REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-65/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 29. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.740,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.11.2023. do isplate i to prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 1.099,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja DŠ iz [adresa], u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, isplati iznos od 3.546,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.11.2023. do isplate i to prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 1.099,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.184,37 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 4.12.2020. godine kao djelatnik Hrvatskih šuma d.o.o. zaposlen na poslovima lovstva u lovištu III/28 – „Posavske šume“ u koju spada organizacija i provođenje lova, oko 22:50 zadobio ozljedu na radu u vidu ozljede desnog koljena. Ozljeda se dogodila prilikom izlaska iz teretnog vozila uslijed neravnog terena, na području lovišta koje pripada Šumariji Sunja u predjelu zvanom Evin Budžak na makadamskom putu između šumskih odjela broj 11. i broj 8. kod okretnice. Tužitelj je u ovoj ozljedi na radu zadobio tešku ozljedu desnog koljena, radi kojeg je proveo dugotrajno višegodišnje liječenje, a izvjesno je da će se zbog posljedica ove ozljede morati liječiti cijeloga života. Od ozljeđivanja, više mjeseci tužitelj je koristio štake za kretanje budući mu je konstatirana ruptura prednje ukrižene sveze desnog koljena, ruptura medijalnog meniska desnog koljena, osteohondralna lezija medijalnog kondila femura desnog koljena. Uslijedili su brojni ambulantni pregledi, tužitelj se nalazi i još uvije se nalazi na bolovanju zbog radne nesposobnosti, cijelo vrijeme koristio se štakama za hodanje, 13.12.2021. tužitelj je zaprimljen u Kliniku za ortopediju Lovran gdje mu je provedena operacija u smislu artroskopije i plastike prednje križne sveze desnog koljena. Uslijedile su potom brojne kontrole kod ortopeda i fizijatra tijekom 2022. godine, da bi u veljači 2022. upućen na stacionarnu rehabilitaciju u Daruvarske Toplice. Potom je tužitelj ponovno operiran u Klinici za ortopediju Lovran dana 26.4.2023. godine zbog zahvata reartroskopije desnog koljena. Unatoč liječenju, zaostale su teške posljedice na desnom koljenu, ono je još uvijek zadebljano, bolno, ograničenih pokreta, dok je došlo do ozbiljne atrofije mišića i gubitka snage u cijeloj desnoj nozi, koju zbog bolova štedi. Stoga potražuje, imajući u vidu isplaćeni iznos od 3.000,00 eura, s osnova neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 6.400,00 €, s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 550,00 €, te za troškove liječenja iznos od 1.336,65 eura, odnosno ukupno 8.286,65 € uz naknadu parničnog troška, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je dana 04.12.2020. tužitelj zadobio ozljedu na radu kod osiguranika tuženika - Hrvatske šume d.o.o. Uprava šuma podružnica Sisak na poslovima stručnog suradnika za lovstvo. Nije sporna pasivna legitimacija, jer je na dan štetnog događaja poslodavac tužitelja imao sa tuženikom zaključeno osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima temeljem police br. [broj police]. Nadalje, nije sporna osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornost poslodavca tužitelja za nastanak predmetne ozljede po principu objektivne odgovornosti. Tuženik osporava: visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da je kod tužitelja došlo do neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje te sa njom povezane imovinske štete koje bi opravdavalo dosudu naknade štete povrh nesporno isplaćenog iznosa. Naime, temeljem odštetnog zahtjeva tuženik je isplatio tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje nesporni iznos od 3.000,00 €, to za neimovinsku štetu iznos od 2.820,00 € te za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 180,00 €. Tuženik smatra da isplaćeni iznos naknade štete predstavlja pravičnu novčanu naknadu s obzirom na vrstu i težinu zadobivenih ozljeda. -troškove liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama, jer je tužitelj zdravstveno osigurana osoba koja je liječenje mogla provoditi u ustanovama unutar sustava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te bi troškovi liječenja bili opravdani samo visini participacija. -da tužitelju pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od podnošenja zahtjeva. Prema medicinskoj dokumentaciji i tvrdnji tužitelja u tužbi, proizlazi da se tužitelj i dalje liječi te nalazi se na bolovanju, slijedom čega se može smatrati da je njegova tužba preuranjena, a da isplaćeni iznos naknade štete predstavlja akontaciju. Stoga tuženik smatra da tužitelju na neimovinsku pripada zatezna kamata najranije od podnošenja tužbe, a na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege od presuđenja, jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u račune liječenja (list 5-15 spisa), Odštetni zahtjev (list 16-17 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 18-21 spisa), Dopis HZZO-a s prilogom (list 22-23 spisa), Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (list 24 spisa), Izjavu tužitelja (list 25 spisa), Opće podatke o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja (list 26-28 spisa), Dopis tuženika (list 29 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 30-62 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 76-147 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipović-Čugura (list 150-152 spisa), saslušan je tužitelj (list 162 spisa) i vještak dr. Jakša Filipović-Čugura (list 165-166 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na radu dana 4.12.2020.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, te odgovornost tuženika pa sud nije izvodio daljnje dokaze na te okolnosti. Također, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju temeljem odštetnog zahtjeva isplatio na ime naknade štete iznos od 3.000,00 eura i to za neimovinsku štetu iznos od 2.820,00 eura i za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 180,00 eura. Sporna je osnova i visina štete.

7. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja i zdravstveni karton tužitelja, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Jakša Filipović-Čugura je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće desnog koljena. Ozljedu koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji desnog koljena s nestabilnošću srednjeg stupnja, gubitak unutrašnjeg meniskusa, te artrotske promjene. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 16.11.2023. Vještak navodi da troškovi liječenja nisu opravdani i da se sve moglo učiniti u sustavu HZZO, ali su postupci bili indicirani s obzirom na ozljedu. Po provedenom liječenju tužitelju su zaostale trajne posljedice od 15%. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i manjeg intenziteta 85 dana – kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 80 dana – kumulativno. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana – kumulativno. Naruženje postoji u lakom stupnju.

8. Na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj nije imao primjedbi, dok je istom prigovorio tuženik pa je vještak saslušan usmeno na ročištu. Vještak dr. Jakše Filipović-Čugure je izjavio da prigovori tuženika predstavljaju osobno mišljenje koje nije niti u jednome dijelu potkrijepljeno medicinskim činjenicama pa stoga na isti odgovara da procjena bolova predstavlja objektivnu ocjenu iz razloga što bolovi jakog intenziteta nastali su neposredno po ozljeđivanju i koliko je poznato ove vrste ozljeđivanja u početku imaju jaku bolnost dok se ekstremitet ne prilagodi funkcioniranju, a ne izazivanju jakih bolova. Nadalje, tu je i operativni zahvat, a isto tako je poznato da početna fizikalna terapija izaziva jake bolove. Ista ocjena je ocijenjena kumulativno za sve vrste vidova i intenziteta tako da strah koji je cijenjen predstavlja zabrinutost tužitelja za ishod liječenja, a kako je vidljivo liječenje je završeno 3 godine nakon ozljeđivanja. Stoga ukupna brojčana vrijednost cijenjenih dana predstavlja izrazito objektivnu ocjenu svih vidova nematerijalne štete. Nadalje, prigovor tuženika da mu se ne sviđa 15% trajnih posljedica, također nema niti jedno objašnjenje iz koga razloga to ne bi bilo tako. Naime, radi se o redukciji kretnji koljenog zgloba s posljedicom nestabilnošću zgloba uz artroskopske promjene gdje je već vidljiva djelomična indikacija a sigurna budućnost za protezu koljena. Nema više što dodati i ostaje u cijelosti pri nalazu i mišljenju. Na daljnje pitanje tuženika navodi da je on kao kirurg prošao kompletnu traumatologiju, a ista je i sastavni dio specijalizacije kirurga koji je osposobljen i za artroskopski zahvat koljena. Stoga njegova daljnja specijalizacija predstavlja dio kirurgije, a kao kirurg ne dežura kao abdominalni kirurg nego kao šef službe koji u dežurstvu prima sve vrste kirurških ozljeda, pa tako i traume trbuha i početna obrada neurokirurških pacijenata. Navodi tuženika o bavljenju želucem pokazuje nepoznavanje strukture kirurške struke i edukacije. Inače ne radi artroskopske zahvate, ali ima sva saznanja o indikacijama kao i rezultatima istih. Na daljnje pitanje tužitelja navodi da riječ indicirana predstavlja podatak da svi proizvedeni troškovi van sustava HZZO-a spadaju u algoritam ozljeđivanja iz predmetnog štetnog događaja. Sve usluge se mogu dobiti preko HZZO-a, ali se svaka privatno može dobiti brže. Uvijek je algoritam liječenja najuspješniji kada postoji kontinuirano liječenje, a u ovom predmetom ozljeđivanju takva terapija za koju je tužitelj imao troškove liječenja je preporučljiva. Navedeni indicirani računi van sustava HZZO-a su bili indicirani, što znači da su bili medicinsko opravdani. Na daljnje pitanje tuženika navodi da zaostale posljedice u predmetnom štetnom događaju je naveo u svom mišljenju, te se navodi redukcija kretnji desnog koljena s nestabilnošću srednjeg stupnja gdje smanjenje pokretljivosti lakog stupnja se cijeni s 5%, nestabilnost srednjeg stupnja 5%, gubitak dijela unutrašnjeg meniskusa 3%, a artrotske promjene duplaju redukciju lakog stupnja na 10% pa je utvrdio posljedice kako je vidljivo iz završne ocjene, a ocjena nije zbrajana nego predstavlja jedinstvenu ocjenu gubitka funkcije koljena u predmetnom štetnom događaju.

9. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao i dopunsko usmeno očitovanje vještaka kojim detaljno odgovaraju na pitanja i otklanjaju prigovore stranaka, dajući za to jasne i valjane razloge, te decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a sud je ocijenio da nije bilo potrebe za provođenjem novog medicinskog vještačenja sukladno čl. 261. ZPP jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Stoga je sud odbio kao nepotreban prijedlog tuženika za izvođenjem novog medicinskog vještačenja, koji je iznesen paušalno i po ocjeni ovog suda usmjeren je samo na odugovlačenje s postupkom što je sud dužan onemogućiti strankama.

10. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio istegnuće desnog koljena. zbog čega je trpio bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 15%, zaostalo mu je naruženje lakog stupnja budući mu je zaostao ožiljak na desnom koljenu otprilike 5-6 cm u boji kože ali je vidljiv pa obično nosi duge hlače da se isti ne vidi, kako je to izjavio tužitelj, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 110 sati (2 sata dnevno kroz 55 dana – kumulativno), a koju su mu pružali supruga i ukućani, kako je to izjavio tužitelj, te je liječenje tužitelja završeno 16.11.2023.

11. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći vrstu ozljeda koje je tužitelj zadobio, te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, intenzitet i duljinu pretrpljenih bolova i straha, stupanj trajnog smanjenja životne aktivnosti (15%), stupanj naruženosti (lakog stupnja), životnu dob tužitelja (rođen 1976. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 7.300,00 eura i to po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 2.000,00 eura, za strah 1.500,00 eura, za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 3.300,00 eura i za duševne boli zbog naruženosti (lakog stupnja vidljive samo ponekad) 500,00 eura, a kako je tuženik nesporno tužitelju isplatio iznos od 2.820,00 eura, to je tužitelju valjalo dosuditi na ime navedene neimovinske štete iznos od 4.480,00 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 1.920,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

13. Kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužitelja utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 110 sati, te da su istu tužitelju pružali supruga i ukućani besplatno, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eura (čl. 233. ZPP-a), to primjerena naknada za tuđu pomoć i njegu tužitelju iznosi 440,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO, a kako je tuženik nesporno tužitelju isplatio iznos od 180,00 eura, to je tužitelju valjalo dosuditi na ime tuđe pomoći i njege iznos od 260,00 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 290,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

14. Nadalje, tužitelj zahtijeva troškove liječenja u iznosu od 1.336,65 eura.

15. Sud je izvršio uvid u priložene račune te je utvrdio da se je tužitelj liječio u Poliklinici Kaliper prema priloženim računima i to:

- prema računu od 17.3.2022. za troškove imobilizacije u iznosu od 900,00 kn,

- prema računu od 3.3.2022. za troškove rehabilitacije u iznosu od 900,0 kn,

- prema računu od 10.3.2022. za troškove rehabilitacije u iznosu od 900,0 kn,

- prema računu od 18.2.2022. za liječnički pregled u iznosu od 200,0 kn,

- prema računu od 23.3.2022. za tecar terapiju u iznosu od 150,0 kn,

zatim u Daruvarskim toplicama i to:

- prema računu od 15.2.2022. doplatu za posebnu prehranu u iznosu od 900,00 kn,

- prema računu od 20.10.2023. za doplatu za posebnu prehranu u iznosu od 208,00 kn, za servis termal u iznosu od 8,50 kn i za kineziterapeutski tretman u iznosu od 430,00, odnosno ukupno 646,50 eura,

zatim u Specijalnoj bolnici Akromion

- prema računu od 22.12.2020. za prvi pregled ortopeda iznos od 500,00 kn, te u Poliklinici Life

- prema računu od 30.3.2022. za tecar terapiju u iznosu od 450,0 kn,

- prema računu od 25.3.2022. za tecar terapiju u iznosu od 150,0 kn,

- prema računu od 20.4.2022. za tecar terapiju u iznosu od 150,0 kn,

a što sveukupno iznosi 1.336,65 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450), sukladno odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (*Narodne novine* broj 57/22 i 88/22).

16. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da su troškovi liječenja tužitelja u privatnim ustanovama tj. van sustava HZZO-a bili indicirani s obzirom na ozljedu tj. medicinski opravdani, ali isti nisu opravdani jer se je sve moglo učiniti u sustavu HZZO. Sve usluge se mogu dobiti preko HZZO-a, ali se svaka privatno može dobiti brže. Uvijek je algoritam liječenja najuspješniji kada postoji kontinuirano liječenje, a u ovom predmetnom ozljeđivanju, takva terapija za koju je tužitelj imao troškove liječenja je preporučljiva.

17. Po ocjeni ovog suda, iako su troškovi liječenja tužitelja u privatnim ustanovama tj. van sustava HZZO-a bili medicinski opravdani, iste je tužitelj mogao učiniti i u sustavu HZZO te tada isti ne bi nastali. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja da je zbog hitnosti dijagnoze privatno platio troškove liječenja, jer to tužitelj nije ničim dokazao, budući tužitelj nije dostavio dokaze o tome kada se je pokušao naručiti na navedena liječenja na teret HZZO-a odnosno koje termine je dobio. Isto tako, sud nije prihvatio iskaz tužitelja da je privatno platio troškove liječenja jer je bilo doba korone kada se nije moglo pristupiti u sustav, budući se radi o računima u periodu od kraja 2020. do listopada 2023., te je općepoznato da nije cijelo vrijeme bilo vrijeme korone i izolacija. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da nastali troškovi liječenja u privatnim ustanovama nisu bili potrebni i opravdani budući se je tužitelj mogao liječiti (ili barem pokušati liječiti) na teret HZZO-a pa je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu troškova liječenja u zatraženom iznosu od 1.336,65 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

18. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime naknade štete valjalo dosuditi ukupni iznos od 4.740,00 eura, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.546,65

19. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sud je utvrdio da je tužitelj podnio odštetni zahtjev kojeg je tuženik zaprimio dana 27.11.2023. (kako to tuženik navodi u svom dopisu kojim odgovara na odštetni zahtjev), a medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je liječenje tužitelja završilo 16.11.2023., to je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 27.11.2023. do isplate.

20. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužitelj uspio po osnovi 100% i po visini 57%, dakle, uspio je ukupno sa 78,5% (100+57=157:2=78,5), a tuženik sa 21,5%, te je zatim od postotka tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 51%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 51%. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 9.4.2024., 4.12.2024. i 29.1.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 7.2.2024. i 30.9.2024. po Tbr. 8/1 – po 100 bodova za svaki, podnesak od 3.9.2024. po Tbr. 8/4

- 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.450,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.812,50 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 51%, to trošak tužitelja iznosi 924,37 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 260,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.184,37 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 25.4.2024. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe jer isti niti nije nastao. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis