Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4790/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ČLN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženice ČL, nepoznatog prebivališta i boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, drugotuženika LLN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, trećetuženice LL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu i četvrtotuženika HLN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žabi prvotuženice ČL, drugotuženika LLN, trećetuženice LL i četvrtotuženika HLN protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 3964/2021-24 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3964/2021-24 od 17. srpnja 2024., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj ČLN u odnosu na tuženike vlasnik za cijelo nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4032 K. O. [katastarska općina], i da je stoga ovlašten po pravomoćnosti ove presude upisati vlasništvo označene nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženih (točka I. izreke). Naloženo je tuženicima, u roku od 15 dana, nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.974,50 eura sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobijaju žalbom prvotuženica ČL, drugotuženik LLN, trećetuženica LL i četvrtotuženik HLN (dalje: tuženici), zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlažu drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.. Vis.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 6486m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa], upisana kao suvlasnička zajednica tuženika;

- da je čest. zem. [katastarska čestica], u naravi šuma površine 6486 m2 položena na predjelu Korita pored grada [adresa], od osnutka katastra na otoku [adresa] 1953. bila upisana u posjedovnom listu broj 236 naslovnice DLN ud. HLN iz [adresa], a da od 1956. prelazi u posjedovni list broj 222 nositeljice JLN pok. NLN, da se popisom promjena iz 1994. nekretnina upisuje kao posjed naslovnika ULN, NLN i ČLN, svih pok. LLN iz [adresa].;

- da je upisanog suposjednika ULN sina LLN, na temelju pisane oporuke pred svjedocima naslijedio brat, ovdje tužitelj ČLN, za cijelo (rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6850/10 od 22. prosinca 2010.);

- da je očevid radi identifikacije predmetne nekretnine održan na licu mjesta 30. kolovoza 2023. u nazočnosti sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića i privremenog zastupnika, odnosno punomoćnika tuženika, a u odsutnosti tužitelja (koji je podneskom od 28. kolovoza 2023. po punomoćniku predložio sudu odluku o održavanju ročišta, odnosno pregledu nekretnine i njezine identifikacije, a sud je prihvatio taj prijedlog, uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka i niz prethodno odgođenih održavanja ročišta na licu mjesta), da je u tim okolnostima sudski vještak, na temelju raspoloživih katastarskih isprava, pokazao predmetnu nekretninu, nakon čega je utvrđeno kako se radi o zemljištu položenom na predjelu Korita i to na padini brda u smjeru sjeverozapad-jugoistok, do kojeg se pristupa zemljanim kolnim putem, da je zemljište u cijelosti zapušteno, obraslo u gustu makiju i s nešto stabala bora, da dio njegove površine presijeca makadamski kolni put koji spaja javnu asfaltnu cestu Vis-Komiža s križanjem koje vodi za predio Žena Glava-Čajno Polje-Vela Glava, da su granice spornog zemljišta označene crvenom bojom, a donju, sjevernu granicu predstavlja stari kameni suhozid;

- da je sudski vještak Rajko Radišić u svom nalazu od 26. rujna 2023. potvrdio kako je nekretnina pregledana prilikom očevida položena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]., da na nalaz parnične stranke nisu imale primjedbe kojim bi osporile ili dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga je nalaz prihvaćen u cijelosti;

- da svjedok NLN, u iskazu spominje kako je njihova tetka ĐLN obrađivala, odnosno koristila tri zemljišne površine, od kojih je jedna upravo ovdje sporna na predjelu Korita, tvrdi kako je u vremenu od 1950. do 1970. svako ljeto boravio na otoku [adresa] i pomagao svojoj teti, a da ga je ona koristila samostalno, neometano i neosporavano, dodaje kako su o teti ĐLN, u vremenu nakon moždanog udara pretrpljenog sredinom 80. godina do smrti desetak godina nakon toga, brinuli njegova braća ULN i ČLN, jer nije bila udana i nije imala potomaka, stoga su to preuzeli kao svoju obvezu te također navodi kako je tetine poslove na zemlji preuzeo njegov brat ULN, kojeg je naslijedio tužitelj, jer ni brat nije imao potomaka;

- da svjedok HL navodi kako je na otoku [adresa] boravio u četiri navrata po pozivu tužitelja, s kojim je u dva navrata pristupio na predmetnu nekretninu, da se sjeća kako je to prvi put bilo 1979. prilikom berbe grožđa, a da je tužitelju u tom poslu pomagalo više osoba iz Zagreba i domaćih ljudi te desetak pripadnika tadašnje vojske, jer je tužitelj dobio odobrenje za pristup i pomoć od nadležnih vojnih vlasti, tvrdi kako je predmetna nekretnina predstavljala zahtjevnu zemljišnu površinu na kojoj je urod grožđa bio značajan, radi čega su ga brali više dana, sjeća se kako je površinu razdvajao mali zemljani put i kako su grožđe brali desno od njega, sve prema uputama tužitelja i njegove tete Č, stoga je siguran da tom prilikom grožđe nisu brali na susjednim tuđim zemljištima koja su također bila pod vinogradima sa značajnim urodom, da je berba okončana na miran način, bez kakvih osporavanja ili smetanja, a da je ubrano grožđe tužitelj dijelom prodao, a dijelom preradio u konobi kuće u kojoj su bili smješteni, što se tiče tužiteljeve tete ĐLN, navodi kako je iz [adresa] preselila u Zagreb kod tužitelja koji joj je pružao skrb, a viđao ju je u njegovoj kući prilikom posjeta do 1985.

6. Na temelju navedenih utvrđenja, i ocjene izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je zaključio kako je tužitelj dokazao da je isključivi nasljednik tete ĐLN pok. NLN, koja je od 1956. do 1999. u službenoj katastarskoj evidenciji bila upisana kao posjednica čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo, da je dokazao da je teta bila aktivna u odnosu na svoja zemljišta pa tako i prema predmetnoj nekretnini na čijem je dijelu održavala vinograd i brala njegove plodove uz pomoć ostalih članova obitelji i njihovih prijatelja, da je ovaj posjed zemljišta sve vrijeme bio samostalan, neometan i neosporavan, kako od tuženika, tako i trećih osoba, a korištenje je kontinuirano trajalo barem do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, da je prema stanju u spisu ovaj posjed zakonit, jer ga je tužitelj stekao nasljeđivanjem, istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a da je svakako i pošten, jer tužitelj i njegov pravni prednici u vrijeme stjecanja nisu znali niti su, naknadno, s obzirom na okolnosti, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na taj posjed, da u svakom slučaju, posjed ima sva propisana zakonska obilježja, a uzimajući u obzir njegov kontinuitet i dugotrajnost, pa da je jasno kako je od upisa 1956. protekom barem 20 godina, teta tužitelja ĐLN stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću u skladu s citiranim pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosijedanja, (jer je ono svakako započelo prije 1980.) i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, br. 53/1991., 9/1992. i 77/1992. – dalje: ZOVO), a u vezi s odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 20/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. - dalje: ZV).

6.1. Cijeneći sva prethodna utvrđenja, sud je zaključio kako je tužiteljeva teta bila vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo, a da je to vlasničko pravo tužitelj stekao nasljeđivanjem nakon smrti tete i brata ULN, kao njezinog sunasljednika, zbog čega je tužbeni zahtjev kao osnovan, prihvatio u cijelosti.

7. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upiru žalitelji u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer su u presudi, na temelju u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

7.1. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano sadržajno upiru žalitelji u žalbi.

8. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je zaključio kako je posjed predmetne nekretnine cijelo vrijeme bio samostalan, neometan i neosporavan, kako od tuženika, tako i trećih osoba, i da je korištenje kontinuirano trajalo barem do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, da je posjed zakonit, jer ga je tužitelj stekao nasljeđivanjem, istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, i pošten, jer tužitelj i njegov pravni prednici u vrijeme stjecanja nisu znali niti su naknadno s obzirom na okolnosti, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na taj posjed.

9. Prvenstveno valja navesti kako tuženici u žalbi osnovano upiru kao u postupku nije na nedvojben način utvrđen predmet prijepora, s obzirom na to da tuženici tijekom postupka i u žalbi tvrde kako je tužitelj vlasnik i posjednik zemljišta na otoku [adresa] u predjelu „Korita“ koje se nalazi u blizini predmetne nekretnine, a koja je u vlasništvu i posjedu tuženika, a prije je bila u vlasništvu i posjednu njihovih prednika, te da je upis u katastru za predmetnu nekretninu pogrešan.

9.1. U postupku koji je prethodio žalbi je iz iskaza svjedoka NLN (tužiteljev brat) i DL utvrđeno kako je predmetna nekretnina u naravi vinograd (na kojoj su i oni radili), dok tužitelj u tužbi i u svojem iskazu navodi kako se na predmetnoj nekretnini nije nalazio vinograd ( tužitelj je na poseban upit suda kako se koristila zemlja odgovorio kako se koristila za sječu drva koja su se koristila za potrebe obiteljskog domaćinstva, te je na upit suda prvog stupnja – jeli se na njoj obrađivao vinograd odgovorio negativno). Navedene proturječnosti u iskazima svjedoka s iskazom tužitelja, sud prvog stupnja nije otklonio, a na što osnovano upiru žalitelji u žalbi.

9.2. Nadalje, tužitelj na kojem je teret dokazivanja, na očevidu nije bio u mogućnosti pokazati predmetnu nekretninu za koju tvrdi da su je faktično posjedovali njegovi prednici i da je od 1958. pa nadalje svake godine boravio na predmetnoj nekretnini (iskaz tužitelja), već je identifikaciju spornog zemljišta izvršio vještak prema ispravama (stanju u katastru), a svjedoci NLN (tužiteljev brat) i DL, nisu bili na očevidu (na kojem bi pokazali mjesto prijepora o kojem su iskazivali), niti im je prilikom davanja iskaza u ovom postupku predočena geodetska skica predmetne nekretnine.

10. Naposljetku, tuženici su u odgovoru na tužbu osporili da bi tužitelj bio pravni sljednik ULN, LLN, i ĐLN, odnosno da tužitelj nije dokazao da bi on, i njegov brat bili pravni sljednici iza ĐLN.

10.1. Naime, tuženici u žalbi osnovano upiru kako je tužitelj rješenje o nasljeđivanju iza pokojne ĐLN tužitelj predao u spis predmeta nakon zaključenja prethodnog postupka (na ročištu održanom 26. listopada 2022.), bez da je za to naveo opravdani razlog, i da je sud prvog stupnja donio odluku kako se navedeni dokaz neće uzeti u obzir ( rješenje suda prvog stupnja doneseno na ročištu za glavnu raspravu održano 1. prosinca 2023.), pa je time sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 299. ZPP, koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoja pravnoj stvari, a na koju povredu sadržajno upiru tuženici u žalbi, jer je ostalo nejasno na temelju kojeg je dokaza sud prvog stupnja odlučio o pravnom sljedništvu tužitelja iza pokojne ĐLN.

11. Slijedom iznesenih razloga, a budući da zbog prethodno utvrđenih propusta suda prvog stupnja nisu raspravljene odlučne, a između stranaka, sporne činjenice, to je valjalo žalbu tuženika, kao osnovanu, uvažiti, i na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, presudu suda prvog stupnja ukinuti te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa, time što će prvenstveno utvrditi predmet prijepora (očevid na licu mjesta sa saslušanim svjedocima i tužiteljem radi identifikacije mjesta prijepora), i tek potom će moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor