REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Pn-40/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužiteljice FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u odvjetničkome društvu Rešetar & partneri d.o.o., Šetalište P. Preradovića 7, Osijek, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojega zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Ul. Andrije Hebranga 2, Vukovar, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 13. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonskoga zastupnika tuženika, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 47.690,34 € (slovima: četrdeset sedam tisuća šesto devedeset eura i trideset četiri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 24. svibnja 2011. do isplate, od 24. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena; zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; zatim od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenoga zahtjeva tužiteljice FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za isplatu iznosa od 18.140,17 € (slovima: osamnaest tisuća sto četrdeset eura i sedamnaest centi) s pripadajućom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužiteljici FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnoga postupka u iznosu od 15.648,75 € (slovima: petnaest tisuća šesto četrdeset osam eura i sedamdeset pet centi) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu troškova parničnoga postupka u iznosu od 8.203,61 € (slovima: osam tisuća dvjesta tri eura i šezdeset jedan cent), kao i parničnoga troška sudske pristojbe po određenju suda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica FA je 29. veljače 2012. podnijela tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, prvotno radi predaje stana, a nakon uređenja tužbenoga zahtjeva radi naknade štete.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je presudom Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: IX P-264/09 od 12. lipnja 2009. presuđeno i utvrđeno da je ona stekla svojstvo zaštićenoga najmoprimca, a tuženik Republika Hrvatska kao najmodavac dužan je stan predati tužiteljici u najam i s njom sklopiti ugovor o najmu, a ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Citirana presuda Općinskoga suda u Vukovaru je potvrđena presudom i rješenjem Županijskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Gž- 1806/09 od 16. studenoga 2010. Tužbenim zahtjevom traži predaju tužiteljici, kao najmoprimcu, predmetnoga stana u [adresa], na adresi [adresa], na VII katu, ukupne površine 65 m2, slobodan od osoba i stvari, zajedno sa svim pomoćnim prostorijama, kao i da omogući korištenje zajedničkih prostorija i uređaja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenome zahtjevu. Ističe kako je stan u vlasništvu IA iz [adresa]. Predlaže odbacivanje tužbe, odnosno odbijanje tužbenoga zahtjeva.

4. Podneskom od 10. travnja 2012. tužiteljica je istaknula kako je tuženik darovanjem predmetnoga stana 24. svibnja 2011. onemogućio tužiteljici otkup predmetnoga stana koji je ona kao zaštićeni najmoprimac mogla ostvariti sukladno Odluci o prodaji stanova u Vlasništvu Republike Hrvatske na području hrvatskoga Podunavlja. Ističe kako nije imala saznanja o prelasku predmetnoga stana u vlasništvo treće osobe, a kako je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo nove činjenice, umjesto predaje stana potražuje naknadu štete u iznosu tržišne vrijednosti stana.

5. Tuženik se podneskom od 17. kolovoza 2012. usprotivio preinaci tužbe, jer preinaka nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Osporava navode tužiteljice, jer smatra kako nisu osnovani.

6. Dana 21. rujna 2012. u ovoj pravnoj stvari je održano ročište, na kojem su stranke ostale pri svojim navodima. Sud je rješenjem dozvolio preinaku tužbe prema podnesku od 10. travnja 2012., jer sud smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica je na ročištu predala podnesak, kojim je istaknula kako su svi navodi tuženika neosnovani.

7. Podneskom od 4. listopada 2012. tuženik je naveo kako preinaka tužbe nije svrsishodna. Osporava sve navode tužiteljice.

8. Dana 30. studenoga 2012. izvršen je uviđaj na licu mjesta predmetnoga stana s građevinskim vještakom RA. U stanu je zatečen IA, osoba kojoj je tuženik darovao predmetni stan.

9. Nalazom i mišljenjem od 10. siječnja 2013. stalni sudski vještak procijenio je vrijednost predmetnoga stana na 47.279,38 € ili 359.322,87 kn. Stranke su podnescima od 8. veljače 2013. izjavile kako nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Dana 8. ožujka 2013. održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je tužiteljica ustvari djelomično povukla tužbeni zahtjev, kako bi isti uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka, dok se tuženik povlačenju usprotivio.

11. Dana 27. ožujka 2013. u ovoj pravnoj stvari je održano ročište, na kojem je saslušana tužiteljica, koja je izjavila kako slijedi: "Ja sam u navedenom stanu koji je predmet ove tužbe stanovala zajedno s mojim roditeljima i sa mojih dvoje djece. Mi smo prvo stanovali na Sajmištu, pa smo onda prešli u ovaj stan [adresa] zapravo stan se nalazi na 7 katu i nosi broj 24, a sada po novom ne znam točno kako se vodi u evidenciji. Moja djeca koja su sa mnom stanovala i to sin DA i kćerka F, a imaju prezime DA, a koje je prezime njihovog oca koji ih je priznao, i oni oboje su sada punoljetni, i kćerka je udana, a sin je oženjen. Ja sam u navedenom stanu sa roditeljima neprestano stanovala sve dok iz obnove nisu došli i rekli da se moramo iseliti jer će se zgrada obnavljati, a koliko se sjećam to je bilo 2003. godine negdje u 6. mjesecu. Ja sam u navedenom stanu stanovala i za vrijeme tzv. Krajine, a morala sam se iseliti radi obnove zgrade. Kada je zgrada obnovljena, i kada su se dijelili ključevi od stanova, ja sam došla da mi se preda ključ i da ponovno uselim u svoj stan, ali mi to nije omogućeno, i rečeno mi je da je taj stan dobio netko drugi, a ja ne znam točno o kojim osobama se radi, i ja sam otišla i više se nisam raspitivala za stan. Pošto je ovakvo prema meni postupljeno, ja sam radi zaštite svojih prava otišla kod odvjetnika i podnijela ovu tužbu, tražeći da mi se stan vrati, ili da se isplati njegova protuvrijednost. Napominjem da su moji roditelji umrli, i ja se ne sjećam točno kada su umrli, i zbog stresova iz Zatvora i svega drugog što sam proživjela, a kada izađem iz Zatvora trebam ići na ulicu, gdje više ništa nemam. Međutim, i nakon smrti mojih roditelja ja sam ostala u stanu i isti koristila, kao član njihovog domaćinstva, sve dok se zgrada nije počela obnavljati. Ja se nalazim na izdržavanju kazne zatvora za jedno drugo djelo na koje sam osuđena 2 godine, ali to djelo nema nikakve veze sa ovim stanom. Ja sam i ranije podnosila zahtjev za kupnju stana i to kada su to činile i druge osobe, a koliko se sjećam to je moglo biti negdje 1999. godine, a li ja sam podnosila mnogo molbi i zahtjeva, a li se ja nažalost ne mogu ničega sjetiti. Na pitanje punomoćnika tužitelja izjavljuje da je prilikom dodjele ključeva za sve obnovljene stanove i ona čekala da ju prozovu i daju ključ a pošto to nije uslijedilo pitala je zašto se meni ne daje ključ, ali su mi odgovorno rekli da ja nemam prava na taj stan koji je dodijeljen nekome drugome, a ja sam se onda za zaštitu svojih prava obratila odvjetniku. Odvjetnik je podnio posebnu tužbu te je Općinski sud u Vukovaru tu tužbu prihvatio i donio Presudu pod brojem P-264/09, a koja je presuda potvrđena Presudom i rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, da ja imam pravo na narečeni stan, ali i unatoč tih presuda, meni stan nije vraćen. Koliko je meni poznato bilo je još nekih stanara koji nisu dobili ključeve od svojih stanova, ali kada su podnijeli tužbe onda su im predani ključevi. Točno je da sam ja ovlastila svoga sina DA, da on može u moje ime izvaditi papire u svezi stana, a toj je radi toga što se ja nalazim u Kaznionici Požega na izdržavanju zatvorske kazne, pa nisam mogla sama komunicirati sa određenim organima u svezi ovoga stana, a sin mi je bio naročito ovlašćen za otkup stana, ali to nije mogao jer je stan dodijeljen trećim osobama. Na pitanje zakonskog zastupnika tuženika izjavljuje da je NA bio njezin otac. Na daljnje pitanje zakonskog zastupnika tuženika izjavljuje da moj pokojni otac je bio policajac u [adresa], i on je u narečeni stan uselio prema Ugovoru čim je zgrada bila napravljena, a koje je to godine bilo ja se na sjećam, a to je moglo biti prije 40 i više godina. Moj pokojni otac prije smrti bio je paraliziran (šlogiran), i pošto je zgrada bila oštećena. Lift nije radio, onda je on nekada bio u tom stanu, a nekada kod moje sestre I, a njena kuća se nalazila u Radničkoj ulici, na Sajmištu. Nakon smrti oca, bila je i moja majka R šlogirana, i kao nepokretna osoba umrla je u Staračkom domu u Iloku. Moji roditelji su 1995. godine živjeli u ovom stanu u toj oštećenoj zgradi. Prebivalište u [adresa] sam prijavila koliko se sjećam negdje 2003. godine, i ta kuća je bila u vlasništvu izvanbračnog supruga, a koji je također umro. Tužiteljica izjavljuje – ja sam siromašna i slabog imovnog stanja, nemam nikakvih nekretnina, niti pokretnina veće vrijednosti. Također nemam nikakav automobil. Sada se nalazim na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Požegi, koji će mi isteći 21. prosinca 2013. godine, nemam nikakvih prihoda osim mirovine koja iznosi 2.100,00 kuna, a Mirovinsko ili FINA mi skidaju skoro cijelu tu mirovinu, a meni mjesečno isplaćuju samo 300,00 kuna, i radi toga ja često iz Kaznionice ne mogu da idem na vikend kao i druge zatvorenice, jer nemam od čega platiti put. Iz svega iznijetog ja sam materijalno i egzistencijalno ugrožena, pa molim sud da me oslobodi od plaćanja sudske pristojbe, jer pristojbu ne mogu nikako podmiriti bez štetnih posljedica za moje nužno uzdržavanje.". Podneskom predanim na toj raspravi tužiteljica je ponovila svoje tvrdnje kako tuženik nije postupio po pravomoćnoj presudi od 12. lipnja 2009., čime je za tužiteljicu nastala šteta.

12. Nakon provedenoga postupka i donošenja presude Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P-148/2012 od 27. ožujka 2013., rješenja Županijskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Gž-1743/2013-3 od 17. ožujka 2016., presude Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-120/2016-6 od 16. ožujka 2013., presude Županijskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Gž-226/2017-3 od 18. listopada 2017. i presude Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2951/2017-3 od 5. svibnja 2022., Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj: U-III-5117/2022 od 9. srpnja 2024. usvojio ustavnu tužbu ovdje tužiteljice, ukinuo je označene presude Vrhovnoga suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2022., Županijskoga suda u Vukovaru od 18. listopada 2017. te Općinskoga suda u Vukovaru od 16. ožujka 2017. te je predmet vratio Općinskome sudu u Vukovaru na ponovni postupak.

13. Ustavni sud Republike Hrvatske je u označenoj odluci od 9. srpnja 2024. naveo kako Vrhovni sud svoju odluku nije potkrijepio ustaljenom praksom te kako su niži sudovi dužni ispitati je li tužiteljici povrijeđeno pravo na dom, jer je tužiteljica tijekom postupka isticala kako je u predmetnome stanu živjela duži niz godina te da nema riješeno stambeno pitanje.

14. Podneskom od 27. kolovoza 2024. tuženik je naveo kako tužiteljici nije nanesena imovinska šteta, pogotovo ne u vrijednosti stana, dok je teret namirenja parničnoga troška, u smislu imovinske štete, jedina i isključiva negativna posljedica neizvršenja presude Općinskoga suda u Vukovaru broj: P-264/09 od 12. lipnja 2009., a koja pada na tužiteljicu. S tim u vezi tuženik naglašava kako najam stana, a osobito otkup stana, nisu besplatni pravni poslovi, iako se radi o posebnim, netržišnim, cijenama najma kao i otkupne cijene. Zadržavanje statusa najmoprimca, kao i kupnja nekretnine, predmnijeva solventnost najmoprimca odnosno kupca a solventnosti kod predmetne tužiteljice nema. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

15. Tužiteljica je u podnesku od 5. rujna 2024. navela kako je tuženik, znajući da svojim postupanjem nanosi tužiteljici štetu, nakon obnove uselio u stan treće osobe te u tijeku ovršnog postupka darovao trećima isti taj stan te stoga tuženik ne može preokretati sebi u korist stanje koje se dogodilo zbog njegovoga doloznog postupanja. Ističe kako tuženik u svome podnesku od 27. kolovoza uporno pokušava izbjeći odgovornost i to na način da izvlači iz konteksta rečenice iz obrazloženja odluke Ustavnoga suda RH, broj: U-III-5117/2022, od 9. srpnja 2024., pokušava netočnim navodima osporiti tužiteljičina prava te izražava nezadovoljstvo radi nemogućnosti naplate iznosa koji mu ne pripada.

16. Podneskom od 13. rujna 2024. tuženik je naveo kako slijedi: "Tuženik ističe kako je temeljni propust u ovoj pravnoj stvari počinila upravo tužiteljica po punomoćniku i to na način da je tužbeni zahtjev u predmetu broj: P-264/09 usmjerila na nepostojeći stan, odnosno na stan koji se po opisu iz tužbenog zahtjeva, pa tako i po opisu tog stana iz predmetne presude, ne može identificirati. Opis stana iz službenog zahtjeva ne upućuje na stan u [adresa], stan broj 24, površine 66,15 m2. Naime, tužiteljica je od tuženika u ovom parničnom postupku zatražila predaju stana u [adresa] na VII katu, ukupne površine 65 m2, iako je tužiteljici poznato kako stan, za koji je ona tražila predaju u posjed, nije na toj adresi. Tužitelj smatra da predmet njenog tužbenog zahtjeva nije stan broj VIII (osam) nego stan broj XXIV (dvadesetčetiri), pa nije jasno zašto tužiteljica, po punomoćniku, nije jasno i precizno opisala predmetni stan. Tuženiku je jasna i prihvatljiva smjernica iz predmetne odluke Ustavnog suda da negativne posljedice ukupnih propusta u ovoj pravnoj stvari ne mogu pasti isključivo na tužiteljicu, no za nastalu situaciju nije odgovoran tuženik. Točan opis spornog stana tužiteljici bi trebao biti poznat od ranije, jer je ona u stanu u [adresa], stan broj 24 navodno stanovala sve do obnove zgrade 2003. godine, pa je ona točan opis tog stana Sudu neposredno iznijela na zapisnik broj P-148/12 sastavljen kod Općinskog suda u Vukovaru dana 27. ožujka 2013. (u sudskom spisu). Tuženik je, već u odgovoru na tužbu, upoznao tužiteljicu kako i gdje u zemljišnim knjigama se vodi nekretnina- stambeni objekt za koji tuženik pretpostavlja da je upravo taj stan predmet njenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nikada nije uredila tužbeni zahtjev na način da pravilno opiše nekretninu-stambeni objekt koji je predmet spora te nikada nije predložila ispravak presude Općinskog suda u Vukovaru broj: P-264/09 od 12. lipnja 2009. godine, iako su tužiteljici poznati podaci po kojima se predmetna nekretnina može pravilno opisati, uključujući i broj uloška i poduloška u zemljišnoj knjizi, točna adresa stana, kat zgrade na kojem se stan nalazi, površina stana… Stan za koji je tužiteljica ostvarila pravo najma presudom Općinskog suda u Vukovaru broj: P-264/09 od 12. lipnja 2009. godine i stan za koji tužiteljica traži naknadu štete u visini vrijednosti tog stana, nisu isti stambeni objekti. Razlikuju se po površini, adresi stana i broju stana. Tuženik nikada nije imao mogućnost tužiteljici dati u najam stan u [adresa] na VII katu, ukupne površine 65 m2, jer takav stan ne postoji. Tuženik smatra neosnovanim te ponovno osporava tužbeni zahtjev radi naknade štete u visini vrijednosti stana koji stan realno ne postoji te s tim u vezi napominje kako na naslovnoj stranici Elaborata procjene vrijednosti nekretnine građevinskog vještaka Auditus d.o.o. Osijek, stoji da je procjena vrijednosti nekretnine izvršena za stan u [adresa] na adresi [adresa]/VIII. Adresa (u Elaboratu upisano kao „lokacija“) u [adresa], kao takva ne postoji, no postoji adresa Trg Republike Hrvatske I, ali ona po svom kućnom broju, nije na kč. br. [katastarska čestica] nego je na 1825/1, sve u k. o. [katastarska općina]. Na adresi Trg Republike Hrvatske I izgrađen je Hotel sa pomoćnom zgradom i park, sve u vlasništvu grada [adresa]. Sporni stan sigurno nije u toj zgradi. Katastarska čestica broj: [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koja je navedena u Elaboratu procjene vrijednosti nekretnine građevinskog vještaka Auditus d.o.o. Osijek, ne postoji kao građevinsko zemljište na kojem je izgrađena cijela stambeno-poslovno zgrada. Naprijed navedeno vještačenje osnova je visine vrijednosti preinačenog predmetnog tužbenog zahtjeva, sada radi naknade štete, a ono je po svojoj formi, odnosno po naslovnoj stranici provedeno na stanu površine 65,00 m2 koji se nalazi u [adresa]. Sadržajno i realno je predmet ovog vještačenja bio je stan površine 66,15 m2 u [adresa], Trg Republike Hrvatske IV/XXIV. Tuženik smatra kako je svrha naprijed navedenog, ali nedvojbeno netočnog i pogrešnog pristupa vještačenju predmetne nekretnine, izjednačavanje podataka o spornom stanu iz presude Općinskog suda u Vukovaru broj P-264/09 od 12. lipnja 2009. sa podacima stana u kojem je tužiteljica, po vlastitoj izjavi povremeno živjela s roditeljima, a kasnije s djecom, a sve kako bi se takav nalaz i mišljenje vještaka moglo upotrijebiti kao dokaz u ovom parničnom postupku. Bez naprijed navedenog izjednačavanja podataka, vještak je mogao samo utvrditi da ne postoji stan naveden u presudi Općinskog suda u Vukovaru broj P-264/09 od 12. lipnja 2009., pa konkretno i precizno nije moguće niti utvrditi njegovu vrijednost. Slijedom naprijed navedenoga tuženik osporava predmetni zahtjev za naknadom štete i iz razloga jer presuda Općinskog suda u Vukovaru broj: P-264/09 od 12. lipnja 2009., kojom je utvrđeno da tuženik tužiteljici daje u najam stan u [adresa] na VII katu, ukupne površine 65 m2, po svom sadržaju niti na drugi način nije bila zapreka darovanju stana u [adresa], izgrađenog u zgradi na adresi Trg Republike Hrvatske, kućni broj 4, stan broj 24, na sedmom katu, ukupne površine 66,15 m2, koji je tada kao najmoprimac koristila osoba kojoj je stan darovan. Stan iz naprijed navedene presude, po opisu nekretnine, nije moguće prepoznati kao stan koji je predmet pravnog posla darovanja, odnosno Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog između [adresa] i IA sa danom 15. lipnja 2011. Zaključak da bi se radilo o istoj nekretnini ne proizlazi iz propisa zemljišnoknjižnog prava, odnosno iz čl. 54. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96), ali takav zaključak ne proizlazi niti iz općenitog uvida u opis stana, izvan pravne kvalifikacije, budući tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu navodi pogrešnu adresu, pogrešan kućni broj zgrade u kojoj se stan nalazi i pogrešnu površinu stana. Presudom Općinskog suda u Vukovaru broj: P-264/09 od 12. lipnja 2009., utvrđeno je da tuženik tužiteljici daje u najam stan u [adresa] koji ne postoji. Istom pravomoćnom presudom nije naloženo Republici Hrvatskoj sklopiti ugovor o najmu sa tužiteljicom za navedeni ili bilo koji drugi stan niti je odlučeno da će ta presuda zamijeniti ugovor o najmu ukoliko ne bude sklopljen u određenom roku. Tom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice onako kako je podnesen po punomoćniku koji je odvjetnik i nije nestručna osoba. Nikada nije zatražen ispravak te presude te je tužiteljica, po istom punomoćniku i odustala od zahtjeva za predajom u posjed tog stana na način da je tužbeni zahtjev, koji nije provediv, nije moguć te koji se odnosi na nepostojeći stan, preinačen u zahtjev za naknadom štete. Tužiteljica prema tuženiku, u ovom parničnom postupku niti u bilo kojem drugom obliku, do danas nije postavila zahtjev za predaju stana u posjed radi najma uz zaštićenu najmaninu, a koji zahtjev bi bio razumljiv i po kojem tuženik može postupiti, odnosno udovoljiti njenom zahtjevu. Tuženik ne vidi zapreku da se takav zahtjev postavi i ukoliko je realan i na zakonu osnovan, da se tom zahtjevu udovolji.".

17. Podneskom od 3. listopada 2024. tužiteljica je navela kako je jasno o kojem je stanu riječ, a sama činjenica što je zgrada promijenila kućni broj i adresu (pa se više ne zove „ [adresa], nego „Trg Republike Hrvatske“) nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Budući da navodi tuženika nisu relevantni za ovaj postupak, nego služe pokušaju otklanjanja odgovornosti za dolozno ponašanje i odugovlačenju postupka, tužiteljica se protivi navodima tuženika iz podneska od 13. rujna 2024. te u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenoga zahtjeva.

18. U ponovljenome postupku je 13. veljače 2025. u ovoj pravnoj stvari održano ročište glavne rasprave, na kojemu je punomoćnik tužitelja izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Ističe kako ne stoje navodi tuženika da nije jasno o kojem stanu se radi, kada je sam tuženik u odgovoru na tužbu jasno naveo o kojem stanu se radi i kako se danas vodi te da je taj stan upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo IA. Zakonski zastupnik tuženika izjavio je kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu, kao i pri svim navodima iznesenim tijekom parnice te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Vezano za problem identifikacije predmetnoga stana ističe kako je taj problem nastao prije davanja odgovora na tužbu, odnosno nastao je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju stana 2011. godine. Trajnost toga problema uzrokovala je tužiteljica na način da nikada nije uredila tužbeni zahtjev. Vezano za problem identifikacije stana iz druge polovine 2011. godine odnosno u vrijeme darovanja predmetnoga stana IA, tuženik kao dodatnu otežavajuću okolnost s tim u vezi ističe kako je tužiteljica u isto vrijeme pravomoćno osuđena na izdržavanje zatvorske kazne te je do kraja iste godine i otišla u Kaznionicu u Požegi radi izdržavanje kazne. Punomoćnik tužiteljice je izjavio kako su svi navodi punomoćnika tuženika u kontradiktornosti s navodima odgovora na tužbu i prilogom koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

19. Na istoj raspravi su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

20. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis te u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

21. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., dalje: ZPP)), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan, kako je to presuđeno i točki I. izreke presude, a neosnovan kako je to presuđeno u točki II. izreke presude.

22. U skladu s odredbom članka IV. Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske na području hrvatskoga Podunavlja (Narodne novine, broj: 56/11. i 149/11., dalje: Odluka) status zaštićenog najmoprimca dokazuje se ugovorom o najmu stana s Republikom Hrvatskom ili pravomoćnom sudskom odlukom koja nadomješta taj ugovor.

23. Prema odredbi članka V. Odluke zaštićeni najmoprimci mogu podnijeti zahtjev za kupnju stana prema ovoj Odluci do 31. ožujka 2012. godine. Protekom tog roka gubi se pravo na kupnju stana.

24. Sukladno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

25. Člankom 6. ZOO-a propisano je da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

26. U skladu s odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

27. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

28. Prema odredbi članka 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (stavak 1.). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (stavak 3.). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (stavak 4.).

29. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je kako se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

30. Tijekom postupka sud je utvrdio kako je pravomoćnom presudom Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P-264/2009 od 12. lipnja 2009. (stranice 3-5 spisa), koja je potvrđena presudom i rješenjem Županijskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Gž-1806/2009-7 od 16. studenoga 2010. (stranice 6-7 spisa), tužiteljici utvrđen status zaštićenoga najmoprimca u smislu odredbe članka IV. Odluke.

31. Iz iskaza tužiteljice na ročištu glavne rasprave održanom 27. ožujka 2013. (stranice 89-90 spisa), kao i iz utvrđenja iz označene pravomoćne presude Općinskoga suda u Vukovaru od 12. lipnja 2009. proizlazi kako je tužiteljica u predmetnome stanu stanovala s roditeljima i s dvoje djece i to od trenutka kada je njezin pokojni otac PA na temelju rješenja Stanice javne sigurnosti Općine Vukovar broj: 04/1- 1714/1-1972 od 17. ožujka 1972. bio nositelj stanarskoga prava na predmetnome stanu u [adresa] na 7. katu, površine 65 m[2] te da je u tome stanu nakon smrti oca nastavila neprekidno stanovati sve do početka obnove stana odnosno do 13. lipnja 2003., kada je i predala molbu nadležnome tijelu za davanje u najam predmetnoga stana u državnome vlasništvu na području od posebne državne skrbi. Tužiteljica je također izjavila kako je siromašna i slaboga imovnog stanja te da nema nikakvih nekretnina, pokretnina veće vrijednosti ili automobil.

32. Iz zemljišnoknjižnoga izvatka za predmetni stan (stanica 18 spisa) vidljivo je kako je predmetni stan broj 24 na 7. katu u zgradi u [adresa], površine 66,15 m[2] , Republika Hrvatska kao vlasnik darovala IA iz [adresa] na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 24. svibnja 2011.

33. Sukladno članku V. Odluke, koja je stupila na snagu 20. svibnja 2011., zaštićeni najmoprimci su mogli podnijeti zahtjev za kupnju stana prvenstveno do 31. prosinca 2011., a 16. prosinca 2011. je izmjenom Odluke taj rok produžen do 31. ožujka 2012.

34. Tužiteljici je pravomoćno priznat status zaštićenoga najmoprimca označenom presudom Općinskoga suda u Vukovaru od 12. lipnja 2009. te je takav status imala pravomoćno priznat i 20. svibnja 2011., u trenutku stupanja na snagu Odluke, u kojoj je tada izričito bilo navedeno da zaštićeni najmoprimci mogu do 31. prosinca 2011. (kasnije do 31. ožujka 2012.) podnijeti zahtjev za kupnju stana.

35. Unatoč tome, tuženik predmetni stan daruje trećoj osobi 24. svibnja 2011., znajući kako tužiteljica ima pravomoćno priznat status zaštićenoga najmoprimca na tome stanu te sud tako postupanje tuženika smatra protivnim načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a te smatra kako je tuženik na ovaj način zlorabio činjenicu da je bio vlasnik predmetnoga stana.

36. Stoga, a kako je tuženik predmetni stan otuđio svega 4 dana nakon stupanja na snagu Odluke te je znao u trenutku otuđenja da tužiteljica ima pravo kao zaštićeni najmoprimac podnijeti zahtjev za kupnju stana, sud smatra da je takvim postupanjem suprotnim načelu savjesnosti i poštenja uzrokovao štetu tužiteljici, koja je k tome u predmetnome stanu neprekidno prebivala od 1972. do 2003. godine, kada je morala iseliti zbog obnove zgrade.

37. Na takav način tuženik je tužiteljici uzrokovao štetu u iznosu vrijednosti predmetnoga stana (članak 1045. i 1046. ZOO-a), koja je utvrđena vještačkim nalazom i mišljenjem od 21. prosinca 2012. u iznosu od 359.322,87 kn / 47.690,34 €[1] , na koji iznos stranke nisu imale primjedbe pa sud takav iznos tržišne vrijednosti predmetnoga stana prihvaća kao logičan, životan i uvjerljiv.

38. Također, prema članku 1085. ZOO-a tužiteljici se ima isplatiti naknada štete, jer se prijašnje stanje, zbog darovanja predmetnoga stana 24. svibnja 2011. ne može uspostaviti, odnosno ne može se tužiteljici kao najmoprimcu predati predmetni stan slobodan od osoba i stvari.

39. K tome, tužiteljica je u podnesku od 10. travnja 2012. uredila tužbeni zahtjev potražujući naknadu štete umjesto predaje stana u posjed te je slijedom iznesenoga sud na ročištu održanom 21. rujna 2012. dopustio preinaku tužbenoga zahtjeva, jer bi to bilo svrsishodno i jer će se na taj način lakše postići konačno rješenje odnosa među strankama.

40. Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka isticala kako je u predmetnome stanu živjela dugi niz godina (od 1972. do 2003. godine) te da nema riješeno stambeno pitanje.

41. Sukladno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokol br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz tu Konvenciju (Narodne novine - međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svoga doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje toga prava, osim u skladu sa zakonom i ako u demokratskom društvu je to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnoga reda i mira i gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja i morala i radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz članka 34. stavka 1. u vezi s mjerodavnim dijelom članka 35. i članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovoga osobnog i obiteljskog života te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakome pojedinom slučaju.

42. Kako je tužiteljica predmetni stan koristila kroz razdoblje od preko 30 godina, a nema u vlasništvu drugu nekretninu i nema riješeno stambeno pitanje, sud smatra kako predmetni stan predstavlja njezin dom, kojega je radi obnove napustila 2003. godine, priznat joj je pravomoćno status zaštićenoga najmoprimca na tome stanu 2009. godine te je po pozitivnim propisima Republike Hrvatske - Odluci imala pravo kupiti predmetni stan, kojega je tuženik darovao samo četiri dana nakon stupanja na snagu Odluke, čime je tužiteljici povrijeđeno pravo na dom u smislu citiranih odredbi Ustava Republike Hrvatske i Konvencije, a takvim postupanjem tuženik joj je uzrokovao i štetu, kako je to ranije istaknuto.

43. Donoseći ovu presudu, sud smatra kako je u cijelosti postupio sukladno uputi iz odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-III-5117/2022 od 9. srpnja 2024.

44. Tuženik je tijekom postupka isticao i činjenicu kako je pravomoćnom presudom Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: P-264/09 od 12. lipnja 2009. utvrđeno kako tuženik tužiteljici daje u najam stan koji ne postoji, odnosno kako se radi o stanu na adresi u [adresa], na kojoj adresi se nalazi hotel s pomoćnom zgradom i park, u vlasništvu Grada Vukovara te da se predmetni stan tamo sigurno ne nalazi, a da je vještak mogao samo utvrditi da predmetni stan ne postoji pa da stoga niti nije moguće utvrditi njegovu vrijednost.

45. Takvi navodi tuženika, koji je isti isticao nakon davanja odgovora na tužbu, suprotni su navodima tuženika iz odgovora na tužbu od 19. ožujka 2012., u kojemu je tuženik izričito naveo kako se predmetni stan u [adresa] na adresi [adresa] danas vodi kao stan u [adresa], na adresi [adresa] i da je isti upisan kao vlasništvo IA iz [adresa] pa ostaje nejasno zašto je tuženik tijekom postupka odjednom promijenio svoje navode, ističući kako nije jasno o kojemu i kakvome stanu se radi.

46. K tome, 30. studenoga 2012. na adresi predmetnoga stana izvršen je uviđaj s vještakom građevinske struke RA, koji je utvrdio kako se radi o stanu na adresi u [adresa], u stambenoj višekatnici, u kojemu je zatečen IA, kojemu je tuženik darovao predmetni stan, dok tuženik uviđaju nije pristupio niti nazočio, iako je na isti bio uredno pozvan, a u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka naveo je kako je tržišna vrijednost stana, koju ne spori, irelevantna za odluku o pravnome pitanju u ovoj pravnoj stvari.

47. Iz navedenoga je sud zaključio kako nisu osnovani navodi tuženika da nije jasno o kojemu stanu je riječ, odnosno da se radi o nepostojećem stanu, kada se radi o stanu koji se nekada, prije Domovinskoga rata vodio na adresi u [adresa], a danas se vodi na adresi u [adresa].

48. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je po članku 1086. ZOO-a, odnosno od trenutka nastanka štete tužiteljici - trenutka darovanja predmetnoga stana trećoj osobi 24. svibnja 2011., a stopa zatezne zakonske kamate određena je sukladno članku 29. ZOO-a.

49. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao i izreci presude pod točkom I.

50. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.140,17 € (136.677,13 kn), jer je tužiteljica nakon provedenoga vještačenja djelomično povukla tužbeni zahtjev koji je postavila u podnesku od 10. travnja 2012., za razliku između vrijednosti predmetne nekretnine koju je odredio stalni sudski vještak, a tuženik se tome povlačenju usprotivio u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a.

51. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom II.

52. O parničnim troškovima odlučeno je imajući u vidu čl. 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 65.830,51 €, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

53. Prvenstveno, sud je utvrdio kako je tužiteljica uspjela glede osnove tužbenoga zahtjeva 100 %, dok je glede ukupne visine tužbenoga zahtjeva od 65.830,51 € uspjela s 47.690,34 €, a nije uspjela s iznosom od 18.140,17 €, odnosno s visinom tužbenoga zahtjeva uspjela je s 72,44 %.

54. Uspjeh tužiteljice u ovoj parnici glede osnove iznosi 100 %, a glede visine iznosi 72,44 % (glede ukupne visine tužbenoga zahtjeva od 65.830,51 € tužiteljica je uspjela s 47.690,34 €, a nije uspjela s iznosom od 18.140,17 €), tako da je sud računskom operacijom (100 % + 72,44 % = 172,44 % ÷ 2 = 86,22 %) došao do iznosa od 86,22 %, koliko je u parnici uspjela tužiteljice te također računskom operacijom (0 % + 27,56 % = 27,56 % : 2 = 13,78 %) do iznosa od 13,78 %, koliko je u parnici uspio tuženik, slijedom čega razlika u uspjehu u parnici iznosi 72,44 % u korist tužiteljice.

55. Tužiteljici, koja je zastupana po punomoćniku odvjetniku sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 13. veljače 2025., trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora od 25. studenoga 2011. u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 10. travnja 2012. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na raspravu održanu 21. rujna 2012. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 21. rujna 2012. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak podneska od 1. listopada 2012. (ostali podnesci) u smislu Tbr. 8.4. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak podneska od 2. studenoga 2012. (ostali podnesci) u smislu Tbr. 8.4. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na raspravu održanu 30. studenoga 2012. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV- om (Tbr. 46. OTRH), trošak podneska od 8. veljače 2013. (ostali podnesci) u smislu Tbr. 8.4. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak podneska od 7. ožujka 2013. (ostali podnesci) u smislu Tbr. 8.4. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na raspravu održanu 8. ožujka 2013. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV- om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na raspravu održanu 27. ožujka 2013. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 27. ožujka 2013. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak odgovora na žalbu u smislu Tbr. 10.6. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na raspravu održanu 15. veljače 2017. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak žalbe na presudu u smislu Tbr. 10.1. OTRH u iznosu od 1.250,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak revizije u smislu Tbr. 10.5. OTRH u iznosu od 1.500,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak ustavne tužbe u smislu Tbr. 31.1. OTRH u iznosu od 2.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 5. rujna 2024. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 1.000,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska izvan Tbr. 8.1. OTRH od 3. listopada 2024. u smislu Tbr. 8.3. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak vještačenja u iznosu od 414,86 €, što što ukupno čini iznos od 21.602,36 €.

56. Kako je tužiteljica u sporu uspjela za 72,44 % više nego tuženik, sud je konačni iznos troška utvrdio u iznosu koji čini 72,44 % od navedenoga iznosa od 21.602,36 €, odnosno u iznosu od 15.648,75 €, koliko je valjalo naložiti tuženiku da nadoknadi tužiteljici, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

57. U preostalome zatraženom iznosu od 8.203,61 € sud je odbio kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka, jer isti nije postavljen u skladu s OTRH te uspjehom tužiteljice u ovome parničnom postupku. Također, sud je odbio i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sudske pristojbe po određenju suda, imajući u vidu i pravno shvaćanje izraženo u odluci Županijskoga suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-860/10-2 od 12. listopada 2010., jer je u zahtjevu za naknadu troškova postupka stranka dužna navesti točno određeni iznos sudske pristojbe koji traži, time da sud stranci neće dosuditi zatraženu naknadu za sudske pristojbe ako stranka postavi zahtjev na način da zatraži naknadu troška sudske pristojbe po određenju suda, jer takav zahtjev nije dovoljno određen, u smislu odredbe članka 164. stavka 1. i 2. ZPP-a, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

58. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 11. ožujka 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem ODO Vukovar

3. Kalendar 30 dana