REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-4920/2010-214

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja HD , OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužiteljice JD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV-tužiteljice HD OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Marko Rašica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku, s osnove naknade neimovinske štete, isplatiti I-tužitelju iznos od 178.379,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 103.125,62 EUR od 22. svibnja 2009. do isplate,

-na iznos od 26.902,91 EUR od 17. ožujka 2016. do isplate,

-na iznos od 6.808,68 EUR od 3. prosinca 2019. do isplate,

-na iznos od 41.542,24 EUR od 8. srpnja 2020. do isplate,

za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć, isplatiti I-tužitelju iznos od 44.078,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 621,94 EUR od 22.5.2009. do isplate,

- na iznos od 830,23 EUR od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 827,98 EUR od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 298,75 EUR od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 47,64 EUR od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 23,33 EUR od 1.1.2014. do isplate,

- na iznos od 76,68 EUR od 25.09.2017. do isplate,

- na iznos od 643,08 EUR od 10.10.2017. do isplate,

- na iznos od 619,34 EUR od 10.11.2017. do isplate,

- na iznos od 643,08 EUR od 10.12.2017. do isplate,

- na iznos od 656,90 EUR od 10.01.2018. do isplate,

- na iznos od 584,34 EUR od 10.02.2018. do isplate,

- na iznos od 656,90 EUR od 10.03.2018. do isplate,

- na iznos od 619,44 EUR od 10.04.2018. do isplate,

- na iznos od 643,63 EUR od 10.05.2018. do isplate,

- na iznos od 619,44 EUR od 10.06.2018. do isplate,

- na iznos od 643,63 EUR od 10.07.2018. do isplate,

- na iznos od 643,63 EUR od 10.08.2018. do isplate,

- na iznos od 619,44 EUR od 10.09.2018. do isplate,

- na iznos od 643,63 EUR od 10.10.2018. do isplate,

- na iznos od 619,44 EUR od 10.11.2018. do isplate,

- na iznos od 643,63 EUR od 10.12.2018. do isplate,

- na iznos od 659,43 EUR od 10.01.2019. do isplate,

- na iznos od 585,34 EUR od 10.02.2019. do isplate,

- na iznos od 659,43 EUR od 10.03.2019. do isplate,

- na iznos od 634,73 EUR od 10.04.2019. do isplate,

- na iznos od 659,43 EUR od 10.05.2019. do isplate,

- na iznos od 634,73 EUR od 10.06.2019. do isplate,

- na iznos od 659,43 EUR od 10.07.2019. do isplate,

- na iznos od 659,43 EUR od 10.08.2019. do isplate,

- na iznos od 634,73 EUR od 10.09.2019. do isplate,

- na iznos od 659,43 EUR od 10.10.2019. do isplate,

- na iznos od 634,73 EUR od 10.11.2019. do isplate,

- na iznos od 659,43 EUR od 10.12.2019. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.01.2020. do isplate,

- na iznos od 629,44 EUR od 10.02.2020. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.03.2020. do isplate,

- na iznos od 654,80 EUR od 10.04.2020. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.05.2020. do isplate,

- na iznos od 654,80 EUR od 10.06.2020. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.07.2020. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.08.2020. do isplate,

- na iznos od 654,80 EUR od 10.09.2020. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.10.2020. do isplate,

- na iznos od 654,80 EUR od 10.11.2020. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.12.2020. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.01.2021. do isplate,

- na iznos od 604,07 EUR od 10.02.2021. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.03.2021. do isplate,

- na iznos od 654,80 EUR od 10.04.2021. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.05.2021. do isplate,

- na iznos od 654,80 EUR od 10.06.2021. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.07.2021. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.08.2021. do isplate,

- na iznos od 654,80 EUR od 10.09.2021. do isplate,

- na iznos od 680,17 EUR od 10.10.2021. do isplate,

- na iznos od 654,80 EUR od 10.11.2021. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.12.2021. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.01.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.02.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.03.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.04.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.05.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.06.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.07.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.08.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.09.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.10.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.11.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.12.2022. do isplate,

- na iznos od 667,48 EUR od 10.01.2023. do isplate,

-na iznos od 667,48 EUR od 10.02.2023. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć plaćati I-tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od po 667,48 EUR mjesečno, počevši od 1. ožujka 2023. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da mu dospjele obroke mjesečne rente isplati odjednom zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos mjesečne rente teku počevši od 10.-tog dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate, a buduće najkasnije do svakog 10.-og dana u mjesecu za tekući mjesec, za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku s osnove naknade imovinske štete na ime troškova liječenja isplatiti I-tužitelju iznos od 351,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 13,27 EUR od 16. rujna 2008. do isplate,

-na iznos od 6,94 EUR od 28. studenog 2008. do isplate,

-na iznos od 159,27 EUR od 3. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 46,45 EUR od 01. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 114,83 EUR od 31. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 11,00 EUR od 9. rujna 2010. pa do isplate,

za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbijaju se kao neosnovani:

1. zahtjev I-tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dijelove glavnice dosuđene naknade neimovinske štete i to: na iznos od 26.902,91 EUR za razdoblje od 22. svibnja 2009. do 16. ožujka 2016., na iznos od 6.808,68 EUR za razdoblje od 22. svibnja 2009. do 2. prosinca 2019. te na iznos od 41.542,24 EUR za razdoblje od 22. svibnja 2009. do 7. srpnja 2020.

2. dio zahtjeva I-tužitelja s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 13.608,07 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i dio zahtjeva za isplatu mjesečne rente za tuđu pomoć za razdoblje od 1. ožujka 2023. pa ubuduće, za iznos od 106,18 EUR.

3. zahtjev I-tužitelja s osnove naknade imovinske štete zbog uništene odjeće i obuće u iznosu od 199,08 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VI/ Nalaže se tuženiku isplatiti II-tužitelju i III-tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete iznos od po 43.798,53 EUR svakom, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od po 29.199,02 EUR od 25. svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od po 14.599,51 EUR od 8. srpnja 2020. do isplate,

za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII/ Nalaže se tuženiku isplatiti IV-tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete iznos od 14.931,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 9.954,21 EUR od 25. svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od 4.977,11 EUR od 8. srpnja 2020. do isplate,

za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve u roku od 15 dana.

VIII/ Odbijaju se kao neosnovani:

1. zahtjevi II-tužitelja i III-tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni dio glavnica u iznosu od po 14.599,51 EUR, za razdoblje od 25. svibnja 2011. do 7. srpnja 2020.

2. zahtjev IV-tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 4.977,11 EUR, za razdoblje od 25. svibnja 2011. do 7. srpnja 2020.

IX/ Nalaže se tuženiku naknaditi I-tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.688,10 EUR, naknaditi II-tužitelju, III-tužiteljici i IV-tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.712,50 EUR te naknaditi I-tužitelju, II-tužitelju, III-tužiteljici i IV-tužiteljici parnični trošak u iznosu od 120.766,70 EUR., sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2025. pa do isplate, sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

X/ Odbijaju su kao neosnovani zahtjevi I-tužitelja, II-tužitelja, III-tužiteljice i IV- tužiteljice za naknadu parničnih troška preko iznosa dosuđenih pod točkom IX/

izreke.

XI/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1.1. I-tužitelj KD (u to vrijeme malodoban) u tužbi od 20. rujna 2010. navodi da je dana 20. kolovoza 2008., na otoku Viru, na raskrižju Put straže i Ulica Straža XIII, stradao kao suvozač na motociklu registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao pok. ČD, kada je motocikl naletio na terensko vozilo inozemne (mađarske) registarske oznake [registarska oznaka], a koje je vozilo izašlo iz sporedne ulice te motociklu, na kojem se nalazio I-tužitelj kao suvozač, oduzelo prednost prolaska. U opisanoj prometnoj nesreći I-tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih su zaostale trajne posljedice i naruženje zbog čega trpi duševne bolove te je pretrpio fizičke bolove i strah, slijedom čega mu je nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, pri čemu navodi da mu je zbog težine zadobivenih ozljeda potrebna trajna (izvjesno za cijeli život) svakodnevna i neprekidna pomoć druge osobe (u opsegu od po 8 sati dnevno). Nadalje, navodi da mu je u svezi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nastala (novčana) imovinska šteta na ime troškova liječenja te nabavke zdravstvenih materijala (prema računima pobliže navedenim u tužbi) te imovinska šteta zbog uništene odjeće i obuće koju je imao na sebi u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja. U tužbi I-tužitelj sadržajno smatra da je tuženik u obvezi naknaditi mu predmetnu štetu budući je ista uzrokovana uporabom vozila s inozemnom registracijom. U podnesku od 12. siječnja 2011. (listovi 103-104 spisa), dopunjava činjenične navode tužbe, u bitnom navodeći da je bio (su)putnik na neregistriranom odnosno neosiguranom vozilu (motociklu registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao pok. ČD), pa stoga tijekom postupka (listovi 155 i 157 spisa) u bitnom ističe tuženik pasivno legitimiran i odgovaran za naknadu predmetne štetu i po osnovu navedene činjenice, u smislu odredbi čl. 29. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, dalje: ZOOP), pri čemu se očito omaškom poziva na odredbu čl. 30.st.1. istog Zakona. Navodi da se tuženiku prije pokretanja predmetne parnice obratio odštetnim zahtjevom od 22.svibnja 2009., na koji se tuženik oglušio te stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi s osnove naknade neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 777.000,00 kuna, s osnove naknade imovinske štete zbog uništene odjeće i obuće isplatu iznosa od 1.500,00 kuna, s osnove naknade imovinske štete na ime troškova liječenja isplatu ukupnog iznosa od 2.650,29 kuna te s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći (sadržajno za razdoblje do podnošenja odštetnog zahtjeva) isplatu iznosa od 5.000,00 kuna, odnosno sveukupno potražuje isplatu iznosa od 786.150,29 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na zatraženi iznos naknade neimovinske štete od 777.000,00 kuna teku od dana 22. svibnja 2009. (podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, na zatraženi iznos naknade (nenovčane) imovinske štete zbog uništene odjeće i obuće od 1.500,00 kuna od dana presuđenja pa do isplate, na zatraženi iznos naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege od 5.000,00 kuna od dana presuđenja pa do isplate te na pojedine iznose glavnica s osnove naknade novčane imovinske štete na ime troškova liječenja potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata kako slijedi: na iznos od 100,00 kuna od 16. rujna 2008. pa do isplate, na iznos od 52,28 kuna od 28. studenog 2008. pa do isplate, na iznos od 1.200,00 kuna od 03. travnja 2009. pa do isplate, na iznos od 350,00 kuna od 01. rujna 2009. pa do isplate, na iznos od 865,16 kuna od 31. srpnja 2010. pa do isplate, na iznos od 82,85 kuna od 09. rujna 2010. pa do isplate. Također, predlaže naložiti tuženiku da mu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 22. svibnja 2009. pa nadalje s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 3.600,00 kuna mjesečno do 10.-og dana u mjesecu za svaki tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente pa do isplate.

1.2. Tijekom postupka I-tužitelj je više puta preinačavao tužbu povećanjem tužbenih zahtjeve po pojedinim osnovama. (1.2.1.) Tako u podnesku od 12. lipnja 2014. (nakon primitka pisanih nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Maje Mušura, dr. Mande Đurić i dr. Gordana Makarića) povećava tužbeni zahtjev s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći, na način da razdoblje do podnošenja odštetnog zahtjeva potražuje isplatu iznosa od 7.200,00 kuna zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate te predlaže naložiti tuženiku da mu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 22. svibnja 2009. pa nadalje s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 3.600,00 kuna mjesečno do 10.-og dana u mjesecu za svaki tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente pa do isplate. (1.2.2.) Potom u podnesku od 17. ožujka 2016. (listovi 413-416 spisa) povećava tužbeni zahtjev s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na iznos od 979.700,00 kuna te tužbeni zahtjev s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći, na način da (imajući u vidu točku II/ tužbenog zahtjeva iz istog podneska) za razdoblje od veljače 2009. do zaključno za mjesec ožujak 2016. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 330.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica od po 4.500,00 kuna kako je to pobliže navedeno u istom podnesku te je predložio naložiti tuženiku da mu počevši od lipnja 2016. pa nadalje do svakog 10.-og u mjesecu s osnove mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu plaća iznos od po 4.500,00 kuna mjesečno. (1.2.3.) Naknadno u podnesku od 03. prosinca 2019. (listovi 567-572 spisa), a nakon što je tijekom postupka oftalmološko medicinsko vještačenje obnovljeno po drugoj vještakinji spec. oftalmologije dr. Sanji Masnec te nakon što su liječnici vještaci dr. Maja Mušura, dr. Gordan Makarić i dr. Sanja Masnec saslušani na ročištu od 26. studenog 2019., pozivajući se na očitovanja svih vještaka na istom ročištu (odnosno konačne rezultate svih provedenih medicinskih vještačenja) te porast plaća i indeks rasta potrošačkih cijena u RH u razdoblju od donošenja Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., I-tužitelj povećava tužbeni zahtjev na način da s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 1.031.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. svibnja 2009. do isplate dok s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova potrebne tuđe pomoći, za razdoblje počevši od 9. rujna 2008. do zaključno 21. rujna 2017., potražuje isplatu ukupnog iznosa od 69.200,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 13.760,00 kuna od 05. prosinca 2008. do isplate, na iznos od 480,00 kuna od 1. siječnja 2009. do isplate, na iznos od 6.360,00 kuna od 1. siječnja 2010. do isplate, na iznos od 6.240,00 kuna od 1. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 6.240,00 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate, na iznos od 6.240,00 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate, na iznos od 6.240,00 kuna od 1. siječnja 2013. do isplate, na iznos od 6.240,00 kuna od 1. siječnja 2014. do isplate, na iznos od 6.240,00 kuna od 1. siječnja 2015. do isplate, na iznos od 6.360,00 kuna od 1. siječnja 2016. do isplate, na iznos od 6.240,00 kuna od 1. siječnja 2017. do isplate te na iznos od 4.800,00 kuna od 22. rujna 2017. do isplate. Po istoj osnovi za daljnje razdoblje potrebne tuđe pomoći počevši od 25. rujna 2017. (nakon otpusta s bolničkog liječenja) do zaključno za mjesec studeni 2019. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 125.760,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 960,00 kuna od 25. rujna 2017. pa do isplate te na pojedine mjesečne iznose glavnica od po 4.800,00 kuna (od mjeseca listopada 2017. do zaključno za mjesec studeni 2019.) od 10.-og dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate te predlaže naložiti tuženiku da mu od 1. prosinca 2019. pa nadalje s osnove naknade za tuđu pomoć plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 4.800,00 kuna mjesečno do 10.-og dana u mjesecu za svaki tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente pa do isplate. (1.2.4.) Potom u podnesku od 08. srpnja 2020. (listovi 667-671 spisa), pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., povećava tužbeni zahtjev s osnove naknade neimovinske štete na iznos od 1.344.000,00 kuna na koji iznos potražuje zakonske zatezne kamate od 22. svibnja 2009. pa do isplate te u istom podnesku precizira (prethodno postavljeni) tužbeni zahtjev s osnove naknade imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći (s obzirom na u međuvremenu dospjele iznose mjesečne rente do 1. srpnja 2020., odnosno za razdoblje od mjeseca prosinca 2019. do zaključno za mjesec lipanj 2020. u ukupnom iznosu od 33.600,00 kuna) te tako pored zahtjeva s iste osnove za prethodno razdoblje od 9. rujna 2008. do 21. rujna 2017. ukupnom iznosu od 69.200,00 kuna, za razdoblje od 25. rujna 2017. do zaključno za mjesec lipanj 2020. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 159.360,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 960,00 kuna od 25. rujna 2017. pa do isplate te na pojedine mjesečne iznose glavnica od po 4.800,00 kuna (od mjeseca listopada 2017. do zaključno za mjesec lipanj 2020.) tekućim od 10. -og dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate te predlaže naložiti tuženiku da mu od 1. srpnja 2020. pa nadalje s osnove naknade za tuđu pomoć plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 4.800,00 kuna mjesečno do 10.-og dana u mjesecu za svaki tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente pa do isplate. (1.2.5.) Nakon primitka pisanog nalaza i mišljenja vještaka za financije mr.sc. Zrinka Ručevića od 02. prosinca 2021., sukladno izračunima u navedenom vještvu, I-tužitelj u podnesku od 21. prosinca 2021. (listovi 815-819) smanjuje tužbeni zahtjev s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći u dijelu koji se odnosi na razdoblje počevši od 9. rujna 2008. do zaključno 21. rujna 2017. (između ostalog i zbog toga jer uzima u obzir primljene iznose doplatka za tuđu pomoć u razdoblju od svibnja 2011. do zaključno za srpanj 2014. u iznosu od po 500,00 kuna mjesečno te primljene iznose doplatka za tuđu pomoć u daljnjem razdoblju od kolovoza 2014. do zaključno za rujan 2017. u iznosu od po 700,00 kuna mjesečno) te za navedeno razdoblje, odnosno za razdoblje od 9. rujna 2008. do kraja 2014. s osnove naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći sadržajno potražuje isplatu ukupnog iznosa od 20.257,90 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 4.685,97 kuna (za 2008.) od 1.siječnja 2009. pa do isplate, na iznos od 6.255,36 kuna (za 2009.) od 1. siječnja 2010. pa do isplate, na iznos od 6.238,42 kuna (za 2010.) od 1. siječnja 2011. pa do isplate, na iznos od 2.250,90 kuna (za 2011.) od 1. siječnja 2012. pa do isplate, na iznos od 358,97 kuna (za 2012.) od 1. siječnja 2013. pa do isplate, na iznos od 202,04 kuna (za 2013.) od 1. siječnja 2014. pa do isplate te na iznos od 266,24 kuna (za 2014.) od 1. siječnja 2015. pa do isplate. U istom podnesku s osnove naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći koja mu je pružana u daljnjem razdoblju počevši od 25. rujna 2017. do zaključno za mjesec studeni 2021. (sukladno nalazu i mišljenju vještaka za financije od 02. prosinca 2021. te uzimajući u obzir primljene iznose doplatka za tuđu pomoć u razdoblju od rujna 2017. do zaključno za mjesec ožujak 2018. u iznosu po 700,00 kuna mjesečno te primljene iznose doplatka za tuđu pomoć u razdoblju od travnja 2018. do zaključno za mjesec studeni 2021. u iznosu od po 800,00 kuna mjesečno) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 246.046,59 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 577,71 kuna (za mjesec rujan 2017.) od 25. rujna 2017.do isplate te na ostale pojedine mjesečne iznose glavnica (od mjeseca listopada 2017. do zaključno za mjesec studeni 2021.) pobliže navedene u zahtjevu iz istog podneska (listovi 816-817 spisa) tekućim od 10.-og dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate te predlaže naložiti tuženiku da mu od 1. prosinca 2021. pa nadalje s osnove naknade za tuđu pomoć plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 5.029,16 kuna mjesečno (koji iznos predstavlja razliku između u nalazu i mišljenju vještaka za financije utvrđenog iznosa mjesečne rente za razdoblje od 1. prosinca 2021. u iznosu od 5.829,16 kuna te iznosa od 800,00 kuna koji tužitelj prima na ime doplatka za tuđu pomoć) najkasnije do 10.-og dana u mjesecu za svaki tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente pa do isplate. (1.2.6.) Naknadno tijekom postupka, u podnesku od 11. listopada 2022.(listovi 893- 897 spisa), ponavlja sve u prethodnom podnesku postavljene tužbene zahtjeve te iste precizira dvojno u kn/EUR sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.), s time da prethodno zatraženoj naknadi imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći za razdoblje od 25. rujna 2017. do zaključno za mjesec studeni 2021. u ukupnom iznosu od 246.046,59 kuna pribraja u međuvremenu u razdoblju od prosinca 2021. do zaključno za listopad 2022. dospjele iznose prethodno zatražene mjesečne rente s iste osnove (od po 5.029,16 kuna) u ukupnom iznosu od 55.320,76 kuna, slijedom čega za razdoblje od 25. rujna 2017. do zaključno za mjesec listopad 2022. po osnovi naknade imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći potražuje isplatu ukupnog iznosa od 301.367,35 kuna/ 39.998,32 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 577,71 kuna/76,68 EUR (za mjesec rujan 2107.) od 25. rujna 2017.do isplate te na ostale pojedine mjesečne iznose glavnica (od mjeseca listopada 2017. do zaključno za mjesec listopad 2022.) kako su isti iznosi u valutama kn/EUR pobliže navedeni u zahtjevu iz istog podneska, tekućim od 10.-og dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate te predlaže naložiti tuženiku da mu od 1. studenog 2022. pa nadalje s osnove naknade za tuđu pomoć plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 5.029,16 kuna/667,48 EUR mjesečno najkasnije do 10.-og dana u mjesecu za svaki tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente pa do isplate. (1.2.7.) U podnesku od 15. veljače 2023. (listovi 966-972 spisa) I- tužitelj u bitnom ističe da nema mjesta uračunavanju novčanih iznosa koje je primio i još uvijek prima na ime doplatka za tuđu pomoć od sustava socijalne skrbi (u visini od 500,00 do 800,00 kuna mjesečno) odnosno oduzimanja istih od novčanog iznosa dospjele naknade i buduće mjesečne rente koja mu pripada s osnove imovinske štete na ime tuđe pomoći te se u tom pravcu poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-17 od 21. studenog 2022., koje je doneseno nakon provođenja financijskog vještačenja. Stoga u istom podnesku (pozivajući se na navedeno stajalište te uzimajući u obzir u međuvremenu dospjele iznose mjesečne rente na ime tuđe pomoći), preinačava tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva s osnove naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i to na način da: za razdoblje počevši od 9. rujna 2008. do zaključno za mjesec kolovoz 2017. sadržajno potražuje isplatu ukupnog iznosa od 8.128,92 EUR / 61.247, 28 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 621,94 EUR/4.685,97 kuna (za 2008.) od 1. siječnja 2009. do isplate, na iznos od 830,23 EUR/6.255,36 (za 2009.) od 1. siječnja 2010. do isplate, na iznos od 827,98 EUR /6.238,42 kuna (za 2010.) od 1. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 829,64 EUR/ 6.250,90 kuna (za 2011.) od 1. siječnja 2012. do isplate, na iznos od 843,98 EUR/6.358,97 kuna (za 2012.) od 1. siječnja 2013. do isplate, na iznos od 819,67 EUR/6.175,80 kuna (za 2013.) od 1. siječnja 2014. do isplate, na iznos od 859,94 EUR / 6.479,23 kuna (za 2014.) od 1. siječnja 2015. pa do isplate, na iznos od 913,10 EUR / 6.879,77 kuna (za 2015.) od 1. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 964,31 EUR/ 7.265,58 kuna (za 2016.) od 1. siječnja 2017. pa do isplate te na iznos od 618,13 EUR /4.657,28 kuna (za razdoblje od siječnja do zaključno za kolovoz 2017.) od 1. rujna 2017. pa do isplate; nadalje za razdoblje od počevši od 1. rujna 2017. do zaključno za mjesec veljaču 2023. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 49.557,78 EUR/ 373.393,09 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 169,58 EUR/1.277,71 kn od 25.09.2017., na iznos od 735,99 EUR / 5,545,28 od 10.10.2017., na iznos od 712,24 EUR / 5.366,40 kn od 10.11. 2017., na iznos od 735,99 EUR / 5,545,28 kn od 10.12. 2017., na iznos od 749,81 EUR / 5.649,44 kn od 01.01.2018., na iznos od 677,25 EUR / 5.102,72 kn od 10.02.2018., na iznos od 749,81 EUR / 5.649,44 kn od 10.03.2018., na iznos od 725,62 EUR / 5.467,20 kn od 10.04.2018., na iznos od 749,81 EUR / 5.649,44 kn od 10.05. 2018., na iznos od 725,62 EUR / 5.467,20 kn od 10.06.2018., na iznos od 749,81 EUR / 5.649,44 kn od 10.07.2018., na iznos od 749,81 EUR / 5.649,44 kn od 10.08. 2018., na iznos od 725,62 EUR / 5.467,20 kn 10.09. 2018., na iznos od 749,81 EUR / 5.649,44 kn od 10.10. 2018., na iznos od 725,62 EUR / 5.467,20 kn od 10.11. 2018., na iznos od 749,81 EUR / 5.649,44 kn 10.12. 2018., na iznos od 765,61 EUR / 5.768,48 kn od 01.01. 2019., na iznos od 691,52 EUR / 5.210,24 kn od 10.02.2019., na iznos od 765,61 EUR / 5.768,48 kn od 10.03. 2019., na iznos od 740,91 EUR / 5.582,40 kn od 10.04.2019., na iznos 765,61 EUR / 5.768,48 kn od 10.05.2019., na iznos 740,91 EUR / 5.582,40 kn od 10. 06.2019., na iznos 765,61 EUR / 5.768,48 kn od 10.07.2019., na iznos 765,61 EUR / 5.768,48 kn od 10. 08.2019., na iznos 740,91 EUR / 5.582,40 kn od 10. 09.2019., na iznos 765,61 EUR / 5.768,48 kn od 10.10.2019., na iznos 740,91 EUR / 5.582,40 kn od 10.11.2019., na iznos 765,61 EUR / 5.768,48 kn od 10.12.2019., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.01.2020., na iznos 735,61 EUR / 5.542,48 kn od 10.02.2020., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10. 03.2020., na iznos 760,98 EUR / 5.733,60 kn od 10.04.2020., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.05.2020., na iznos 760,98 EUR / 5.733,60 kn od 10.06.2020., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.07.2020., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.08.2020., na iznos 760,98 EUR / 5.733,60 kn od 10.09.2020., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.10.2020., na iznos 760,98 EUR / 5.733,60 kn od 10.11.2020., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.12.2020., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.01.2021., na iznos 710,25 EUR / 5.351,36 kn od 10.02.2021., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.03.2021., na iznos 760,98 EUR / 5.733,60 kn od 10.04.2021., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.05.2021., na iznos 760,98 EUR / 5.733,60 kn od 10.06.2021., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10. 07.2021., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.08.2021., na iznos 760,98 EUR / 5.733,60 kn od 10.09.2021., na iznos 786,35 EUR / 5.924,72 kn od 10.10.2021., na iznos 760,98 EUR / 5.733,60 kn od 10.11.2021., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.12.2021.,na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.01.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.02.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.03.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.04.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.05.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.06.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.07.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.08.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.09.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.10.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.11.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.12.2022., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.01.2023., na iznos 773,66 EUR / 5.829,16 kn od 10.02.2023., pa sve do isplate te predlaže naložiti tuženiku da mu od 1. ožujka 2023. pa nadalje s osnove naknade za tuđu pomoć plaća mjesečnu rentu u iznosu od po 773,66 EUR / 5.829,16 kuna mjesečno najkasnije do 10.-og dana u mjesecu za svaki tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente pa do isplate.

2.1. II-tužitelj VD (otac I-tužitelja), III-tužiteljica JD (majka I-tužitelja) i IV-tužiteljica HD (sestra I-tužitelja) protiv tuženika podnijeli su tužbu u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-2836/2011 dana 27. srpnja 2011., u kojoj u bitnom navode da je I-tužitelj u predmetnom štetnom događaju od 20. kolovoza 2008. zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih su mu po provedenom liječenju zaostale opsežne trajne posljedice odnosno osobito teški invaliditet, zbog čega su II-tužitelj, III-tužiteljica i IV-tužiteljica pretrpjeli i trpe duševne bolove zbog teškog invaliditeta bliske osobe, a osobito stoga jer je I-tužitelj u vrijeme predmetnog štetnog događaja imao 13 godina, jer svi žive u zajedničkom domaćinstvu te će I- tužitelju tijekom cijelog života pružati pomoć čak i u svakodnevnim životnim situacijama. Navode da su se dana 25. svibnja 2011. obratili odštetnim zahtjevom tuženiku, koji je obradu odštetnog zahtjeva povjerio društvu Uniqa osiguranje d.d., a koje je dopisom od 28. lipnja 2011. otklonilo njihov odštetni zahtjev. Stoga u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom s osnove naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe II i III tužitelji (roditelji I-tužitelja) potražuju isplatu iznosa od po 220.000,00 kuna svaki, a IV-tužiteljica (sestra I-tužitelja) isplatu iznosa od 75.000,00 kuna, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2011. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku) pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-4920/2010-63 od 24. kolovoza 2015. (list 230 spisa) određeno je spajanje parnice u predmetu ovog suda poslovni broj Pn- 2836/2011 na parnicu u ovom predmetu (poslovni broj Pn-4920/2010).

2.2. U podnesku od 08. srpnja 2020., pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., II-tužitelj, III-tužiteljica i IV-tužiteljica povećavaju tužbene zahtjeve s osnove naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (sina II i III-tužitelja i brata IV-tužiteljice) na način da II-tužitelj i III-tužiteljica potražuje isplatu iznosa od po 330.000,00 kuna (43.798,53 EUR) svaki, a IV-tužiteljica isplatu iznosa od 112.500,00 kuna (14.931,31 EUR), sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. svibnja 2011. pa do isplate, kod kojih tužbenih zahtjeva ustraju i naknadno tijekom postupka u podnescima od 11. listopada 2022. i 15. veljače 2023. (u kojima tužbene zahtjeve preciziraju dvojno kn/EUR i EUR/kn).

3.1. Tuženik u odgovoru na tužbu I-tužitelja priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i činjenicu da je u istom (u to vrijeme malodobni) I-tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, dok ističe prigovor isključive odgovornosti pok. ČD ili I-tužitelja za nastanak štetnog događaja te osporava osnovu i visinu tužbenih zahtjeva. Naime, ističe da je sporno je li u kritično vrijeme motociklom registarske oznake [registarska oznaka] upravljao pok. ČD ili je istim upravljao mldb I-tužitelj, u bitnom navodeći da sukladno podacima policijskih službenika o predmetnoj prometnoj nezgodi "nije utvrđeno tko je upravljao, a tko je bio u svojstvu putnika na motociku", pri čemu ukazuje i da se u dijelu inicijalne medicinske dokumentacije I-tužitelj navodi kao vozač motocikla. Nadalje, ističe da iz dostupne dokumentacije proizlazi da su se I-tužitelj i pok. ČD na motociklu kretali ulicom Put straže iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada te da se dolaskom na predmetno raskrižje nisu zaustavili, čime su oduzeli prednost prolaska (ne poštujući pravilo desne strane) terenskom vozilu inozemne (mađarske) registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala GD, pri čemu ističe da u vrijeme štetnog događaja na kolniku (ulice Straža XIII i ulice Put straža) nisu postojali prometni znakovi odnosno nije bilo glavne niti sporedne ulice, pa da je stoga vozač motocikla pri dolasku na raskrižje bio dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane, slijedom čega osporava da bi za predmetnu prometnu nesreću bila odgovorna vozačica inozemnog vozila, za koju ističe da protiv iste nije pokrenut kazneni postupak. S obzirom na navedeno tuženik osporava postojanje odgovornosti za naknadu predmetne štete I-tužitelju. Također, neovisno o činjenici je li I-tužitelj bio vozač ili suvozač na motociklu, ističe i prigovor doprinosa I-tužitelja opsegu štete koja mu je nastala kao posljedica predmetnog ozljeđivanja zbog okolnosti da I-tužitelj nije nosio zaštitnu kacigu, smatrajući da u suprotnom (u slučaju da je koristio propisanu zaštitnu kacigu) I-tužitelj ne bi pretrpio ozljede na glavi, uključujući i ozljede očiju. Stoga smatra da je potrebno izdvojiti sve ozljede koje su u uzročno posljedičnoj vezi s nekorištenjem kacige, kao i sve troškove nastale u svezi liječenja takovih ozljeda. U tom pravcu protivi se osnovanosti tužbenog zahtjeva s naslova rente za tuđu pomoć, ukoliko je postojanje trajne potrebe za tuđom pomoći u svezi posljedica ozljeda koje su u uzročnoj vezi s nekorištenjem zaštitne kacige. Ističe da je I-tužitelj naknadu štete s naslova rente za tuđu pomoć dužan pokušati ostvariti na osnovi socijalnog osiguranja, kao i da ukoliko ostvaruje primanja iz socijalnog osiguranja koja su u stvari naknada za tuđu pomoć, ističe da u tom slučaju navedena primanja treba uračunati u iznos stvarne štete koju I-tužitelj eventualno trpi po toj osnovi. Osporava i osnovu zahtjeva za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja (prema priloženim računima), u bitnom sadržajno ističući da I-tužitelj nije dokazao da naknadu navedenih troškova nije mogao ostvariti u okviru redovne zdravstvene zaštite i osiguranja. Nadalje, zbog nedostatka odgovarajućih dokaza osporava osnovu i visinu zahtjeva za naknadu imovinske štete na ime uništene odjeće i obuće. Također, protivi se i tijeku zatraženih zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.Predlaže tužbene zahtjeve I-tužitelja odbiti kao neosnovane, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3.2. Tijekom postupka tuženik ustraje kod osporavanja postojanja odgovornosti za naknadu štete koja je nastala I-tužitelju u svezi predmetne prometne nesreće. Osim što ustraje kod tvrdnji da je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovoran vozač motocikla te i nadalje dovodi u pitanje da bi I-tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao kao putnik na motociklu, ističe da sve i u slučaju da je I-tužitelj bio (su)putnik na motociklu (a ne vozač), u konkretnom slučaju postoje okolnosti iz kojih proizlazi isključiva odgovornost odnosno podredno doprinos I-tužitelja nastanku predmetne štete. Naime, ističe da se u konkretnom slučaju radilo o većem motociklu od 250 ccm, za upravljanje kojim pok. ČD nije posjedovao potrebnu vozačku dozvolu "A" kategorije, a koji motocikl nije bio registriran, tehnički pregledan niti osiguran te da je, u slučaju da je bio putnik, I- tužitelj (u to vrijeme u dobi od 14 godina) pristao na takvu vožnju odnosno da su mu njegovi roditelji (ovdje II i III tužitelji) dopustili takvu vožnju, iako su im navedene činjenice bile poznate, pri čemu se poziva na okolnost da su pok. ČD i tužitelji bili u prijateljskim odnosima. Stoga u bitnom ističe da I-tužitelj (niti u slučaju da je bio suputnik/treća osoba) nema pravo od tuženika potraživati naknadu štete koja mu je nastala u svezi predmetnog štetnog događaja, u smislu odredbi čl. 23. st.1. toč. 3. i 4. ZOOP-a. Podredno ističe prigovor suodgovornosti I-tužitelja odnosno njegovih roditelja nastanku štete i to zbog nekorištenja propisane kacige prilikom vožnje, vožnje s osobom koja nema odgovarajuću vozačku dozvolu za upravljanje predmetnim motociklom te činjenice da je pristao na vožnju s osobom (pok. ČD) koja je motociklom upravljala pod utjecajem alkohola (1.06 g/kg alkohola u krvi i 1,44 g/kg u urinu). Osporava da bi kod I-tužitelja u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju zaostale trajne posljedice u opsegu kako su iste procijenjene u nalazu i mišljenju liječnika vještaka te osporava postojanje trajne potrebe za tuđom pomoći nakon završenog liječenja, odnosno postojanje trajne potrebe za tuđom pomoći u obujmu od 8 sati dnevno, pri čemu ukazuje na okolnost da se I-tužitelj u međuvremenu zaposlio na puno radno vrijeme. Ističe da je prilikom odlučivanja o zahtjevu I-tužitelja za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći (u vidu rente) u svakom slučaju potrebno uračunati ostvarena primanja iz socijalnog osiguranja odnosno mjesečne iznose doplatka za tuđu pomoć i njegu koji se I-tužitelju isplaćuju počevši od 6. svibnja 2011. do danas, budući se radi o istovrsnoj naknadi. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete s naslova troškova liječenja, osim što osporava osnovu odnosno opravdanost pojedinih zatraženih troškova prema priloženim računima (za pojedine troškove ističući da nisu bili medicinski indicirani odnosno da je pravo na iste I-tužitelj mogao ostvariti putem HZZO-a te za pojedine troškove ističući da nije razvidno na što se odnose), osporava i aktivnu legitimaciju I- tužitelju za isticanje zahtjeva za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja prema priloženim računima, u bitnom osporavajući da bi navedene troškove platio upravo I-tužitelj (koji je u to vrijeme bio malodoban) iz vlastitih sredstava, pri čemu osporava i tijek zatraženih kamata na pojedine iznose zatraženih troškova liječenja, navodeći da nije razvidno kada su pojedini troškovi prema priloženim računima plaćeni i jesu li uopće plaćeni. Također, ustraje i kod osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete s naslova uništene odjeće i obuće budući nije razvidno na što se isti točno odnosi niti je dokazano da bi u predmetnom štetnom događaju navedena šteta I-tužitelju nastala. Tijekom postupka protivi se preinakama tužbe I-tužitelja povećanjem tužbenog zahtjeva za koje navodi da su učinjene u podnescima od 17. ožujka 2016., 03. prosinca 2019., 08. srpnja 2020., 21. prosinca 2021., 11. listopada 2022. i 15. veljače 2023. te podredno u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva ističe prigovor zastare. Osporava i visinu (konačno postavljenog) tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete, kao i početak tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ističući da u slučaju eventualne dosude navedene naknade, kamata (u odnosu na povećane iznose tužbenog zahtjeva) može početi teći tek od preinake tužbe odnosno povećanja tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete. Također, osporava i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose naknade s osnove (nenovčane) imovinske štete na ime tuđe pomoći, smatrajući da bi pravo na isplatu zateznih kamata na navedenu naknadu I-tužitelju eventualno pripadalo od dana presuđenja. Predlaže tužbene zahtjeve I-tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška.

4.1.Tuženik u odgovoru na tužbu II, III i IV-tužitelja (u spojenom predmetu poslovni broj Pn-3836/2011) priznaje nastanak štetnog događaja, kao i činjenicu da je u istom (u to vrijeme malodobni) I-tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, dok osporava odgovornost za naknadu štete II, III i IV-tužiteljima, ističući prigovor isključive odgovornosti pok. ČD ili I-tužitelja za nastanak štetnog događaja zbog istovjetnih razloga navedenih u odgovoru na tužbu I-tužitelja (kako je to pobliže navedeno pod toč. 3.1.) te ističe i prigovor suodgovornosti I-tužitelja nastanku štete. Osporava osnovu i visinu tužbenih zahtjeva II, III i IV tužitelja. Iako priznaje da II, III i IV tužitelji mogu trpjeti duševne boli zbog teških ozljeda (u to vrijeme) malodobnog I-tužitelja i trajnih posljedica tih ozljeda, sadržajno osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o osobito teškom invaliditetu (odnosno takvom teškom invaliditetu koji se kreće bilo u granicama potpunog invaliditeta ili se po svojim posljedicama približava takvom potpunom invaliditetu), koji opravdava dosudu pravične novčane naknade u smislu čl. 1101 Zakona o obveznim odnosima. Također, ističe da je potrebno izdvojiti sve ozljede koje su u uzročno posljedičnoj vezi s nekorištenjem kacige te invaliditet koji je proizašao iz takvih ozljeda odnosno podredno utvrditi odgovarajući omjer suodgovornosti. Osporava i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, navodeći da u konkretnom slučaju tuženik ne može biti u zakašnjenju jer u to vrijeme nije mogao utvrditi sve okolnosti i odlučne činjenice glede odgovornosti i obujma štete. Stoga predlaže tužbene zahtjeve II tužitelja, III-tužiteljice i IV-tužiteljice u cijelosti odbiti kao neosnovane, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

4.2.Tijekom postupka (nakon spajanja parnice u predmetu poslovni broj Pn- 3836/2011 na parnicu u ovom predmetu poslovni broj Pn-4920/2010) tuženik ustraje kod osporavanja postojanja osnove tužbenih zahtjeva II, III i IV-tužitelja za naknadu neimovinske štete na ime duševnih bolova zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (I-tužitelja) te kod prethodno istaknutih prigovora u pogledu osporavanja odgovornosti. Pri tome i u slučaju da je I-tužitelj u štetnom događaju sudjelovao kao suputnik na predmetnom motociklu kojim je upravljao pok. ČD, ističe prigovor isključenja odgovornosti tuženika za naknadu navedene štete II-IV tužiteljima u smislu odredbi čl. 23. st.1. toč. 3. i 4. ZOOP-a, s obzirom da se radilo o većem motociklu od 250 ccm, za upravljanje kojim vozač pok. ČD nije posjedovao potrebnu vozačku dozvola "A" kategorije, koji motocikl nije bio registriran, tehnički pregledan niti osiguran, a I-tužitelj je pristao na takvu vožnju odnosno da su mu njegovi roditelji (ovdje II i III tužitelji) dopustili takvu vožnju, iako su im navedene okolnosti bile poznate. Podredno, ističe prigovor suodgovornosti I- tužitelja odnosno njegovih roditelja nastanku štete (teškog invaliditeta I-tužitelja) i to zbog činjenice nekorištenja propisane kacige prilikom vožnje na motociklu, vožnje s osobom koja nema odgovarajuću vozačku dozvolu za upravljanje predmetnim motociklom te činjenice da je I-tužitelj pristao na vožnju s osobom (pok. ČD) koja je motociklom upravljala pod utjecajem alkohola (1.06 g/kg alkohola u krvi i 1,44 g/kg u urinu), a što je bilo od utjecaja na njegove vozačke sposobnosti. Po primitku zajedničkog podneska I-IV tužitelja od 08. srpnja 2020., u kojem su II-IV tužitelji povećali tužbene zahtjeve, protivi se navedenoj preinaci tužbe te podredno u odnosu na povećane dijelove tužbenih zahtjeva II-IV tužitelja ističe prigovor zastare. Osporava i visinu (konačno postavljenih) tužbenih zahtjeva II-IV tužitelja s osnove naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (I-tužitelja), kao i početak tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ističući da u slučaju eventualne dosude naknade navedene neimovinske štete, kamata (u odnosu na povećane iznose tužbenih zahtjeva) može početi teći tek od preinake tužbe. Predlaže tužbene zahtjeve II-IV tužitelja odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška tuženiku.

5.1. Sud je rješenjem donesenim na ročištu od 16. prosinca 2019. dopustio preinaku tužbe I-tužitelja koja je učinjena u podnesku od 03. prosinca 2019. (čime je sadržajno dopuštena i prethodna preinaka tužbe učinjena u podnesku od 17. ožujka 2016. povećanjem tužbenih zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći) te je rješenjem donesenim na ročištu od 15. siječnja 2021. dopustio preinake tužbi I, II, III i IV tužitelja učinjene u podnesku od 08. srpnja 2020. (povećanjem tužbenog zahtjeva I-tužitelja s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te povećanjem tužbenih zahtjeva II,III i IV tužitelja s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe). Navedeno stoga jer je I-tužitelj u podnesku od 16. prosinca 2019. tužbene zahtjeve s osnove neimovinske štete i nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći povećao nakon održanog ročišta od 26. studenog 2019. na kojem su liječnici vještaci spec. otorinolaringologije i cervikofacijalne kirurgije dr. Maja Mušura, spec. oftalmologije dr. Sanja Masnec i spec. psihijatrije dr. Gordan Makarić usuglasili nalaze i mišljenja te dali zajedničku ocjenu glede opsega svih trajnih posljedica koje su kod I-tužitelja zaostale u svezi predmetnog ozljeđivanja te glede trajanja i opsega potrebe za tuđom pomoći (dakle, na temelju konačnih rezultata provedenih medicinskih vještačenja), dok su u podnesku od 08. srpnja 2020. svi tužitelji povećali tužbene zahtjeve s osnove utuženih naknada neimovinske štete pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%. Nadalje, sud je rješenjem donesenim na ročištu od 24. svibnja 2022. dopustio preinaku tužbe I-tužitelja koja je učinjena u podnesku od 21. prosinca 2021., na način da je djelomično povećao tužbeni zahtjev s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći, u dijelu koji se odnosi na zatražene dospjele iznose naknada za razdoblje od listopada 2017. do zaključno za mjesec studeni 2021. te buduće mjesečne rente na ime tuđe pomoći za razdoblje od prosinca 2021. pa nadalje. Navedeno stoga jer je navedena djelomična preinaka učinjena nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka za financije, koje je vještačenje provedeno radi utvrđivanja sporne visine naknade s osnove nenovčane imovinske štete na ime potrebe za tuđom pomoći. Dakle, imajući u vidu da se radi se o okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbi, a koje su odlučne i pravno relevantne, kako za postavljanje tužbenih zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se stoga prethodno navedenim preinakama tužbi I-IV tužitelja povećanjem tužbenih zahtjeva iz iste činjenične osnove tuženik ne može osnovano protiviti, imajući u vidu odredbe čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP).

5.2. Neosnovano tuženik smatra da je I-tužitelj u podnesku od 11. listopada 2022. preinačio tužbu (povećanjem tužbenog zahtjeva s osnove naknade nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći) te se u tom pravcu tuženik upućuje na razloge navedene pod točkom 1.2.(6). obrazloženja.

5.3. Konačno, u pogledu preinake tužbe I-tužitelja koja je učinjena u podnesku od 15. veljače 2023., na način da je u istom podnesku ponovo povećan tužbeni zahtjev s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći, a koju preinaku I-tužitelj u bitnom obrazlaže stajalištem da nema mjesta uračunavanju novčanih iznosa koje je primio i još uvijek prima na ime doplatka za tuđu pomoć od sustava socijalne skrbi odnosno oduzimanja istih od novčanih iznosa dospjelih naknada i buduće mjesečne rente koja mu pripada s osnove imovinske štete na ime tuđe pomoći (u tom pravcu pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-17 od 21. studenog 2022.), valja navesti da je sud rješenjem donesenim na ročištu od 16. travnja 2024. dopustio i navedenu preinaku tužbe I-tužitelja, jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u zapisnik o očevidu od 20. kolovoza 2008. (listovi 6-10 i 98-102 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 11- 70, 110-134 i 237-311 spisa), odštetni zahtjev od 22. svibnja 2009. (listovi 71-72 spisa), dopis tuženika od 17. lipnja 2009. (list 73 spisa), dopis društva Uniqa osiguranje d.d. od 13. listopada 2009. (list 74 spisa), račune (listovi 83-86 spisa), Potvrdu Centra za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" od 14. rujna 2010. (list 87spisa), ispis podataka o prometnoj nezgodi IS MUP-a (listovi 96-97 spisa), Izvješće MUP-a, PU Zadarske, PPP Zadar od 30. kolovoza 2008.(listovi 166-168 spisa), ispis podataka iz baze podataka Hrvatskog ureda za osiguranje (list 169 spisa), rodne listove (listovi 312-313 spisa), odštetni zahtjev od 25. svibnja 2011. (listovi 314-315 spisa), dopis društva Uniqa osiguranje d.d. od 28. lipnja 2011. (list 316 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Klasa: UP/551-05/09-01/5 od 09.lipnja 2009. (list 356 spisa), dopis tuženika od 11. ožujka 2013. (list 357 spisa), očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KR-DO-18/09 od 27. siječnja 2009. (list 371 spisa), Službenu bilješku MUP-a, Pu Zadarske, PP Zadar od 21. kolovoza 2008. (list 417 spisa), dopis Opće bolnice Zadar, Odjela za kirurgiju od 03. listopada 2008. (list 418 spisa),…Rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb-Podružnica Sesvete Klasa:UP/I-551-06/11-02/163 od 11. srpnja 2014. (listovi 646-648 i 658-660 spisa), Rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb-Podružnica Sesvete Klasa:UP/I- 551-07/18-01/112 od 22. kolovoza 2018. (listovi 649-650 i 656-657 spisa), Rješenje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Klasa:UP/I-551-06/14-01/165 od 28. srpnja 2014. (list 651 i 661 spisa),provedena su medicinska vještačenja po liječnicima vještacima specijalistu otorinolaringologije i cervikofacijalne kirurgije dr. Maji Mušura (listovi 175-178 i 533 spisa), specijalistu psihijatrije dr. Gordanu Makariću (listovi 190-192 spisa), specijalistima oftalmologije dr. Mandi Đurić (listovi 204-209 i 532-533 spisa) i dr. Sanji Masnec (listovi 548-552 spisa), provedeno je kombinirano prometno i sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet dipl. ing. Srećku Hlišću (listovi 396-405 spisa) i stalnoj sudskoj vještakinji za sudsku medicinu prof.dr.sc. Vedrani Petrovečki (listovi 388-394, 438-441 i 471-472 spisa), provedeno je toksikološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku toksikologu dipl.ing. RD (listovi 672-673 i 684 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 803-809 i 880- 885 spisa), zamolbeno putem Općinskog suda u Zadru saslušana je svjedokinja KDA (listovi 1055-1057 spisa) te su saslušani II-tužitelj VD (listovi 352-353 i 635-637 spisa), III-tužiteljica JD (listovi 353-354 i 637-639 spisa) i IV-tužiteljica HD (list 639 spisa).

7. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev I- tužitelja djelomično osnovan, dok su tužbeni zahtjevi II-tužitelja, III-tužiteljice i IV- tužiteljice u pretežnom dijelu osnovani.

8.1. Među strankama nije sporno da je I-tužitelj KD (u to vrijeme malodoban u dobi od nepunih 14 godina, rođen **.**.1994.), sin II-tužitelja VD i III-tužiteljice JD te brat IV-tužiteljice, stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 20. kolovoza 2008. u Viru, na raskrižju ulica Put straže i Put straže XIII, kada je došlo do naleta motocikla registarske oznake [registarska oznaka], na kojem su se nalazili u to vrijeme mldb. I-tužitelj i pok. ČD, na terensko vozilo inozemne (mađarske) registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojim je upravljala vozačica GD, u kojoj prometnoj nesreći je smrtno stradao pok. ČD, dok je I-tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

8.2. U ovom stadiju postupka nije sporno da u vrijeme štetnog događaja na raskrižju navedenih ulica promet nije bio reguliran prometnim znakovima odnosno nije bio postavljen prometni znak "cesta s prednošću prolaska" niti na jednoj od navedenih ulica, slijedom čega je na navedenom raskrižju vrijedilo "pravilo desne strane" u smislu odredbe čl. 57.st.1. u to vrijeme važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, dalje:ZSPC); da su se prethodno dolasku na raskrižje I-tužitelj i pok. ČD na motociklu kretali Ulicom Put straže iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada te da se motocikl prilikom ulaska u raskrižje nije zaustavio, čime je motocikl oduzeo prednost prolaska terenskom inozemnom vozilu kojim je upravljala GD, koje vozilo se prethodno kretalo Ulicom Put Straže XIII iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada te na raskrižju skretalo u lijevo u Ulicu Put Straže, odnosno ulazilo u raskrižje u odnosu na motocikl s desne strane, a kako to proizlazi iz sadržaja Izvješća MUP-a, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 30. kolovoza 2008. (listovi 166-168 spisa), koje je povodom predmetne prometne nesreće dostavljeno na postupanje nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru. Dakle, proizlazilo bi da u ovom stadiju postupka nije sporno da je za nastanak predmetne prometne nesreće odgovoran vozač motocikla.

9. Nije sporno da u vrijeme predmetne prometne nesreće od 20. kolovoza 2008. motocikl (marke Honda, radnog obujma motora 250 ccm) registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu pok. ČD, nije bio osiguran policom obveznog osiguranja motornih vozila, nije bio tehnički pregledan i registriran, pri čemu iz Podataka o prometnoj nezgodi iz IS MUP-a (listovi 96-97 spisa) te Podataka o vozilima i osobama, u prilogu Izvješća MUP-a, PU Zadarske, Postaje prometne policije broj 511-18-15-IT-41/08 od 30. kolovoza 2008. (listovi 166-168 spisa) proizlazi da je važenje tehničkog pregleda odnosno registracija predmetnog motocikla prethodno istekla dana 20. srpnja 2008. Nadalje, nije sporno da vlasnik motocikla pok. ČD u vrijeme štetnog događaja nije imao vozačku dozvolu "A" kategorije (koja je propisana za upravljanje predmetnim motociklom), kao i da niti on niti I-tužitelj prilikom vožnje na motociklu nisu na glavi nosili zaštitnu kacigu. Također, nije sporno da je pok. ČD u vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće (u trenutku smrtnog stradavanja) imao 1,06 g/kg alkohola u krvi i 1,44 g/kg u urinu.

10. Među strankama je tijekom postupka prvenstveno bilo sporno postojanje odštetne odgovornosti tuženika i to s obzirom na sljedeća sporna pitanja:

- spornu činjenicu je li u predmetnoj prometnoj nesreći u to vrijeme mldb I- tužitelj sudjelovao kao (su)putnik na motociklu (kako to tvrde tužitelji) ili kao vozač motocikla (kako to tijekom postupka tvrdi tuženik, između ostalog pozivajući se na sadržaj inicijalne medicinske dokumentacije na listu 12 spisa u kojoj se navodi da je I-tužitelj "nastradao kao vozač motocikla");

-u slučaju utvrđenja da je I-tužitelj u predmetnom štetnom događaju sudjelovao kao suputnik na motociklu kojim je upravljao pok. ČD, sporno je postojanje razloga za isključenje odgovornosti tuženika za naknadu štete propisanih odredbama čl. 23. st.1. toč. 3. i 4. ZOOP-a, s obzirom na tvrdnje tuženika da je (u slučaju da je u predmetnom štetnom događaju sudjelovao kao suputnik na motociklu) I-tužitelj kao suputnik dragovoljno pristao na vožnju na neosiguranom motociklu kojim je upravljao neovlašteni vozač pok. ČD (bez odgovarajuće vozačke dozvole za upravljanje predmetnim motociklom), iako su mu navedene okolnosti bile prethodno poznate, odnosno da je za takvu vožnju u to vrijeme malodobni I-tužitelj imao dozvolu roditelja (u konkretnom slučaju oca, ovdje II-tužitelja).

11. Podredno je sporno postojanje suodgovornosti u to vrijeme malodobnog I- tužitelja nastanku predmetne štete, s obzirom na sporno postojanje njegovog pristanka (odnosno pristanka njegovog roditelja) na vožnju s alkoholiziranim vozačem te je sporno postojanje doprinosa I-tužitelja nastanku štete zbog nekorištenja propisane zaštitne kacige.

12. Iz sadržaja Liječničkog nalaza Opće bolnice Zadar, Odsjeka za hitni kirurški prijem od 20. kolovoza 2020. (list 12 spisa), sačinjenog po prijemu I-tužitelja u navedenoj bolnici neposredno nakon stradavanja u predmetnoj prometnoj nesreći, u bitnom proizlazi da se u istom nalazu uvodno navodi "Pacijent dolazi na HKP u pratnji HMP…iz pratnje se saznaje da je nastradao kao vozač motocikla".

13. Iz sadržaja Zapisnika o očevidu Županijskog suda u Zadru broj Kir-478/08 od 20. kolovoza 2008. (listovi 6-10 spisa), sačinjenog po istražnom sucu toga suda, u bitnom proizlazi da se u istom Zapisniku navodi da je pok. ČD u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač motocikla marke Honda, 250 ccm, registarske oznake [registarska oznaka], a da se I-tužitelj KD u vrijeme nesreće nalazio kao suvozač na navedenom motociklu.

14. Uvidom u ispis Podataka o prometnoj nezgodi iz Informatičkog sustava (IS) MUP-a (listovi 96-97 spisa) u bitnom je utvrđeno da se u opisu predmetne prometne nesreće, između ostalog, navodi da "nije utvrđeno tko je upravljao, a tko se nalazio u svojstvu putnika na motociklu reg. oznake i broja [registarska oznaka]…" te se nadalje u bitnom navodi da je (po obavljenom očevidu) "Motocikl [registarska oznaka] po vučnoj službi HAK "Milić" prevežen u krug PU zadarske koji je privremeno oduzet poradi vještačenja u cilju utvrđivanja tko je istim upravljao u trenutku prometne nesreće.."

15. Iz sadržaja pribavljenog spisa predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Zadru poslovni broj KR-DO-18/09 proizlazi da je dana 21. kolovoza 2008. u Postaji prometne policije Zadar na okolnosti nastanka predmetne prometne nesreće obavljen obavijesni razgovor sa GD u svezi kojeg je sačinjena Službena bilješka, a iz koje u bitnom proizlazi da je ista na upit policijskog službenika "da li je vidjela tko je upravljao motorom ili neki drugi detalj kao što su jaketa, majica ili boja majice" , izjavila. "To se tako brzo odigralo da sam uspjela vidjeti da se na motoru nalaze dvojica. Nitko od ostalih putnika u vozilu ne može sa sigurnošću potvrditi tko je upravljao motorom". Nadalje iz spisa navedenog predmeta u bitnom proizlazi da , nakon što je (od strane Županijskog suda u Zadru) Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru dostavljen Zapisnik o očevidu te Zapisnik sastavljenog na Odjelu za patologiju i sudsku medicinu Opće bolnice Zadar sačinjenog dana 21. kolovoza 2008. povodom vanjskog pregleda i obdukcije mrtvog tijela pok. ČD odnosno nakon dostavljanja posebnog Izvješća MUP-a, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar broj 511-18-15-IT-41/08/II od 30. kolovoza 2008., a koje je priloženo i na listu 166 spisa (u kojem se pored opisa predmetne prometne nesreće u bitnom navodi da je pok. ČD u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač motocikla reg. oznaka [registarska oznaka], a ovdje I-tužitelj kao putnik na navedenom motociklu), u navedenom predmetu nisu poduzimane bilo kakve daljnje istražne radnje niti izvidi, pri čemu valja navesti je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru u navedenom predmetu dopisom od 14. prosinca 2010. tuženika, na njegovo prethodno traženje, između ostalog, izvijestilo da u svezi predmetne prometne nesreće nije pokretalo kazneni postupak, "budući je ČD, koji je kritične prigode izazvao prometnu nesreću, poginuo na licu mjesta."

15. Radi utvrđivanja činjenica u svezi sporne odgovornosti (spornog pitanja je li I-tužitelj u predmetnoj nesreći sudjelovao kao vozač ili suputnik na biciklu te spornog pitanja doprinosa nastanku štete zbog nekorištenje zaštitne kacige) po prijedlogu tuženika tijekom postupka provedeno je kombinirano prometno i sudsko medicinsko vještačenje.

16.1. Iz pisanog nalaza stalnog sudskog vještaka za promet dipl. ing. Srećka Hlišća (listovi 397-405 spisa) proizlazi da je osobno vozilo (kojim je upravljala GD) kritične zgode ulazilo u spojište skretanjem ulijevo s kolnika Ulice Straža XIII u mjestu Vir na kolnik Ulice Put Straže, dok mu je s lijeve dijelom nepregledne strane nailazio motocikl svojom desnom voznom trakom kolnika Ulice Put straže, motociklist kojeg je na početak ulaska prednjeg dijela osobnog vozila na njegovu traku s desne strane reagirao snažnim kočenjem i izmicanjem ulijevo, što je dovelo do prevrtanja i pada motocikla na desni bok i njegovog dijagonalnog struganja po kolniku uz okretanje gornjeg dijela prema naprijed, tako da je došlo do sudara prednjeg gornjeg dijela motocikla s donjim lijevom kutom osobnog vozila. Kod sudara je motocikl bio poprijeko gornjim dijelom prema naprijed u prilasku ušću s kolnikom Ulice Straža XIII, iz kojeg je skretanjem ulijevo izašlo osobno vozilo i bilo u lijevom luku uključivanja u promet na kolnik Ulice Put straže, tako da je stražnjim i prednjim krajnje lijevim dijelom još bilo na traci motocikla. Brzina motocikla kod sudara je iznosila oko 26 km/h, a osobnog vozila oko 21 km/h. Motociklist je reagirao snažnim kočenjem pri brzini od oko 54 km/h, na oko 26,8 m ispred mjesta sudara ili oko 2,2 s prije sudara. Osobno vozilo prije ulaska u spojište moglo biti zaustavljeno na udaljenosti od oko 9,0 m ispred mjesta sudara, te je sudarnu brzinu dostiglo uz prosječno ubrzanje od oko 1,9 m/s i vrijeme od oko 3,1 sekundi, dok je u trenutku pokretanja osobnog vozila motocikl bi bio udaljen oko 40,4 m ispred mjesta sudara, pri čemu tog trenutka vozačica pogledom u lijevu stranu vjerojatno ne bi mogla opaziti nailazak motocikla zbog ograde obližnjeg visokog dvorišnog zida i raslinja koje se nalazi unutar dvorišta, pa da sačekivanjem prolaska motocikla ne dođe do nesreće. Motociklist je pored ograde mogao vidjeti prednji dio osobnog vozila na kolniku s desne strane, prije nego vozačica motocikla, pa da se s obzirom na nepostojanje znakova koji reguliraju prednost prolaska kretao brzinom kojom na izlazak osobnog vozila ne bi morao snažno kočiti pred spojište, njegova prilagođena brzina prilaska u trenutku kada je reagirao, uz zadržavanje stabilnosti, iznosila bi uz prikočivanje oko 39 km/h, uz usporavanje u prostor sredine njegove desne vozne trake koju osobno vozilom svojim uključivanjem u promet upravo napušta.

16.2. Dakle, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka (glede pravilnosti kojeg niti jedna od stranaka nije isticala prigovore) proizlazi nedvojbeni zaključak da je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovoran vozač motocikla budući se prilikom ulaska u predmetno raskrižje (u kojem promet nije bio reguliran prometnim znakovima) nije zaustavio te je oduzeo prednost prolaska inozemnom vozilu, nailazak kojeg vozila je mogao vidjeti na kolniku s desne strane, a prethodno se nije kretao prilagođenom brzinom (s obzirom na konkretnu prometnu situaciju), kod koje bi pred raskrižjem (spojištem cesta) prilikom nailaska inozemnog vozila mogao reagirati kočenjem na siguran način (uz zadržavanje stabilnosti motocikla) te time izbjeći nastanak predmetne prometne nesreće.

17.1. Vještakinja za sudsku medicinu prof.dr.sc. Vedrana Petrovečki u pisanom nalazu i mišljenju (438-441 spisa), koji je glede zadatka je li I-tužitelj (s obzirom u dinamiku nastanka prometne nesreće i prirodu zadobivenih ozljeda), u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao kao putnik ili kao vozač motocikla sačinjen nakon pribavljanja obdukcijskog nalaza pok. ČD, prvenstveno je pojasnila općeniti mehanizam nastanka ozljeda vozača i putnika na motociklu. Navodi da u trenutku naleta na prepreku dolazi do naglog usporavanja motocikla, a vozač i putnik se odvajaju od motocikla te nastavljaju kretati u smjeru putanje motocikla prije naleta, nalijećući na prepreke ispred sebe. Pritom vozač nalijeće na upravljač, a onda i na druge prepreke koje su se našle ispred motora (npr. vozilo koje mu je pripriječilo put, građevinske objekte i si.). Za razliku od vozača koji nalijeće na krute prepreke, putnik nalijeće na tijelo vozača koje ne predstavlja krutu prepreku, te je praktički tijelo putnika „zaštićenije" od tijela vozača, pa je stoga, u pravilu, opseg ozljeda putnika manji u odnosu na vozača. Iz obdukcijskog nalaza proizlazi da je spok ČD zadobio sljedeće ozljede: krvne podljeve i oguljotine kože glave, trupa i okrajina, odignuće kože u sljepoočno-tjemenom području lijevo, ranu razderotinu glave desnog područja, krvni podljev mekog oglavka, prijelom baze i svoda lubanje, prijelom nosne kosti i lijeve jagodične kosti, krvarenje izvan tvrde moždane, prošireni krvni podljev ispod mekih moždanih ovojnica,prošireno nagnječenje mozga, oteklina mozga,prijelom desne ključne kosti, dvostruki serijski prijelom rebara 1. do 5. te 1. do 9. rebra desno, te 5.do 9. rebra lijevo,nagnječenje i krvarenje u oba plućna krila, krvarenje u oba prsišta (100 ml),nagnječenje sredoprsja, razdor slezene te krvni podljev čahure lijevog bubrega. Iz u spisu priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je I-tužitelj KD u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio sljedeće ozljede : natučenje lica,prijelom očne jabučice, nosnih kostiju i sitaste kosti obostrano tip III., višestruki prijelom gornje čeljusti i jagodične kosti obostrano, razdor lijeve očne jabučice te oštećenje desnog očnog živca. Uspoređujući ozljede koje su zadobili pok. ČD i I-tužitelj s dinamikom odvijanja predmetnog štetnog događaja (kako je utvrđena u nalazu i mišljenju prometnog vještaka) proizlazi da je pok. ČD zadobio, pored ozljeda u području glave i ozljede trupa. Sve njegove ozljede osim onih površinskih (oguljotine i krvni podljevi) predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a prijelom baze i svoda lubanje s opsežnim nagnječenjem mozga bio je takvog opsega i značajki daje doveo do smrtnog ishoda. Dovodeći u vezu utvrđenu dinamiku odvijanja predmetne prometne nesreće s prethodno opisanim ozljedama vještakinja nalazi da je pok. ČD površinske ozljede (ili barem većinu) zadobio padom i klizanjem po podlozi, dok su ostale ozljede u području glave i trupa nastale nalijetanjem na prepreke u prostoru. S druge strane, I-tužitelj je dominantno zadobio ozljede u području glave (natučenje lica, prijelom očne jabučice, nosnih kostiju i sitaste kosti obostrano tip III, višestruki prijelom gornje čeljusti i jagodične kosti obostrano, razdor lijeve očne jabučice, te oštećenje desnog očnog živca), koje su opsežne, ali nije zadobio ozljede drugih dijelova tijela. S obzirom na prethodno navedeno vještakinja zaključuje da je najvjerojatnije motociklom upravljao pok. ČD (vozač), dok je I-tužitelj bio putnik (iza vozača).

17.2. Nadalje, u pisanom nalazu i mišljenju (listovi 388–394 spisa), koji je sačinjen u pogledu zadatka je li nekorištenje zaštitne kacige bilo od utjecaja na ozljeđivanje I-tužitelja u predmetnom štetnom događaju (s obzirom na opseg zadobivenih ozljeda), vještakinja za sudsku medicinu ističe da prema čl. 114. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/2008), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja vozači motocikla ili mopeda i osobe koje se prevoze na tim vozilima morali su za vrijeme vožnje na cesti na glavi nositi propisanu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu, pri čemu ukazuje da nije bio propisan tip kacige koju vozači motocikla ili mopeda trebaju nositi, a da navedeno nije detaljno propisano niti danas. Ukazuje da na tržištu postoje tri tipa kaciga: (1) integralne kacige sa zaštitnom oblogom donjeg dijela lica, (2) integralne kacige koje imaju plastični oblog donjeg dijela lica koji samo djelomično štiti i to od vjetra i kiše, ali ne i od udarca te (3) otvorene (jet) kacige koje nemaju nikakvu zaštitnu oblogu donjeg dijela lica, a mogu biti s pomičnim ili nepomičnim vizirom ili bez ikakvog vizira. Kako su kod I- tužitelja nastale opsežne ozljede u području srednjeg dijela lica (gornja čeljust, nos, oči i koštane strukture toga područja), razvidno je da se radi o ozljedi u području male površine, koje nošenje otvorene (jet) kacige, bez vizira, ne može spriječiti. U slučaju da je I- tužitelj imao zaštitnu kacigu s vizirom, mišljenja je da je moguće da bi opseg ozljeda u području srednjeg lica bio nešto manji, ali nije moguće očitovati se u kojem opsegu.

17.3. Tuženik je u podnesku od 23. prosinca 2016. (listovi 446-447 spisa) naveo da nema primjedbi glede pravilnosti nalaza i mišljenja vještakinje za sudsku medicinu u dijelu koji se odnosi na zaključak da je s obzirom na zadobivene ozljede I- tužitelja i pok. ČD, predmetnim motociklom najvjerojatnije upravljao pok. ČD, a I-tužitelj bio putnik na motociklu. U istom podnesku tuženik je istaknuo prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještakinje u prethodno citiranom dijelu (toč.15.3.), u bitnom navodeći da vještakinja nije odgovorila na postavljeni joj zadatak te ističući kako okolnost da je I-tužitelj pretrpio područja srednjeg dijela lica (gornja čeljust, nos, oči i koštane strukture tog područja) definitivno upućuju na zaključak da u slučaju da je I-tužitelj imao valjanu kacigu propisanu zakonom isti ne bi zadobio takve ili takvu težinu nastalih ozljeda, pri čemu se poziva na propise o homologaciji zaštitnih kaciga. Pri tome je predložio da se vještakinja dodatno očituje da li bi I- tužitelj u slučaju da je imao propisanu (homologiranu) zaštitnu kacigu zadobio prijelom očne jabučice, nosnih kostiju i sitaste kosti obostrano, a osobito u pogledu ozljede prijeloma očne jabučice.

17.4. Prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 24. studenog 2017. (listovi 471-472 spisa) vještakinja sudske medicine prof.dr.sc. Vedrana Petrovečki ponavlja da je tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: natučenje lica, prijelom očne jabučice, nosnih kostiju i sitaste kosti obostrano tip 3, višestruki prijelom gornje čeljusti jagodične kosti obostrano, razdor lijeve očne jabučice i oštećenje desnog očnog živca. U odnosu na pitanje mogućnosti zadobivanja pojedinih ozljeda u slučaju da je I-tužitelj nosio homologiranu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu ponovo ukazuje da se u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, nije spominjala homologacija zaštitnih kaciga (odnosno obveza prilikom vožnje motociklom nošenja homologirane zaštitne kacige) i nije bilo potrebno da su kacige imale podatak o homologaciji u vidu obilježja na samoj kacigi. Ističe da niti tada niti danas nije zakonski propisano kakva treba biti zaštitna kaciga, dakle radi li se o integralnoj kacigi sa zaštitnom oblogom donjeg dijela lica, ili integralnoj kacigi sa samo plastičnim oblogom donjeg dijela lica ili otvorenoj zaštitnoj kacigi koja može biti sa pomičnim ili nepomičnim vizirom ili bez ikakvog vizira. S obzirom na lokalizaciju ozljeda kod I-tužitelja, a radi se o području srednjeg dijela lica, pri čemu je bila ozlijeđena gornja čeljust, nos, oči i koštane strukture tog područja, radilo se o ozljedama na lokaliziranom području glave, pri čemu se sa sigurnošću može reći da otvorena (Jet) kaciga ne bi mogla spriječiti nastanak ovih ozljeda. Kod zatvorene kacige tj. integralne kacige moguće bi opseg ozljeda I-tužitelja mogao biti nešto manji, međutim pojašnjava da uopće nije moguće očitovati se koliko bi to mogao biti manji i što bi to značilo za samog I-tužitelja u konkretnom slučaju. Navedeno stoga jer podatke o zaštitnim kacigama, načinu njihovog ispitivanja, kao i otpornosti na sile koje mogu djelovati a da pri tom kaciga zaštiti svoj integritet (cjelovitost) proizvođači ne objavljuju. Izvjesno je da postoji raspon cijena zaštitnih kaciga, što znači da zaštitne kacige (referirajući se na tzv. integralne kacige) imaju raspon cijena od nekoliko stotina i do nekoliko tisuća kuna, za što postoji razlog. Stoga ističe da se može samo teoretski raspravljati o tome bi li neka čvršća integralna kaciga višeg platnog razreda mogla spriječiti nastanak ozljede u području lokaliziranog dijela lica. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika kako je mogla nastati ozljeda vidnog živca desnog oka odgovara da je ova ozljeda mogla nastati indirektno djelovanjem koštanih ulomaka na očni živac, uslijed djelovanja vanjske sile na očnu jabučicu koja je dovela do prijeloma kostiju koje oblikuju očnu šupljinu. Nastavno pojašnjava da nije moguće izolirano promatrati ozljedu desnog očnog živca od ostalih ozljeda koje su nastale u prethodno opisanom području i kao takvu pripisati je nekakvoj hipotetskoj ozljedi stražnjeg dijela glave za koju se niti u medicinskoj dokumentaciji niti ne navodi da postoji. Navodi da je ozljeda vidnog živca sastavni dio prethodno navedenih ozljeda koje je zadobio I-tužitelj jer po svom mehanizmu nastanka čini cjelinu s navedenim ozljedama, a koje proizlaze iz medicinske dokumentacije.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje sudske medicine prof.dr.sc. Vedrane Petrovečki i usmenu dopunu prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 24. studenog 2017., budući je njezino vještvo prema ocjeni ovog suda u pogledu oba postavljena joj zadatka dano jasno i obrazloženo te skladu s pravilima struke, na temelju rezultata prethodno provedenog prometnog vještačenja po vještaku dipl.ing. Srećku Hlišću (na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale nikakvih primjedbi) te dovodeći u vezu utvrđenu dinamiku odvijanja predmetne prometne nesreće s ozljedama navedenim u medicinskoj dokumentaciji I-tužitelja i nalazu pregleda i obdukcije tijela pok. ČD. Također, valja navesti da je prilikom saslušanja na navedenom ročištu vještakinja dodatnim pojašnjenjima razjasnila sve eventualne nejasnoće glede dijela nalaza i mišljenja koji se odnosi na pitanje mogućnosti zadobivanja/opsega ozljeda I-tužitelja s obzirom na činjenicu nekorištenja zaštitne kacige i odgovorila na sva od strane tuženika postavljena joj pitanja, čime je prema ocjeni ovog suda argumentirano otklonila prigovore tuženika. Pri tome valja dodati da nakon saslušanja vještakinje sudske medicine na glavnoj raspravi tuženik nije imao nikakvih daljnjih prigovora glede pravilnosti nalaza i mišljenja vještakinje sudske medicine.

19. Na temelju rezultata provedenog kombiniranog prometnog i sudsko medicinskog vještačenja, a pri tome posebno uzimajući u obzir lokalitet i težinu ozljeda koje je u štetnom događaju zadobio I-tužitelj te s druge strane ozljeda koje je zadobio pok. ČD, kao i pojašnjenja u pogledu mehanizma nastanka ozljeda kod vozača i putnika na motociklu koja je vještakinja sudske medicine dala u svom nalazu i mišljenju, sud nalazi utvrđenim da je I-tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao kao putnik na motociklu kojim je upravljao pok. ČD. Pri tome, suprotno stajalištu tuženika, okolnost da je vještakinja sudske medicine u svom nalazu i mišljenju navela da "proizlazi kao najvjerojatnije da je motociklom upravljao sada pok. ČD (vozač), dok je tužitelj KD bio putnik (iza vozača)", prema ocjeni ovog suda ne predstavlja dvojbu koja bi dovodila u sumnju navedeno utvrđenje. Nadalje, valja ukazati i da u konačnici, nakon dostavljanja obdukcijskog nalaza i Izvješća MUP-a, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar broj 511-18-15-IT-41/08/II od 30. kolovoza 2008., u predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru poslovni broj KR-DO-18/09 nisu poduzimane nikakve daljnje radnje radi utvrđivanja tko je upravljao motociklom u vrijeme predmetne prometne nesreće, a navedeno očito s obzirom na zaključak državnog odvjetništva da je za nastanak predmetne prometne nesreće odgovoran vozač motocikla pok. ČD, koji je u istoj prometnoj nesreći smrtno stradao. Konačno, pored svih prethodno navedenih utvrđenja, imajući u vidu da je I- tužitelj u kritično vrijeme bio dijete u dobi od nepunih 14 godina, pa stoga izvjesno nije niti znao upravljati motociklom, a osobito imajuću vidu da se u konkretnom slučaju radilo o većem motociklu obujma motora od 250 ccm, nije niti životno da bi I- tužitelj uopće znao i bio sposoban upravljati takvim motociklom. Također, s obzirom na prethodno navedena utvrđenja, nije od relevantnog značaja sadržaj inicijalne medicinske dokumentacije, na koju se tuženik poziva tijekom postupka, a koja se sačinjena na Odsjeku za hitni kirurški prijem Opće bolnice Zadar (list 12 spisa) neposredno nakon stradavanja I-tužitelja u predmetnoj prometnoj nesreći, a u kojoj se (zbog izvjesno nesporazuma prilikom uzimanja podataka o stradavanju I-tužitelja) navodi da je I-tužitelj nastradao kao vozač motocikla.

20. S obzirom na prethodno navedena utvrđenja sud nije našao potrebnim po prijedlogu tuženika radi utvrđivanja okolnosti tko je upravljao predmetnim motociklom izvoditi daljnje dokaze saslušanjem svjedokinje GD (vozačice inozemnog vozila) i svjedoka ĐD (u vrijeme štetnog događaja policijskog službenika Postaje prometne policije Zadar koji je kao voditelj policijske očevidne ekipe sudjelovao prilikom obavljanja očevida na licu mjesta neposredno nakon predmetne nesreće), s obzirom da iz prethodno citiranog sadržaja Službene bilješke od 21. kolovoza 2008. koja je sačinjena povodom obavijesnog razgovora koji je obavljen u Postaji prometne policije Zadar sa GD jasno proizlazi da se ona niti nitko od putnika koji su se zajedno s njom nalazili u njezinom vozilu zbog brzine odvijanja predmetne prometne nesreće nisu vidjeli tko je bio vozač, a tko putnik na predmetnom motociklu, pri čemu o navedenim okolnostima nedvojbeno nema neposredna saznanja niti svjedok ĐD. Stoga su navedeni dokazni prijedlozi tuženika odbijeni kao nepotrebni.

21. S obzirom na utvrđenje da je predmetnim motociklom upravljao pok. ČD, a I-tužitelj bio putnik, jasno proizlazi da stoga neosnovano tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti I-tužitelja za nastanak štetnog događaja.

22.U pogledu daljnjeg spornog pitanja postojanja doprinosa I-tužitelja šteti koja mu je nastala uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju zbog nesporne činjenice da prilikom voženje (kao putnik) nije nosio zaštitnu kacigu, prvenstveno valja navesti da je odredbom čl.114. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/2008, dalje:ZOSPC), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, bilo propisano da vozač motocikla ili mopeda ili osobe koje se prevoze na tim vozila moraju, za vrijeme vožnje na cesti, na glavi nositi propisanu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu, pri čemu odredbama tog Zakona nije bilo propisano koju vrstu zaštitne kacige moraju nositi, pa tako niti obveza nošenja homologirane zaštitne kacige, a kako to ukazuje i vještakinja sudske medicine u svom nalazu i mišljenju. Navedena zakonska odredba čl. 114.st.1. ZOSPC-a izmijenjena je odredbom čl. 13. ZID Zakona o sigurnosti prometna na cestama ("Narodne novine" broj 74/11), koji je stupio na snagu 9. srpnja 2011., na način da je navedenom odredbom propisano da vozač motocikla ili mopeda te vozač lakog četverocikla bez zaštitne kabine i četverocikla bez zaštitne kabine, kao i osobe koje se prevoze na tim vozilima, moraju, za vrijeme vožnje na cesti, na glavi nositi propisanu, homologiranu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu, pri čemu niti odredbama sada važećeg ZOSCP-a (osim homologizacije) nije detaljno propisan tip/vrsta kacige koju vozači motocikla ili mopeda odnosno putnici na istima moraju nositi. Dakle, nije propisano radi li se o integralnoj kacigi sa zaštitnom oblogom donjeg dijela lica, ili integralnoj kacigi sa samo plastičnim oblogom donjeg dijela lica ili otvorenoj zaštitnoj kacigi koja može biti sa pomičnim ili nepomičnim vizirom ili bez ikakvog vizira.

22.1. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje sudske medicine pouzdano je utvrđeno da bi I-tužitelj sve prethodno navedene ozljede u području srednjeg dijela lica (gornja čeljust, nos, oči i koštane strukture toga područja), dakle u području male površine, zadobio i u slučaju da je nosio otvorenu zaštitnu (jet) kacigu, pri čemu proizlazi da bi ih zadobio i u slučaju da je nosio zaštitnu integralnu kacigu sa samo plastičnim oblogom donjeg dijela lica (koji samo djelomično štiti i to od vjetra i kiše, ali ne i od udarca), dok bi samo u slučaju da je nosio integralnu kacigu sa zaštitnom oblogom donjeg dijela lica bilo moguće da bi opseg zadobivenih ozljeda bio nešto manji, s time da nije moguće zaključiti koliko bi bio manji i što bi to značilo za samog I-tužitelja u konkretnom slučaju. Navedeno stoga jer podatke o zaštitnim kacigama, načinu njihovog ispitivanja, kao i otpornosti na sile koje mogu djelovati a da pri tom kaciga zaštiti svoj integritet (cjelovitost) proizvođači ne objavljuju, a na tržištu postoji veliki raspon cijena prethodno navedenih zaštitnih integralnih kaciga, pa je samo moguće na teoretskoj razini razmatrati da li bi neka čvršća integralna kaciga višeg platnog razreda mogla spriječiti nastanak ozljeda u području lokaliziranog dijela lica, koje je I-tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju.

22.2. Budući iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje za sudsku medicinu u bitnom proizlazi da se niti ne može pouzdano zaključiti da bi opseg ozljeda koje je I-tužitelj zadobio u štetnom događaju te posljedica istih ozljeda bio manji čak i u slučaju da je I-tužitelj nosio integralnu kacigu sa zaštitnom oblogom donjeg dijela lica, pri čemu obveza nošenja navedene vrste kacige za vozače motocikla ili mopeda te putnike na istima nije bila zakonski propisana u vrijeme štetnog događaja niti danas, kao i da bi u slučaju da je nosio bilo koju drugu vrstu zaštitne kacige I-tužitelj nedvojbeno bio zadobio sve prethodno opisane ozljede, to ovaj sud nalazi da zbog same okolnosti nekorištenja zaštitne kacige u konkretnom slučaju ne postoji suodgovornost I-tužitelja za štetu koja mu je nastala u svezi ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći, u smislu odredbe čl. 1092. st.1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 41/08, dalje:ZOO).

23. Među strankama je nadalje bilo sporno je li tuženikova odgovornost za naknadu štete tužiteljima (po osnovi odredbi čl.29. ZOOP-a) isključena prema odredbama čl. 23. st.1. st.1. toč. 3. i 4. ZOOP-a, odnosno sporno je pitanje je li I- tužitelju odnosno jednom od roditelja I-tužitelja (s obzirom na okolnost da je on vrijeme štetnog događaja bio dječak u dobi od nepunih 14 godina) prije nastanka predmetnog štetnog događaja bilo poznato da pok. ČD nije imao odgovarajuću vozačku dozvolu propisanu za upravljanje predmetnim motociklom te da se radi o neosiguranom motociklu, pri čemu je sporno i da li je jedan od roditelja I- tužitelja (njegov otac, ovdje II-tužitelj) pristao odnosno dao dozvolu I-tužitelju ili pok. ČD za takvu vožnju.

24. Iz u tom dijelu suglasnih iskaza II-tužitelja VD (oca I-tužitelja) i svjedokinje CD (zamolbeno saslušane pred Općinskim sudom u Zadru), u bitnom proizlazi da se kuća obitelji CD nalazi u blizini vikendice u vlasništvu obitelji (roditelja) II-tužitelja; da proizlazi da su pok. ČD CD i II-tužitelj bili dugogodišnji prijatelji, koji su se od početka 1980.-ih počeli družiti za vrijeme ljetnih praznika kada bi II-tužitelj dolazio u vikendicu na Viru; da proizlazi da su i njihove obitelji bile u dobrim odnosima (imajući u vidu da je svjedokinja CD iskazala da je ona I-tužitelju bila krizmana kuma, koju okolnost tužitelji nisu osporili); da su kritičnog dana u popodnevnim satima I-tužitelj i II-tužitelj došli u kuću obitelji CD; da je pok. ČD, koji ranije nikada nije imao u vlasništvu motocikl ili bilo kakvo slično vozilo, predmetni motocikl nabavio odnosno stekao u vlasništvo (kao kompenzaciju naknade za građevinske radove koje obavio kao građevinski obrtnik) nedugo prije predmetne prometne nesreće; da je opisanom prilikom pok. ČD obavijestio I-tužitelja i II-tužitelja o činjenici da je nabavio predmetni motocikl; da je II-tužitelj ostao u kući sa svjedokinjom CD u trenutku kada su pok. ČD i I-tužitelj izašli iz kuće te potom otišli na vožnju predmetnim motociklom; da prethodno (za vrijeme dok su se u kući obitelji ČD nalazili I-tužitelj i II-tužitelj) pok. ČD nije konzumirao alkohol niti pokazivao neuobičajeno ponašanje u smislu uočljivih znakova alkoholiziranosti.

25. U pogledu ostalih relevantnih okolnosti iskazi II-tužitelja i svjedokinje CD su proturječni. Naime, II-tužitelj je u bitnom iskazao da je pok. ČD kritičnog dana pozvao I-tužitelja da njih dvojica odu iza kuće kako bi mu pokazao predmetni motocikl, a da uopće nije bilo govora da bi se oni išli provozati, pri čemu II-tužitelj osporava da bi on I-tužitelju ili pok. ČD dao odobrenje da se u to vrijeme malodobni I-tužitelj s njim vozi na motociklu. Nakon što su I-tužitelj i pok. ČD izašli iz kuće ubrzo je čuo zvuk motora i zaključio da su se njih dvojica odvezli nekamo na motociklu, a II-tužitelj je ostao u kući zajedno sa svjedokinjom CD čekajući da se njih dvojica vrate. S obzirom da se duže vrijeme nisu vraćali, prvotno su zaključili da su možda otišli na pizzu, a potom je II-tužitelj mobitelom pokušao kontaktirati pok. ČD, koji se nije javljao te su kasnije saznali za predmetnu prometnu nesreću u kojoj je pok. ČD smrtno stradao. S druge strane, svjedokinja CD , u bitnom je iskazala da su, nakon što je pok. ČD rekao I-tužitelju i II-tužitelju da je nabavio predmetni motocikl, njezin pok. suprug i malodobni I-tužitelj rekli da "idu đir motorom" te da ona nije čula da bi se II-tužitelj tom prilikom usprotivio da se oni idu provozati, a nakon njihovog izlaska II-tužitelj je s njom ostao u kući, pri čemu navodi da nije vidjela trenutak kad su pok. ČD i malodobni I-tužitelj krenuli u vožnju. Nadalje je u bitnom navela da je tom prilikom mobitel njezinog supruga ostao doma te da joj je bilo sumnjivo kada su počeli dolaziti pozivi na njegov mobitel, a da joj je kasnije netko došao neslužbeno reći da je njezin suprug nastradao.

26. Cijeneći prethodno opisane proturječnosti u iskazima II-tužitelja i svjedokinje CD, kao i dovodeći iste u vezu s drugim dijelovima njihovih iskaza te ostalim okolnostima konkretnog slučaja, sud je ocijenio kao istinitu verziju slijeda događaja koju je u svom iskazu opisao II-tužitelj, čiji je iskaz sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i životan. Pri tome je sud imao u vidu da iz iskaza II-tužitelja i svjedokinje nedvojbeno proizlazi da su za činjenicu da je pok. ČD nabavio/stekao u vlasništvo predmetni motocikl, I-tužitelj i II-tužitelj saznali tek kritičnog dana, nakon što im je po dolasku u kuću obitelji ČD navedeno rekao pok. ČD; da nadalje proizlazi da II-tužitelj, u razdoblju od dolaska u kuću obitelji ČD do trenutka kada su iz kuće izašli pok. ČD i I-tužitelj (te potom krenuli na vožnju motociklom, koji se nalazio iza kuće), niti u jednom trenutku nije izlazio iz kuće niti razgledavao predmetni motocikl. Budući je II-tužitelju bilo poznato da pok. ČD ranije nije imao motocikl, niti ga je prethodno bilo kada vidio da upravlja motociklom ili sličnim vozilom (što proizlazi iz iskaza II- tužitelja), sud je ocijenio da nije životno da bi II-tužitelj u opisanim okolnostima kritičnog dana dao prethodni (izričiti ili prešutni) pristanak za vožnju svog malodobnog djeteta (I-tužitelja) s pok. ČD na predmetnom motociklu. Pri tome je sud ocijenio da bi, u slučaju da je II-tužitelju doista bilo poznato da pok. ČD i I-tužitelj izlaze iz kuće s namjerom da se (pored razgledavanja motocikla iza kuće) provozaju na predmetnom motociklu, u tom slučaju II-tužitelj izvjesno s njima dvojicom u kritično vrijeme izašao iz kuće te prethodno i sam pogledao o kakvom se motociklu radi, a što je sve u konkretnom slučaju nedvojbeno izostalo. S druge strane (u pogledu postojanja spornog prethodnog pristanka II-tužitelja za vožnju I-tužitelja s pok. ČD na predmetnom motociklu), suprotno iskazivanje svjedokinje CD sud nije prihvatio kao uvjerljivo, pri čemu je sud cijenio i okolnost da je navedena svjedokinja bila supruga u predmetnoj prometnoj nesreći smrtno stradalog pok. ČD (za kojeg je nedvojbeno utvrđeno da je odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće) te je opisano suprotno iskazivanje svjedokinje ocijenio usmjerenim u pravcu umanjenja stupnja odgovornosti njezinog pokojnog supruga za nastanak predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica istog. Na takvu ocjenu upućuje i okolnost da je svjedokinja CD u svom iskazu, između ostalog, navela i to da ona "kasnije" nikada nije saznala da je njezin pokojni suprug kritičnog dana imao alkohola u krvi, a što nije životno imajući u vidu da se činjenica da je kod pok. ČD utvrđena prisutnost alkohola u krvi navodi već u Zapisniku o sastavljenom na Odjelu za patologiju i sudsku medicinu Opće bolnice Zadar dana 21. kolovoza 2008. (povodom vanjskog pregleda i obdukcije mrtvog tijela pok. ČD), koja je okolnost svjedokinji CD izvjesno morala biti poznata u vrijeme iskazivanja.

28.1. Slijedom navedenog, sud ne nalazi utvrđenim da bi kritičnog dana II- tužitelj dopustio niti prethodno znao da će u to vrijeme mldb I-tužitelj s pok. ČD otići na vožnju predmetnim motociklom, pri čemu je sud ocijenio da II- tužitelj u situaciji kada se nije niti nalazio u blizini njih dvojice i motocikla (već se nalazio unutar kuće obitelji ČD), navedenu vožnju nije niti mogao pravovremeno spriječiti u trenutku kada je čuo zvuk kretanja i udaljavanja motocikla. Također, prema ocjeni ovog suda, suprotno stajalištu tuženika, nije odlučna okolnost da II- tužitelj nije odmah potom pokušao kontaktirati pok. ČD putem mobitela i spriječiti daljnju vožnju (već je odlučio pričekati u kući da se I-tužitelj i pok. ČD vrate), jer sve i u slučaju da je pok. ČD prethodno sa sobom ponio mobitel (iz iskaza svjedokinje CD proizlazi da je mobitel njezinog pokojnog supruga ostao u kući), izvjesno za vrijeme dok je upravljao predmetnim motociklom ne bi bio niti u mogućnosti odgovoriti na poziv.

28.2. Ovdje valja istaknuti da je I-tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio dijete u dobi od nepunih 14 godina, slijedom čega prema stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju sam I-tužitelj nije niti mogao izraziti svoju pravno relevantnu volju niti je kao dijete bio sposoban u potpunosti štititi svoja prava i interese, u trenutku kada je sam (bez prethodne dozvole roditelja) pristao na vožnju na motociklu s pok. ČD, u kojeg je kao poznatu mu odraslu osobu očito imao povjerenja. Također, iz rezultata provedenog postupka nije niti moguće zaključiti da je I-tužitelj u kritično vrijeme mogao znati ili morao znati da se radi o vozaču bez odgovarajuće vozačke dozvole i neosiguranom motociklu te da je I-tužitelj imao svijest o tome da pristaje na vožnju s neovlaštenim vozačem na neosiguranom motociklu. Ovdje valja dodati da iz Zapisnika o očevidu te ostale dokumentacije sastavljene u svezi predmetne prometne nesreće proizlazi da je navedeni motocikl u vrijeme štetnog događaja nedvojbeno imao tablice s registarskom oznakom (prethodna registracija istekla mu je 20. srpnja 2008., dakle, mjesec dana prije štetnog događaja), pa stoga s obzirom na navedenu okolnost niti odrasla punoljetna osoba ne bi imala razloga sumnjati da se radi o neregistriranom i neosiguranom motociklu.

28.3. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, sud ne nalazi u konkretnom slučaju ispunjenim pretpostavke za potpuno isključenje odštetne odgovornosti tuženika po osnovi odredbi čl. 23. st.1. st.1. toč. 3. i 4. ZOOP-a, budući I-tužitelj (kao u to vrijeme dijete od nepunih 14 godina) nije mogao niti morao znati da pristaje na vožnju na neosiguranom motociklu s vozačem bez odgovarajuće vozačke dozvole, niti je sud utvrdio da bi postojao prethodni pristanak roditelja tada mldb. I-tužitelja za takvu vožnju.

29.1. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka toksikologa dipl.ing. RD (listovi 672-673 spisa) u bitnom je utvrđeno da se analizom (izuzetih uzoraka krvi i mokraće tijekom obdukcije mrtvog tijela pok. ČD) utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 1,06 g/kg i koncentracija apsolutnog alkohola u mokraći od 1,44 g/kg odnose na vrijeme smrti pok. ČD (koja je nastupila u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće), kojim trenutkom nastupa prestanak svake vrste metabolizma, pa tako i metabolizma alkohola te da se kod navedene koncentracije alkohola u krvi većina ljudi nalazi u pripitom stanju smanjenih vozačkih sposobnosti. Naime, u pripitom stanju dolazi do sve jačeg narušavanja središnjeg živčanog sustava, nestaje samokritičnosti, pojavljuje se želja za isticanjem, dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti, vozači su skloni riskantnoj i prebrzoj vožnji, pojavljuju se prvi znakovi smanjene sposobnosti pamćenja i zapažanja, smanjuje se vidna oštrina tako da slike postaju nejasne, orijentacija u prostoru dvostruko je manja, pogoršavaju se intelektualne funkcije, samopouzdanje sve više raste uz istodobno slabljenje samokontrole, zbog čega se upravo u ovom alkoholiziranom stanju najčešće događaju najteže prometne nesreće. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka toksikologa nadalje u bitnom proizlazi da je alkoholiziranost pok. ČD utjecala na nastanak predmetnog štetnog događaja, budući je on s obzirom na utvrđenu koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi bio smanjenih vozačkih sposobnosti za sigurno upravljanje predmetnim motociklom.

29.2. Prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 6. listopada 2020. vještak toksikolog (listovi 684-685 spisa) usmeno je dopunio nalaz i mišljenje, pojašnjavajući da se kod većine alkoholiziranih osoba u pripitom stanju (do 1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) takva alkoholiziranost vanjski manifestira s prvim početnim znacima nesigurnosti u kretanju te da su ovako alkoholizirane osobe, zbog euforičnog ponašanja vezanog uz djelovanje alkohola, sklone preglasnom komuniciranju. Ističe da se na navedeni način ponaša većina alkoholiziranih osoba u pripitom stanju, a da je djelovanje alkohola strogo individualno za svaku osobu. Ovdje ukazuje da vanjske manifestacije alkoholiziranosti u pripitom stanju (a prije uzimanja uzoraka krvi i mokraće na analizu te drugih različitih odgovarajućih testova) u 30-50% slučajeva u praksi pogrešno procjenjuju i liječnici, koji svakodnevno vrše preglede osoba koje im policija dovede nakon očevida. Navedeno stoga jer se alkoholiziranost u pripitom stanju prvenstveno vanjski manifestira euforičnim ponašanjem pa se stoga značaj (postojanja/nepostojanja) navedenog ponašanja može krivo protumačiti. Stoga vještak smatra da treće osobe, koje nisu profesionalci, mogu, ali i ne moraju uočiti alkoholiziranost osobe u pripitom stanju, pri čemu u bitnom navodi da bi osobe koje su češće u bliskom kontaktu s alkoholiziranom osobom u principu takvu alkoholiziranost trebale lakše uočiti od osoba koje prvi puta vide alkoholiziranu osobu.

29.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka toksikologa dipl.ing RD te usmenu dopunu na ročištu za glavnu raspravu od 6. listopada 2020., budući je njegovo vještvo dano stručno, jasno i obrazloženo te je vještak prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu otklonio sve eventualne nejasnoće i argumentirano odgovorio na sva postavljena mu pitanja, nakon čega na istom ročištu prisutni punomoćnik tuženika nije imao nikakvih daljnjih primjedbi glede pravilnosti nalaza i mišljenja vještaka toksikologa.

30. Iako nesporno proizlazi da je kritičnog dana pok. ČD konzumirao alkohol te da je s obzirom na utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi u trenutku nesreće bio stanju pripitosti, s obzirom na izvedene dokaze sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je on alkohol konzumirao u prisutnosti I-tužitelja niti II-tužitelja (a ne prethodno), niti da je u kritično vrijeme prije odlaska s I-tužiteljem na vožnju motociklom pokazivao uočljive vanjske manifestacije alkoholiziranosti, pri čemu valja ukazati da prema rezultatima prometnog vještačenja proizlazi da je pok. ČD kontrolu nad predmetnim motociklom izgubio tek po ulasku u predmetno raskrižje na kojem se dogodila prometna nesreća i to prvenstveno zbog nepoštivanja prometnih propisa te vožnje prevelikom brzinom, pri kojoj u trenutku nailaska inozemnog vozila nije bio u mogućnosti poduzeti radnju kočenja na siguran način. Također, valja ukazati da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka toksikologa proizlazi da čak i stručne osobe (liječnici) u značajnom postotku slučajeva (bez provođenja odgovarajućih testova) mogu na temelju ponašanja neke osobe pogrešno zaključiti o (ne)postojanju alkoholiziranosti te osobe. Imajući u vidu prethodno navedeno, sud je ocijenio da I-tužitelj, a s obzirom na životnu dob i neiskustvo te okolnost da je pok. ČD viđao samo povremeno (za vrijeme ljetnih praznika), u trenutku kada je pristao na vožnju na predmetnom motociklu, nije mogao niti morao prepoznati postojanje eventualnih znakova alkoholiziranosti pok. ČD, niti je mogao niti morao imati svijest da pristaje na vožnju s alkoholiziranim vozačem, a pri čemu nije utvrđeno da bi za takvu vožnju postojao prethodni pristanak roditelja I-tužitelja.

31. Slijedom navedenih razloga, sud ne nalazi osnovanim prigovor tuženika o postojanju suodgovornosti I-tužitelja (niti njegovih roditelja) nastanku predmetne štete niti po osnovi činjenice da se radilo o vožnji I-tužitelja kao suputnika na motociklu kojim je upravljao alkoholizirani vozač.

32. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenih zahtjeva tijekom postupka najprije su provedena medicinska vještačenja po vještakinji specijalistu ORL i cervikofacijalne kirurgije dr. Maji Mušura i vještaku specijalistu psihijatrije dr. Gordanu Makariću, na čije pisane nalaze i mišljenja niti jedna od stranaka nije imala prigovore. Potom je provedeno vještačenje po vještakinji za oftalmologiju dr. Mandi Đurić, na čiji je pisani nalaz i mišljenje (listovi 204-207 spisa) tuženik tijekom postupka istaknuo određene prigovore. Budući je sud nakon saslušanja vještakinje dr. Mande Đurić na ročištu za glavnu raspravu od 24. rujna 2018. (listovi 532-533 spisa) ocijenio da u nalazu i mišljenju navedene vještakinje postoje proturječnosti i nedostaci, kao i osnovana sumnja u pravilnost njezinog mišljenja (osobito u pogledu dane ocjene opsega smanjenja životne aktivnosti I-tužitelja s obzirom na zaostale trajne posljedice na organu vida, a pri tome imajući u vidu i očitovanje ostalih dvoje vještaka na istom ročištu u pogledu razloga nemogućnosti davanja objedinjene ukupne ocjene opsega smanjenja životne aktivnosti) , to je sud sukladno odredbi čl. 261. st. 3. ZPP-a zatražio mišljenje drugog liječnika vještaka specijalista oftalmologije, odnosno odredio provođenje novog vještačenja po vještakinji specijalistu oftalmologije dr. Sanji Masnec. S obzirom da je oftalmološko vještačenje zbog prethodno navedenih razloga obnovljeno po drugoj vještakinji, to sud ne nalazi potrebnim ovdje posebno obrazlagati sadržaj nalaza i mišljenja vještakinje dr. Mande Đurić.

32.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje dr. Maje Mušura, spec. ORL i cervikofacijalne kirurgije dostavljenog 14. svibnja 2013. (listovi 175-178 spisa), u bitnom proizlazi da je I-tužitelj u štetnom događaju zadobio višestruke teške tjelesne ozljede u području lica (obostrani prijelom rešetastkih kosti sa utisnućem fragmenata u orbite, obostrane prijelome dna orbite, prijelom sfenoidnog sinusa sa krvarenjem u sinus, višekomadni prijelom gornje čeljusti obostrani LeFort III, prijelom lijeve jagodične kosti, perforaciju lijevog očnog bulbusa/opsežno krvarenje u lijevu orbitu i bulbus te prijelome gornjih šest prednjih zubi i zubnog grebena). U pisanom nalazu i mišljenju detaljno se opisuje tijek liječenja, pri čemu u bitnom proizlazi da su I- tužitelju prilikom prve hospitalizacije u bolnici u Zadru učinjene prve operacije ozljeda kosti lica i oka, a naknadnim operativnim zahvatom učinjena je reoperacija na kostima lica radi lošeg položaja ulomaka. Uz redovite kontrole maksilofacijalnog kirurga, liječenje ozljeda lica je završeno nakon godinu dana kada je stanje stabilizirano uz postojeći osteosintetski materijal koji se ne vadi (14. kolovoza 2009.) Protetsko liječenje završeno je u siječnju 2011. sa parcijalnom zubnom protezom. Na temelju uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju te obavljenog pregleda I-tužitelja vještakinja nalazi da su kod I-tužitelja nakon provedenog liječenja u svezi zadobivenih ozljeda lica i zubi zaostale trajne posljedice (u vidu smetnji/bolova duž čeljusti i zglobova prilikom žvakanja, zbog čega izbjegava tvrđu hranu te mora paziti prilikom uzimanja hrane i zbog nošenja zubne proteze, koju je potrebno redovito čistiti i održavati te kontrolirati kod stomatologa; otežanog disanja na nos; bolova u desnoj strani lica i utrnutih obraza), koje prema mišljenju vještakinje smanjuju njegovu životnu aktivnost u opsegu od 30%. Prema mišljenju vještakinje I-tužitelj je u svezi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, a uzimajući u obzir i ukupno 5 operativnih zahvata (kojima je bio podvrgnut u razdoblju do izrade pisanog nalaza i mišljenja vještakinje) pretrpio bolove jakog intenziteta 15 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana te slabijeg intenziteta još 3 mjeseca, pri čemu su povremeni bolovi slabijeg intenziteta uključeni u ocjenu trajnih posljedica. Nadalje, proizlazi da je kod I- tužitelja u svezi predmetnog ozljeđivanja zaostalo naruženje i to u vidu asimetričnog položaja očiju (lijevo manji očni rasporak te lijeva jagodica smanjene prominencije) i nošenja očne proteze na lijevom oku te više ožiljaka na licu (desno od medijalnog očnog kuta okomiti uz nos dužine 2cm, ispod lijevog oka 3 nepravilna ožiljka dužine po 1 cm). Vještakinja je mišljenja da je I-tužitelju nakon bolničkog liječenja bila potrebna tuđa pomoć tijekom mirovanja (za obavljanje osobne higijene, nabavu i pripremu specijalne kašaste hrane, odlaska na liječničke i stomatološke kontrole, barokomoru) kroz razdoblje od četiri mjeseca svakodnevno po 4 sata dnevno, pri čemu nije uzeta u obzir potreba tuđe pomoći radi slabovidnosti.

32.2. Iz pisanog nalaza i mišljenje liječnika vještaka specijalista psihijatrije dr. Gordana Makarića od 29. listopada 2013. (listovi 190-192 spisa) proizlazi da je I- tužitelj na psihičkom planu razvio je simptomatiku reaktivnog mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja. U okolnostima predmetnog štetnog događaja bio je izložen situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet i život, što je uz dugotrajno liječenje i zaostale tjelesne posljedice, dovelo do razvoja navedenog psihičkog poremećaja. Budući simptomatika i nadalje perzistira, smatra se kronificirana, a kliničku sliku dodatno moderira simptomatika blažeg postkomocijskog sindroma te prema mišljenju vještaka opisane psihičke posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju smanjuju opću životnu aktivnost I-tužitelja u omjeru od 20% te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore do kraja adolescentskog razdoblja. Nadalje proizlazi da I-tužitelj prilikom samog štetnog događaja nije trpio primarni strah (amnestičan za događaj). Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Nakon toga trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 3 mjeseca. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah, slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

32.3. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje specijalista oftalmologa dr. Sanje Masnec od 2. srpnja 2019. (listovi 548-552 spisa) te opisanog tijeka liječenja u istom, u bitnom proizlazi da je zbog zadobivenih ozljeda očiju (razdor lijeve očne jabučice i oštećenje desnog očnog živca) kod I-tužitelja odmah po ozljeđivanju u štetnom događaju došlo do potpunog gubitka vida na lijevom oku; da mu je zbog sljepoće te komplikacija s tim okom naknadno (u kolovozu 2010.) izvršena evisceracija/vađenje lijeve očne jabučice s ugradnjom proteze (zamjena koje je do izrade nalaza i mišljenja izvršena četiri puta) te da mu je na desnom oku nastalo teško trajno oštećenje vidne funkcije bez mogućnosti oporavka (manje od 0,05 vida, tj. u granicama praktične sljepoće), uz nemogućnost prepoznavanja boja. I-tužitelj je u vrijeme izrade nalaza i mišljenja zaposlen u jednoj privatnoj tvrtki kao pomoćnik u izradi web stranica uz pomoć pomagala za vid. Samostalno se kreće samo u poznatoj sredini, u ostalim situacijama koristi vodiča. Nalazi se u registru osoba s invaliditetom. U međuvremenu (tijekom 2017. ) imao je dvije operacije suznih kanala lijevog oka radi kroničnog dakriocistitisa-dakriocistorinostomiju te enukleaciju lijevo s ugradnjom silikonske kuglice umotane u donorsku skleru radi prolapsa silikonske kuglice nakon evisceracije (tijekom 2019.). Na temelju priložene medicinske dokumentacije te pregleda I-tužitelja vještakinja nalazi da je kod I-tužitelja uslijed predmetnog ozljeđivanja zaostalo vrlo teško trajno oštećenje vidne funkcije, koje prema njezinom mišljenju smanjuje životnu aktivnost I-tužitelja u opsegu od 78%. S obzirom na potpunu sljepoću lijevog oka i trajno teško oštećenje vidne funkcije desnog oka (s ostatkom vida u obliku otočića ekscentrično i dolje na vidnom polju), I- tužitelj se nije u mogućnosti samostalno kretati osim u poznatoj sredini, potreban mu je vodič za kretanje izvan kuće (odlazak liječniku, u banku, u poštu, odlazak u kupovinu, a osobito pri kupnji odjeće i obuće te različitih aparata), "videća" pratnja pri odlasku na organizirana druženja te pomoć pri obavljanju svakodnevnih poslova u kući i oko kuće. Vještakinja nadalje u bitnom ističe da nije moguće nabrojiti s kojim se sve potrebama I-tužitelj (kao praktično slijepa osoba) susreće u svakodnevnom životu, jer da se radi o potrebama koje ima i svaka normalno vidna osoba, pri čemu je I-tužitelju za realizaciju istih potrebna pomoć druge osobe. Mišljenja je da je tužitelju (s obzirom na zaostale trajne posljedice na organu vida) tuđa pomoć trajno potrebna u opsegu od 8 sati dnevno. U pisanom nalazu i mišljenju vještakinje za oftalmologiju nadalje se na temelju rezultata obavljenog pregleda I-tužitelja opisuje naruženje koje je kod I-tužitelja zaostalo u svezi predmetnog ozljeđivanja (sadržajno istovjetno kao i u nalazu i mišljenju vještakinje dr. Maje Mušura), pri čemu prema mišljenju vještakinje oftalmologa naruženje zbog nošenja očne proteze lijevo predstavlja naruženje srednjeg stupnja, uočljivo na socijalnoj udaljenosti. Ocjena vrste i trajanja fizičkih bolova koje je I-tužitelj pretrpio u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju istovjetna je ocjeni koja je dana u pisanom nalazu i mišljenju vještakinje spec. ORL i cervikofacijalne kirurgije dr. Maje Mušura, a ocjena vrste i trajanja pretrpljenog straha istovjetna je ocjeni koju je u svom pisanom nalazu i mišljenju dao vještak spec. psihijatrije dr. Gordan Makarić.

32.4. Prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 26. studenog 2019. (listovi 560-561 spisa) liječnici vještaci dr. Maja Mušura, dr. Gordan Makarić i dr. Sanja Masnec dali su zajedničku objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti I- tužitelja u ukupnom opsegu od 90%. Vještaci navode da se trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja u najvećoj mjeri odnose na organ vida, pri čemu vještakinja za oftalmologiju dodatno pojašnjava da je prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti s oftalmološkog motrišta uzeta u obzir i prilagodba I-tužitelja na život slijepe osobe. Vještaci smatraju da je ukupna ocjena trajnih posljedica u opsegu od 90% opravdana, imajući u vidu trajno oštećenje integralne vidne funkcije, kao i zaostale deformacije na kostima lica i gubitak šest zubi, kao i smanjenu slobodu I- tužitelja u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju a zbog simptomatike psihičkog poremećaja koji je proizašao iz štetnog događaja. U pogledu konačne ocjene pretrpljenih fizičkih bolova upućuju na ocjenu istih koja je dana u pisanim nalazima i mišljenjima vještakinja dr. Maje Mušura i dr. Sanje Masnec, a u pogledu ocjene pretrpljenog straha na ocjenu koja je dana u pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. Gordana Makarića. Na istom ročištu vještaci su dali i zajedničko mišljenje u pogledu ocjene potrebe I-tužitelja za tuđom pomoći. Uzimajući u obzir cjelokupnu u spisu priloženu medicinsku dokumentaciju, mišljenja su da je I-tužitelju u razdoblju od 9. rujna 2008. do 4. prosinca 2008. (86 dana) tuđa pomoć bila potrebna u opsegu od 8 sati dnevno, u daljnjem razdoblju od 5. prosinca 2008. do 21. rujna 2017. u opsegu od 3 puta tjedno po 2 sata (6 sati tjedno), a da mu je od 25. rujna 2017. (nakon otpusta s bolničkog liječenja nakon učinjenog operativnog zahvata suznih kanala lijevog oka radi kroničnog dakriocistitisa) pa nadalje trajno potrebna tuđa pomoć u opsegu od po 8 sati dnevno, za svakodnevne poslove i aktivnosti, podrobnije opisane u pisanom nalazu i mišljenju vještakinje za oftalmologiju.

32.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja liječnika vještaka dr. Maje Mušura, dr. Gordana Makarića i dr. Sanje Masnec, kao i njihovo zajedničko mišljenje koje su vještaci dali prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 26. studenog 2019. u pogledu ocjene ukupnog opsega smanjenja životnih aktivnosti I- tužitelja te ocjene potrebe za tuđom pomoći, budući su njihova pojedinačna vještva kao i zajedničko usuglašeno mišljenje dani na temelju cjelokupne priložene medicinske dokumentacije i obavljenog pregleda I-tužitelja, jasno i obrazloženo te u skladu s pravilima struke.

32.6. Pri tome je sud ocijenio neutemeljenima prigovore tuženika (list 580 spisa), kojima osporava pravilnost ocjene ukupnog opsega smanjenja životne aktivnosti I-tužitelja od 90% (smatrajući da je previsoko određena i paušalno potkrijepljena od strane vještaka) te osporava pravilnost mišljenja liječnika vještaka o postojanju trajne potrebe I-tužitelja za tuđom pomoći, a posebno u punom opsegu od 8 sati dnevno (u bitnom navodeći da je u potpunosti nejasno temeljem kojih kriterija su vještaci odredili da je I-tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć u punom opsegu od po 8 sati dnevno te se pozivajući na okolnost da se I-tužitelj u međuvremenu zaposlio na puno radno vrijeme).

32.7. U pogledu osporavanja ocjene ukupnog opsega smanjenja životne aktivnosti ovdje prvenstveno valja ukazati da tuženik prethodno tijekom postupka nije isticao nikakve prigovore na nalaze i mišljenja liječnika vještaka dr. Maje Mušura i dr. Gordana Makarića, pa tako niti u pogledu ocjena opsega smanjenja životne aktivnosti I-tužitelja koje su dali navedeni vještaci u svojim nalazima i mišljenjima (30% s obzirom na prethodno opisane trajne posljedice koje su mu zaostale u svezi zadobivenih ozljeda lica i zubi te 20% s obzirom na zaostale trajne posljedice na psihičkom planu).Također, očitujući se na pisani nalaz i mišljenje vještakinje specijalista oftalmologa dr. Sanje Masnec od 2. srpnja 2019., tuženik u podnesku od 29. srpnja 2019. (listovi 555-556 spisa) niti naknadno nije osporavao da su I-tužitelju u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju s obzirom na organ vida zaostale trajne posljedice opisane u nalazu i mišljenju vještakinje oftalmologa, a niti imao prigovora na ocjenu vještakinje da iste trajne posljedice smanjuju životne aktivnosti I-tužitelja u opsegu od 78% (s oftalmološkog aspekta), pri čemu valja ukazati i da je tuženik u istom podnesku (osim što je predložio da se vještakinja dodatno očituje o trajanju potrebe za tuđom pomoći za vrijeme liječenja te početku trajne potrebe za tuđom pomoći) naveo da je nalaz i mišljenje vještakinje oftalmologa detaljan i sveobuhvatno obrazložen te sačinjen sukladno ispravama u spisu i u skladu s pravilima struke. Dakle, uzimajući u obzir da tuženik faktično nije osporio da su I-tužitelju u svezi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju zaostale trajne posljedice pobliže opisane u pisanim nalazima i mišljenjima pojedinih liječnika vještaka (niti je osporavao pravilnost prethodno navedenih pojedinačnih ocjena zaostalih trajnih posljedica koje je svaki od liječnika vještaka dao s obzirom na svoju specijalizaciju), kao i imajući u vidu da zajedničko usuglašeno mišljenje liječnika vještaka u pogledu ocjene ukupnog opsega smanjenja životnih aktivnosti I-tužitelja od 90% ne predstavlja aritmetičko zbrajanje već objedinjenu ocjenu svih zaostalih trajnih posljedica (pri čemu je nedvojbeno da se trajne posljedice ozljeđivanja I-tužitelja u najvećoj mjeri odnose na organ vida), kao i imajući u vidu da su liječnici vještaci dr. Maja Mušura, dr. Gordan Makarić i dr. Sanja Masnec prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu jasno i argumentirano obrazložili razloge zbog kojih smatraju da je navedena ocjena u konkretnom slučaju opravdana, to neosnovano tuženik smatra da se radi o previsokoj odnosno paušalno potkrijepljenoj ocjeni.

32.8. Također, neosnovano tuženik smatra da je u potpunosti nejasno temeljem kojih kriterija je dana ocjena liječnika vještaka da je I-tužitelju trajno potrebna tuđa pomoć i u opsegu od po 8 sati dnevno (u razdoblju od 25. rujna 2017. pa nadalje, odnosno nakon završenog bolničkog liječenja po operativnom zahvatu suznih kanala lijevog oka koji je učinjen 22. rujna 2017.). Naime, iz zajedničkog usmenog očitovanja svih liječnika vještaka na ročištu za glavnu raspravu od 26. studenog 2019. (listovi 560-561 spisa) jasno proizlazi da je ocjena o postojanju trajne potrebe I-tužitelja za tuđom pomoći u navedenom opsegu dana s obzirom na utvrđene zaostale trajne posljedice na organu vida (potpunu sljepoću lijevog oka i trajno teško oštećenje vidne funkcije desnog oka s ostatkom vida u granicama praktične sljepoće), a zbog kojih I-tužitelj ne može samostalno, bez pomoći druge osobe, obavljati svakodnevne aktivnosti i poslove detaljno opisane u pisanom nalazu i mišljenju vještaka oftalmologa dr. Sanje Masnec (pobliže navedene pod točkom 32.3. obrazloženja). Pravilnost ocjene vještaka da je I-tužitelju (od 25. rujna 2017. pa nadalje) za obavljanje navedenih aktivnosti i poslova trajno potrebna tuđa pomoć svakodnevno u opsegu od po 8 sati dnevno, prema ocjeni ovog suda, nije dovedena u pitanje niti nespornom činjenicom da se I-tužitelj (nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja u Centru za odgoj i obrazovanje " TD", prema prilagođenom programu za slijepe i slabovidne osobe) u međuvremenu (tijekom 2019.) zaposlio na puno radno vrijeme (u jednoj privatnoj tvrtki kao pomoćnik u izradi web stranica uz pomoć pomagala za vid). Naime, suprotno stajalištu tuženika, okolnost da je I-tužitelj u međuvremenu zaposlen na puno radno vrijeme (očito na poslovima prilagođenim njegovom zdravstvenom stanju) ne upućuje sama po sebi na zaključak da I-tužitelju nije trajno potrebna tuđa pomoć u obavljanju drugih svakodnevnih aktivnosti, radnji i poslova (izvan radnog mjesta na kojem je zaposlen) koji su detaljno opisani u nalazu i mišljenju vještakinje za oftalmologiju niti na zaključak da mu za iste tuđa pomoć nije potrebna u opsegu od po 8 sati dnevno. Navedeno proizlazi i iz prihvaćenih iskaza II- tužitelja, III-tužiteljice i IV-tužiteljice (koji žive s I-tužiteljem u zajedničkom domaćinstvu), koje je sud ocijenio kao neposredno uvjerljive i životne, a koji su u bitnom iskazali da I-tužitelju svakodnevno pružaju pomoć koja mu je nužno potrebna pri obavljanju niza različitih radnji, poslova i aktivnosti u kući i izvan kuće, pa tako primjerice pri održavanju higijene, prilikom brijanja, pomoć pri stavljanju očne proteze u oko, svakodnevna priprema odjeće i obuće za izlazak iz kuće, oblačenje; priprema i posluživanje hrane, uključujući rezanje hrane, pospremanje i nalaženje različitih stvari po kući, prijevoz I- tužitelja automobilom pri odlasku i povratku s posla (od kuće u [adresa] do radnog mjesta u Zagrebu u Ulici grada Vukovara) ili pratnja od kuće do tramvajskog stajališta kada na posao putuje sam tramvajem (budući mu je potrebno pokazati u koji tramvaj treba ući jer on ne vidi brojeve tramvaja), prijevoz i pratnja pri odlasku na druge lokacije radi obavljanja različitih aktivnosti te pomoć u svim traženjima i potrebama I-tužitelja kao praktično slijepe osobe. Pri tome valja istaknuti da iz sadržaja pisanog nalaza i mišljenja vještaka za oftalmologiju dr. Sanje Masnec (dostavljenog dana 2. srpnja 2019.) jasno proizlazi da je prilikom ocjene zaostalih trajnih posljedice na organu vida te ocjene o postojanju trajne potrebe I- tužitelja za tuđom pomoći u opsegu od po 8 sati dnevno, vještakinja uzela u obzir i okolnost da je I-tužitelj u međuvremenu zaposlen na prethodno navedenom radnom mjestu, kao i prilagodbu I-tužitelja na život praktično slijepe osobe, a kako je to dodatno istaknula i prilikom saslušanja na ročištu od 26. studenog 2019. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, sud nalazi da je ocjena vještaka o postojanju potrebe I-tužitelja za trajnom tuđom pomoći u opsegu od po 8 sati dnevno pravilna te suprotno stajalištu tuženika, s obzirom na sve utvrđene okolnosti, ima medicinsko i životno uporište. Pri tome valja dodati da je I-tužitelju (pored u nalazu i mišljenju vještakinje za oftalmologiju te u iskazima II, III i IV-tužitelja primjerice navedenih svakodnevnih radnji, poslova i aktivnosti koje I-tužitelj ne može samostalno obavljati), kao praktično slijepoj osobi, neovisno o prilagodbi na život s takvom vrstom invaliditeta, nedvojbeno potrebna tuđa pomoć i pri obavljanju drugih aktivnosti te realizaciji drugih brojnih životnih potreba koje sve nije moguće ovdje poimence nabrojati, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka za oftalmologiju, pa je stoga prema stajalištu ovog suda i zbog navedenog razloga ocjena vještaka o postojanju trajne potrebe za tuđom pomoći u navedenom opsegu pravilna i realna.

32.9. Sud nije našao potrebnim provoditi dopunsko medicinsko vještačenje po liječnicima vještacima dr. Maji Mušura, dr. Gordanu Makariću i dr. Sanji Masnec, radi ponovne ocjene ukupnog opsega smanjenja životnih aktivnosti I-tužitelja i ponovne ocjene postojanja trajne potrebe za tuđom pomoći te opsega iste, koje je tuženik predlagao naknadno tijekom postupka, u bitnom navodeći da je isto potrebno iz razloga jer je medicinsko vještačenje provedeno u vrijeme kada je I-tužitelj bio maloljetno dijete te da su se od tada okolnosti značajno promijenile s obzirom na činjenicu da je I-tužitelj u međuvremenu izašao iz adolescentske dobi, a da je sada kao punoljetnik zaposlen u punom radnom vremenu. Naime, imajući u vidu da je I- tužitelj rođen 1994., proizlazi da je u vrijeme izrade pisanih nalaza i mišljenja vještakinje spec. ORL i cervikofacijalne kirurgije dr. Maje Mušura i vještaka spec. psihijatrije dr. Gordana Makarića imao oko 19 godina (dakle, bio je punoljetan i pri kraju adolescentne dobi), dok je u vrijeme izrade nalaza i mišljenja vještakinje spec. oftalmologije dr. Sanje Masnec bio u dobi od oko 25 godina te je u to vrijeme već bio i zaposlen u punom radnom vremenu, a koje je okolnosti vještakinja oftalmolog nedvojbeno uzela u obzir prilikom davanja ocjene opsega smanjenja životnih aktivnosti s oftalmološkog gledišta te ocjene postojanja i opsega potrebe za trajnom tuđom pomoći s obzirom na trajne posljedice na organu vida, pri čemu iz pisanih nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja svih liječnika vještaka na ročištu od 26. studenog 2019. jasno proizlazi da se ocjena o postojanju trajne potrebe I-tužitelja za tuđom pomoći (u opsegu od 8 sati dnevno) odnosi isključivo na smanjenje njegovih životnih aktivnosti zbog zaostalih trajnih posljedica na organu vida. Također, valja ukazati da se objedinjena ocjena ukupnog opsega smanjenja životnih aktivnosti I- tužitelja od 90% najvećim dijelom odnosi na zaostale trajne posljedice na organu vida (zbog gubitka očne jabučice lijevog oka te teškog trajnog oštećenja vidne funkcije na desnom oku s manje od 0,05 vida, tj. u granicama praktične sljepoće). U manjem dijelu se odnosi na trajne posljedice u svezi zaostalih deformacija na kostima lica te gubitak šest zubi, opisane u nalazu i mišljenju vještakinje za ORL i cervikofacijalne kirurgije dr. Maje Mušura, koji je sačinjen u više godina nakon završenog liječenja ozljeda lica i zubi (u vidu trajnih smetnji/bolova duž čeljusti i zglobova prilikom žvakanja, zbog čega I-tužitelj izbjegava tvrđu hranu te mora paziti prilikom uzimanja hrane i zbog nošenja zubne proteze, otežano disanje na nos; bolovi u desnoj strani lica i utrnuti obrazi), a koje je stanje po prirodi stvari definitivno. Imajući u vidu da u objedinjenoj ocjeni ukupnog opsega smanjenja životnih aktivnosti I-tužitelja od 90% u najmanjem dijelu participiraju posljedice predmetnog ozljeđivanja na psihičkom planu (u vidu razvoja simptomatike reaktivnog mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja u svezi dugotrajnog liječenja te zaostalih tjelesnih posljedica) utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. Gordana Makarića, koji je sačinjen u vrijeme kada je I-tužitelj bio u dobi od oko 19 godina (pri kraju adolescentnog razdoblja), a pri tome su svi liječnici vještaci prilikom usuglašavanja mišljenja te davanja objedinjene ocjene ukupnog opsega smanjenja životnih aktivnosti I-tužitelja (na ročištu za glavnu raspravu od 26. studenog 2019., u koje vrijeme je I-tužitelj bio u dobi od 25 godina), uzeli u obzir i prilagodbu I-tužitelja na sve zaostale trajne posljedice, to je sud ocijenio da nije potrebna dopuna medicinskog vještačenja radi ponovne ocjene ukupnog opsega smanjenja životnih aktivnosti I-tužitelja (niti u dijelu koji se odnosi na ponovnu evaluacije stanja njegovog psihičkog zdravlja) niti radi ponovne ocjene postojanja i opsega potrebe za trajnom tuđom pomoći. Stoga je sud navedeni dokazni prijedlog tuženika odbio (na ročištima od 23. veljače 2023. i 22. siječnja 2024.).

33. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja ovaj sud nalazi utvrđenim da je I-tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prethodno opisane ozljede, koje su kod I-tužitelja ostavile trajne i teške posljedice zbog kojih mu je smanjena životna aktivnost u opsegu od 90% te da je uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju kod I-tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja vidljivo trećima, zbog čega trpi duševne bolove; da je pretrpio i fizičke bolove i strah te da je time povrijeđeno pravo osobnosti I-tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u svezi čl. 1046. ZOO-a).

34. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100 st. 2 ZOO-a, prirodu i brojnost zadobivenih ozljeda, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha, tijek i trajanje liječenja te brojne popratne neugodnosti kojima je I-tužitelj bio izložen tijekom liječenja (hospitalizacija, više operativnih i drugih medicinskih zahvata, dugotrajna rehabilitacija itd.) te popratne neugodnosti koje će i nadalje tijekom života izvjesno trpjeti radi periodične potrebe obavljanja različitih operativnih i drugih medicinskih zahvata (primjerice svakih godinu dana mora ići na čišćenje suznog kanala oka na kojem ima očnu protezu te svakih pet godina mora biti podvrgnut operativnom zahvatu promjene bjeloočnice na istom oku, a svakih 3 do 4 godine mora mijenjati i zubnu protezu, ovisno o cistama koje se u međuvremenu razviju u njegovoj čeljusti); prirodu i način ispoljavanja prethodno opisanih zaostalih trajnih posljedica i utvrđeni opseg smanjenja životne aktivnosti (90%) te okolnost da je I-tužitelj (zbog stanja praktične sljepoće) u velikoj mjeri ovisan o svakodnevnoj pomoći drugih osoba; prirodu i stupanj zaostalog naruženja (naruženje srednjeg stupnja vrlo uočljivo trećima), kao i činjenicu da je I-tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio dječak u dobi od 14 godina te da se po prirodnom tijeku stvari može očekivati da će duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja osjećati još duži niz godina, ovaj sud nalazi da I-tužitelju pravičnu i primjerenu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja (sukladno konačnom tužbenom zahtjevu s navedene osnove u podnesku od 8. srpnja 2020.) zatraženi iznos od 178.379,45 EUR (1.344.000,00 kuna).

35. Sud nalazi neosnovanim prigovor zastare koji tuženik ističe u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja s osnove naknade neimovinske štete (u visini iznosa od 75.253,83 EUR / 567.000,00 kuna, za koji je ukupni iznos taj tužbeni zahtjev u podnescima od 17. ožujka 2016., 3. prosinca 2019. i 8. srpnja 2020. povećan u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete koji je I-tužitelj postavio u tužbi u iznosu od 103.125,62 EUR / 777.000,00 kuna). Naime, s obzirom da se ne radi o preinaci tužbe promjenom identiteta tog tužbenog zahtjeva, a koji određuje činjenična osnova, već se radi o preinaci povećanjima postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove kao u tužbi (tzv. neprava preinaka tužbe), koja je preinaka u konkretnom slučaju moguća i dopuštena u smislu odredbi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a (radi se o povećanjima tužbenog zahtjeva nakon provedenih medicinskih vještačenja te nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija VSRH), to povećavanje tužbenog zahtjeva I-tužitelja s osnove naknade neimovinske štete tijekom postupka nema utjecaja na tijek zastare, jer je zastara u odnosu na isti zahtjev prekinuta već podnošenjem tužbe (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 pod točkom 2).

36.1. Odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete I-tužitelju temelji se na odredbama čl. 12. ZOOP-a, koje valja primijeniti u konkretnom slučaju kao lex specialis u odnosu na odredbe čl.1103. ZOO-a glede pitanja dospijeća obveze tuženika kao odgovornog osiguravatelja u smislu odredbi čl. 29. ZOOP-a.

36.2. Člankom 12. st. 1. ZOOP-a propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Prema stavku 3. navedenog članka propisano je da je u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. Nadalje, odredbom stavka. 4. istog članka propisano je da, u slučajevima neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

36.3. Pri tome valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a oštećeniku ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja ju tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva, neovisno o tome što je liječenja dovršeno kasnije (navedeno shvaćanje zauzeto i u odlukama VSRH Rev -373/2022 i Rev- 3/2019).

36.4. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju iz sadržaja medicinske dokumentacije te rezultata provedenih medicinskih vještačenja proizlazi da je neimovinska šteta (s obzirom na sve tijekom postupka utvrđene kvalifikatorne okolnosti koje su bile od utjecaja na ocjenu težine povrede prava osobnosti I-tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje) I-tužitelju u najvećoj mjeri nastala u vrijeme ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći od 20. kolovoza 2008. te su u vrijeme kada se I-tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 22.svibnja 2009., neovisno od okolnosti što je liječenje I-tužitelja dovršeno kasnije, bile predvidive i trajne posljedice zadobivenih ozljeda (osobito u pogledu postojanja teškog trajnog oštećenja vida te u svezi zadobivenih ozljeda lica i zubi), to su I-tužitelju u odnosu na dio dosuđene naknade za neimovinsku štetu u visini glavnice od 103.125,62 EUR / 777.000,00 kuna, koji je iznos naknade po toj osnovi zatražen u tužbi (i prethodno u odštetnom zahtjevu), zakonske zatezne kamate dosuđene od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 22. svibnja 2009. do isplate, temeljem čl. 12.st.4. ZOOP-a.

36.5. U odnosu na preostali dio dosuđene naknade neimovinske štete u iznosu od 75.253,83 EUR (567.000,00 kuna) I-tužitelju ne pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, budući se radi o dijelu navedene naknade koji mu je dosuđen prema tijekom postupka (u podnescima od 17. ožujka 2016., 3. prosinca 2019. i 8. srpnja 2020.) povećanom odnosno preinačenom tužbenom zahtjevu u navedenom ukupnom iznosu, slijedom tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, već je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen (odluka VSRH Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021.). Imajući u vidu da je I-tužitelj u odnosu na zahtjev iz tužbe (u iznosu od 777.000,00 kuna odnosno 103.125,62 EUR) tužbeni zahtjev s osnove naknade neimovinske štete u podnesku od 17. ožujka 2016. povećao za iznos od 26.902,91 EUR (202.700,00 kuna), potom u podnesku od 3. prosinca 2019. povećao za daljnji iznos od 6.808,68 EUR (51.300,00 kuna) te konačno u podnesku od 8. srpnja 2020. povećao za daljnji iznos od 41.542,24 EUR (313.000,00 kuna), to su I-tužitelju na navedene dijelove glavnice dosuđene naknade neimovinske štete zakonske zatezne kamate dosuđene od dana postavljanja zahtjeva za isplatu istih (povećanih) iznosa. U preostalom dijelu zahtjev I-tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na prethodno navedene iznose, za razdoblje od dana 22. svibnja 2009. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do dana postavljanja zahtjeva za isplatu istih (povećanih) iznosa, odbijen je kao neosnovan.

36.6. Slijedom prethodno navedenih razloga, odlučeno je kao pod točkama I/ i V/1. izreke ove presude.

37.1. Na temelju rezultata provedenih medicinskih vještačenja utvrđeno je da je I-tužitelju u razdoblju od 9. rujna 2008. do 4. prosinca 2008. (86 dana) tuđa pomoć bila potrebna u opsegu od 8 sati dnevno, u daljnjem razdoblju od 5. prosinca 2008. do 21. rujna 2017. u opsegu od 3 puta tjedno po 2 sata (6 sati tjedno), a da mu je od 25. rujna 2017. pa nadalje trajno potrebna tuđa pomoć u opsegu od po 8 sati dnevno.

37.2. I-tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime troškova tuđe pomoći (čl. 1095. st.1. ZOO-a) i u slučaju kada mu je ta pomoć besplatno pružana od strane članova obitelji. Na temelju prihvaćenih iskaza II, III i IV tužitelja utvrđeno je da su oni I-tužitelju sve vrijeme pružali i pružaju tuđu pomoć, koja mu je nužno potrebna pri obavljanju svih poslova i aktivnosti prethodno pobliže opisanih pod točkom 32.8. obrazloženja. Stoga se navedena naknada određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu.

37.3. Među strankama nije sporno da je I-tužitelj ostvario novčana primanja na ime priznatog prava na doplatak za tuđu pomoć i njegu po osnovi odredbi Zakona o socijalnoj skrbi iz 2012. ("Narodne novine", br. 33/12., 46/13. i 49/13, dalje:ZSS/12) odnosno odredbi kasnijeg Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17 i 130/17, dalje: ZSS/13 ) i to u razdoblju od 6. svibnja 2011. do 01. kolovoza 2014. u iznosu od po 500,00 kuna mjesečno, u razdoblju od 01. kolovoza 2014. do 1. travnja 2018. u (ukupnom) iznosu od po 700,00 kuna mjesečno te u razdoblju od 1. travnja 2018. pa nadalje u (ukupnom) iznosu od po 800,00 kuna (106,18 EUR) mjesečno i to temeljem:

- Rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb-Podružnica [adresa] Klasa:UP/I- 551-06/11-02/163 od 11. srpnja 2014. (listovi 646-648 i 658-660 spisa) kojim mu je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 500,00 kuna mjesečno (100% osnovice) počevši s danom 6. svibnja 2011.;

- Rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Klasa:UP/I-551-06/14-01/165 od 28. srpnja 2014. (listovi 651 i 661 spisa) kojim mu je priznato pravo na novčanu pomoć, kao korisniku doplatka za pomoć i njegu, u iznosu od 200,00 kuna mjesečno, počevši od 01. kolovoza 2014.;

- Rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb-Podružnica [adresa] Klasa:UP/I- 551-07/18-01/112 od 22. kolovoza 2018. (listovi 649-650 i 656-657 spisa), kojim mu je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 600,00 kuna mjesečno (u punom iznosu od 120% osnovice) počevši s danom 1. travnja 2018.

37.4. Neosnovno I-tužitelj tijekom postupka ističe da nema mjesta uračunavanju novčanih iznosa koje je primio (i još uvijek prima) na ime doplatka za tuđu pomoć po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi odnosno oduzimanju istih u nominalnom iznosu od novčanog iznosa naknade (i buduće mjesečne rente) koja mu pripada s osnove imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći, pozivajući se u tom pravcu na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa šeste sjednice Građanskog odjela broj Su-IV-33/2022-17 od 21. studenog 2022. Navedeno stoga jer je na navedenoj sjednici Vrhovni su Republike Hrvatske zauzeo sljedeće pravno stajalište: "U parnici radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može umanjivati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog ostvarenih primanja oštećenika po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/19, 133/20 i 18/22)". Dakle, jasno proizlazi da se navedeno pravno stajalište ne može primijeniti na naknadu (nenovčane) imovinske štete s osnove troškova tuđe pomoći.

37.5. Ovdje valja ukazati da je prema odredbi čl. 57. st.1. ZSS/13 propisano da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

37.6. S obzirom da je navedeno pravo I-tužitelj u konkretnom slučaju nesporno ostvario (i još uvijek ostvaruje), to mu ne pripada pravo na dvostruku naplatu sadržajno istovrsne naknade, već I-tužitelju u iznos naknade koji mu pripada pravo potraživati u ovoj parnici po osnovi nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći (u vidu jednokratne naknade tako i u vidu mjesečne rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći), valja uračunati odnosno oduzeti sve novčane iznose koje je primio odnosno mjesečni novčani iznos koji mjesečno i nadalje prima na ime doplatka za tuđu pomoć po osnovi propisa o socijalnoj skrbi (tako i VSRH u odlukama broj Rev-x-791/2014 i Rev 125/2021). S obzirom da se navedene istovrsne naknade ne mogu kumulirati, nisu odlučni niti navodi I-tužitelja da će, u slučaju ako u ovoj parnici ostvari pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u obliku mjesečne rente, izgubiti ostvarena prava iz socijalne skrbi, sukladno odredbi čl. 57.st.2. ZSS/13 (pa da stoga nema mjesta utvrđenog iznosa mjesečne rente za iznos primanja koje ostvaruje po osnovi prava iz socijalne skrbi). Pri tome valja dodati da u tom eventualnom slučaju, I-tužitelj ima mogućnost postupiti sukladno odredbi čl. 1096. ZOO-a.

37.7. Radi utvrđivanja sporne visine naknade (nenovčane) imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije mr.sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., koji je u nalazu i mišljenju od 7. prosinca 2021. te dopuni nalaza i mišljenja od 28. rujna 2022. (listovi 803-805 i 880-886 spisa) visinu naknade za tuđu pomoć izračunao na temelju po vještacima utvrđenog opsega potrebe I-tužitelja za tuđom pomoći (u razdoblju od 9. rujna 2008. do 4. prosinca 2008. od po 8 sati dnevno, u daljnjem razdoblju od 5. prosinca 2008. do 21. rujna 2017. od po 6 sati tjedno te od 25. rujna 2017. pa nadalje od po 8 sati dnevno), pri čemu u broj sati za obračun mjesečnih naknada u utuženom razdoblju nisu uzeta u obzir razdoblja koja je I-tužitelj proveo na bolničkom liječenju, kako to proizlazi iz sadržaja priložene medicinske dokumentacije (od 16. rujna 2008. do 7. listopada 2008., od 13. listopada 2008. do 23. listopada 2008., od 10. studenog 2008. do 29. prosinca 2008., od 13. srpnja 2009. do 15. srpnja 2009., od 24. kolovoza 2010. do 30. kolovoza 2010. te od 21. rujna 2017. do 25. rujna 2017.), dok je neto cijenu sata navedene usluge izračunao uzimajući u obzir prosječne mjesečne plaće NKV radnika u Gradu Zagrebu (kao području prebivališta I-tužitelja) isplaćene u razdoblju od 2008. do zaključno za 2021. godinu. Od tako utvrđenih iznosa mjesečnih naknada za tuđu pomoć oduzeo je mjesečne iznose koje je I-tužitelj primio po osnovi ostvarenog doplatka za tuđu pomoć i njegu (pobliže navedene pod točkom 37.3.), pri čemu su u dopuni nalaza i mišljenja u izračunu iskazani i tzv. negativni iznosi razlika, za razdoblje počevši od mjeseca kolovoza 2014. do zaključno za mjesec kolovoz 2017. (na godišnjoj razini za razdoblje od 2008. do zaključno za 2016. te na mjesečnoj razini za razdoblje od siječnja 2017. do zaključno za mjesec kolovoz 2017.), a u kojem razdoblju je u pojedinim mjesecima I-tužitelj primio iznose doplatka za tuđu pomoć veće od utvrđenog iznosa naknade za tuđu pomoć za te pojedine mjesece. Na temelju učinjenih izračuna vještak je mišljenja da ukupna neisplaćena naknada za tuđu pomoć I-tužitelju za razdoblje od 9. rujna 2008. do 30. studenog 2021. (kao razlika između zbroja utvrđenih iznosa naknada za tuđu pomoć, koje bi mu na bazi utvrđenog opsega potrebe za tuđom pomoći i na bazi prosječne neto plaće NKV radnika utvrđene cijene sata navedene usluge pripadale po pojedinim mjesecima za navedeno razdoblje, te primljenih mjesečnih iznosa na ime doplatka za tuđu pomoć od Centra za socijalnu skrb i Grada Zagreba, pri tome u konačni obračun razlike uračunavajući i tzv. negativne iznose razlika, a koje se odnose na mjesece u kojima su primljeni mjesečni iznosi doplatka za tuđu pomoć veći od utvrđenih iznosa naknada za tuđu pomoć za te mjesece) iznosi 261.702,75 kuna odnosno 34.733,91 EUR. Pri tome su u Tabeli 1a Dopune nalaza i mišljenja od 28. rujna 2022. (listovi 882-885), za prethodno navedeno razdoblje (od 9. rujna 2008. do 30. studenog 2021.) u stupcu "f" prikazani pojedini izračunati mjesečni iznosi naknada za tuđu pomoć (utvrđeni na temelju podataka o iznosima prosječnih neto plaća NKV radnika, izračunatih iznosa neto cijene sata tuđe pomoći te broja sati potrebne tuđe pomoći po pojedinim mjesecima, kako je to prikazano u stupcima "c", "d" i "e"), dok su u stupcu "g" prikazani mjesečni iznosi koje je I-tužitelj primio u pojedinim mjesecima na ime doplatka i dodatka za tuđu pomoć po osnovi sustava socijalne skrbi te su u stupcima "h" i "j" prikazani mjesečni iznosi razlika (pozitivnih i negativnih) u kunama i EUR za razdoblje počevši od svibnja 2011. do zaključno za mjesec studeni 2021. te godišnji iznosi razlika (pozitivnih i negativnih) za razdoblje od 2008. do zaključno za 2016. godinu . Nadalje, vještak je mišljenja da naknada u vidu mjesečne rente za razdoblje počevši od 1. prosinca 2021. pa nadalje iznosi 5.829,16 kuna odnosno 773,66 EUR, a koji je mjesečni iznos rente za tuđu pomoć utvrđen na bazi prosjeka utvrđenih mjesečnih naknada za tuđu pomoć za razdoblje od prethodnih šest mjeseci (lipanj-studeni 2021.), pri čemu razlika između tako utvrđenog iznosa mjesečne rente i ukupnog iznosa mjesečnog doplatka za tuđu pomoć koji se I-tužitelju isplaćuje kao korisniku prava iz sustava socijalne skrbi (800,00 kuna mjesečno) iznosi 5.029,16 kuna odnosno 667,48 EUR.

37.8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financije mr.sc. Zrinka Ručevića (osnovni od 7. prosinca 2021. i dopunu od 28. rujna 2022.), budući je njegovo vještvo sačinjeno objektivno, jasno i stručno, pri čemu valja istaknuti da u konačnici niti jedna od stranaka nije imala prigovore u pogledu pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u dopuni nalaza i mišljenja od 28. rujna 2022.

37.9. U odnosu na prigovor I-tužitelja u pravcu da nema mjesta uračunavanju i odbijanju u nominalnom iznosu primljenih novčanih iznosa (na temelju ostvarenih prava na doplatak i dodatak za tuđu pomoć i njegu po osnovi socijalne skrbi) od ukupno utvrđenog iznosa naknade imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći za razdoblje od 9. rujna 2008. do 30. studenog 2021. (koje je razdoblje obuhvaćeno u nalazu i mišljenju vještaka za financije), niti umanjivanju s iste osnove utvrđenog iznosa mjesečne rente za razdoblje od 1. prosinca 2021. pa ubuduće (5.820,16 kuna odnosno 773,66 EUR) za mjesečni iznos koji I-tužitelj prima po osnovi ostvarenih prava iz sustava socijalne skrbi (800,00 kuna odnosno 106,18 EUR), I-tužitelj se upućuje na prethodno navedene razloge (toč. 37.6. obrazloženja).

37.9. Na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja, a uzimajući u obzir izračune koji su dani u Tabeli 1a Dopune nalaza i mišljenja od 28. rujna 2022. (882-883 spisa), sud je utvrdio da I-tužitelju s osnove imovinske štete na ime potrebne tuđe pomoći pružane u razdoblju počevši od 9. rujna 2008. do zaključno 30. studenog 2021. (uz uračunavanje i odbijanje u nominalnom iznosu svih isplaćenih iznosa na ime doplatka za tuđu pomoć i njegu po osnovi socijalne skrbi u razdoblju od svibnja 2011. do 30. studenog 2021.) pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 34.733,91 EUR /261.702,75 kuna, s godišnjim iznosima za razdoblje od 2008. (od 9.rujna do 31.prosinca 2008.) do zaključno za 2013. godinu te s mjesečnim iznosima za razdoblje počevši od 1. rujna 2017. do 30. studenog 2021., kako su isti (kao pozitivne razlike) navedeni u stupcu "i" Tabele 1a Dopune nalaza i mišljenja. Za daljnje razdoblje počevši od 1. prosinca 2021. (pa ubuduće) pripada mu pravo na isplatu mjesečne rente za tuđu pomoć u iznosu od po 667,48 EUR / 5.029,16 kuna mjesečno (kao razlike između u nalazu i mišljenju utvrđenog iznosa mjesečne rente od 773,66 EUR/ 5.829,16 kuna i utvrđenog mjesečnog iznosa koji prima na ime doplatka za tuđu pomoć i njegu po osnovi propisa iz socijalne skrbi od po 106,18 EUR / 800,00 kuna mjesečno), pa je stoga I-tužitelju za razdoblje od počevši od mjeseca prosinca 2021. do zaključno za mjesec veljaču 2023. s osnove imovinske štete na ime tuđe pomoći utvrđena novčana naknada u ukupnom iznosu od 9.344,72 EUR (14 mjeseci x 667,48 EUR).

38.1. Stoga je I-tužitelju s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć koja mu osnovano pripada za razdoblje (obuhvaćeno konačno postavljenim zahtjevom iz podneska od 15. veljače 2023.) počevši od 9. rujna 2008. do zaključno za mjesec veljaču 2023., ukupno dosuđena naknada u iznosu od 44.078,63 EUR.

38.2. I-tužitelju su na dio dosuđene glavnice u iznosu od 621,94 EUR (koji se odnosi na naknadu za tuđu pomoć za 2008., koja mu je pružana u razdoblju od 9. rujna do 31.prosinca 2008.) pripadajuće zakonske zatezne kamate dosuđene od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 22. svibnja 2009. pa do isplate, a s obzirom da prije navedenog datuma obveza plaćanja navedenog dijela naknade nije dospjela ( čl. 12.st.4. ZOOP-a). Na pojedine iznose glavnica koje se odnose na godišnje iznose naknada za razdoblje od 2009. do zaključno za 2013. godinu te pojedine mjesečne iznose naknada za razdoblje od 1. rujna 2017. do zaključno 30. studenog 2017. (godišnji i mjesečni iznosi koji su kao pozitivne razlike prikazani u stupcu "i" Tabele 1a Dopune nalaza i mišljenja vještaka za financije) te na pojedine mjesečne iznose naknada za daljnje razdoblje počevši od mjeseca prosinca 2021. do zaključno za mjesec veljaču 2023. u iznosu od po 667,48 EUR (utvrđeni iznos mjesečne rente od 773,66 EUR umanjen za primanja na ime mjesečnog doplatka za tuđu pomoć u iznosu od 106,18 EUR), I-tužitelju su dosuđene pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na pojedine godišnje iznose naknada od prvog dana u sljedećoj godini pa do isplate, a na pojedine mjesečne iznose naknada od 10.-og dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec, pri čemu su na pripadajući mjesečni iznos naknade za rujan 2017. u iznosu od 76,68 EUR, sukladno postavljenom zahtjevu I-tužitelju dosuđene zakonske počevši od 25. rujna 2017. do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom II/ izreke, temeljem odredbi čl.1095.st.1. i čl. 29.st.1. ZOO-a.

39. Temeljem odredbe čl. 1095. st.2. ZOO-a tuženik je u obvezi I-tužitelju počevši od 1. ožujka 2023. pa ubuduće, dok za to budu za to budu postojali uvjeti, s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć plaćati mjesečnu rentu u iznosu od po 667,48 EUR mjesečno (koji iznos predstavlja razliku između u nalazu i mišljenju vještaka za financije utvrđenog iznosa mjesečne rente za tuđu pomoć i utvrđenog mjesečnog iznosa koji se I-tužitelju isplaćuje po osnovi propisa o socijalnoj skrbi), s time da je u obvezi dospjele obroke mjesečne rente isplatiti odjednom zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos mjesečne rente teku počevši od 10.-tog dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate, a buduće najkasnije do svakog 10.-og dana u mjesecu za tekući mjesec (toč. III/ izreke)

40. Na pojedine iznose dospjele naknade imovinske štete za tuđu pomoć I- tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, budući je visina naknade za pojedina razdoblja utvrđena na temelju provedenog financijskog vještačenja prema cijenama u vrijeme pružanja te pomoći I-tužitelju Stoga, unatoč tome što je tuđa pomoć I-tužitelju pružana besplatno od strane članova obitelji, obveza je dospjela u vrijeme pružanja navedene usluge.

41. I-tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 15. veljače 2023. s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć koja mu je pružana u razdoblju od 9. rujna 2008. do zaključno za mjesec veljaču 2023., sadržajno potražuje isplatu ukupnog iznosa od 57.686,70 EUR te počevši od 1. ožujka 2023. pa nadalje potražuje isplatu mjesečne rente za tuđu pomoć u iznosu od po 773,66 EUR. Imajući u vidu ranije navedene razloge, zbog kojih sud smatra da I- tužitelju naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i mjesečnu rentu valja umanjiti za iznos primitaka koje je I-tužitelj ostvario i mjesečno ostvaruje po osnovi propisa o socijalnoj skrbi, odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć (za razdoblje od 9 rujna 2008. do zaključno za veljaču 2023.) za isplatu ukupnog iznosa od 13.608,07 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i dio zahtjeva za isplatu mjesečne rente za razdoblje od 1. ožujka 2023. pa ubuduće, za iznos od 106,18 EUR (toč. V/2. izreke).

42. I-tužitelj s osnove imovinske štete na ime troškova liječenja potražuje naknade prema sljedećim računima: (1) prema računu broj 071/09 od 3. travnja 2009. (list 83 spisa) izdanog I-tužitelju od strane "Dr Popijač" d.o.o. Varaždin na ime naknade za izradu privremene očne proteze po mjeri u iznosu od 159,27 EUR (1.200,00 kuna); (2) prema računu broj 13531 od 16. rujna 2008. (list 84 spisa) izdanog od strane Ljekarne Frebel za lijek Neurobion u iznosu od 13,27 EUR (100,00 kuna), (3) prema računu br.33765 od 28. studenog 2008. izdanog od strane Zdravstvene ustanove "Vaše zdravlje" za Flixonase Nas. Spray A 120 u iznosu od 6,94 EUR (52,28 kuna); (4) prema računu broj 38/12 od 1. rujna 2009. (list 85 spisa) izdanom I-tužitelju od strane Specijalističke oftalmološke ordinacije na ime naknade za oftalmološki pregled u iznosu od 46,45 EUR (350,00 kuna); (5) prema računu broj 13315 od 9. rujna 2010. (list 86 spisa) izdanom od strane Gradske ljekarne Zagreb na ime plaćanja naknade za u tom računu pobliže navedene lijekove za oči, komprese za oči i lijek Panadol u ukupnom iznosu od 11,00 EUR (82,85 kuna). Nadalje, po istoj osnovi potražuje naknadu prema Potvrdi Centra za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" od 14. rujna 2010. (list 87spisa) kojom se potvrđuje da je na ime participacije za I-tužitelja u periodu od rujna 2009. do srpnja 2010. na žiro račun navedenog Centra uplaćen iznos od 865,16 kuna (114,83 EUR).

42.1. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje dr. Maje Mušura proizlazi da su svi prethodno navedeni troškovi bili opravdani odnosno nužni za liječenje ozljeda koje je I-tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju. Pri tome s obzirom na sadržaj priložene medicinske dokumentacije ne bi trebalo biti sporno da je I-tužitelj s obzirom na nastalo teško trajno oštećenje vida provodio rehabilitaciju i daljnje obrazovanje u Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u razdoblju koje se navodi u Potvrdi navedene ustanove (specijalizirane za rehabilitaciju i obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba). Iz svih prethodno navedenih računa i citirane Potvrde jasno proizlazi da troškovi koje se navode u istima plaćeni, a pri tome nije odlučno je li navedene troškove platio I-tužitelj vlastitim novčanim sredstvima ili njegovi roditelji, budući je I-tužitelj u to vrijeme bio maloljetan i bez vlastitih prihoda, imajući u vidu da se radi o troškovima liječenja tužitelja kao neposrednog oštećenika, u čije ime i u čiju korist su navedeni troškovi plaćeni, pa je stoga suprotno stajalištu tuženika upravo tužitelj ovlašten i aktivno legitimiran potraživati naknadu navedenih troškova u smislu odredbe čl. 1095. st.1. ZOO-a.

42.2. Stoga je I- tužitelju na ime troškova liječenja (prema prethodno navedenim računima i Potvrdi) u cijelosti dosuđena zatražena naknada u ukupnom iznosu od 351,76 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 13,27 EUR od 16. rujna 2008. do isplate, na iznos od 6,94 EUR od 28. studenog 2008. do isplate, na iznos od 159,27 EUR od 3. travnja 2009., na iznos od 46,45 EUR od 01. rujna 2009. do isplate, na iznos od 114,83 EUR od 31. srpnja 2010. te na iznos od 11,00 EUR od 9. rujna 2010. pa do isplate (na iznose troškova navedene u računima od dana plaćanja svakog pojedinog računa, a na iznos troška prema Potvrdi od posljednjeg dana razdoblja u kojem su isti plaćeni), sve temeljem odredbi čl. 1095. st.1. i čl. 29.st.1. ZOO-a. (toč. IV/ izreke) 43. Sud nalazi u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev I-tužitelja s osnove naknade imovinske štete zbog uništene odjeće i obuće u zatraženom iznosu od 199,08 EUR (1.500,00 kuna). Naime, s obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode, sud nalazi da je prilikom pada I-tužitelja s motocikla izvjesno moglo doći do uništenja odjeće i obuće koje je tom prilikom I-tužitelj imao na sebi. Međutim, imajući u vidu da I-tužitelj u tužbi niti naknadno tijekom postupka nije opisao o kakvoj se odjeći i obući radilo (po vrsti, količini, kvaliteti, stupnju istrošenosti i slično) te se u konačnici tijekom postupka odrekao prava na saslušanje kao stranke, to sud s obzirom na nedostatnu činjeničnu osnovu te uz izostanak bilo kakvih dokaza, nije mogao utvrditi niti opseg niti visinu imovinske štete zbog uništene odjeće i odjeće, pa je stoga tužbeni zahtjev za naknadu štete s navedene osnove u iznosu od 199,08 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u cijelosti odbijen kao neosnovan (toč. V/ 3. izreke).

44. Prema odredbi čl. 1101. st. ZOO-a propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, pravo na novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), dok je prema stavku 2. istog članka propisano da se takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog, postojala trajnija zajednica života.

44.1. Nije sporno da su II-tužitelj i III-tužiteljica roditelji I-tužitelja, a IV- tužiteljica njegova sestra, pri čemu je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je između IV-tužiteljice i I-tužitelja, kako u vrijeme štetnog događaja tako i sada, postoji trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st.2. ZOO-a. Navedeno stoga jer u konkretnom slučaju proizlazi da, pored činjenice da IV-tužiteljica i I-tužitelj sve vrijeme žive na istoj adresi u zajedničkom obiteljskom kućanstvu sa svojim roditeljima, između njih dvoje postoji i jaka emocionalna povezanost te međusobna upućenost s obzirom na zajedničko odrastanje u obitelji i vrijeme koje i danas svakodnevno provode zajedničkom kućanstvu te brigu i pomoć koju IV-tužiteljica (pored II-tužitelja i III-tužiteljice) svakodnevno pruža I-tužitelju u svim njegovim potrebama, što sve proizlazi iz sadržaja prihvaćenih iskaza II-tužitelja, III-tužiteljice i IV-tužiteljice.

44.2. Tuženik je tijekom postupka osporavao osnovu tužbenih zahtjeva II- tužitelja, III-tužiteljice i IV-tužiteljice na ime naknade neimovinske štete zbog osobitog teškog invaliditeta bliske osobe (I-tužitelja), smatrajući da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito teškom invaliditetu I-tužitelja (odnosno takvom teškom invaliditetu koji se kreće bilo u granicama potpunog invaliditeta ili se po svojim posljedicama približava takvom potpunom invaliditetu), koji bi opravdavao dosudu pravičnih novčanih naknada II-tužitelju, III-tužiteljici i IV-tužiteljici u smislu odredbi čl. 1101. st.1. i 2. ZOO-a.

44.3. Ovdje valja istaknuti da odredbama čl. 1101. ZOO-a nisu propisana mjerila za prosudbu "osobito teškog invaliditeta", pri čemu je u smislu tih odredbi za za dosuđenje pravične novčane naknade s navedene osnove potrebno ispunjenje dviju pretpostavki, odnosno postojanje određenog stupnja težine određenog invaliditet (osobito teškog invaliditeta), tzv. neposrednog oštećenika, s jedne strane te postojanje duševnih bolova određenog intenziteta i trajanja kod tzv. posrednih oštećenika (u konkretnom slučaju roditelja i sestre), koji su bolovi u uzročnoj vezi s nastupom osobito teškog invaliditeta neposrednog oštećenika s druge strane. Pri tome valja istaknuti da prilikom ocjene postoji li naročito teški invaliditet kao osnova za dosuđenje pravične novčane naknade treba uzeti u obzir ne samo postotak invaliditeta već i pojavne oblike, odnosno vanjske, trajne i stalne manifestacije kroz koje se taj invaliditet očituje jer tek svi ovi elementi u njihovoj ukupnosti predstavljaju temelj za procjenu pripada li posrednom oštećeniku (ovdje roditeljima i sestri neposrednog oštećenika) pravo na pravičnu novčanu naknadu (navedena stajališta zauzeta i u odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broja Rev-1302/2006 i broja Rev 759/2013). Također, potrebno je ukazati i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-576/2000 od 24. siječnja 2007. u kojoj je Ustavni sud ocijenio ustavnopravno neprihvatljivim tumačenje da „naročito teški invaliditet" postoji „samo ako se invaliditet kreće u granicama potpunog invaliditeta".

44.4. Prema ocjeni ovog suda utvrđeni postotak invaliditeta I-tužitelja (90%) povezan s prethodno opisanim vanjskim manifestacijama tog invaliditeta predstavlja osobito teški invaliditet iz čl.1101. st.1. i 2. ZOO-a, koji opravdava dosuđenje pravičnih novčanih naknada za duševne boli koje zbog tog invaliditeta I-tužitelja trpe II-tužitelj, III-tužiteljica i IV-tužiteljica kao bliske osobe I-tužitelja (roditelji i sestra), a iz čijih prihvaćenih iskaza u bitnom proizlazi da se nakon predmetne prometne nesreće, u kojoj je I-tužitelj stradao kao dječak u dobi od nepunih 14 godina, u potpunosti promijenio život u njihovoj obitelji, na način da se isti odvija u konstantnoj zabrinutosti oko I-tužiteljevog zdravstvenog stanja i brizi o njegovim potrebama. U konkretnom slučaju riječ je o takvim očitim manifestacijama invaliditeta I-tužitelja (uočljiv gubitak dijela tijela i invalidnost koja se očituje u nemogućnosti da se u I- tužitelj samostalno brine o nizu svakodnevnih životnih potreba, zbog čega je trajno ovisan o pomoći drugih osoba). Utvrđeni stupanj invaliditeta I-tužitelja te vanjske manifestacije tog invaliditeta kod II-tužitelja i III-tužiteljice (kao roditelja) te kod IV- tužiteljice (kao sestre), koji svi žive u zajedničkom obiteljskom kućanstvu s I- tužiteljem, nedvojbeno su po prirodi stvari izazvali značajne duševne boli te utječu na kvalitetu svakodnevnog života II-tužitelja, III-tužiteljice i IV-tužiteljice.

44.5. Cijeneći sve okolnosti predmetnog slučaja u smislu odredbi čl. 1101. ZOO-a, sud nalazi da za neimovinsku štetu zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe nastalu II-tužitelju i III-tužiteljici (roditeljima I-tužitelja) osnovano pripada pravo na dosudu pravičnih novčanih naknada u zatraženim iznosima od po 43.798,53 EUR (330.000,00 kuna) svakom, a IV-tužiteljici (sestri I-tužitelja) na dosudu pravične novčane naknade u zatraženom iznosu od 14.931,31 EUR (112.500,00 kuna).

45. Neosnovan je prigovor zastare koji tuženik ističe u odnosu na povećani dio tužbenih zahtjeva II-tužitelja i III-tužiteljice (u visini iznosa od po 14.599,51 EUR / 110.000,00 kuna, za koji iznos su tužbeni zahtjevi II-tužitelja i III-tužiteljice povećani u podnesku od 8. srpnja 2020. u odnosu na tužbene zahtjeve koje su navedeni tužitelji postavili u tužbi u spojenom predmetu u iznosu od po 29.199,02 EUR / 220.000,00 kuna), kao i prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva IV-tužiteljice (u visini iznosa od 4.977,11 EUR / 37.500,00 kuna, za koji je iznos tužbeni zahtjev IV-tužiteljice povećan u podnesku od 8. srpnja 2020. u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe u iznosu od 9.954,21 EUR/75.000,00 kuna). Kao što je to prethodno obrazloženo u odnosu na prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja s osnove naknade neimovinske štete, niti u slučaju II-tužitelja, III-tužiteljice i IV-tužiteljice ne radi se o preinaci tužbe promjenom identiteta njihovih tužbenih zahtjeva već o tzv. nepravoj preinaci tužbe, koja je preinaka moguća i dopuštena u smislu odredbi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a ( s obzirom da se radi se o povećanjima tužbenih zahtjeva nakon provedenih medicinskih vještačenja te nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija VSRH), pa stoga povećavanje tužbenih zahtjeva II-tužitelja, III-tužiteljice i IV-tužiteljice s osnove naknade neimovinske štete tijekom postupka nema utjecaja na tijek zastare, jer je zastara u odnosu na iste zahtjeve prekinuta već podnošenjem njihove tužbe.

46. II-tužitelju i III-tužiteljici su na dio dosuđenih naknada za neimovinsku štetu u visini glavnica od po 29.199,02 EUR / 220.000,00 kuna (koji su iznos naknada navedeni tužitelji potraživali u tužbi i prethodno u odštetnom zahtjevu) zakonske zatezne kamate dosuđene od dana podnošenja odštetnog zahtjeva , odnosno od 25. svibnja 2011. do isplate (čl. 12.st.4. ZOOP-a), a u odnosu na preostali dio dosuđenih im naknada u visini glavnica od po 14.599,51 EUR/ 110.000,00 kuna od dana postavljanja zahtjeva za isplatu istih (povećanih) iznosa odnosno od 8. srpnja 2020. pa do isplate. IV-tužiteljici su na dio dosuđene naknade za neimovinsku štetu u visini glavnice od 9.954,21 EUR (koji je iznos naknade potraživala u tužbi i prethodno u odštetnom zahtjevu) zakonske zatezne kamate dosuđene od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 25. svibnja 2011. do isplate, a u odnosu na preostali dio glavnice od 4.977,11 EUR / 37.500,00 kuna od postavljanja zahtjeva za isplatu navedenog (povećanog) iznosa odnosno od 8. srpnja 2020. pa do isplate.

47. Zahtjevi II-tužitelja i III-tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni dio glavnica u iznosu od po 14.599,51 EUR, za razdoblje od 25. svibnja 2011. do 7. srpnja 2020. te zahtjev IV-tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 4.977,11 EUR, za razdoblje od 25. svibnja 2011. do 7. srpnja 2020., odbijeni su kao neosnovani, budući II-tužitelju, III- tužiteljici i IV-tužiteljici na navedene (povećane) iznose ne pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (25. svibnja 2011.) već od dana postavljanja zahtjeva za isplatu istih (povećanih) iznosa (8. srpnja 2020.)

48. Slijedom prethodno navedenih razloga (točke 44.-47. obrazloženja), odlučeno je kao pod točkama VI/, VII/ i VIII/ 1. i 2. izreke ove presude.

49. Odluka o kamatnoj stopi na dosuđene iznose glavnica I,II, III i IV- tužiteljima za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

50. Odluka o parničnom trošku za postupak po tužbi I-tužitelja do spajanja parnica, donesena je temeljem odredbi čl. 154. st. 2. i 155. st. 1 ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh stranaka (I-tužitelja i tuženika) u sporu u navedenom stadiju postupka u osnovi i visini postavljenih tužbenih zahtjeva I-tužitelja.

50.1. Prema stajalištu ovog suda I-tužitelj je u postupku do spajanja parnica (parnice po tužbi ostalih tužitelja u predmetu poslovni broj Pn-2836/2011 na ovu parnicu) 90% uspio u osnovi svih tužbenih zahtjeva, a u visini 80,88 % (ukupno dosuđeni iznos naknade/ukupno zatraženi iznos naknade u odnosu na zbroj visine svih tužbenih zahtjeva u tom stadiju postupka), odnosno njegov uspjeh u sporu u stadiju postupka do spajanja parnica iznosi 85,44 % (170,88/2). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 14,56 % (100%-85,44 uspjeha tužitelja), što znači da je I-tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici u navedenom stadiju postupka i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se I-tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 70,88%.

50.2. I-tužitelju su u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici (za parnične radnje poduzete do spajanja parnica, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje (uz primjenu čl.36. ZPP-a glede dijela tužbenog zahtjeva s osnove imovinske štete za tuđu pomoć u vidu rente), primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) priznati kao osnovano zatraženi sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva od 22.05.2009, prema Tbr.32-1002 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-1002 bodova, za sastav 4 obrazložena podneska (od 12.01.2011., 31.03.2011., 26.10.2012. i 09.07.2013.), prema Tbr 8/1- po 1002 bodova, za sastav 3 obrazložena podneska (od 01.04.2014., 12.06.2014. i 15.09.2014.), prema Tbr 8/3-po 100 bodova, za sastav 9 podnesaka (od

24.10.2011., 16.11.2012., 19.02.2013., 21.03.2013., 24.05.2013., 15.11.2013., 23.05.2014., 10.06.2014. i 19.02.2015.), prema Tbr. 8/4-po 50 bodova, za zastupanje na 3 ročišta (od 03.02.2011., 12.11.2012.,11.03.2013.), prema Tbr 9/1-po 1002 bodova te za zastupanje na ročištu od 16.04.2015, prema Tbr 9/2-1052 bodova. Ukupno je I-tužitelju priznato 10.820,00 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka) i uvećano za priznati PDV od 25% (Tbr.46) ukupno iznosi 13.525,00 EUR. Navedeni iznos I-tužitelju je dosuđen sukladno omjeru uspjeha u sporu (do spajanja parnica) od 70,88 % odnosno u iznosu od 9.586,52 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak medicinskih vještačenja provedenih tijekom postupka prije i nakon spajanja parnica (što uključuje naknadu vještacima za izradu pisanog nalaza i mišljenja te naknadu za pristup na ročište radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja) u ukupnom iznosu od 836,13 EUR te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR koji su I-tužitelju priznati u cijelosti budući su bili potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1 ZPP-a), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak samo I- tužitelju iznosi 10.688,10 EUR.

50.3. I-tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava ostalih podnesaka koji se odnose na razdoblje do spajanja parnica (od 05.11.2010., 04.05.2011., 24.05.2011., 27.09.2011., 15.12.2011., 05.03.2012., 18.7.2012., 13.03.2013., 15.11.2013., 29.11.2013.,10.03.2014., 24.03.2014.,07.10.2013. i 19.02.2015.), budući je sud ocijenio da isti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl.155.st.1. ZPP-a.

51. Odluka o parničnom trošku za postupak po tužbi II-tužitelja, III-tužiteljice i IV- tužiteljice (u spojenom predmetu broj Pn-2836/11) do spajanja parnica, donesena je temeljem odredbi čl. 151. st. 1. i 155. st. 1 ZPP-a.

51.1. II-tužitelju, III-tužiteljici i IV-tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, za parnične radnje poduzete do spajanja parnice u predmetu poslovni broj Pn-2836/2011 na ovu parnicu (uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 68.352,25 EUR-zbroj zahtjeva iz tužbe), primjenom važeće Tarife, priznati kao osnovano zatraženi sljedeći troškovi postupka: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku od 25.05.2011., prema Tbr.32-515 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1-515 bodova, za sastav 3 obrazložena podneska (od 17.04.2012., 29.10.2012. i 13.06.2014.), prema Tbr. 8/1-po 515 bodova, za sastav podneska od 25.11.2014, prema Tbr. 8/4-50 bodova te za zastupanje na 4 ročišta (od 16.04.2012., 20.05.2013., 22.09.2014. i 16.02.2015.), prema Tbr. 9/1-po 515 bodova. Ukupno je II, III i IV-tužiteljima priznato 4.685,00 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za priznati PDV od 25% (Tbr.46) ukupno iznosi 11.712,50 EUR, koji je iznos parničnog troška II,III i IV tužiteljima dosuđen u cijelosti.

51.2. II-tužitelju, III-tužiteljici i IV-tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava ostalih podnesaka dostavljenih u predmetu poslovni broj Pn-2836/11 (od 10.04.2012., 23.07.2012., 25.11.2014. i 03.07.2015.) budući je sud ocijenio da isti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl.155.st.1. ZPP-a.

52.1. I, II, III i IV tužiteljima su u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici u daljnjem postupku nakon spajanja parnica (uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji), primjenom važeće Tarife, priznati kao osnovano zatraženi sljedeći troškovi postupka: za sastav 4 obrazložena podneska (od 17.03.2016., 13.05.2016., 07.12.2016. i 11.01.2017.), prema Tbr. 8/1-po 2098 bodova, za sastav 15 obrazloženih podnesaka (12.5.2017., 29.08.2018., 18.07.2019., 03.12.2019., 17.04.2020., 29.04.2020., 8.7.2020., 3.11.2020.,4.01.2021., 21.12.2021., 08.6.2022., 11.10.2022., 15.02.2023., 13.09. 2023. i 07.12. 2013.), prema Tbr. 8/3-po 100 bodova, za sastav 10 podnesaka (od

26.09.2018., 28.08.2019., 07.02.2020., 22.7.2020., 8.10.2020., 11.05.2021., 8.7.2021., 23.8.2021., 10.01.2022., 27.10.2022.), prema Tbr. 8/4-po 50 bodova, za pristup na ročište od 19.09.2017., prema Tbr 9/5-50 bodova, za zastupanje na 3 ročišta (od 24.11.2017., 24.09.2018. i 26.11.2019.), prema Tbr. 9/1-po 2210 bodova, za zastupanje na 2 ročišta (od 19.11.2018. i 26.03.2019.), prema Tbr 9/2-po 1105 bodova, za zastupanje na 2 ročišta (od 16.12.2019. i 12.03.2020.), prema Tbr. 9/1-po 2029 bodova, za zastupanje na 2 ročišta (od 06.10.2020. i 15.01.2021.), prema Tbr.9/1-po 2632 boda, za zastupanje na ročištu od 24.05.2022., prema Tbr. 9/1-2684 boda te za zastupanje na 4 ročišta (od 23.02.2023., 20.04.2023., 22.01.2024. i 16.04.2024.), prema Tbr. 9/1-po 2899 bodova. Ukupno je svim tužiteljima priznato 42.884,00 bodova, uz dodatnih 12.865,20 bodova zbog povećanja nagrade njihovoj punomoćnici za 30% (primjenom Tbr. 40/1 Tarife, što ukupno iznosi 55.749,20 bodova, a što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za priznati PDV od 25% (Tbr.46) ukupno iznosi 139.373,00 EUR.

52.2. Prethodno utvrđeni iznos zajedničkog parničnog troška (koji se odnosi na zastupanje nakon spajanja parnica) I, II, III i IV tužiteljima je valjalo dosuditi uz primjenu čl. 154.st. 2. ZPP-a, uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu u odnosu na osnovu i visinu svih konačno postavljenih tužbenih zahtjeva I-IV tužitelja (podnesak od 15. veljače 2023.-ukupno vps. 385.564,96 EUR uz primjenu čl.36. ZPP-a u odnosu na zahtjev I-tužitelja za isplatu mjesečne rente). Prema stajalištu ovog suda zajednički uspjeh svih tužitelja u sporu nakon spajanja parnica u pogledu osnova svih tužbenih zahtjeva iznosi 95%, a u visini 94,77 % (ukupan zbroj dosuđenih iznosa naknada svim tužiteljima– 365.387,01 EUR /ukupan zbroj svih zatraženih iznosa naknada- 385.564,96 EUR, uz primjenu čl.36. ZPP), pa stoga njihov zajednički uspjeh u sporu nakon spajanja parnica iznosi 94,86 % (189,77/2). Uspjeh u sporu tuženika nakon spajanja parnica iznosi 5,14% (100%-94,86% zajedničkog uspjeha I- IV tužitelja), što znači da su tužitelji u većoj mjeri uspjeli u parnici i od njihovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužiteljima odmjerava naknada troška u omjeru od 86,65 % (94,86% uspjeha I-IV tužitelja umanjeno za 5,14 % uspjeha tuženika), slijedom čega je I-IV tužiteljima dosuđena naknada (zajedničkog) parničnog troška u iznosu od 120.766,70 EUR.

52.3. I-IV tužiteljima nisu priznati zatraženi troškovi ostalih podnesaka dostavljanih tijekom postupka nakon spajanja parnica budući je sud ocijenio da isti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl.155.st.1. ZPP-a. S obzirom je I-tužitelj kao osoba s utvrđenim invaliditetom oslobođen o plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11.st.1.toč.5. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23), a ostali tužitelji su u cijelosti oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi odlukom suda donesenom na ročištu od 20.04.2013. (u spojenom predmetu Pn-2836/11), temeljem odredbi čl. 15. ranije važećeg Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine broj 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 112/12) u svezi u to vrijeme važećim odredbama čl. 172. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11), to I- IV tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi za tužbe (koje nisu niti plaćene) niti za prvostupanjsku presudu.

52.4. Odluka o tijeku i stopi zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose parničnih troškova I-IV tužiteljima, temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

53. Zahtjevi I-tužitelja, II-tužitelja, III-tužiteljice i IV-tužiteljice za naknadu parničnih troškova preko dosuđenih im iznosa odbijeni su kao neosnovani, primjenom odredbi čl. 154.st.2. i čl. 155.st. ZPP-a te je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a.

54. Slijedom prethodno navedenih razloga (u točkama 50. -53. obrazloženja) o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova odlučeno je kao pod točkama

IX/, X/ i XI/ izreke.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude.

DNA:

1. pun. I-IV tužitelja

2. pun. tuženika