren obrt niti privatnu firmu. Automobil joj je bio potreban u svakodnevnom životu za privatne potrebe s obzirom da ima troje djece. Automobil je koristila u osobne svrhe i za potrebe svoje obitelji. Na pitanje da li kada su se rate povisivale je išla u banku informirati se o tome izjavila je da se ne sjeća, te izjavila da je plaćala rate kredita. Sama je otplatila kredit, a kada je odlučila prijevremeno otplatiti kredit, novac je pozajmila. Naravno da joj je ovaj kredit prouzročio financijske probleme. Kredit je u cijelosti otplatila. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li su joj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bile jasne odredbe ugovora, izjavila je da joj nitko ništa nije posebno u banci pojašnjavao. Kada je podizala kredit nitko joj nije rekao da će morati platiti naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita, a kada je kredit prijevremeno otplaćivala nije imala izbora jer je kredit htjela otplatiti, te joj je rečeno da mora platiti i naknadu. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li joj je bilo jasno kod sklapanja ugovora o kreditu što znači promjenjiva kamata, što znači vezivanje kredita uz valutnu klauzulu, te što znači naknada za prijevremenu otplatu kredita, tužiteljica je izjavila da se ne može sjetiti zbog proteka vremena. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je kod potpisivanja ugovora prigovorila odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ili na bilo koji drugi način pokušala utjecati na sporne odredbe ugovora, tužiteljica je izjavila: "Budimo realni, zar se nešto moglo promijeniti". Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je primala obavijesti o promjenama kamatne stope, tužiteljica je izjavila da se ne sjeća (stranica 339 spisa).

13. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o, koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 13. kolovoza 2022 (stranica 227- 253 spisa) naveo:

Tužitelj VP po osnovu povećanja kamatne stope po predmetnom kreditu više je uplatila tuženiku Addiko bank d.d. od mjeseca siječnja 2008. godine do dana otplate kredita u cijelosti iznos od 3.161,76 kuna, odnosno 419,64 EUR-a ( koristeći fiksni tečaj konverzije hrvatske kune u EUR od 7,53450). Razlika tečaja CHF koje je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,424511 iznosi 42.148,24 kune, što preračunato u EUR iznosi 5.594,03 EUR-a.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj VP uplatila po Ugovoru namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke zaključen dana 29. listopada 2007. godine od prvotno zaključenog kredita više za iznos od 45.310,00 kuna, odnosno 6.013,67 EUR-a u navedenom iznosu oduzeti su iznosi kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorenog.

Svakomjesečni pregled utvrđenih razlika u kunama pobrojao je na stranicama 24 do 26 Nalaza i mišljenja.

13.1. U pisanom očitovanju od 14. listopada 2022.(stranica 296 spisa) vještak financijsko knjigovodstvene struke naveo je tuženik u cijelosti osporava nalaz mišljenje ,te ističe financijske i pravne prigovore. U odnosu na financijske prigovore, tuženik navodi kako je sačinio pogrešan simulirani otplatni plan uz kamatnu stopu od 6,10% obzirom da je u istom naznačena prijevremena konačna otplata kredita, a ne tijek otplate kakav bi bio naznačen u početnom otplatnom planu u kojem se prikazuje redovna otplata do ugovorenog roka dospijeća. U odnosu na navedeni prigovor navodi da u pismenom Nalazu i mišljenju nije sačinio simulirani otplatni plan pa samim tim nije mogao sačiniti niti pogrešan simulirani otplatni plan kako to navodi punomoćnik tuženika. U pismenom Nalazu i mišljenju koristio je otplatni plan sastavljen od strane tuženika do dana konačne otplate kredita, te stvarno izvršene uplate od strane tužitelja. Nadalje, punomoćnik tuženika u svom Podnesku navodi da je prilikom izračuna uzeo u obzir ukupan iznos uplata a što podrazumijeva i iznose kojima su naplaćene zatezne kamate i troškovi, koji iznosi nisu predmetom spora odnosno nisu utvrđeni, te vještak navodi da kao dokaz dostavlja Pregled prometa po kreditu te Simulaciju tuženika. Navodi da je točno kako prilikom izračuna nije kao uplatu uzeo niti jedan iznos zatezne kamate i troškova jer kao što je iz ukupnog izračuna vidljivo tužitelj je po predmetnom kreditu u preplati ,te samim tim do ovih troškova nije niti moglo doći. Osim toga punomoćnik tuženika u svom Podnesku ne upire niti na jedan iznos uplate koju nije trebao obuhvatiti. Kao dokaz svojih tvrdnji punomoćnik tuženika dostavlja svoju Simulaciju, dok je pismeni Nalaz i mišljenje izradio temeljem podataka tuženika te stvarno izvršenih uplata vidljivih također u podatcima izdanim od strane tuženika. Nadalje, vještak navodi da punomoćnik tuženika navodi da je u predmetnom sporu razvidno kako je tuženikova ,,korist" umanjena upravo zbog negativnih razlika nastalih kada je tečaj valute CHF bio ispod početno ugovorenog. Stoga punomoćnik tuženika navodi da nije ostvario ,, korist" u visini samo više plaćenih iznosa, nego u dijelu koji je preostao kada se oduzmu negativne razlike, odnosno u visini ukupno nastale razlike. Kako je i u Zaključku na stranici 27. pismenog Nalaza i mišljenja naveo u utvrđenom iznosu preplate oduzeti su iznosi kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorenog, no ponovnim uvidom u pismeni Nalaz i mišljenje utvrdio je da po predmetnom kreditu zapravo nije bilo umanjenja zbog negativnih razlika kada je tečaj valute CHF bio ispod početno ugovorenog. U svom Podnesku punomoćnik tužitelja ističe i da je tužitelj naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita uplatio u iznosu od 726,21 kunu dana 24.04.2013. dok je na ime troškova obrade kredita tužitelju prilikom isplate kredita ustegnut iznos od 730,00 kuna 08. studenog 2007. Vezano za troškove obrade kredita u iznosu od 730,00 kuna može navesti da iste nije niti obuhvatio prilikom izrade pismenog Nalaza i mišljenja a što je vidljivo na stranici 15. Istog, te navedeni iznos ne utječe na dani pismeni Nalaz. Iz Specifikacija uplata dostavljenih od strane tuženika s danom 24. travnja 2013. godine vidljiva je uplata u jednom iznosu od 25.068,42 kune iz koga razloga nije niti mogao uzeti u obzir naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 726,21 kunu. Ukoliko sud smatra da je navedeno potrebno obuhvatiti vještak je naveo da u nastavku daje svakomjesečni pregled utvrđenih razlika u kunama i EUR-ima. Vještak je naveo da slijedom navedenog mijenja Zaključak na stranici 27. pismenog nalaza i mišljenja koji sada glasi:

Tužitelj VP po osnovu povećanja kamatne stope po predmetnom kreditu više je uplatila tuženiku Addiko bank d.d. od mjeseca siječnja 2008. godine do dana otplate kredita u cijelosti iznos od 3.161,76 kuna, odnosno 419,64 EUR-a (koristeći fiksni tečaj konverzije hrvatske kune u EUR od 7,53450). Razlika tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,424511 iznosi 41.422,03 kune, što preračunato u EUR iznosi 5.497,65 EUR-a.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj VP uplatila po Ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke zaključen dana 29. listopada 2007. godine od prvotno zaključenog kredita više za iznos od 44.583,79 kuna, odnosno 5.917,29 EUR-a, a u navedenom iznosu oduzeti su iznosi kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorenog.

Svakomjesečni pregled utvrđenih razlika u kunama pobrojao je na stranicama 3 do 4 pismenog Očitovanja.

13.2. U pisanom očitovanju od 06.siječnja 2023. (stranica 309 spisa) vještak financijsko.-knjigovodstvene struke navodi da je dana 01. prosinca 2022. godine punomoćnik tuženika se očitovao na njegovo pisano Očitovanje ističući da u svom Očitovanju nije otklonio prigovore koji su se odnosili na matematički izračun. Vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pismenog Nalaza mišljenja od 13. kolovoza 2022. godine, te pismenog Očitovanja od 13. listopada 2022. godine, te nema što dodati, a o prigovorima punomoćnika tuženika odluku treba donijeti sud.

13.3. U pisanom očitovanju od 18.svibnja 2024. (stranica 331 spisa) vještak navodi da je u ovoj pravnoj stvari izradio pismeni Nalaz i mišljenje koji je dana 13. kolovoza 2022. godine putem e-komunikacije dostavio sudu. Na navedeni pismeni Nalazi mišljenje se pismenim Podneskom od 10. listopada 2022 godine očitovao se punomoćnik tuženika osporavajući isti u cijelosti na način da je iznosio financijske i pravne prigovore na koji se pismeno očitovao dana 13. listopada 2022. godine, te isto putem e-komunikacije sudu dostavio 14. listopada 2022. godine. Dana 01. prosinca 2022. godine punomoćnik tuženika se očitovao na njegovo naprijed navedeno Očitovanje na koje se pismeno očitovao dana 06. siječnja 2023. godine. Pri izradi Nalaza i mišljenja nije sačinio simulirani otplatni plan kako to navodi punomoćnik tužitelja, već podatke iz stvarnih otplatnih planova koje je tuženik dostavio tužitelju, te iste usporedio sa stvarnim uplatama. Prilikom uzimanja u obzir uplata nije bilo potrebno oduzimati naplaćene zatezne kamate jer po utvrđenim podatcima u Nalazu do istih nije trebalo niti doći, a u svezi naknade za prijevremenu obročnu otplatu kredita očitovao se i isto uzeo u obzir u podnesku od 13. listopada 2022. godine. U cijelosti ostaje kod svih izračuna danih u tijeku ovog parničnog postupka a nije mu poznato na koji način je tuženik došao do iznosa od 5.594,03 CHF ,niti nakon ponovnog uvida u njegove izračune koji se sastoje od drugog otplatnog plana koji tuženik naziva realizirani otplatni plan i prvog otplatnog plana koji tuženik naziva simulirani otplatni plan.

13.4. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o. saslušan na ročištu kod suda izjavio je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja i pisanih očitovanja u svezi primjedbi na nalaz i mišljenje. Vještak pojašnjava da je u nalazu i mišljenju dao izračun po osnovu povećanja kamate stope i tečajne razlike po kojem izračunu pretplata po osnovu povećanja kamatne stope iznosi 3.161,76 kuna odnosno 419,64 eura, a izračun zbog povećanja tečaja iznosi 42.148,24 kune što preračunato u eure iznosi 5.549,03 eura. Ukupna preplata iznosi 45.310,00 kuna odnosno 6.013,67 eura. Ispravlja navod u zaključku nalaza i mišljenja da su u navedenom iznosu oduzeti iznosi kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorenog, te izjavljuje da u konkretnom slučaju tijekom otplate kredita kamatna stopa i tečaj nisu bili niži od početno ugovornog, a što je naveo i na stranici 5 pisanog nalaza i mišljenja i u dopuni nalaza od 14. listopada 2022. na stranici 2. U dopuni od 14. listopada 2024. dao je izračun preplaćenih iznosa na način da je oduzeo iznos naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 726,21 kunu od dana 24. travnja 2013. godine, ukoliko to sud uzme u obzir. Napominje da je tuženik naknadno dostavio dokumentaciju o navedenom da je naknada plaćena u navedenom iznosu navedenog datuma. U dopuni nalaza i mišljenja odnosno pisanog očitovanja koje je predao sudu dana 14. listopada 2024. dan je izračun preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike pri čemu je izostavio iz izračuna iznos obračunate i naplaćene naknade. Po konačnom izračunu preplaćenih iznosa, preplaćeni iznos po povećanju kamatne stope iznosi 3.161,76 kuna odnosno 419,64 eura , a razlika tečaja iznosi 41.422,03 kune što preračunato u eure iznosi 5.497,65 eura a ukupno preplaćeni iznos iznosi 44.583,79 kuna odnosno 5.917,29 eura. Na pitanje vještaku da pojasni u kojem od njegovog izračuna je izostavljen iznos naknade od 726,21 kunu, vještak je izjavio da je isti oduzet u ukupnom iznosu kroz cjelokupni obračun anuiteta, što znači da isti nije oduzet u jednom iznosu, odnosno ispravlja se nakon izvršenog uvida u tablicu u dopuni nalaza od 14. listopada 2022. godine te navodi da je oduzeta od uplate tečajne razlike od dana 24. travnja 2013. godine s obzirom da je na taj dan plaćena. Zadnji uplaćeni iznos u osnovnom nalazu na ime tečajne razlike iskazan je u iznosu od 7.502,10 dok u očitovanju od 14. listopada 2022. u iznosu od 6.775,89 kuna. Vještak je izjavio da vezano za primjedbe tuženika iskazane na vještačenje u ovom postupku, može navesti da se u nekoliko navrata na iste očitovao. Naime primjedbe su bile upućene da je sastavio pogrešan simulirani otplatni plan, dok je izračun dao temeljem otplatnih planova tuženika i izvršenih stvarnih uplata odnosno nije vršio nikakvu simulaciju otplatnog plana. Vezano za troškove prijevremene otplate kredita, pisano se očitovao i na ročištu pojasnio, s tim da još jednom napominje da je u očitovanju dao i izračun uzimajući u obzir navedene troškove. Na pitanje punomoćnika tuženika vezano za primjedbe u pisanom podnesku od 10. listopada 2022. godine da obrazloži razliku između njegovog izračuna i simulacije tuženika, vještak je izjavio da može navesti da je simulacija koju je tuženik sačinio napravljena na način da su uspoređena dva otplatna plana dok je on u pismenom nalazu i mišljenju izvršio obračun otplatnih planova sa stvarno izvršenim uplatama. Znači tuženik u svojoj simulaciji nije uzimao u obzir stvarne uplate. Tuženik je uzeo u obzir razliku između početno otplatnog plana i promijenjenog otplatnog plana sačinjenim po tuženiku dok je on prilikom izračuna uzeo u obzir razliku između početnog otplatnog plana i stvarnih uplata. Izračun je dao na datume uplata (stranica 337 spisa).

14. Odredbom čl.322 ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st. 1.), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

16. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO/05 propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

17. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužiteljice i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 29.listopada 2007.,ovjeren po javnom bilježniku dana 30.listopada 2007. godine,te iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope,koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva ,niti razumljiva prosječnom potrošaču, te iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

18. Glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu, što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.. Za napomenuti je da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem u svojstvu svjedoka zaposlenika banke NP, ĆP i ZP (stranica 337 spisa).

19. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

20. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl.96, 97, 98, 99,100, 101, 102 Zakona o zaštiti potrošača - NN 79/2007).

21. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

22. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamtanoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi ugovora definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

23. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

24. Nadalje, za navesti je da je presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđeno da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. sklapala ugovore o kreditu u periodu od 01.lipnja 2004.godine do 31.prosinca 2008.godine, koji su sadržavali ništetne odredbe vezane uz glavnicu CHF, te da je sklapala ugovore o kreditu u periodu od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008.godine koji su sadržavali ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iz čega proizlazi da se utvrđenje iz kolektivnog spora odnosi na sve ugovore koje je navedena banka sklapala u naznačenom periodu, pa s obzirom da je predmetni ugovor sklopljen dana 29.listopada 2007.godine,uzevši u obzir naznačeno vremensko razdoblje nepoštenog postupanja, evidentno je da se utvrđenje iz kolektivnog spora odnosi na sve pravne prednike tužene tj. i na Slavonsku banku d.d. koja je 2009. godine pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d (što nije sporno), te je tužena kao pravni sljednik preuzela sva prava i obveze iz tako sklopljenih ugovora, odnosno stupila u sve pravne odnose pripojenog društva.

24.1. Napomena: Županijski sud u Splitu broj Gž-1258/2020-2 od 12.studenog 2020.godine: “Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt,no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji,jer se fuzirala s tuženikom, te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Banka ili Slavonska banka, s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.“

25. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

26. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji izračun od 14.listopada 2022 (stranica 296 spisa) je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, a vještak u pisanim očitovanjima i saslušan na ročištu kod suda dao stručna, jasna i logična obrazloženja i otklonio sve primjedbe i prigovore, te naveo da navedenim izračunom mijenja izračun tečajne razlike u nalazu i mišljenju tako što je izostavio od uplate od 24.travnja 2013. iznos od 726,21 kn plaćene naknade.Stoga je s obzirom na izloženo utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je tužiteljica po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila iznos od 419,64 EUR a zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli preplatila iznos od ukupno 5.497,65 EUR.

27. Za napomenuti je da sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenje vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koja je iznosila 7,87% (stranica 44 spisa), s obzirom da takovo što nije ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu.

28. Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva a radi utvrđenja ništetnim čl. 2.i čl.3.t.2.ugovora o kreditu u dijelu o visini kredita, za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).

29. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

29.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl.245.s.t.1.ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12,dakle nakon 13. lipnja 2014. a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 4.listopada 2021., s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14.lipnja 2018. (Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

29.2. Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

29.3. Stoga je s obzirom na izloženo osnovan prigovor zastare u dijelu za isplatu preplaćenih iznosa kamata tj. za isplatu iznosa od 419,64 EUR, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, u dijelu glede ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine, pa je do podnošenja tužbe u ovom predmetu koja tužba je podnijeta dana 4. listopada 2021. godine protekao rok od pet godina iz čl. 225 ZOO, za zahtijevanje isplate preplaćenih iznosa kamata, te je stoga sud tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa kamata odbio.

30. S obzirom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14.lipnja 2018. god.(Pž- 6632/2017), kako je naprijed navedeno nije osnovan prigovor zastare glede tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa tečaja (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021. godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine),te je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju više plaćeno zbog povećanja tečaja u iznosu od ukupno 5.497,65 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl. 1115. ZOO/05; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

31. Tužiteljica tužbom traži i utvrđenje ništetnom odredbe čl.6 ugovora o kreditu u cijelosti, koja odredba je sadržaja kako je naprijed navedeno, a odnosi se na plaćanje naknade za obavljanje bankarskih usluga i ostalih troškova navedenih u tom članku ugovora.

32. Prema Isplatnom nalogu na ime tužiteljice ( stranica 282 spisa) tužiteljici je isplaćen kredit dana 8.studenog 2007. pri čemu joj je obračunat trošak obrade kredita u visini od 2,50% odnosno 730,00 CHF što je protuvrijednost 3.229,89 kn.

33. Odredbom 96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/2007) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2 navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl.102. st.1.Zakona o zaštiti potrošača smatra se da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

34. Dakle, u konkretnom slučaju imajući u vidu sadržaj odredbe čl.6.st.1. predmetnog ugovora o kreditu u kojoj je navedeno da korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknada za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,50% jednokratno unaprijed, za navesti je da iz sadržaja navedene odredbe je evidentno da navedenim ugovorom nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, a koja naknada je određena paušalno kao postotak od iznosa kredita, te je evidentno da plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarnih troškova odnosno štete koju je tuženik navodno trpio u svezi obrade zahtjeva i administracije kredita, iz čega slijedi da kod sklapanja ugovora o kreditu, a niti kod određivanja i naplate naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita tuženik te troškove odnosno navodno postojanje štete nije uopće izračunavao, niti procjenjivao tj. njezino postojanje, stvarni obim i visina nisu niti bili utvrđeni, te u plaćenom iznosu evidentno nije obračunata stvarna šteta.

35. S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna.

36. Glede zahtjeva za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 6 predmetnog ugovora o kreditu u preostalom dijelu (st. 2. i 3.) a koji se odnosi na ostale troškove vezano za zaključenje ugovora o kreditu kao što su javnobilježnički troškovi itd., za navesti je da tužiteljica nije navela postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim navedene odredbe u tom dijelu, kao niti glede zahtjeva zahtijeva za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 7 ugovora o kreditu koja se odnosi na kašnjenje s plaćanjem i njegove posljedice, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).

37. Nadalje, tužiteljica tužbom traži i utvrđenje ništetnom odredbe čl. 8 Ugovora o kreditu u cijelosti, a koja odredba se odnosi na pravo na odustajanje i prijevremenu otplatu kredita. Navodi da je prilikom prijevremene otplate kredita platila dana 24.04.2013. iznos od 726,21 kn na ime naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita.

38. Iz priložene Obavijesti Addiko bank d.d. od 17.kolovoza 2021. o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje 1.12.2007. do 24.04.2014. (stranica 7 spisa),na ime VP, razvidno je da je tužiteljici naplaćen trošak u iznosu od ukupno 1.326,21 kn (stranica 7 spisa).

39. Dakle, sporno je među parničnim strankama da li je ništetna odredba čl.8. predmetnog ugovora o kreditu koja glasi: „Korisnik se kredita obvezuje da će u slučaju odustajanja od Ugovora o kreditu, prije isplate iznosa iz čl.3. Ugovora, platiti banci naknadu prema Tarifi banke (st.1.). Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o istoj namjeri obavijesti banku ,najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici banke(st.2.).

40. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prijevremenom otplatom kredita trpi troškove i nastaje mu šteta.

41. Odredbom čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, o čemu mora obavijestiti banku, a stavkom 3. navedenog članka propisano je da je korisnik kredita u tom slučaju dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunavati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

42. S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te s obzirom da iz sadržaja predmetne odredbe proizlazi da nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati sporna naknada za prijevremenu otplatu kredita, odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno, da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna.

43. Za napomenuti je da prema pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. studenog 2020.godine (Zaključak br. Su IV -308/2020 pod brojem 8.) ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o njoj nije pregovaralo, a što je upravo konkretan slučaj (Županijski sud u Zagrebu broj Gž- 746/21-2 od 17.kolovoza 2021.).

44. U konkretnom slučaju imajući u vidu sadržaj odredbe čl.8.ugovora o kreditu u dijelu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te navode tuženika u odgovoru na tužbu i tijekom postupka i provedene dokaze, evidentno je da predmetnim ugovorom o kreditu nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova zbog vraćanja kredita prije roka, te je evidentno da plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarne štete koju je tuženik navodno trpio zbog vraćanja kredita prije roka, iz čega slijedi da kod sklapanja ugovora o kreditu, a niti kod određivanja i naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita tuženik te troškove odnosno navodno postojanje štete nije uopće izračunavao, niti procjenjivao tj. njezina postojanje, stvarni obim i visina nisu niti bili utvrđeni, te u plaćenom iznosu evidentno nije obračunata stvarna šteta. S obzirom na izloženo sud nije provodio dokaz vještačenjem po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke predloženo po tuženiku na okolnost štete koju je tuženik navodno trpio zbog prijevremene otplate kredita, jer u konkretnom slučaju ugovorom nije ugovorena metoda izračuna visine predmetne naknade kojom bi tuženik bio ovlašten teretiti tužitelja u svrhu obeštećenja radi prijevremene otplate kredita, budući da se predmetna naknada određuje sukladno poslovnoj politici banke, odnosno ugovorom nije definirano konkretno temeljem čega i na koji način će visina iste naknade biti utvrđena u momentu prijevremene otplate kredita (čl.96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 79/2007). S obzirom na izloženo ništetna je odredba čl.8. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kako je navedeno u izreci, a s preostalim dijelom u čl.8.st.2. ugovora u dijelu koji glasi:“ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o istoj namjeri obavijesti banku ,najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke..“, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

45. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije odnosno da tužiteljica nema pravo potraživanja s osnova naplaćene naknade jer da iz specifikacije uplata je vidljivo da je zadnja uplata izvršena od strane SP (stranica 48, Otplatni plan stranica 10-11 spisa),za navesti je da je tužiteljica saslušana u svojstvu stranke izjavila da je kredit otplatila sama ,a kada je odlučila prijevremeno otplatiti kredit da je novac pozajmila. Također je za navesti da je uz tužbu priložena Obavijest Addiko banke od 17.kolovoza 2021. koja glasi na tužiteljicu ,iz sadržaja koje je razvidno da se tužiteljici po njezinom kreditu dostavlja obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 1.12.2007. do 24.4.2013. (stranica 7 spisa). Dakle, s obzirom na izloženo u konkretnom slučaju tužiteljica je u obveznom odnosu prema tuženiku, te ne proizlazi dokazanim da je eventualno treća osoba ovlaštenik utuženog potraživanja, pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakao tuženik neosnovan (čl.161. ZOO,čl.219.st.1.ZPP).

46. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 17.listopada 2024. (stranica 336 spisa) punomoćnik tužiteljice izjavila je da tužiteljica ne traži isplatu naknade i troškova, čime je povukla tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, čemu se tuženik nije protivio te je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci, s napomenom da je izjava o povlačenju tužbe neopoziva. Nakon saslušanja vještaka na navedenom ročištu punomoćnik tužiteljice je izjavila da nakon pojašnjenja ostaje kod zahtjeva za povrat naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 726,21kn u protuvrijednosti u eurima sa kamatama od 24.travnja 2013.,čime je preinačila tužbu, čemu se punomoćnik tuženika protivio, a koja preinaka s obzirom na navedeno nije dopuštena (čl.190 st.1. ZPP), s napomenom da glede naknade vještak je na navedenom ročištu iskazivao kao i u pisanom očitovanju od 14. listopada 2022 (stranica 296,337 spisa).

47. Tužiteljica je u tužbi postavila deklaratorni tužbeni zahtjev kako je naprijed navedeno, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa koje će specificirati nakon provedenog vještačenja, te navela da si pridržava postaviti tužbeni zahtjev sukladno čl.186.b. st.3. ZPP, a nakon što se provedu dokazi u ovom postupku. Potom nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko knjigovodstvene struke te pisanog očitovanja vještaka dana 28.veljače 2023. i 26.siječnja 2024. specificirala tužbeni zahtjev za isplatu, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl. 191. st. 2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužiteljica o egzaktnoj visini svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog vještačenja i dopune vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (čl. 39., čl. 117. st. 2. ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine

– točka 4.).

48. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. ZPP (čl.28.,čl.117.st.3.ZID ZPP/2019; čl.155 ZPP).

48.1. Tužiteljica je uspjela u postupku po osnovi 100,00 % (čl.154.st.5. ZPP), a po visini 91,42 %,što iznosi ukupno 191,42 %,što podijeljeno sa 2 (osnova i visina) - iznosi 95,71% dok je uspjeh tuženika u postupku 4,29 %. Primjenom metode iz čl.154.st.2. ZPP oduzimanjem manjeg postotka od većeg utvrđen je uspjeh tužiteljice u postupku od 91.42%.

48.2. Tužiteljica je imala trošak koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr.7.t.1.), sastav četiri pisana podneska po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 01.06.2022. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova i 17.10.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška sudske pristojbe na tužbu 112,81 EUR - ukupno 1.862,81 EUR. Tužiteljici s obzirom na uspjeh u postupku pripada 91,42 % navedenog iznosa tj. iznos od 1.702,98 EUR, plus trošak vještačenja po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke u iznosu od 265,45 EUR, koji je tužiteljici priznat u cijelosti jer je bio neophodan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari – ukupno iznos od 1.968,43 EUR, koji iznos je sud naložio tuženiku platiti tužitelju, sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate (čl.151.st.3. ZPP). Za napomenuti je da tužiteljici nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 24.02.2025. u zahtijevanom iznosu od 100 bodova plus PDV, s obzirom da je tužiteljica propustila dostaviti cjeloviti tekst predmetnog ugovora o kreditu, te je prouzročila navedeni trošak. Također tužiteljici ne pripada zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“.

49. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 11. ožujka 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika