Poslovni broj: Usž-1104/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Sunce hoteli d.d., Zagreb, Radnička cesta 43, zastupanog po opunomoćenicima iz odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi utvrđenja prava vlasništva na turističkom zemljištu, povodom žalbe tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1739/2023-8 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1739/2023-8 od 28. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-940-01/22-06/105 URBROJ: 531-09-2-1- 1/1-23-7 od 31. svibnja 2023., kojim rješenjem se prekida postupak pokrenut po tužiteljevom zahtjevu za donošenje rješenja iz članka 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 50/20. – dalje: ZNGZ) za lokaciju Hotel Soline k. o. [katastarska općina] do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granica pomorskog dobra u k. o. [katastarska općina] za područje lokacije Hotel Soline. Ujedno je rješenjem, istog poslovnog broja i nadnevka, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.

2. Tužitelj presudu osporava iz svih zakonskih razloga, u žalbi navodi da sud nije izveo predloženi dokaz očevida uz prisustvo vještaka geodetske struke s posljedicom da, bez utvrđenja činjeničnog stanja u naravi i usporedbe toga stanja sa stanjem koje proizlazi iz Geodetskog elaborata broj: 2020-141, od prosinca 2021. godine izrađenog od GEO-HORVAT d.o.o. iz Makarske, potvrđenog od CERP-a i katastra u smislu članka 7. st. 3. ZNGZ-a, nije mogao točno ocijeniti dolazi li utvrđenje granice pomorskog dobra kao prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je tijekom postupka detaljno obrazložio razloge zbog kojih utvrđivanje granice pomorskog dobra nije od značaja za odluku u upravnom postupku koji se vodi pred tuženikom, a koji je osporenim rješenjem tuženika prekinut do utvrđivanja granice pomorskog dobra na predmetnoj lokaciji. Tužitelj je ispravama priloženim uz tužbu i podnescima tijekom postupka dokazao da zemljište hotelskog kompleksa Soline, u obuhvatu novoformirane čestice kako je ona određena predmetnim Geodetskim elaboratom potvrđenim od CERP-a i katastra, po svojim naravnim i pravnim osobinama u smislu definicije pomorskog dobra iz čl. 6. danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23) i čl. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) koji je važio u trenutku pokretanja predmetnog postupka pred tuženikom, nije i ne može biti pomorsko dobro. Navedeno proizlazi iz činjenica sadržanih u ispravama na koje se tužitelj pozvao u tužbi i svojim podnescima tokom ovog postupka, a koje isprave su u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku javne isprave s učinkom da dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje.

2.1. U osporenoj presudi sud uopće ne obrazlaže iz kojih razloga ne prihvaća argumente tužitelja, a morao ih je obrazložiti, već je samo paušalno naveo da se radi o prethodnom pitanju o kojem tuženik nije ovlašten rješavati, a kako za predmetno područje nije utvrđena granica pomorskog dobra, postoji zakonom propisan razlog za prekid. Navedeno, po načelu utvrđivanja materijalne istine i postupovnih pravila, ne može činiti ovu osporenu presudu valjanom i zakonitom. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud je pogrešno primijenio i materijalno pravo iz čl. 8. st. 2. ZNGZ, a koju odredbu ne bi primijenio da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje iz kojeg bi nesporno proizašla ocjena da predmetne nekretnine, po svojim naravnim i pravnim osobinama nisu, i ne mogu biti pomorsko dobro. Navedeno s daljnjom posljedicom da u tom smislu utvrđivanje granice pomorskog dobra nije i ne može biti relevantno za odluku u predmetnoj pravnoj stvari, pa stoga niti pitanje o utvrđivanju granice pomorskog dobra nije prethodno pitanje zbog kojeg bi bio osnovan prekid postupka, kako je određeno osporenim rješenjem tuženika. Predlaže usvojiti žalbu.

3. Tuženik, iako pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj je Sud utvrdio da u postupku i u sporu nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i nedostatno utvrđenog činjeničnog stanja te da procesne povrede nisu učinjene.

6. Predmetni postupak je prekinut jer se, bez da je prethodno utvrđena granica pomorskog dobra, a time i obuhvat dijela turističkog zemljišta koje je pomorsko dobro, ne može zakonito okončati postupak utvrđenja stvarnih vlasnika zemljišta na kojem se nalazi hotel i njemu pripadajući objekti u funkciji djelatnosti hotela, niti se o tom pitanju kao prethodnom pitanju može rješavati u upravnom postupku pokrenutom po zahtjevu trgovačkog društva sukladno odredbama ZNGZ-a.

7. Činjenica da iz zahtjevu priloženih isprava proizlazi da u geodetskom elaboratu, potvrđenom od strane CERP-a, nema čestica koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao pomorsko dobro, ne znači da dijelovi zemljišta nužnog za redovnu uporabu hotela kao složene građevine iz članka 2. stavka 1. točke 4. ZNGZ-a, ne ulaze u područje unutar buduće granice pomorskog dobra, što sprječava konačno rješenje o utvrđenju stvarnih vlasnika na turističkom zemljištu na kojem se nalazi hotel.

8. Naime, rješenje iz članka 8. ZNGZ-a je rješenje, kojim se, nakon provedenog postupka, vlasnicima utvrđuju trgovačko društvo, jedinica lokalne samouprave i Republika Hrvatske, a predmet vlasništva pojedinih vlasnika ovisi o obimu i identifikaciji područja koje je opće dobro - pomorsko dobro, što tuženik izričitom odredbom članka 8. stavka 2. ZNGZ-a nije ovlašten utvrđivati.

9. Stoga je prvostupanjski sud pravilo ocijenio zakonitim rješenje tuženika i svoju odluku pravilno i dostatno obrazložio.

10. Obzirom da tužitelj u ovom sporu nije uspio, nema pravo ni na naknadu troškova spora pa je i taj zahtjev tužitelja osnovano odbijen, sve pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a.

11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić