REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-701/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Gordan Preglej, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika LT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Marko Lešnjaković, odvjetnik u Osijeku i 3. tuženika ST iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Splitu poslovni broj Gž-2879/2023-3 od 30. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn- 130/2023-4 od 3. studenoga 2024., na sjednici 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv drugostupanjske presude naznačene u uvodu ove odluke, kojom je odbijena žalba 1. i 2. tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda zbog ogluhe, podnesen je prijedlog za dopuštenje revizije, uz naznaku da se podnosi od strane svih tuženika.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije se ističe da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, zatim se prigovara pravilnosti odluke o tijeku zateznih kamata, pravovaljanosti dostave, te se ističe povreda temeljnih ljudskih prava - prava na pravično suđenje (i to više aspekata tog prava - pravo pristupa sudu, na djelotvoran pravni lijek, na obrazloženu sudsku odluku).
5. Podnositelji temelje prijedlog na odredbama čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) naznačujući pravna pitanja i u njima sudsku praksu za koju tvrde da je suprotna pobijanoj odluci, te pozivajući se na povredu temeljenih ljudskih prava.
6. Prvenstveno iz sadržaja pobijane odluke - presude Županijskoga suda u Splitu poslovnog broja Gž-2879/2023-3 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-130/2023-4 od 3. studenoga 2024., uočava se da je ista donesena povodom žalbe 1. tuženika IT i 2. tuženika LT, a ne i po žalbi 3. tuženika ST. Stoga u odnosu na tu drugostupanjsku odluku on nije ovlašten za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije, jer nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 387. st. 2. t. 2. ZPP vezano uz dokaz da je u vezi naznačenog pitanja/povrede temeljnog ljudskog prava u odnosu na tog predlagatelja iscrpljen dopušteni pravni put, pa je u odnosu na njega prijedlog valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP, kao nedopušten.
7.1. Preostali predlagatelji dopuštenja revizije nisu naznačili odgovarajuće razloge važnosti naznačenih pitanja i nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena prava na koje se u prijedlogu pozivaju. Oni prijedlogom samo izražavaju svoje nezadovoljstvo ishodom ovog postupka osporavajući zakonitost donošenja pobijane odluke i njenu pravilnost. Pritom se pozivaju na različitost sudske prakse, a koja nije podudarna predmetnoj odluci, polazeći od vlastitih tvrdnji koje su suprotne činjeničnim utvrđenjima u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga, kraj činjenice da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tim predlagateljima kao tuženicima uredno dostavljena tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu, da 1. tuženik IT nije podnio odgovor na tužbu, a 2. tuženik LT je podnio izvan roka, da tuženici nisu jedinstveni suparničari kao što se u žalbi tvrdi, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio (medicinska dokumentacija, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka iz kaznenog postupka, zapisnici iz tog postupka, računi).
7.2. Predlagatelji naznačuju da je pogrešna odluka o tijeku kamata i s tim u vezi dospijeće neimovinske štete, oni naznačuju pitanja i pozivaju se na povredu temeljnih ljudskih prava zbog pogrešne primjene materijalnog prava, no u tom dijelu također prijedlog nije dopušten jer ne proizlazi, iz sadržaja dostavljene dokumentacije (prvenstveno žalbi), da bi to bio žalbeni razlog na koji su se predlagatelji pozivali. Time nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 387. st. 2. t. 2. ZPP vezano uz dokaz da je u vezi naznačenog pitanja/povrede temeljnog ljudskog prava iscrpljen dopušteni pravni put, pa je u tom dijelu prijedlog tih predlagatelja (1. i 2.) valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 2. ZPP, kao nedopušten.
7.3. Isto tako, kako nisu jasno naznačeni razlozi važnosti u odnosu na preostala naznačena pitanja, koja polaze od pogrešne pretpostavke koja u postupku nije ostvarena s obzirom da je sud ocijenio da u konkretnom slučaju osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda u tužbi kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužitelj dostavio u tužbi te kako nije učinjeno vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskih sudova bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka (i da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo) zbog koje povrede da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP prijedlog je odbačen.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
