Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-747/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A TS K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. ĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. GA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula-Ospedale generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Ediji Slivar, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-244/2020-33 od 8. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-244/2020-33 od 8. ožujka 2024., u dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i III. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa uslijed neispravno obračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate i neobračunatog dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-244/2020-33 od 8. ožujka 2024. pod točkom II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos razlike plaće od 1.118,67 eura, sa zateznim kamatama koje teku:

(razlika u osnovici 6%)

- na iznos od 70,46 eura od 15.1.2016. do isplate,

- na iznos od 80,86 eura od 15.2.2016. do isplate,

- na iznos od 61,99 eura od 15.3.2016. do isplate,

- na iznos od 86,36 eura od 15.4.2016. do isplate,

- na iznos od 70,48 eura od 15.5.2016. do isplate,

- na iznos od 71,38 eura od 15.6.2016. do isplate,

- na iznos od 72,54 eura od 15.7.2016. do isplate,

- na iznos od 71,25 eura od 15.8.2016. do isplate,

- na iznos od 70,18 eura od 15.9.2016. do isplate,

- na iznos od 77,46 eura od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 78,70 eura od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 113,71 eura od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 45,51 eura od 15.1.2017. do isplate,

- na iznos od 51,07 eura od 15.2.2017. do isplate,

(razlika uslijed neispravno obračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate i neobračunatog dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate)

- na iznos od 22,42 eura od 15.4.2019. do isplate,

- na iznos od 22,40 eura od 15.5.2019. do isplate,

- na iznos od 12,92 eura od 15.6.2019. do isplate,

- na iznos od 23,85 eura od 15.7.2019. do isplate,

- na iznos od 0,86 eura od 15.8.2019. do isplate,

- na iznos od 9,85 eura od 15.9.2019. do isplate,

- na iznos od 0,36 eura od 15.11.2019. do isplate,

- na iznos od 3,61 eura od 15.2.2020. do isplate,

- na iznos od 0,45 eura od 15.3.2020. do isplate,

osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća,

i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos razlike plaće od 736,66 eura, sa zateznim kamatama koje teku:

(razlika u osnovici, 6%)

- na iznos od 66,45 eura od 15.1.2016. do isplate,

- na iznos od 75,25 eura od 15.2.2016. do isplate,

- na iznos od 68,33 eura od 15.3.2016. do isplate,

- na iznos od 63,81 eura od 15.4.2016. do isplate,

- na iznos od 73,55 eura od 15.5.2016. do isplate,

- na iznos od 76,45 eura od 15.6.2016. do isplate,

- na iznos od 76,98 eura od 15.7.2016. do isplate,

- na iznos od 72,30 eura od 15.8.2016. do isplate,

- na iznos od 67,27 eura od 15.9.2016. do isplate,

- na iznos od 75,25 eura od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 10,31 eura od 15.11.2016. do isplate,

(razlika uslijed neispravno obračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate i neobračunatog dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate)

- na iznos od 7,76 eura od 15.4.2019. do isplate,

- na iznos od 1,93 eura od 15.5.2019. do isplate,

- na iznos od 1,02 eura od 15.7.2019. do isplate,

osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća,

i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužitelju GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos razlike plaće od 2.158,95 eura, sa zateznim kamatama koje teku:

(razlika u osnovici, 6%)

- na iznos od 67,04 eura od 15.1.2016. do isplate,

- na iznos od 85,19 eura od 15.2.2016. do isplate,

- na iznos od 78,45 eura od 15.3.2016. do isplate,

- na iznos od 76,10 eura od 15.4.2016. do isplate,

- na iznos od 79,20 eura od 15.5.2016. do isplate,

- na iznos od 80,37 eura od 15.6.2016. do isplate,

- na iznos od 74,30 eura od 15.7.2016. do isplate,

- na iznos od 71,14 eura od 15.8.2016. do isplate,

- na iznos od 80,64 eura od 15.9.2016. do isplate,

- na iznos od 81,43 eura od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 88,42 eura od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 80,98 eura od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 80,19 eura od 15.1.2017. do isplate,

- na iznos od 53,29 eura od 15.2.2017. do isplate,

(razlika uslijed neispravno obračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate i neobračunatog dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate)

- na iznos od 73,15 eura od 15.12.2019. do isplate,

- na iznos od 47,08 eura od 15.1.2019. do isplate,

- na iznos od 64,67 eura od 15.2.2019. do isplate,

- na iznos od 51,46 eura od 15.3.2019. do isplate,

- na iznos od 63,22 eura od 15.4.2019. do isplate,

- na iznos od 90,39 eura od 15.5.2019. do isplate,

- na iznos od 34,58 eura od 15.6.2019. do isplate,

- na iznos od 49,12 eura od 15.7.2019. do isplate,

- na iznos od 76,07 eura od 15.8.2019. do isplate,

- na iznos od 52,82 eura od 15.9.2019. do isplate,

- na iznos od 96,39 eura od 15.10.2019. do isplate,

- na iznos od 44,00 eura od 15.11.2019. do isplate,

- na iznos od 56,98 eura od 15.12.2019. do isplate,

- na iznos od 81,78 eura od 15.1.2020. do isplate,

- na iznos od 44,88 eura od 15.2.2020. do isplate,

- na iznos od 77,41 eura od 15.3.2020. do isplate,

- na iznos od 78,21 eura od 15.4.2020. do isplate,

osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća,

i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, kao neosnovani, tužbeni zahtjevi svih tužitelja u dijelu u kojem potražuju isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos iz točaka I - III izreke presude."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem:

- tužiteljica ĐA potražuje isplatu iznosa od 1.111,07 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

- tužiteljica NA potražuje isplatu iznosa od 1.493,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

- tužitelj GA potražuje isplatu iznosa od 654,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.032,41 eura, i to:

- tužiteljici ĐA iznos od 873,48 eura;

- tužiteljici NA iznos od 873,48 eura;

- tužitelju GA iznos od 998,48 eura, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv dijela te presude u dijelu pod točkom I, II. i III. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa uslijed neispravno obračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate i neobračunatog dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate te rješenja suda prvog stupnja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predlažući da se ta odluka suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) na počinjenje koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode tuženika da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 186. b. ZPP, a sve uz navod da nije bilo mjesta postupanju po čl. 186. b. , valja navesti da u ovom predmetu nije podnesena stupnjevita tužba pa su stoga žalbeni navodi tuženika neosnovani.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječje između razloga te presude i stanja spisa pa stoga ta presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće.

9. Tuženik u žalbi ne osporava pravo tužitelja na isplatu utuženog iznosa za isplatu plaće s osnova razlike plaće koju su trebali primiti na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i (između ostalih) Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinarskih tehničara.

10. Tužitelji u ovom postupku tvrde da im je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću. Tvrde da im nije pravilno obračunao dodatke koji im pripadaju temeljem Zakona o radu (dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) i to:

- dodatak na posebne uvjete rada temeljem članka 57. KU iz 2013. i članka 55. KU iz 2018.;

- dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi članak 59. KU iz 2013 i članak 57. iz 2018.;

- naknade plaće za godišnji odmor članak. 36. KU iz 2013. i članak 34. KU iz 2018.;

- naknada plaće zbog bolovanja do 42 dana članak 59. TKU iz 2012. i članak 58. KU iz 2017.;

- kao i sve te dodatke za sate odrađene u vrijeme prekovremenog rada.

11. U ovom predmetu valja poći od utvrđenja:

- da je iz priloženih ugovora o radu sud utvrdio da su tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposlenici tuženika,

- da radnik ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i dodataka kolektivnom ugovora te Pravilnika o radu poslodavca,

- da je utvrđeno da se dodaci na osnovnu plaću isplaćuju sukladno Kolektivnom ugovoru odnosno dodacima kolektivnom ugovora, a na temelju odluka koje će uprava poslodavca donositi u skladu s Kolektivnim ugovorima te izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora odnosno dodacima Kolektivnom ugovoru.

12. Čl. 90. st. 1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunavati i isplaćivati plaću u iznosu utvrđenom propisom, KU, Pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

13. Čl. 94. ZR-a propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

14. Čl. 47. KU/2013 i čl. 45. KU/2018 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

15. Čl. 57. KU/2013 odnosno čl. 55. KU/2018 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

16. Čl. 36. st. 2.KU/2013 i čl. 34. st. 2. KU/2018 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

17. Čl. 59. st. 1. TKU/2012 i čl. 58. st. 1. TKU/2017 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

18. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/2013 i čl. 49. st. 1. KU/2018 naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće koja uvećava tu osnovnu plaću pa se prema mišljenju suda prvog stupnja na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi naprijed navedeni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu.

19. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/2013 i članka 49. stavak 1. KU/2018 osnovna plaća radniku uvećat će se: za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Smjenski rad je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji mijenja smjene ili obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, odnosno tjedan dana u mjesecu obavlja rad u drugoj smjeni. Radom u turnusu smatra se rad radnika prema utvrđenom rasporedu radnog vremena poslodavca koji radnik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12 - 24 - 12 - 48.

20. Uvećanje plaće iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka utvrđuje se za efektivno odrađene sate u drugoj smjeni, odnosno od 14 do 22 sata.

21. Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana.

22. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

23. Cijeneći sadržaj ugovora o radu te odredbe KU i TKU, a uzimajući u obzir i odredbe ZR-u, sve u kontekstu zakonom definirane obveze da se na radnika primijeni najpovoljnije pravo kojim se uređuje neko pravo iz radnog odnosa, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji imaju pravo da im se plaća obračuna u uvećanom iznosu, primjenjujući brojčane parametre koje je za pojedini dodatak predviđen ugovorom o radu, KU i TKU.

24. Tužitelji i kada rade u redovnom radnom vremenu i kada rade prekovremeno radi u posebnim uvjetima rada, rade poslove od iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ostvaruju pravo na godišnji odmor i naknadu plaće za godišnji odmor te naknadu plaće zbog bolovanja do 42 dana. Dakle, sva ta prava/dodaci koja uvećavaju osnovnu plaću se ne mijenjaju ovisno o tome da li radi u redovnom radu ili prekovremeno, a dodaci se prema čl. 51. KU/2013 i čl. 49. KU/2018. međusobno ne isključuju.

25. Sve naprijed navedeno potvrđeno i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog na VIII sjednici Građanskog odjela od 9. Prosinca 2019. prema kojem:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

26. Na temelju izračuna vještaka sud prvog stupnja utvrdio je kolika je razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike i Zakona o radu.

27. Valja navesti da stranke nisu osporile matematički obračun vještakinje niti su isticali primjedbe na nalaz i mišljenje.

28. Temeljem čl. 7. st. 1. ZR-u poslodavac je obvezan radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Dakle, obveza isplate plaće jest obveza poslodavca, u ovom slučaju tuženika. Tko je i na koji način izvršio (kao što je u ovom slučaju utvrđeno pogrešan obračun plaće) za tužitelje nije od važnosti. Tužitelji su kao radnici u pravnom odnosu isključivo sa tuženikom kao svojim poslodavcem. Pitanje odgovornosti za ispravnost obračuna plaće može biti od značaja isključivo u regresnoj parnici ukoliko je tuženik po vlastitoj dispoziciji pokrene protiv osobe koju smatra odgovornom za taj propust.

29. Pravilno je sud prvog stupnja, a s obzirom da su tužitelji u utuženom razdoblju radili prekovremeno i pri tom je obavljali poslove svog radnog mjesta, zaključio da su oni i u redovnom i u prekovremenom radu radili u otežanim uvjetima rada i imali iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, pa da im slijedom toga pripadaju dodaci na plaću za sve sate rada koje su odradili (redovni i prekovremeni rad) koji su propisani čl. 57. i 59. KU-a.

30. Iz navedenog razloga tuženik je dužan tužiteljima isplatiti dodatke na plaću po osnovi otežanih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i u satima prekovremenog rada, u visini obračunatoj na osnovnu plaću.

31. Kada KU daje tužiteljima istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, pa tužitelji imaju pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU 143/13 budući da tužitelji, i kada rade prekovremeno, također rade u svojstvu radnika koja radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU.

32. Dakle, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kako je to naznačeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

33. U odnosu na žalbene navode tuženika valja još navesti da zahtjev tužitelja na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana nije sadržan u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja uređenom nakon provedenog financijskog vještačenja pa isti više nije predmet ovog postupka, jer je vještakinja potvrdila da je tuženik tužiteljima obračunao i isplatio sve prekovremene sate (primjenjujući Zaključak br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja).

34. Kako se plaća isplaćuje najkasnije do 15. dana u mjesecu za rad izvršen u prethodnom mjesecu, sud prvog stupnja je pravilno tužiteljima na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr.) teče od 16. u mjesecu do isplate.

35. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo i kada je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a tužiteljima priznao pravo na naknadu svih troškova postupka, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

36. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena, a rješenje suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević