Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3140/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad/1. FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad/2. LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika ad/1. NĐ, iz [adresa], ad/2. MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Sanjinu Jurmić, odvjetniku u Rijeci, ad/3. ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Vesni Trifunović, odvjetnici u Rijeci, ad/4. EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad/5. OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Sanjinu Jurmiću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženica ad/1. i ad/5. protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-938/2023-139 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ad/2. MĐ i ad/5. OĐ, kao neosnovana i u odnosu na navedene tuženice potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-938/2023-139 od 12. travnja 2024. pod toč. I., pod toč. II. u dijelu kojim je naloženo tuženicama ad/2. i ad/5. naknaditi troškove parničnog postupka i pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženica ad/2. i ad/5. za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženica ad/2. i ad/5. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici, svako u ½ dijela, nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to na ukupno 126/500 dijela predmetne nekretnine i to na suvlasničkim dijelovima tuženice ad1 NĐ koja dolazi upisana na 84/500 dijela, tuženice ad2 MĐ koja dolazi upisana na 7/500 dijela, tuženika ad3 ĐĐ koji dolazi upisan na 7/500 dijela, tuženice ad4 EĐ koja dolazi upisana na 14/500 dijela, te tuženice ad5 OĐ koja dolazi upisana na 14/500 dijela te nekretnine, te su ovlašteni temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime i u svoju korist svakog u ½ dijela na ukupno 126/500 dijela te nekretnine, na kojem suvlasničkom dijelu dolaze upisani tuženici i to tuženica ad1 NĐ na 84/500 dijela, tuženica ad2 MĐ na 7/500 dijela, tuženik ad3 ĐĐ na 7/500 dijela, tuženica ad4 EĐ na 14/500 dijela, te tuženica ad5 OĐ na 14/500 dijela te nekretnine.

II Dužni su tuženici tužiteljima naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 2.352,11 eura u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbija.

III Odbija se zahtjev tuženice ad2 MĐ, tuženika ad3 ĐĐ i tuženice ad5 OĐ da im tužitelji naknade parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žale se tuženice ad/2. i ad/5.

3. Tuženice ad/2. i ad/5. žale se protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 i 21/24-dalje: ZPP). Predlažu u odnosu na njih presudu preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja ad/1. i ad/2., podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tuženica ad/2. i ad/5. je neosnovana.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelji ad/1. i ad/2. pravni slijednici pok. KĐ, dok su tuženici ad/1. do ad/5. upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici na nekretnini koja je predmetom ovog postupka

6. Među strankama nije sporno da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi neobrađeno zemljište u dijelu obraslo stablima, a u dijelu niskim raslinjem, te da je ista čišćena od strane tužitelja ad/1. 2019. godine, vezano za što se vodio parnični postupak zbog smetanja posjeda poslovni broj Psp-74/2019, pokrenut po tužbi tužiteljice, ovdje tuženice ad/5.

7. Sporno je, je li prednik tužitelja ad/1. i ad/2., sada pok. KĐ kupio nekretninu koja je predmetom postupka od pok. IĐ, je li kupoprodajni ugovor sklopljen, pa ako jest je li izvršen. U tom je kontekstu nadalje sporno i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prednika tužitelja ad/1. i ad/2. CĐ na temelju zakona, odnosno dosjelošću, a potom tužitelja ad/1. i ad/2. nasljeđivanjem.

8. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza u bitnom utvrđuje slijedeće:

-da iz rješenja posl. br. O-1402/72-12 od 19. listopada 1973 proizlazi da je pok. ŠĐ rođ. IĐ (upisana kao SĐ) (koja je umrla **.**.1971.) bila upisana kao suvlasnica sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u 7/25 dijela (140/500 dijela), te da su istu nakon smrti naslijedili ĆĐ – ovdje tuženica ad 1., NĐ u 6/10 dijela, DĐ – otac tuženice ad 5 OĐ u 1/10 dijela, HĐ – otac tuženice ad 2. MĐ i tuženika ad 3. ĐĐ u 1/10 dijela, te AĐ – ranije tuženik (u odnosu na kojeg je donesena djelomična presuda zbog ogluhe), također u 1/10 dijela

- da iz rješenja o nasljeđivanju Poslovni broj O-64/58 od 31. veljače 1958. proizlazi da je SĐ taj suvlasnički dio sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] naslijedila od svog brata pok. ZĐ u 1/5 dijela (100/500 dijela), ali se provedeno rješenje posl. br. Z-83/76 odnosilo i na rješenje O-459/74 od 26. srpnja 1974. iz čega proizlazi da su tuženici ad/1. NĐ u 84/500 dijela, tuženici ad/2. MĐ i tuženik ad/3. ĐĐ u ukupno 14/500, tuženica ad/4. EĐ u 14/500 dijela te tuženica ad/5. OĐ u 14/500 dijela - te svoje suvlasničke dijelove nekretnine koja je predmetom postupka zapravo stekli od svoje pravne prednice SĐ

-da je zbog čišćenja sporne parcele 2019. tuženica ad/5. podnijela tužbu radi smetanja posjeda, pa su od tog trenutka tužitelji ad/1. i ad/2. nesavjesni posjednici jer im je barem od tada, s obzirom na tu okolnost moglo biti poznato da im eventualno ne pripada pravo na posjed iste

-da su tužitelji ad/1. i ad/2. vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja s istočne strane graniči sa spornom nekretninom, te i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja s predmetnom nekretninom graniči sa zapadne strane, pa je vjerodostojnim ocijenjen iskaz tužitelja ad 1. da se taj predio zemljišta zvan "Luški" oduvijek držao kao zemljište obitelji tužitelja i to stoga što je držao da je njegov djed mogao kupiti samo "Luške" kojih oni nisu bili vlasnici, a to je sporna nekretnina koja se nalazi između nekretnina ranije u vlasništvu njegovog djeda

-da iz priznanice od 10. listopada 1959. proizlazi da je IĐ primio od KĐ 10.000,00 dinara kao akontaciju na račun 40.000,00 dinara za prodanu mu prema sporazumu parcelu zvanu "Luški", k. o. [katastarska općina], dok ne uslijedi kupoprodajni ugovor o prijenosu vlasništva

-da je u vrijeme sklapanja tog usmenog ugovora (1959.) prodavatelj IĐ bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u 18/25 dijela (360/500 dijela), dok je u preostalom dijelu bila upisana kao suvlasnica SĐ u 7/25 (140/500) dijela

-da je suvlasnički udio IĐ zatim prešao na BĐ – prednika ovdje tuženice ad/5. (upis Z-1139/72), te potom na tuženicu ad/5. (upis Z- 884/00), pa je s obzirom na sadržaj rješenja posl. br. O-1402/72-12 od 19. listopada 1973. utvrđeno da jedina pravna slijednica pok. IĐ vezano za spornu nekretninu upravo tuženica ad/5. i to za njegov suvlasnički dio 18/25 dijela, odnosno 360/500 dijela, dok je u preostalom dijelu na koji dolazi upisana (14/500 dijela) slijednica pok. SĐ

-da iz presude Okružnog suda u Puli Poslovni broj Gž-468/75-2 od 15. rujna 1975. proizlazi da je presudom Općinskog suda u Poreču Poslovni broj P-60/75-11 od 14. travnja 1974. naloženo tuženiku KĐ da preda tužiteljima i to BĐ, ĆĐ (tuženici ad/1.), HĐ, UĐ i tuženici ad/4. 7/25 dijela (140/500 dijela) predmetne nekretnine, dok su tužitelji s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijeni (dakle za 360/500 dijela)

-da je u navedenom postupku utvrđeno da je tuženik KĐ nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kupio 10. listopada 1959. od pok. IĐ, a o tome je u postupku iskazivao i ondje tužitelj DĐ, prednik tuženice ad/5., da da je pok. IĐ nekretninu prodao u cijelosti, a kako svoj suvlasnički dio ŠĐ (SĐ) IĐ nije htjela prodati, ostao je na snazi kupoprodajni ugovor za onaj suvlasnički dio kojeg je tada IĐ bio vlasnik (dakle za 360/500 dijela)

-da je u tom postupku utvrđeno i to da IĐ i KĐ nisu nikada sklopili formalno pravni ugovor o navedenoj kupoprodaji, međutim kupoprodajni ugovor vezano za spornu nekretninu među njima da je sklopljen, kao i da je u času prodaje te nekretnine IĐ dobro znao u kojem je dijelu on vlasnik iste

-da iz navedenog proizlazi da je usmeni Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu prednika tužiteljice ad/5. -IĐ, koji je sklopljen s prednikom tužitelja ad/1 i ad/2. KĐ bio izvršen.

9. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je prednik tužitelja ad/1 i ad/2., njihov djed KĐ umro 1975., dakle u dobi kada je tužitelj ad/1. imao 14 godina, dok iz iskaza svjedoka VĐ proizlazi da je tužitelj ad/2. osoba koja je stopostotni invalid, koja ima mentalnu retardaciju, ne vidi i ne čuje i osoba je s kojom se ne može komunicirati, da je takav gotovo od rođenja, da je otac tužitelja ad/1. i ad/2. umro kada je tužitelj ad/1. bio u dobi od 6 godina, pa tužitelji ad/1. i ad/2. saznanja o imovini njihovog djeda (o nasljedstvu, pa tako i spornoj nekretnini) zapravo crpe iz onoga što im je pok. KĐ govorio, odnosno iz onog što im je njihova majka RĐ govorila.

10. Nadalje, iz iskaza svjedoka VĐ proizlazi da je pokojni KĐ živio s tužiteljima ad/1. i ad/2. u zajedničkom domaćinstvu, međutim da su svi papiri kojima je pok. KĐ raspolagao bili na tavanu iznad njegove sobe, pa kada se uzmu u obzir okolnosti da je RĐ ostala udovica s djetetom koje je doduše bilo punoljetno, ali teško bolesno, te s drugim djetetom u dobi od 6 godina, ocjena je suda prvog stupnja da i obzirom na sve ranije navedene okolnosti vezano za stjecanje suvlasništva sporne nekretnine u 360/500 dijela, nije životno logično da bi istoj bilo ili moralo biti poznato da im kao nasljednicima pokojnog KĐ ne pripada pravo na posjed preostalog dijela sporne nekretnine (o kojem je dijelu riječ sada u ovom ponovljenom postupku), kada je nedvojbeno iz provedenih dokaza utvrđeno da im se tuženici ad/1. do ad/5., odnosno pravni prednici pojedinih tuženika, nisu nikada obratili vezano za konkretnu nekretninu, odnosno da iz sadržaja izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tražili postupanje po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Poreču posl. br. P-60/75 od 14. travnja 1975., tj. predaju u posjed 140/500 dijela predmetne nekretnine kako od samih tužitelja, tako ni od njihove majke, a ni od pokojnog KĐ.

11. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da je prednik tužitelja ad/1. i ad/2. u trenutku donošenja navedene odluke više nije bio pošten posjednik, no tužitelji ad/1. i ad/2., kao i njihova sada pok. majke RĐ (koja je umrla 2014., i čiji su tužitelji ad/1. i ad/2. nasljednici) u trenutku otvaranja nasljedstva iza pok. KĐ (koji je umro 1975.) postali su pošteni/savjesni posjednici predmetne nekretnine

12. Polazeći od iznesenih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da je posjed tužitelja ad/1. i ad/2. i njihovog prednika zakonit jer imaju valjani pravni temelj posjedovanja (usmeni Ugovor o prodaji i nasljeđivanje) ; istinit je, jer je stečen na pravilan način, odnosno nije stečen silom, potajno niti prijevarom jer je nekretnina predana od prodavatelja, a i pošten, jer tuženici ad/1. do ad/5., nisu dokazali nikakve okolnosti koje bi ukazivale na to da bi tužitelji ad/1. i ad/2. imali saznanja kako im ne pripada pravo na posjed u odnosu na suvlasnički dio koji je sada predmetom postupka, a kojeg su tuženici stekli od ŠĐ (Antice) Sujević, a koja je u času sklapanja usmenog Ugovora o kupoprodaji iz 1959. bila suvlasnica u 7/25 dijela (140/500 dijela) i u odnosu na koji dio je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Poreču posl. br. P-60/75-11 od 14. travnja 1974. naloženo tuženiku KĐ predati tužiteljima i to BĐ, ĆĐ (ovdje tuženici ad/1. NĐ), HĐ, UĐ i tuženici ad/4. EĐ predmetnu nekretninu u posjed.

13. Kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su tužitelji ad/1. i ad/2. računajući od 1975. godine u samostalnom i poštenom posjedu i tog suvlasničkog dijela sporne nekretnine i to preko 30 godina do 2014. godine kada im je umrla majka, a čiji su zakonski nasljednici na jednake dijelove, uz primjenu pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ), koja su se primjenjivala na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/46, 105/46 i 96/47) tako i odredbe čl. 28. st. 4. i čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/1991,91/1996, dalje ZOVO), te sada odredbe čl. 18. st. 5. i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), tužitelji ad/1. i ad/2. stekli su pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, slijedom čega sud prvog stupnja prihvaća zahtjev i odlučuje kao pod toč. I. izreke presude.

14. Tuženice ad/2. i ad/5. žalbom osporavaju pravilnost odluke suda prvog stupnja u bitnom navodeći da tužitelji ad/1. i ad /2. pravo vlasništva nekretnine nisu mogli steći dosjelošću jer njihovi prednici ni tužitelji ad/1. i ad/2. osobno nisu bili savjesni/pošteni posjednici, upravo suprotno znali su tko je vlasnik predmetne nekretnine na kojoj do vršenja malčiranja 2019. nisu vršili nikakve posjedovne čini, radi čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. Odluka suda prvog stupnja pod toč. I. izreke pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi tuženica ad/2. i ad/5. neosnovani.

16. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

17. Prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. Stoga se tuženice ad/2. i ad/5. u žalbi ne mogu pozivati na to, već bi to mogao učiniti samo tužitelj ad/2.

18. Sud prvog stupnja je, po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

19. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika ad/2. i ad/5., imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja ad/1. i ad/2. donio na način da je sve provedene dokaze pa tako i iskaze saslušanih svjedoka (koje su predložile obje stranke) i iskaze stranaka, prvotno ocijenio zasebno, a potom dovodeći tako provedene dokaze u međusobnu korelaciju, prosuđujući ih u konačnome po slobodnom uvjerenju, a za koja utvrđenje je dao jasne i obrazložene razloga koje prihvaća o ovaj sud drugog stupnja.

20. Prihvaćanjem zahtjeva tužitelja ad/1. i ad/2. i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

21. Presudom prvog stupnja poslovni broj P-1482/2019-93 od 8. prosinca 2022. utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici, svako u ½ dijela, nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], i to na suvlasničkom dijelu tuženice ad/5. u 360/500 dijela te nekretnine, te su ovlašteni temeljem presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime i u svoju korist svakog u ½ dijela na 360/500 dijela te nekretnine na kojem suvlasničkom dijelu dolazi kao suvlasnica upisana tuženica ad/5. u kojem dijelu je presuda potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž-699/2023-2 od 16. svibnja 2023.

22. U ponovljenom postupku predmet postupka je utvrđenje prava vlasništva tužitelja ad/1 i ad/2., svakog u ½ dijela i to u odnosu na preostalih 126/500 dijela predmetne nekretnine, koja je vlasništvo tuženika ad/1. do ad/5.

23. Sporno je tijekom postupka, a i sada u žalbenoj fazi, po kakvu pravnu osnovu prednik tužitelja, sada pok. KĐ, a sada tužitelji ad/1. i ad/2. drže u posjedu predmetnu nekretninu od vremena 1959. godine nadalje, odnosno jesu li tužitelji ad/1. i ad/2 putem prednika i osobno bili u poštenom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine, i time pravo vlasništva stekli dosjelošću i nasljeđivanjem.

24. Prije svega, treba reći, da je jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravila OGZ, tako i u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO, a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. ZV pošten/ savjestan posjed. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten/savjestan i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, sada čl. 18. st. 5. ZVDSP). Poštenje/savjesnost posjeda se pretpostavlja.

25. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten/savjestan posjed, ali poštenje/savjesnost prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

26. Osim toga, nasljednik postaje pošten/savjestan posjednik i u slučaju kada je njegov prednik, odnosno ostavitelj bio nepošten i to od trenutka otvaranja nasljedstva, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (paragraf 326. OGZ, čl. 28. st. 5. ZOVO i čl. 160. st. 3. ZV).

27. Dakle, kvaliteta savjesnog posjeda zavisi od posjednikovog faktičnog saznanja odnosno mogućnosti saznanja za okolnosti iz kojih može pouzdano izvesti zaključak da je ili nije nekretnina koju posjeduje njegova.

28. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje mora dokazati, a samo poricanje poštenja posjeda nije dovoljno (VSH, Gž-3074/77). Sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991). Savjesnost posjeda kompleksan je skup činjeničnih utvrđenja i pravnih ocjena. Savjesnost posjeda se pretpostavlja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Nasljednik postaje savjesnim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (VSH Rev-943/81 od 22. rujna 1981.).

29. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da su prednici tužitelja ad/1. i ad/2. bili u dugogodišnjem posjedu predmeta spora, a da nitko od tuženika ad/1. do ad/5. ili njihovih prednika nije prednicima tužitelja ad/1. i ad/2. ni samim tužiteljima ad/1. i ad/2., sve do 2019. (kada je tuženica ad/5. podnijela tužbu radi smetanja posjeda) nije osporavao posjed, odnosno korištenje predmetne nekretnine niti su tražili postupanje po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Poreču broj P-60/75 od 14. travnja 1975. tj. predaju u posjed 140/500 dijela predmetne nekretnine, pa navedeno ukazuje na činjenicu da majka tužitelja niti tužitelj ad/1. i ad/2. nisu znali niti imali razloga posumnjati da je posjed predmetne nekretnine stečen na nesavjestan način od strane njihovih prednika. Za navedeno utvrđenje sud prvog stupnja iznio je jasne i obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i koji žalbenim navodima tuženica ad/2. i ad/5. nisu dovedeni u sumnju.

30. Polazeći od iznesenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se posjed prednice tužitelja, njihove majke RĐ (snahe pok. KĐ), te tužitelja ad/1. i ad/2. ne može smatrati nesavjesnim, jer u postupku nije utvrđeno da su tužitelj ad/1. i ad/2. (u to vrijeme mlt. osobe), odnosno njihova majka u trenutku otvaranja nasljedstva iza pok. KĐ (koji je umro 1975. godine) imali spoznaje o načinu na koji je pok. KĐ (skoro 16 godina) ranije stupio u posjed predmeta spora i postojanju presude Općinskog suda u Poreču posl. br. P- 60/75-11 od 14. travnja 1974., odnosno da im je bilo poznato da im kao nasljednicima pok. KĐ ne pripada pravo na posjed i preostalog dijela predmetne nekretnine (koji je sada predmetom ovog ponovljenog postupka), a kako je navedeno poštenje/savjesnost posjeda se pretpostavlja.

31. Nadalje, tuženici ad/1. do ad/5, tijekom postupka nisu dokazali da je vezano za predmetnu nekretninu i vođenje sudskog postupka (u kojem postupku tužitelji ad/1. i ad/2. i njihova majka, a tako niti tuženice ad/2. i ad/5. nisu sudjelovale) bilo nesuglasica unutar obitelji i verbalnih sukoba na licu mjesta, pa žalbeni navodi kojima osporavaju (možebitno) poštenje/savjesnost tužitelja ad/1. i ad/2. i njihove majke nisu osnovani.

32. Neosnovano se tuženice ad/2. i ad/5. pozivaju na iskaz tuženice ad/4., i osporavaju istinitost iskaza tuženice ad/1. NĐ (vezano za posjedovanje predmetne nekretnine) u prilog svojih tvrdnji o nepoštenju posjeda tužitelja ad/1. i ad/2. i njihove majke, sada pok. RĐ.

33. Naime, tuženica ad/4. za tvrdnje da je obavijestila tužitelja ad/1. i njihovu majku da je nekretnine tzv. Luški njezino vlasništvo (iako se radi o suvlasništvu) i upozoravala da ne vrše nikakve posjedovne čini nije dostavila dokaze, a unatoč navedenom protiv presude suda prvog stupnja kojim je utvrđeno da je tužitelji ad/1. i ad/2. vlasnici predmetne nekretnine, dakle i njezinog suvlasničkog dijela nije podnijela žalbu, jednako kao ni tuženica ad/1.

34. Hrvatski pravni sustav prihvatio je objektivistički koncept sadržaja posjeda, prema kojoj posjed stvari ima svaka osoba koja vrši faktičnu vlast na stvari (dovoljan je "corpus"). Za corpus kod posjeda stvari nije potrebno fizičko držanje stvari, nego je dovoljna faktična mogućnost raspolaganja sa stvari, tj. da posjednik uz redoviti tijek događaja može sa stvari raditi po volji. Dakle, kada se radi o posjedovanju nekretnine nije potrebna svakodobna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti da je određena osoba u posjedu, nego je bitno da određena osoba ima mogućnost svakodobnog raspolaganja s nekretninom. Posjed se može steći i vršiti i preko zastupnika, i to bilo zakonskog zastupnika (kada se radi o poslovno nesposobnim osobama., pa je tako tužitelj ad/2., kao osoba s metalnom retardacijom, koji ne vidi, ne čuje i nije u mogućnosti komunicirati posjed predmetne nekretnine posjed mogao steći i vršiti preko zakonskih zastupnika, odnosno skrbnika, prvotno majke, a sada tužitelja ad/1.

35. Nadalje, neodlučne su i žalbeni navodi kojima tuženice ad/2. i ad/5. navode da se radi o zarasloj i neobrađivanoj nekretnine jer prestanak poljoprivrednog obrađivanje predmetne nekretnine, samo po sebi ne znači da su tužitelj ad/1. i ad/2., odnosno njegovi prednici izgubili posjed jer se prema ocjeni ovog suda posjed nekretnine ne gubi samo zbog prestanka vršenja posjedovnih čini, primjerice zbog prestanka poljoprivrednog obrađivanja i njegova zapuštanja, već bi posjed prestao u tim okolnostima samo ako bi netko drugi preuzeo predmetnu nekretninu u posjed, a to se u predmetnom slučaju, kako to proizlazi iz sadržaja izvedenih dokaza nije dogodilo.

36. Okolnost da je tužitelj ad/1. angažirao geodetskog vještaka ne dokazuje da tužitelji ad/1. i ad/2. nisu posjedovali predmetnu nekretninu, odnosno nisu znali što predstavlja istu već je, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja ad/1., vještak angažiran kako bi utvrdio točne granice (međe) predmetne nekretnine.

37. Slijedom iznesenih utvrđenja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su tužitelji ad/1. i ad/2. i njihova majka, kao nasljednici pok. KĐ od 1975. godine već do majčine smrti (2014.). kroz dovoljno dugo razdoblje (duže i od 30 godina) kao samostalni kontinuirani posjednici izvršavali faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom, a posebno da bi imali status poštenih posjednika, kao bitne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću koja se pretpostavka pretpostavlja po samom zakonu, dok se ne dokaže suprotno, a tu presumpciju u ovom postupku tuženice ad/2. i ad/5. nisu uspjele oboriti.

38. Tako je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja ad/1 i ad/2. sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.

39. I odluku o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a koju tuženik određeno osporava samo kroz osporavanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tuženik nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

40. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

41. Tuženice ad/2. i ad/5. nisu uspjela sa žalbom pa im ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović