Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1260/2024-20

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Višić i partneri d.o.o. u Šibeniku, Stjepana Radića 53, a ovo Jurica Višić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika 1. TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbac, odvjetnik u Vodicama, Obala Juričev Ive Cote 27 i 2. LĐ iz [adresa], Ulica 3. studenoga 1944. 2A OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rude i partneri d.o.o. u Šibeniku, Stjepana Radića 6/II, a ovo Josip Jurlina, odvjetnik u Šibeniku, radi raskida ugovora i utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jurice Višića, odvjetnika u Šibeniku, punomoćnika tuženika ad.1 Ante Grbca, odvjetnika u Vodicama i tuženika ad.2 LĐ s punomoćnikom Josipom Jurlinom, odvjetnikom u [adresa], a na ročištu objave odluke dana 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1.Utvrđuje se da su raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran dana 28. studenoga 2011. godine pod poslovnim brojem OV-9672/11 od strane Nevenke Nakić, javne bilježnice u Šibeniku i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju potvrđen dana 8. veljače 2021. godine pod poslovnim brojem OV-815/2021 od strane Mire Grbac, javne bilježnice u Vodicama.

2. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o darovanju nekretnine ovjeren dana 8. veljače 2021. godine pod poslovnim brojem OV-818/2021 od strane Mire Grbac, javne bilježnice u Vodicama.

3. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku brisanje zemljišnoknjižnog upisa uknjižbe nastalog temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju solemniziranog dana 28. studenoga 2011. godine pod poslovnim brojem OV-9672/11 od strane Nevenke Nakić, javne bilježnice u Šibeniku, Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju potvrđenim dana 8. veljače 2021. godine pod poslovnim brojem OV-815/2021 od strane Mire Grbac, javne bilježnice u Vodicama, te Ugovora o darovanju nekretnine ovjerenog dana 8. veljače 2021. godine pod poslovnim brojem OV-818/2021 od strane Mire Grbac, javne bilježnice u Vodicama, te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se upis vrati na imena ZĐ za 4/6 suvlasničkog dijela i EĐ za 1/6 suvlasničkog dijela, uz istodobni izbris tog prava s imena TĐ za 5/12 suvlasničkog dijela i IĐ za 5/12 suvlasničkog dijela.

4. Samo u slučaju da se tuženici usprotive tužbi, dužni su tužitelju naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku ad.1 TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u ukupnom iznosu od 16.515,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tužitelju SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku ad.2 LĐ iz [adresa] **.**.1944. 2A, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u ukupnom iznosu od 20.185,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆĐ je u tužbi i na ročištima naveo da u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Šibeniku na čest. broj 2389/1 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na posebnom dijelu označenom kao Etažno vlasništvo (E-2), u naravi stan na drugom katu zgrade, kao suvlasnici su upisani TĐ za 5/12, IĐ za 5/12 suvlasničkog dijela i UĐ za 1/6 suvlasničkog dijela.

2. Predmetni stan bio je vlasništvo pok. FĐ, oca tužitelja i pok. EĐ, kojeg su nakon smrti 2009. godine naslijedili tužitelj za 1/6 dijela, EĐ za 1/6 dijela i supruga ZĐ za 4/6 suvlasničkog dijela. Nakon njegove smrti, pok. EĐ majku ZĐ prisilno odvodi u svoj stan, zabranjuje joj svaki kontakt s drugim sinom, tužiteljem RĐ bez njegovog prisustva, te s njom dana 28. studenoga 2011. godine sklapa Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koristeći njenu polupismenost te razvijajuću demenciju u dobi od 86 godina, što tužitelj saznaje tek nedavno.

3. Tužitelj unatoč minimalnom i ograničavajućem kontaktu s majkom tijekom perioda od 2009. godine do njene smrti ima saznanja da sada pok. VĐ nije ni izvršavao svoje obveze prema njihovoj majci, na koje se obvezao sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je majka znala čak i bježati iz njegovog stana pa je tako jednom prilikom pri bježanju slomila ruku, nakon čega je operirana u Općoj bolnici Šibenik.

4. Dana 8. veljače 2021. godine sada pok. EĐ s majkom koja u tom trenutku ima 96 godina i koja više nije niti sposobna potpisati se, što je očito iz potpisa na Aneksu, jer je bitno drukčiji nego na izvornom Ugovoru, sklapa Aneks ugovora i mijenja formu ugovora u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako bi uknjižba mogla biti zatražena danom sklapanja aneksa, te kako bi istog dana mogao nekretninu darovati sinovima TĐ, tuženiku ad.1 i LĐ, tuženiku ad.2 pa se ovom tužbom traži i utvrđenje ništavosti takvog ugovora o darovanju, budući da je uknjižba izvršena temeljem nepostojećeg prava prednika.

5. Pok. EĐ, je navedene ugovore zaključio unatoč činjenici da je kći tužitelja UĐ, koja je upisana kao suvlasnica na preostalih 1/6 suvlasničkog dijela darovanjem od svog oca, tužitelja, u predmetnoj nekretnini živjela od svoje dvanaeste godine, dakle preko 30 godina, da su upravo tužitelj i njegova supruga otplaćivali rate za otkup stana od Ministarstva obrane, te da je i među strankama odnosno braćom postojao neformalni dogovor da bi predmetni stan pripao upravo tužitelju odnosno njegovoj kćeri JĐ, a predniku tuženika druge nekretnine i pokretnine.

6. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, uz obvezu tuženika na nadoknadu parničnog troška.

7. Tuženik ad.1 TĐ i tuženik ad.2 IĐ protivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te su predložili da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na nadoknadu parničnog troška.

8. U odgovoru na tužbu su istaknuli da prvenstveno prigovaraju očito prenisko naznačenom VPS-u jer je naime predmet spora 4/6 idealnog dijela suvlasništva nekretnine koju je prednik tuženika pok. EĐ stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, a radi se o stanu od 94 m[2] ispod same Šibenske gimnazije, s privatnim parkingom. Imajući u vidu da je prosječna cijena nekretnine u gradu [adresa] danas oko 2.500,00 eura/m[2] , i uzimajući taj iznos kao primjenjiv dolazi se do iznosa vrijednosti od 235,000,00 eura vrijednosti nekretnine, odnosno 125,333.33 eura za 4/6 idealnog dijela nekretnine. Slijedom navedenog tuženik ad.1 je predložio da sud rješenjem odredi vrijednost predmeta spora u navedenom iznosu od 156,666.66 eura, odnosno 1,180,405,00 kuna.

9. Određivanje vrijednosti predmeta spora je iznimno bitno kao prva parnična radnja, budući da je namjera tužitelja voditi postupak za koji zna da nema realne šanse uspjeha, opterećujući na taj način tuženike, Naslov i pravni sustav u cjelini. Ukoliko se vrijednost predmeta spora ne bi odredio u pravičnom iznosu tada bi se tužitelju upravo omogućilo da zlorabi pravosudni sustav za svoje potrebe.

10. Tužba predstavlja dakle obijesno parničenje s paušalno navedenim razlozima koji nemaju nikakvog temelja u stvarnosti, sve isključivo radi kupovanja vremena od strane tužitelja, obzirom na to da je njegova kćer UĐ suvlasnica predmetne nekretnine u idealnom dijelu od 1/6 vlasništva nekretnine. Kao što je sam tužitelj u tužbi naveo, UĐ koristi cijelu nekretninu te nema namjeru dijeliti posjed iste sa ostalim suvlasnicima – tuženicima, a također nema namjeru prodaje predmetne nekretnine kako bi se podijelili prihodi dobiveni prodajom iste.

11. Tuženik ad.1 TĐ i tuženik ad.2 IĐ su pokrenuli izvanparnični postupak diobe suvlasništva koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim broje R1-25/2022, ali UĐ nije htjela diobu, već je htjela bespravno uživati posjed cijele nekretnine koji joj ne pripada pa je stoga postupak obustavljen.

12. Slijedom navedenog vrlo je važno da sud shvati da je ova tužba isključivo sredstvo kupovanja vremena, te predstavlja obijesno parničenje koje troši vrijeme kako tuženicima tako i sudu, budući da je tužitelj jako dobro svjestan da su svi navodi u tužbi neistiniti, te ne odgovaraju niti približno činjeničnim navodima u stvarnosti.

13. U odnosu na navode iz tužbe tuženici ad.1 i ad.2 prvenstveno navode da isti nemaju niti najmanje činjenično uporište, obzirom da tužitelj predstavlja stvari kako se nisu dogodile, a za te svoje neistinite tvrdnje nema naravno nikakve dokaze. Tako između ostalog tužitelj tvrdi da „I. tuženik sada pok. EĐ majku stranaka ZĐ prisilno odvodi u svoj stan“ a što ne može biti dalje od istine. Naime, majka tužitelja i sada pok. EĐ, pok. ZĐ je sa suprugom, pok. FĐ prebivala u stanu koji je predmet ove tužbe, no nakon njegove smrti 2009. godine je suživot sa kćeri tuženika ŽĐ postao za pok. ZĐ nemoguć. UĐ je naime osoba sa određenim problemima u ponašanju, jakog temperamenta, nerazumna i teškog karaktera. Nakon smrti FĐ, ZĐ više nije mogla mirno prebivati u svom stanu, budući da joj je upravo UĐ otežavala život, sve s namjerom da nju izbaci iz stana u kojem je SĐ živjela od 1971. godine, te na takav način dođe do cijele nekretnine samo za sebe. Slijedom navedenog, ZĐ se prisiljena okolnostima na svoj zahtjev preselila kod pok. EĐ (ranije I. tuženika) koji se cijeli život brinuo o roditeljima, na način kako se rijetko koje dijete brine o vlastitim roditeljima. Ovu činjenicu tuženik ad.1. TĐ ne može dovoljno naglasiti – EĐ se nije samo za vrijeme trajanja Ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju, brinuo o pok. FĐ i o pok. ZĐ, već se o njima brinuo tijekom većine svog života. Isti je uvijek za roditelje kupovao namirnice, vodio kod doktora, vodio roditelje u ribolov, vodio ih u inozemstvo na putovanja, teško je naći neku aktivnost u kojima isti nije udovoljavao roditeljima, nastojeći im učiniti život boljim, tijekom cijelog svog života. Svatko tko poznaje obitelj ZĐ može vrlo lako posvjedočiti navedenu činjenicu.

14. Navod tužitelja da je pok. EĐ prisilno odveo pok. ZĐ u svoj stan je vrlo neobičan. Naime, odvesti ženu od 84 godine (u jesen 2009. godine) u svoj stan, pa se zatim idućih 12 i pol godina brinuti o njoj, kuhati joj svaki dan, voditi svako ljeto na [adresa] u svoju kuću, voditi kod doktora, te konačno u kasnijim godinama i održavati joj osobnu higijenu ne zvuči baš kao dobitak na lutriji. Istina je naravno potpuno suprotna. Pok. EĐ je to napravio zato jer mu je pok. ZĐ majka, zato jer je imao odgovornost kao sin da se brine o njoj i konačno zato jer to njen drugi sin nikad nije htio, već je isti potpuno napustio majku, i izbacio je iz njenog stana u [adresa] i njene kuće na [adresa]. Čim je tužitelj izbacio ZĐ iz njene kuće na [adresa], odmah je krenuo istu iznajmljivati, bez trunka obzira i morala.

15. Tužitelj u predmetnoj tužbi navodi da mu je netko branio da vidi majku, dok svaka osoba koja poznaje tužitelja i koja je poznavala pok. EĐ i pok. im roditelje zna da je situacija dijametralno suprotna, te da tužitelj nikad nije htio posjećivati majku, nije se brinuo o njoj ni na koji način, nije joj pomagao, već se cijeli život samo i isključivo trudio financijski okoristiti od roditelja. Pok. ZĐ je umrla duboko razočarana u sina SĐ i spoznaju kakav je on uistinu. Pok. FĐ je već za života znao kakav mu je sin, te bi ga prilikom svakog obiteljskog ručka prozivao, budući da je bio duboko razočaran u njegov život, postupke i djela, a što može prema navodima tuženika ad.1. TĐ posvjedočiti svatko tko se barem jednom zatekao na obiteljskom ručku.

16. Tvrdnja da je sada pok. EĐ oteo majku je smiješna još iz jednog razloga – pok. EĐ je svake godine provodio otprilike 7 do 8 mjeseci na otoku [adresa], a svega 4 do 5 mjeseci u stanu u [adresa], te je naravno s njim uvijek bila majka SĐ. Pok. EĐ je vlasnik kuće na otoku [adresa], koja se nalazi na parceli spojenoj s kućom tužitelja (koju je stekao darovanjem od oca FĐ). Tužitelj je umirovljenik koji također provodi velik dio godine na otoku [adresa] i tamo iznajmljuje apartmane, dakle većinu dio godine oni bi se nalazili doslovno 10 metara udaljeni jedan od drugog, svatko na svojoj terasi. I nitko nije branio tužitelju da posjećuje majku, no njemu majka nikad nije bila osobito visoko na ljestvici prioriteta. Kako bi ilustrirao koliko su blizu kuće tužitelja i pok. EĐ na otoku [adresa], gdje su obojica provodili otprilike 7 do 8 mjeseci godišnje, prilaže se slika iz katastra, gdje čest. br. 1937/18 predstavlja kuću u vlasništvu pok. EĐ, a čest. br. 1937/12 kuću u vlasništvu tužitelja (prethodno u vlasništvu pok. FĐ).

17. Tuženik ad.1 i tuženik ad.2 nemaju komentara na navode da je „majka bježala od pok. EĐ i slomila ruku“, to je toliko nerealno i da je uistinu teško smisleno nešto reći na ovakve neistine od strane tužitelja. Starica od 90 godina bježi i lomi ruku, bježi od sina koji joj kuha ručak, večeru i brine se o njoj do sina na susjednoj terasi koji je ne želi vidjeti, a kamoli posjetiti. Uostalom, kad bi to bila istina, zašto tužitelj nije tad zvao policiju? Zašto nije tražio skrbništvo nad majkom? Zašto nije reagirao na bilo koji način u trenutcima dok je život njegove majke ugrožen? Odgovor na navedeno je vrlo jednostavan – nije to napravio zato jer se tako nešto nije dogodilo.

18. Vrijedi svakako istaknuti da je od svibnja 2021. godine pa do smrti u prosincu 2021. godine pok. ZĐ bila smještena u privatnom obiteljskom domu Agape 2 u Vodicama gdje je uživala vrhunsku njegu primjerenu svojim godinama. Za cijelo vrijeme dok je bila u navedenom domu, dakle punih šest mjeseci tužitelj je nije posjetio niti jedan jedini put. Nije je posjetio on, nije ju posjetila njegova supruga, njegov sin niti kćer, nitko od navedenih nije došao u posjeti majci/baki.

19. Tuženik ad.1 TĐ i tuženik ad.2 IĐ žele istaknuti da je kćer tužitelja UĐ redovito posjećivala pok. ZĐ u domu EĐ na adresi [adresa]. Otkako je ZĐ došla kod sina EĐ, UĐ ju je posjećivala najmanje jedan puta tjedno preko 10 godina, dakle redovito je dolazila, stoga je uistinu neobična tvrdnja tužitelja gdje on tvrdi da je pok. EĐ zabranio posjete majci kad je njegova kćer u navedenom periodu više stotina puta kroz navedenih 12 godina posjetila majku/baku. Ona je to činila kako bi donijela račune od predmetnog stana na plaćanje pok. EĐ, kako bi došla na besplatan ručak/večeru i kako bi tražila novce od pok. ZĐ, no činjenica je kako je UĐ stalno dolazila u posjete ZĐ.

20. Iz samog ponašanja tužitelja jasno je razvidno da ne postoji nikakav razlog za predmetnu tužbu, jer da se pok. EĐ nije brinuo o pok. ZĐ, onda bi valjda tužitelj ili njegova kćer UĐ koja je stalno posjećivala pok. EĐ učinili nešto, pokrenuli kakav postupak za vrijeme 12 godina dok je pok. SĐ bila na skrbi kod EĐ. Oni naravno nisu ništa takvog učinili jer im je savršeno odgovaralo da se pok. EĐ brine za ZĐ, kako oni ne bi imali brige, niti financijskog troška oko ZĐ. Tek kad je ista preminula, nakon 12 i pol godina, sjetili su se da se EĐ nije brinuo o pok. majci, a u takvu priču uistinu je teško povjerovati.

21. Radi daljnjeg pojašnjenja detalja iz tužbe i shvaćanja svih činjenica slučaja tuženik ad.1 TĐ i tuženik ad.2 IĐ će pojasniti neke detalje iz života stranaka i njihove obiteljske situacije.

22. Otac tužitelja i pok. EĐ, pok. PĐ je imao značajniju imovinu u vidu dvije nekretnine, velike kuće na [adresa], sagrađene na čest. br. 1937/12 K. O. [katastarska općina], te stan ispod Gimnazije Antuna Vrančića u [adresa] koji je djelomično (u 4/6) predmet ovog postupka. Nekretninu na otoku [adresa] darovao je sinu SĐ, tužitelju, a stan ispod gimnazije je oduvijek bio namijenjen za pok. EĐ. Nadalje, pok. PĐ je često ispred svjedoka govorio da je tužitelju SĐ godinama davao velike količine novaca da svojoj kćeri JĐ kupi stan, no tužitelj ga je razočarao budući da je sve novce jednostavno spiskao, a kćeri nije nikakav stan kupio. Od tog trenutka pok. FĐ je bio iznimno ljut na tužitelja, te ga više „nije mogao na oči vidjeti“. Nažalost, tužitelju kuća na [adresa] i dobiveni novci nisu bili dosta, pa usprkos tome što majku nikad nije htio vidjeti niti posjećivati, a kamoli brinuti se o njoj, usprkos tome što je majku izbacio iz njenog stana ispod Gimnazije, sada želi prisvojiti dodatnu imovinu koja mu ne pripada. Nadalje 2008. godine tužitelj SĐ je razglasio prodaju predmetnog stana, iako nije bio vlasnik niti jednog idealnog dijela stana, no računao je da su mu roditelji stari i da vjerojatno neće još dugo živjeti. Kad je pok. FĐ za to saznao isti se iznimno razljutio, bio je od bijesa izvan sebe, te je nažalost tada 2008. godine doživio moždani udar, nakon kojeg je ostao oduzet i više se nikad nije oporavio, te je u ožujku 2009. godine i umro. Od tog događaja pa do smrti više nikad nije pričao s tužiteljem.

23. Tužitelj u tužbi navodi da je upravo on plaćao rate za otkup stana od Ministarstva obrane, samo što zaboravlja da to nije istina, a neistinite činjenice je vrlo teško dokazati. Da je tužitelj plaćao navedene rate onda bi imao i nekakav dokaz o tome, no naravno on ga nema – zato jer to nikad nije radio, a ako je i uplatio koju ratu to je bilo zanemarivo. Dapače, osoba koja je otplaćivala rate je bio pok. EĐ, a završnu otplatu je učinio tuženik ad.1 TĐ, koji i prilaže brojne uplatnice od 2002. do završetka otplate 2019 godine, gdje je zadnju uplatu učinio tuženik ad.2 IĐ u iznosu od 16.400,00 kuna. Pok. EĐ je podmirio još veći broj uplata nego li je navedeno, no zbog proteka vremena tuženik ad.1 nije u mogućnosti pronaći navedene uplatnice.

24. Tužitelj u svojoj tužbi tvrdi da je on navodno posuđivao/davao neke novce za otplatu stana, što predstavlja notornu neistinu, za svoje tvrdnje ne prilaže nikakve dokaze, dok upravo tuženici raspolažu s materijalnim dokazima o otplati, točnije 38 uplatnica, budući da su oni bili ti koji su stan otplatili.

25. Tuženik ad.2 IĐ dostavlja i dokument naziva „Aneks Izračuna“, kojeg je sastavljao 2002. godine, a iz kojeg se vidi da je upravo I. tuženik bio taj koji je vodio brigu o otplati predmetnog stana.

26. Tuženici se protive saslušanju svjedoka navedenih u tužbi, budući da je iz njihovih priloženih iskaza jasno da oni nemaju nikakve informacije koje bi mogle pridonijeti donošenju odluke u ovom postupku, niti su materijalno bitne za ono što tužitelj tužbom želi postići, budući da se sve ovjerene izjave svode na nekakve „rekla- kazala“ izjave koje su za predmet spora potpuno beznačajne. Tako npr. svi svjedoci govore o tome da je navodno pok. PĐ dobio nekakve povlastice za stan, zato što je navodno UĐ tada živjela s njime. Takve tvrdnje su potpuna besmislica, očito instruirana od strane tužitelja, budući da se tako nešto nije nikad dogodilo, a pok. FĐ u stanu prebiva od 1971. godine, dakle prije nego je UĐ uopće rođena.

27. Tuženici u ovom trenutku ne posjeduju Ugovor o kupnji stana (iz kojeg će biti očito da se UĐ nigdje ne spominje niti je ista imala ikakvu važnost za otkup), no pokušat će pribaviti isti i naknadno ga dostaviti, ali zato se prilaže Aneks Ugovoru o otkupu iz kojeg je jasno razvidno da nema nikakvog spomena JĐ prilikom otkupa.

28. Tužitelj je u svojoj tužbi predložio svjedoke čija svjedočenja nemaju nikakvu dokaznu vrijednost, niti su njihovi iskazi od ikakvog značaja za predmetni postupak. Svjedok AĐ je prijatelj tužitelja koji s pok. ZĐ nije imao nikakav odnos, a nije je viđao zadnjih 15 godina. Da je bio dobar s pok. SĐ tada bi joj sasvim sigurno bio na sprovodu, no AĐ kao i ŠĐ nisu bili na sprovodu ZĐ, a to dovoljno govori koliko su bili „dobri“ sa pokojnom i koliko su poznavali obiteljske stvari.

29. AĐ u svojoj izjavi navodi da je on posuđivao novce pok. FĐ za otplatu stana 1995. godine. Takve tvrdnje se jednostavno ne mogu nazvati drugačije negoli notornim neistinama, budući da pok. PĐ nikad nije posuđivao novce niti od sina SĐ a kamoli od GĐ kojeg jedva da je i poznavao. PĐ je bio dugogodišnji vojni ataše SFRJ-a u Parizu, pukovnik u vojsci SFRJ, najznačajniji Šibenski (i dalmatinski) autor brojnih knjiga o 2. svjetskom ratu i dugo godina je bio među vodećim funkcionarima grada [adresa], dok je AĐ prodavao sladoled na Poljani, tako da su tvrdnje o posuđivanju novaca uvredljive za pok. FĐ. Konačno, stan je kupljen Ugovorom iz listopada 1996. godine, a prva rata je krenula mjesec dana kasnije, stoga su tvrdnje o posuđivanju novca 1995. godine za kupnju novaca očito lažne. Tužitelj ovim pokazuje da niti ne zna osnovne činjenice o otkupu, tako da logično ne može iskonstruirati uvjerljivu priču.

30. SĐN u svom iskazu govori slične stvari, čime je očito da je ista instruirana od strane tužitelja, no SĐN nije bila u [adresa] desetljećima, a ista je 1932. godište (vidljivo iz izjave). Tuženici se stoga pitaju kako to da prema iskazu tužitelja pok. ZĐ nije bila sposobna solemnizirati Ugovor o doživotnom uzdržavanju a SĐN u svojoj 90-oj godini jest sposobna svjedočiti o stvarima o kojima nema nikakvih osobnih saznanja. Dapače, iz njenog se iskaza vidi koliko je to loše sročena laž jer ista govori da je PĐ htio prodati stan u kojem živi kako bi UĐ kupio manji dvosobni stan, a FĐ nije na pamet padalo prodati stan u kojem živi u sredini devetog desetljeća života – pa gdje bi on i supruga onda živjeli. Navedene tvrdnje su uvredljive za zdravi razum pozornog čitatelja.

31. Iz dokaza - zahtjeva za priključenje na vodovodnu mrežu na otoku [adresa] od 6. travnja 2004. godine je razvidno da je naknadu za priključenje od 4.860,00 kuna upravo PĐ platio za sina SĐ, tužitelja.

I. tuženici se zato pitaju – pa kako to da je tužitelj posuđivao novce FĐ za otplatu stana ako je ovdje razvidno da je upravo Dane Berović 2004. godine (dakle svega 5 godina prije smrti kad sigurno nije bio u boljoj financijskoj situaciji nego 1996. godine) posuđivao njemu nepunih 5000 kuna. Kako je to tužitelj otplaćivao drugome stan, a nije imao sebi običnih 5 tisuća kuna za vodu platiti.

32. Tužitelj je osoba koja se cijeli život financijski „naslanjala“ o roditelje, te apsolutno ništa navedeno u tužbi nije točno niti istinito, a ovaj postupak je obijesno parničenje da bi kupio svojoj kćeri UĐ vrijeme u kojem može boraviti u stanu.

33. U odnosu na saslušanje svjedokinja KĐ, ĐĐ i HĐ, tuženici ne znaju tko su navedene osobe, da iste sasvim sigurno nisu poznavale pok. ZĐ na način da su ikad provodile vrijeme zajedno, pa stoga mogu biti samo prijatelji tuženika, te da u tužbi nigdje nije navedeno u odnosu na koje okolnosti se isti trebaju saslušati.

34. Ugovor o doživotnom uzdržavanju i njegov Aneks solemnizirani od strane dva javna bilježnika, dakle javni bilježnici su se pri njihovom sastavu morali uvjeriti u sposobnost stranaka da zaključe taj pravni posao, pri čemu se ovdje ne radi o običnoj ovjeri, a tužitelj u tužbi nije niti na koji način doveo u pitanje sposobnost stranaka da slože upravo takav Ugovor i Aneks. Pok. ZĐ je bila bistra starija osoba vrlo oštrog uma, te čak i kad su je motoričke sposobnosti tijela napuštale, snaga duha i uma joj nije kopnila. Umirovljeničke dane je provodila svakodnevno rješavajući križaljke, kvisokete i druge slične zagonetke, te je ispred nje uvijek bila neka mozgalica, čime je kratila dane i održavala um bistrim.

35. Iz svega navedenog jasno je razvidno da su činjenice u ovom postupku slijedeće:

1. Tužiteljeva kćer UĐ je zagorčavala život pok. ZĐ, sve dok nije iselila pok. SĐ iz njenog stana 2009. godine.

2. Tužitelj je onemogućio pok. ZĐ da boravi u kući na Kapriju 2009. godine u kojoj je ista obitavala 40 godina, te je prebacio kod pok. EĐ

3. Pok. EĐ se brinuo o pok. ZĐ 12 i pol godina, sve od 2009. godine te joj omogućio da doživi duboku starost od 97 godina.

4. Tužitelj majku nije posjetio niti jedan jedini put dok je bila u obiteljskom domu, zadnjih 6 mjeseci života.

5. Tuženici su značajnim iznosima otplaćivali predmetni stan od 2002. godine, što proizlazi iz 38 uplatnica dostavljenih u spis, dok tužitelj nije otplatio niti jedan jedini iznos.

6. Pok. ZĐ je sklopila ne jedan, već dva solemnizirana Ugovora/Aneksa o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju sa sada pok. EĐ kojem je ostavila svoje 4/6 vlasništva predmetnog stana u zamjenu za brigu i njegu koju joj je isti godinama, sve do smrti pružao.

36. Tužitelj nije doveo u pitanje niti jednu od predmetnih činjenica svojim navodima, niti je pružio ikakve dokaze za isto.

37. Tuženik ad.1 TĐ i tuženik ad.2 IĐ se također pozivaju na načelo povjerenja u zemljišne knjige obzirom da je nekretninu stekao s povjerenjem u stanje upisano u trenutku stjecanja, gdje je njihov prednik pok. EĐ imao valjani pravni temelj vlasništva, a u zemljišnoj knjizi nije bilo nikakvih upisa koji bi taj upis prava vlasništva doveli u sumnju. Stoga je stjecanje vlasništva tuženika zaštićeno temeljem odredbi Zakona o vlasništvu o povjerenju u zemljišne knjige

38. U ovom postupku tužitelj niti ne pokušava dokazati da su u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 2011. godine i Aneksu ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2021. godine sadržane neistinito utvrđene činjenice ili da su nepravilno sastavljeni, pa stoga postoji, od strane tužitelja neosporena, zakonska predmnjeva da Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2011. godine i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2021. godine kao javne isprave dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje. To je u ovom postupku iznimno bitno jer u točki I. Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2021. godine pok. ZĐ kao primateljica uzdržavanja potvrđuje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2011. godine uredno izvršavan od strane sada pok. EĐ, te potvrđuje svoju zahvalnost na brizi istog kao davatelja uzdržavanja u proteklih deset godina. Kada se uzme u obzir činjenica da je Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2021. godine javni bilježnik u skladu s odredbom članka 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22) strankama Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanja iz 2021. godine, nakon što je nedvojbeno utvrdio da su skroz sposobne za rasuđivanje, isti pročitao, protumačio ga i upozorio ih na posljedice njegova sklapanja, nakon čega su stranke suglasno izjavile da ovaj ugovor predstavlja njihovu pravu volju te da ga vlastoručno potpisale u nazočnosti javnog bilježnika, onda bi sukladno svemu tome trebalo smatrati nespornom činjenicu da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2011. godine uredno izvršavam od strane sada pok. EĐ u razdoblju od 2011. godine do 2021. godine.

39. Zaključno, sam tužitelj u tužbi priznaje da je imao minimalan i ograničavajući kontakt s majkom tijekom perioda od 2009. godine do njene smrti, dakle da se on o njoj nije brinuo. S obzirom na činjenicu da je sam tužitelj priznao da se nije brinuo o majci jedino razumno i životno objašnjenje je da se o majci brinula osoba koja je sa njom imala sklopljen Ugovor o doživotnom odnosno Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, osoba sa kojom je pok. ZĐ prebivala od 2009. do 2021. godine odnosno osoba koja je platila i organizirala njen smještaj u privatnom obiteljskom domu Agape 2 kao i njen pogreb, a nepravedna i žalosna činjenica je da je upravo ta osoba u ovom predmetu bila u trenutku podnošenja tužbe tuženik ad.1.

40. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] kao sudskog povjerenika ovog suda poslovni broj O-326/09 UPP/OS-58/09-4 od 15.4.2009., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Alise Kale u [adresa] kao sudske povjerenice ovog suda poslovni broj O-2375/2021 UPP/OS-318/2021 od 12.5.2022., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa] kao sudske povjerenice ovog suda poslovni broj O-775/2023 UPP/OS-88/2023 od 11.7.2023., ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između ZĐ i EĐ od 28.11.2011., Aneksa ugovoru o doživotnom uzdržavanju broj OV-9672/2011 od 28.11.2011. sklopljenog između ZĐ i EĐ od 8.2.2011., ugovora o darovanju sklopljenog između EĐ, TĐ i LĐ od 8.2.2011., izjave SĐN ovjerene kod javne bilježnice Jagode Vuković u Splitu broj OV-456/2022 od 11.2.2022., izjave MĐ ovjerene kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina u [adresa] broj OV-1422/2022 od 11.3.2022, izjave BĐ ovjerene kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama broj OV- 6957/2022 od 2.8.2022, rješenja ovog suda poslovni broj R1-25/2022 od 6.6.2022., dopisa ovog suda broj R1-25/2022 od 12.5.2022., priznanica MORH-a Službe za graditeljstvo i zaštitu okoliša o obročnim uplatama (list 41 do 45 spisa), vlastoručnog aneksa izračuna šifra stana: 54024443026, podneska MORH-a upućenog Ministarstvu financija, Državne riznice Sektoru za izvršenje državnog proračuna od 20.2.2020., Aneksa ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog između MORH-a i FĐ od 23.5.2002., zahtjeva za priključenje na vodovodnu mrežu na otoku [adresa] podnesenog od strane SĐ i EĐ Vodovodu i odvodnji d.o.o. [adresa] od 6.4.2004., građevinske dozvole Općinskog komiteta za komunalne poslove Odsjeka za građevinarstvo Općine Šibenik broj: UP/I-08-3695/1-81 od 13.8.1981., računa br. 1356/PV02/1 tvrtke Čempresi d.o.o. [adresa] od 9.12.2021., zaključnica broj 13294 G.P. Zadar OOUR Branko Štulić Nin od 12.6.1982., otpremnice gotove robe broj 28871 G.P. Zadar OOUR Branko Štulić Nin od 12.6.1982., otpremnice broj 224/0098 poduzeća Brodomerkur, računa broj 02417 SOUR Šibenka RO Trgovina od 9.12.1982., računa broj 1496 SOUR Šibenka RO Trgovina od 28.1.1984., priznanice "dug za operku), računa broj 11795 i 11794 Brodomerkur Split od 20.4.1982. i 9.11.1982., računa broj 17601 Sabirač d.o.o. [adresa] od 17.9.2013., uplatnice broj 035/2013 od 2.7.2013., priznanica Stolarije Gojanović 1969 G.d.o.o. [adresa], ponude stolarije Gojanović 1969. G.d.o.o. Šibenik broj 6-12-A od 16.1.2012., ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5106089474 sklopljenog između Erste & Steierrmárkische bank d.d. Rijeka te OĐ i SĐ od 25.5.2011., odobrenja za nabavu eksplozivnih tvari Sekretarijata unutarnjih poslova od 20.4.1982., ugovora broj 138/86 o izvođenju elektromontažnih radova za priključenje stambenog objekta na [adresa] sklopljenog između Elektrodalmacije Split OOUR Elektra Šibenik i SĐ od 5.5.1986., obrasca IM - iskaza mjera za obračun vodnog doprinosa za čest. br. 1937/12 K. O. [katastarska općina], opomene MORH-a Odjela za evidenciju i materijalno knjigovodstvo upućene ZĐ od 9.10.2019., potvrde BĐ ovjerene kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama broj OV-4155/2024 od 6.5.2024., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda-povijesni prikaz (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), kartona pacijentice ZĐ od 1.1.2020. do 12.11.2024. dostavljene od CĐ, dr. obiteljske medicine u Tribunju (list 186 do 200 spisa), saslušanjem svjedoka NĐ pok. Ante, ČĐ, SĐN, DĐ, OĐ, JĐ, ĐĐ, KĐ, HĐ, SU, TU pok. S, LU, ZU, EU i TĐN, tuženika ad.1 TĐ i tuženika ad.2 LĐ, dok je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka IU, a sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za dostavom cjelokupne medicinske dokumentacije za pok. ZĐ za razdoblje od 2009. do 2021. i za saslušanjem svjedokinje ĆU.

41. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

42. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

43. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je raskinut , da je ništetan ugovor o darovanju i na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

44. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da su ZĐ (kao primateljica uzdržavanja) i EĐ (kao davatelj uzdržavanja) dana 28. studenoga 2011. godine sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju (koji je solemnziran kod javne bilježnice Nevenke Nakić u [adresa] istog dana pod rojem OV-9672/11). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da primateljica uzdržavanja ostavlja u nasljedstvo sinu EĐ sav svoj suvlasnički dio od 4/6 dijela stana u [adresa], položenog u zgradi izgrađenoj na čest. br. 2389/1 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] [broj poduloška] i to baš: stan na II katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, balkona, površine 94 m[2] i zajedničkih dijelova koji služe redovnoj upotrebi zgrade, a davatelj uzdržavanja EĐ se obvezuje doživotno uzdržavati majku - primateljicu uzdržavanja na način pobliže naveden u članku 2. ugovora, s tim da je predaja navedene nekretnine u vlasništvo davatelju uzdržavanja odgođena do smrti primateljice uzdržavanja (članak 1. ugovora), te da je ugovorena zajednica života u stanu vlasništva davatelja uzdržavanja (članak 3. ugovora) – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o doživotnom uzdržavanju – list 9 do 11 spisa)

- da su ZĐ (kao primateljica uzdržavanja) i EĐ (kao davatelj uzdržavanja) dana 8. veljače 2021. godine sklopili Aneks ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 28.11.2011. (na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama istog dana pod brojem OV-815/21). Ugovorne strane su suglasno izmijenile članak 1. ugovora na način da se mijenja vrta i pravna narav ugovora pa isti postaje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čl. 2. i čl. 5. kojim se mijenja tabularna izjava na način da ugovor bude pogodan za upis prava vlasništva davatelja uzdržavanja, te dodale novi članak 8. – (utvrđeno pregledom citiranog Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju – list 12 do 15 spisa)

- da su EĐ (kao darodavatelj) te TĐ i IĐ (tuženici kao daroprimatelji) sklopili dana 8. veljače 2021. godine ugovor o darovanju nekretnine (na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama istog dana pod brojem OV-818/21). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je predmet darovanja suvlasnički dio EĐ odnosno 5/6 dijela (svakom po 5/12 dijela) nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] čest. br. 2389/1 kuća i dvor površine 1043 m[2] , suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) u naravi 1. stan na II katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, balkona površine 94 m[2] , te da u suposjed darovane nekretnine daroprimatelji stupaju odmah po potpisu ugovora – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o darovanju – list 16 do 18 spisa)

- da su se temeljem prijedloga za uknjižbu od dana 17. svibnja 2021. godine pod poslovnim brojem Z-8007/2021, te citiranog ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa tom ugovoru te ugovora o darovanju kao suvlasnici čest. br. 2389/1 K. O. [katastarska općina] upisali tuženik ad.1 TĐ i tuženik ad.2 IĐ za 5/12 dijela svaki, uz istodobni izbris s imena EĐ odnosno prethodno ZĐ – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda –povijesni prikaz)

45. Svjedok UU pok. TU je iskazao da je osobno poznavao pok. EĐ i njegovu majku NĐ jer su susjedi, Nema nikakva saznanja za pravne poslove sklopljene između pok. EĐ i majke mu ZĐ, a iste je viđao u stanu uz [adresa] na adresu [adresa], a pola godine bi ih viđao i u kući na [adresa] jer bi zajedno putovali, a on radi na trajektu. Pok. EĐ ne da je vodio brigu o majci, nego 100% je vodio brigu o njoj i on bi još bio živ dan danas da nije dao sve od sebe brinući se za svoju majku i da bi svaka majka bila sretna da ima sina kao što je bio EĐ. On je bio susjed u [adresa] u zgradi sa pok. EĐ, on je na 4. katu, a pok. EĐ je bio u prizemlju, a kako radi 15 dana, a dok je 15 dana slobodan i radi na trajektu koji vozi za [adresa] i EĐ je imao kuću u kojoj je boravio sa majkom i puno puta mu je nosio potrepštine da ne bi ostavio svoju majku samu, ali na [adresa] nisu susjedi. Nema pojma da bi gospođa NĐ bila operirana dok je bila kod EĐ. ZĐ je bila u jako dobrom stanju i jako bistra. Čak su nekoliko puta, i više razgovarali i pričala bi mu svoje anegdote od svoje 18. godine. Bila je bistrija od mnogih žena koje sad imaju 65. godina. Imala je hobi rješavanja križaljki… ZĐ se nikada nije potužila na pok. sina EĐ. Uvijek ga je hvalila. Njoj s njim nikad nije ništa falilo, niti ptičjeg mlijeka. Nema pojma je li spominjala drugog sina – (list 152 i 153 spisa).

46. Svjedokinja ČĐ je iskazala da su obitelji ZĐ i T svako ljeto dolazili kod njih na [adresa]. Tetak FU kao i pok. EĐ, tužitelj ĆĐ Nema nikakva saznanja o sklapanju pravnih poslova između EĐ i njegove majke kao ni EĐ i stranaka. Pok. NĐ je posljednjih godina živjela sa pok. sinom EĐ. Znači svih godina otkad je na [adresa], a ona je zna 20 godina, živjela je sa sinom EĐ i to u kamenoj kući koju je EĐ sam napravio na [adresa]. Do te kuće je bila kuća FĐ koji ne napravio kompletni prvi kat, svu infrastrukturu i tu kuću je darovao sinu NĐ koji je nad tim napravio apartmane. Također je živjela i s njim u stanu koji je EĐ dobio od TLM-a, a stan se nalazi u blizini studentskog centra na Baldekinu. Pok. ZĐ je bila zdrava i po njenoj procjeni ista je bila sposobna za rasuđivanje i do kraja života se kupala u moru, obrađivala vrt… ŽĐ poznaje jer je ista generacija s njenim sinovima i išli su skupa u školu, 1975. godište, a ista je kćer od SĐ. ZĐ je cijeli život tako reći bila s sinom EĐ i nikad joj ništa nije falilo. Ista je imala karcinom i EĐ je zadnjih 20 godina non stop bio s njom. Dok je pok. ZĐ boravila na [adresa], često joj je dolazila u posjet, a kako je ista željela izgledati damski, njena sestra koja je frizerka bi joj dolazila praviti frizuru. U zadnjih 10-ak godina na [adresa] nije viđala SĐ niti njegovu obitelj s pok. ZĐ, navodeći da kako je bila u dobrim odnosima sa EĐ, skupa su radili u TLM-u, isti joj se dva puta u periodu od 8/9 godina potužio da majka ima problema jer da ĆĐ s njom ne razgovara, a da je unuci ne posjećuju u kući koju je napravio EĐ. 25 godina je živjela na [adresa] i do kuće koju je napravio pok. EĐ ima 3 minute hoda, a zadnjih mjeseci otkad se razboljela živi u [adresa]. U periodu unazad 10-12 godina direktno je pričala sa pok. SĐ i ista se nikad nije tužila. Ona je cijeli život kako bi rekla, živjela kao gospoja i imala je sve što joj je trebalo. Čitala je knjige, rješavala križaljke… (list 153 spisa)

47. Svjedokinja SĐN je iskazala da je pok. ZĐ bila u svom stanu u [adresa], adresu ne zna, kad joj je suprug PĐ, njen djever umro, ali kad je to bilo ne zna. Prije nego je djever FĐ umro, njen sin RU i suprug su ga otišli posjetiti u stan u [adresa] i kad su došli tamo on je samo gledao i nije ništa govorio, a njen suprug je na to izašao iz sobe u hodnik. Nakon smrti oca pok. EĐ je odveo majku SĐ kod sebe u [adresa], ulicu zna tuženik ad.2. IĐ. Ne zna je li EĐ sklopio kakav ugovor s majkom. Pok. SĐ je išla gledati. Pok. EĐ je rekao da će se brinuti o njoj, a na kraju je stavio u dom u Vodicama. Prije toga sam isto išla i u posjet joj na [adresa] i za vrijeme korone. EĐ je vodio brigu o svojoj majci, ali joj nije dao da razgovara sa RĐ, drugim sinom, a to joj je osobno rekla i pok. SĐ. Ona je pitala zašto ne razgovara, a ona je rekla da neće ni ĆĐ s njom, na što joj je odgovorila da je to zato što nije napravila kako treba, to što je sve ostavila EĐ, a kojim pravnim osnovom, to ne zna. Koliko je bila u domu ne zna jer ja živi u [adresa]. Pok. SĐ je bila u normalnom fizičkom i psihičkom stanju i normalno bi razgovarale. Kad je umrla ne zna. Nakon pogreba supruga FĐ, pok. sin EĐ je odveo na silu, a to zna jer joj je to ista pričala, navodeći da pok. EĐ nije htio da sama ostane u svom stanu. Pok. EĐ se brinuo o majci – (list 154 i 155 spisa).

48. Svjedok VU pok. L je iskazao da je slabo poznavao pok. EĐ, te je znao i njegovu majku SĐ. Ista nije bila od velikih riječi, samo su se pozdravljali. Bio je kućni prijatelj sa pok. FĐ i kad je on umro zna da je SĐ otišla kod sina EĐ, ali nije išao tamo. Nakon nekoliko godina, oko 2017. - 2018. sreo ju je na [adresa] jer je išao pogledati apartmane i istoj se javio, ali mu ona nije odgovorila. Možda nije čula, a i inače nije bila od velikih riječi. Tada je došao sin EĐ i rekao joj da uđe u kuću. Više nije išao na [adresa] i nije je vidio. Nije znao ni gdje je, samo je čuo da je umrla, a želio je otići na sahranu – (list 155 spisa).

49. Svjedokinja OĐ je iskazala da je njena pok. svekrva do smrti supruga FĐ u ožujku 2009. godine živjela u stanu u [adresa] na adresi [adresa]. Nakon sprovoda pok. EĐ je SĐ odveo kod sebe u njegov stan na adresi [adresa]. Ona je cijelo vrijeme živjela sa EĐ, kako u stanu u [adresa] tako i na [adresa]. Činjenicu da je ista boravila u domu uopće nije znala dok ista nije umrla, možda oko pola godine, i to u domu u Vodicama. Pok. EĐ je odveo majku odmah sa sprovoda kod sebe, jer mu je majka, a drugo…On je bio sam, razveden i ona je isto to govorila, a mirovina isto tako jer je ona imala visoku mirovinu. Svake godine od travnja do listopada oni su boravili na [adresa]. Kad bi svekrva bila na [adresa], došla bi kod njih samo kad bi EĐ odlazio u [adresa]. Ona je odlazila tamo, ne tako često i pričala s njim, a suprug ĆĐ, tužitelj bi odlazio dok ga EĐ nije potjerao i uhvatio za vrat jer ga je pitao da zašto viče na majku. Svaki dan je vikao, ujutro od 5 sati, navečer u ponoć….Nije birao termin. Pok. Z se brinuo o majci, ali joj nije dozvoljavao da išta radi, derao bi se "Šta to radiš, ne diraj to!…" Suprug i ona su saznali da su pok. EĐ i majka sklopili ugovor kad ju je tuženik ad. 2. IĐ nazvao telefonom. Njihovi gosti, ali i susjedovi su se bunili jer EĐ nije birao vrijeme kao ni riječi kad se derao na majku. Tuženik ad. 2. IĐ je nazvao jer je tražio razvrgnuće za stan na Šubićevcu na adresi [adresa] koji su oni plaćali, odnosno radilo se o otkupu stana. Mora dodati mada nije predmet spora da su se pok. svekar i svekrva dogovorili da oni (suprug i ona) plaćaju stan, da EĐ ide brod, a kćerki JĐ koja je invalid da joj nakon njihove smrti ostane stan, a koja je i inače tu živjela. Oni imaju stan u crvenom neboderu u površini od 40m[2] . Pok. SĐ misli da nije svojevoljno otišla kod sina EĐ jer je ona svaki tjedan bar 2 puta dolazila u stan kod kćerke UĐ i pomagala joj. Pok. EĐ je odveo autom. Tuženik ad. 1 TĐ je nazvao njenog supruga i rekao da se baka izgubila i da je traži policija, a to je bilo u [adresa]. Tuženik ad. 1 im je potom rekao da su našli baku u nekom hodniku i da je slomila ruku i ključnu kost. Što se dešavalo nakon ne zna, ali kad je svekrva izašla iz bolnice 15 dana svaki dan nakon posla bi išla kod njih da pomognem oko babe, ali pk. EĐ to nije dozvolio i rekao bi da je on okupao. Mora reći da svaki put kad bi došla pok. svekrva je imala jako neugodan miris po mokraći. Kada se EĐ svaki dan derao na majku, suprug je išao kod njega, ali ga je EĐ izbacio i rekao da ako još jednom dođe u njegovu kuću da će mu razbiti surlu. Svi susjedi znaju da se EĐ derao na majku i o tome se pričalo po susjedstvu. Ona je pitala susjede tko želi biti svjedok, ali se svi boje suda. Ona nije zvala policiju, jer se pok. EĐ derao nekoliko minuta onda bi prestao, onda kasnije opet i slao je u PM. Da je tukao majku i da je ona plakala i derala se, zvali bi policiju. Svekrva je uvijek govorila "Molim te EĐ ne viči. Svekrva je bila jako društvena žena, a nakon suprugove smrti skroz se promijenila i gubila. Ona bi na [adresa] par puta išla u šetnju u selo i ne bi se znala vratiti kući i pitala bi gdje joj je kuća. Dva do tri puta bi je dovele susjede kući. Ima sigurno 7 do 8 godina da se ista počela gubiti i samo je govorila o pok. majci kako su je ubili E. Ista bi šetala po dvorištu, pričala sama sobom i kad bi vidjela njih pobjegla bi jer EĐ nije dopuštao da ide kod nas. Pok. EĐ bi rješavala osmosmjerke, nešto bi pokušavala jer je bila polupismena, imala je 2 do 3 razreda osnovne škole – (list 155 do 157 spisa)

50. Svjedokinja UĐ je iskazala da je djed FĐ umro u ožujku 2009. godine, a da je pok. baka SĐ do sprovoda bila kod nje u stanu na adresi [adresa]. Nakon sprovoda EĐ je odveo kod sebe u stan na adresi [adresa]. Ista navodi da je ona tad bila trudna i invalid od rođenja i na tu shemu je odveo kod sebe. On je živio sam i bez obaveza, nije imao malodobne djece. Baka je bila kod njega non stop, ali je povremeno 1-2 puta tjedno dolazila kod nje i oni bi išli kod nje. Kad baka više nije mogla, dolazili bi tamo i više od 2 puta tjedno. Mora reći da se EĐ u početku brinuo o baki i ona bi dolazila kod njih. Nakon nekog vremena, kad je djed umro ona je mjesec dana nakon rodila, znači jedno dijete u školi i malo dijete…Baka je dolazila manje kod njih, otišla je na [adresa], posjećivali su je, ali ne često. Mora kazati da je bila tužna što odlazi živjeti kod strica EĐ. U travnju 2022. godine je došla na sud i saznala da je 7.4.2022. sklopljen ugovor između EĐ i bake. Radilo se mislim o doživotnom uzdržavanju. Baka je vjerovala sinu EĐ jer je on završio fakultet, bio je obrazovan i radio je u TLM-u i svi su ga voljeli. U vrijeme sklapanja ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje. Imala je 2 do 3 razreda osnovne škole, a što se tiče u glavi, bila je dobra. Malo onako zaboravljiva. Imala je ona 84 godine i prošla rat…Bili su gladni i bosi, branili njih od fašista…Da nije bilo partizana ne bi bilo ni njih. Baka je umrla **.**.2021. godine. Cijelo vrijeme je živjela kod sina EĐ jer joj je on branio da ide kod njih. Kad bi bilo lijepo vrijeme od travnja do studenog bila bi na [adresa]. Točnije bila bi zatočena. On bi bio s njom i držao je u kući. Šest mjeseci prije smrti je bila u domu u Vodicama u koji je nasilno odvedena. Pok. djed je bio vojni ataše i ona je bila naviknuta na društveni i kulturni život, a EĐ joj je sve to uskraćivao i držao je zatvorenu. EĐ joj je donosio hranu, ali je nikad nije vodio doktoru niti na dodatne pretrage jer obzirom koliko žena ima godina, ona nikad nije primala D vitamin, a kamoli ostale pretrage. Baka se gubila. Izgubila se na [adresa] i u [adresa] i mislim da je prijavljena na policiju. To je bilo misli 2017/2018. godine. Bila je dementna. Nakon njene smrti, njoj nije dano da se svira pjesma koju su oni željeli. Baka dokje bila kod EĐ je imala slomljeno desno rame i nije mogla pisati. Ozljeda je bila od pada niz stepenice u [adresa]. Mora dodati da stric nije dozvoljavao baki da dolazi kod njih u stan, da se druži s djecom ili da je ona čuva, da spava kod nje, da ona vodi brigu o njoj. Ta žena je svaki dan ustajala, kuhala i mene odgajala. Kakva bi ona bila osoba kad o svojoj babi ne bi vodila brigu. Nažalost ona je invalid i nije imala financijska sredstva. Kad je EĐ bio tamo dolazila je, kad nije bio, bilo joj je zabranjeno jer je baka bila zaključana. Ostavio bi joj jesti i to je to. Kada je baka bila u domu nije je posjetila, jer je TĐ trebao doći po nju i odvesti je jer ona nije znala u kojem je domu, a i nije bila pri financijama. Isti ne bi došao i rekao bi šta ćeš ti ići. Idemo mi. Baka je umrla od depresije, mogla je još živjeti. Stric je na nju vikao – (list 157 i 158 spisa).

51. Svjedokinja ĐĐ je iskazala da pok. EĐ i njegovu suprugu nije poznavala, možda ih je samo vidjela koji put. Ona je radila sa OĐ jer je i ona bila odgojiteljica i sjeća se da je ista govorila da ona plaća stan. Zna da je imala stan ispod gimnazije To je sve što zna – (list 162 i 163 spisa).

52. Svjedokinja KĐ je iskazala da joj je OĐ bila kolegica i da samo zna da je ista pričala da plaća uplatnice za stan gdje je živjela njena kćer UĐ – (list 163 spisa).

53. Svjedokinja HĐ je iskazala da pok. EĐ ne zna i da nema saznanja da bi sklapano ugovore, međutim jedino zna da joj je sestra OĐ pričala da su plaćali stan i da je djed FĐ tražio da uplatnice davaju njemu jer je on vodio evidenciju, ali o kojem se stanu radilo ne zna. Uglavnom, zna da se radilo o velikoj cifri i da je od SĐ kćer u dobi od 15-16 godina došla živjeti kod bake i djeda. Na račun UĐ njima se cifra smanjila te je on obećao da će stan ostati unuci UĐ. To je stan na Šubićevcu gdje i živi 30 godina – (list 163 spisa).

54. Svjedokinja SU je iskazala da su pok. EĐ i njegova majka ZĐ su imali jedan poseban odnos. Bili su vezani i on je bio takav sin kojeg bi poželio svaki roditelj. Sve što su trebali njegovi roditelji, a i što nisu on je smatrao da je to potrebno i to bi činio. Iz priče koje je pričala pok. SĐ ima saznanja da ju je EĐ uzeo k sebi jer da je uz njezinom stanu na adresi [adresa] bio nemoguć odnos s unukom UĐ. Mislim da je to bilo 2012. godine. Pok. ZĐ je sklopila ugovor sa sinom EĐ, a kakav je bio ugovor to ne zna. Ona je već dvije godine živjela kod sine EĐ na adresi [adresa]. Što se događalo nakon sklapanja ugovora, pojedinosti ne zna. Posljednji put je SĐ vidjela dana 1. prosinca 2021. godine u domu u Vodicama. Ista je do zadnjeg dana bila svjesna i malo su popričale. Nikada nije čula da bi tužitelj ili njegova supruga otplaćivali neke rate za stan. U tom stanu je od Danine smrti, dakle od **.**.2009. UĐ, kćer tužitelja. Malo je reći da se pok. EĐ brinuo o majci ZĐ. On je stvarno bio privržen majci i nikad nije rekla EĐ nego moj EĐ jer je stvarno sve činio za nju. Nakon smrti FĐ ĆĐ, tužitelj se distancirao od majke, oni bi cijelo ljeto bili na [adresa], također se distancirao i od EĐ uz napomenu da su njihove kuće jedna do druge. Tužitelj nije dolazio posjećivati majku niti je ikad pitao što joj treba, kako je i slično – (list 163 i 164 spisa).

55. Svjedok TU pok. S je iskazao da je radio zajedno sa RĐ, tužiteljem i sinom pok. FĐ pa je tako preko njega upoznao pok. oca i majku. Gdje je EĐ živio točno ne zna, negdje u [adresa], ali točno ne zna. Njegovu majku ZĐ je poznavao, a ona je živjela ispod gimnazije gdje su imali stan i kad je dolazio kod pok. FĐ, ona je tamo živjela sa unukom JU. Ista se kasnije udala i misli da se sad preziva UĐ. Kasnije je od SĐ čuo da je SĐ otišla kod sina EĐ, ali kad je to bilo ne zna. Na [adresa] je viđao pok. SĐ i EĐ jer su oni ljeti uglavnom dolje živjeli pa ih je češće viđao. Ne zna jesu li pokojna SĐ i EĐ između sebe sklapali kakve pravne poslove, ali zna da mu je ĆĐ pričao da je otplaćivao otkup stana pok. majke, stana ispod gimnazije. Nakon smrti supruga FĐ, koliko je čuo o pok. ZĐ se brinula unuka JU, kao i ĆĐ. To je čuo od SĐ jer je s njim znao doći u taj stan. Pretpostavlja da je EĐ uzdržavao majku SĐ ako je živjela s njim, a po priči od SĐ ima saznanja i da je ĆĐ pomagao majci dok je stala u stanu ispod gimnazije. Mora reći da je njezin suprug FĐ bio vojno lice i nije imao mirovinu, bili su bez prihoda kako mu je rekao ĆĐ te je on zajedno s unukom pomagao. Ne sjeća se da bi pok. SĐ ili PĐ u njegovoj nazočnosti pričali što će napraviti sa stanom ispod gimnazije, ali sve je ukazivalo na to da bi taj stan trebao ostati unuci JU i SĐ, budući da se use oni brinuli o njoj. Koliko ima saznanja ĆĐ nije mogao doći do majke jer je takav susret branio EĐ. Oni stoje u blizini. Pok. ZĐ nakon Danine smrti do kraja života je živjela u stanu ispod gimnazije i kod EĐ. Pok. SĐ je otišla živjeti kod EĐ možda više od 5 godina – (list 169 i 170 spisa).

56. Svjedokinja LU je iskazala da nije poznavala pok. SĐ, FĐ ni EĐ, već samo ŽU, vjerojatno Aljošinog brata, kao i njegovu suprugu, sina FĐ i kćer JU. Ona je dolazila kod ŽU koji je živio u crvenom neboderu u [adresa], a ona je u istom neboderu bila podstanarka. Na sud ju je pozvala UĐ koja joj je rekla da kažem što sam čula, da su oni plaćali stan gdje je ona živjela kod bake i djeda, a gdje je taj stan i koja ulica ne zna, jedino zna da je negdje prema Šubićevcu. Sve je to čula slučajno kad je bila kod UĐ. ŽU je otac od JĐ – (list 170 i 171 spisa).

57. Svjedokinja ZU je iskazala da su njezin pok. otac I i majka bili prijatelji sa FĐ i ZĐ jer su oboje dobili premještaj u Kranj. U toj kući su se rodili ona i ĆĐ. Njezin otac je dobio premještaj u Split 1955. godine, 1965. godine je upoznala svog pok. supruga, a 1969. godine se udala i došla u [adresa] gdje je živjela u kući, a susjedi su bili FĐ i ZĐ. u tzv. Generalskim kućama. Ona je kod njih dolazila sa svojim roditeljima i rado su išli kod njih. Misli da se unuka UĐ rodila 1976. godine. Samo zna da kad je dolazila kod njih u vrijeme kad je unuka UĐ bila kod njih, dakle kad su je baka i djed već uzeli, a iz kojih razloga ne zna, misli da je bila bolesna i da je imala neki problem s rukicom…i uvijek je u tim razgovorima bilo kako će oni svojoj UĐ ostaviti taj stan. Zna da je pok. PĐ bio bolestan, ali kad je umro ne zna i da se unuka dok je on ležao brinula o njemu i kad bi je srela uvijek je trčala i govorila da mora pomoći baki i djedu. Gospođa SĐ je bila jako prisebna žena, draga i vesela osoba i zadnji put, a koje godine je vidjela na pazaru kod mesnice Sladić, išla je prema gore…Sjeća se kao sad…Rekla mi je i malo zaplakala "Sad sam kod sina EĐ.", dodajući da EĐ živi sam, a da je UĐ s djecom u njezinom stanu. Nakon toga je više nikad nije vidjela. Nije više ni odlazila u posjete UĐ, srela bi je, ali o tome nikad nisu pričale. Sigurno zna da je želja bake i djeda bila da stan pripadne UĐ – (list 171 spisa).

58. Svjedokinja EU je iskazala da ju je UĐ zamolila da dođe jer da je zna više od 30 godina i djeca su im išla skupa u školu. Zna da je UĐ kao dijete živjela kod bake i djeda u stanu ispod gimnazije i redovito je dolazila kod nje i dok su joj bili živi djed i baka, a isto tako i nakon smrti bake i djeda. FĐ je umro 2009. godine, a baka SĐ je otišla kod svog sina EĐ. Zna da je još neko vrijeme nakon djedove smrti SĐ još bila u stanu i da je UĐ tad bila trudna. Kad je UĐ rodila sina Ć koji sad ima 15 godina, baka više nije bila tu, već da je otišla je kod sina EĐ, ali bi redovito dolazila, išla bi na pijacu, kupovala bi voće i povrće te donosila UĐ. Pok. ZĐ je znala prespavati kod UĐ jer je jako voljela djecu. Baka je tu dolazila možda jednu do jednu i po godinu, nakon toga baka više ne može dolaziti, tako da je UĐ znala otići kod nje. Ona je živjela kod sine EĐ u [adresa]. Koliko je čula od UĐ, da bi njen otac išao u posjete majci, ali mu to nije bilo dozvoljeno. Kad bi bila na [adresa] kod UĐ i njenog oca jer oni imaju kuću do Aljošine kuće, ali nikad ne bi viđala baku SĐ jer je on ne bi puštao vani niti se do nje moglo doći. Ako je pok. SĐ bila kod EĐ vjerojatno se isti brinuo o njoj. UĐ joj je svakodnevno išla u posjet, ali kad bi EĐ dopustio da dođe. UĐ bi nazvala EĐ i on bi rekao da ne može doći da baka leži i još kojekakve razloge (list 171 i 172 spisa).

59. Tuženik ad.1 TĐ pok. EĐ je u stranačkoj izjavi izjavio da je njegov pok. djed FĐ umro u ožujku 2009. godine. Prije toga da je imao moždani udar i do smrti je malo više od 3 mjeseca ležao u krevetu. U to vrijeme se najviše o njemu brinula baka SĐ koja je u to vrijeme bila poprilično zdrava. On je živio u stanu u [adresa] na adresu [adresa]. Prije nego je djed umro, možda pola godine prije, u stan je došla UĐ s djetetom. Dakle nakon djedove smrti, baki ZĐ je bilo jako nezgodno s UĐ koja je u travnju rodila i drugo dijete. Baka u to vrijeme nije više bila u cvijetu mladosti da se brine i o UĐ koja je bila nezaposlena. Uglavnom do jeseni te godine baka SĐ je prešla živjeti kod njegovog pok. oca EĐ koji je živio u stanu na adresi [adresa]. Po priči pok. oca, on je kasnije s majkom sklopio ugovor, a on u tom nije sudjelovao. Misli da je to bio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Baka SĐ je bila jako zadovoljna s uslugama pok. oca. On je išao u posjete baki i ocu, međutim kako su imali vikendicu na [adresa] oni su veći dio godine tamo živjeli, a i tamo je naravno odlazio. Ponavljam, nije bilo nikakvih prigovora od bake ZĐ na usluge koje joj je pružao pok. otac. Dapače, uvijek je govorila da nitko o njoj ne brine kao EĐ. Njegov stric ĆĐ i pok. otac na [adresa] imaju vikendice koje dijeli jedan zid. Obzirom na tu situaciju tužitelj ĆĐ uopće nije dolazio kod svoje majke i njegovo oca. Poznato mu je da bi baka dok je živjela s ocem završila u bolnici zbog ozljeda. Misli da je to bilo u travnju, baka je pala niz par skala u [adresa] i slomila rame. Izlazila je vani i pri izlasku je pala niz stepenice. U to vrijeme pok. otac je bio na [adresa]. Otišao je jedan dan kako bi tamo pripremio sve jer su idući vikend njih dvoje planirati tamo sezonski preseliti – (list 164 i 165 spisa).

60. Tuženik ad.2 IĐ pok. EĐ je u stranačkoj izjavi izjavio da se slaže sa svim navodima brata, tuženika ad.1 SĐ. Otac je brinuo o pok. baki ZĐ, ne samo tih 12 godina koliko je formalno trajalo doživotno uzdržavanje nego i desetljeća prije toga. Sjeća se kao dijet, da je otac na [adresa] vječno bio taj koji je obavljao spizu, opremao roditelje, vozio ih u bolnicu ili bilo gdje kad treba. Bio je dakle stalno na usluzi. Baki je kupovao 6 vrsta voća, meso koje hoće, ribe…Dakle nije smjelo da nešto fali, kuhao je svaki dan najmanje jednom, npr. ako je baka željela jetrice on bi pekao jetricu u devet sati navečer. Sve je udovoljavao. Stric ĆĐ nije iskazivao niti najmanje volje da na bilo koji način pomogne majci, da je vidi…Jednostavno je bio vrlo distanciran i to je najblaži način koji može opisati njegovo ponašanje. Npr. UĐ je redovno dolazila kod oca i kod bake, on joj je plaćao račune za režije za stan. baka i otac su je financirali jer ona nikad u životu nije radila. Obzirom da tužitelj u tužbi tvrdi da je njegov pok. otac EĐ odveo njegovu baku, to je apsurd jer inače ne bi dozvoljavao tužiteljevoj kćeri JĐ da viđa baku. To isto nitko nije branio ni tužitelju, ali on to nije htio. Dok je EĐ bio na [adresa], baka je svaki dan šetala, išla bi u park i tako je i taj dan išla i pala niz stepenice. Misli da je to bilo oko 2015. godine. On je tad bio u Zagrebu, a pok. otac čim je to čuo vratio se s [adresa], a brat ĆĐ je posjetio u bolnici, ali nije siguran tko je odveo. Već sama ta situacija, baka je tad imala 91 godinu, a nakon toga je živjela još 6 godina. Otac se o njoj brinuo dok je imala slomljenu ruku i zaliječila ju je. To dovoljno govori o kvaliteti brige koju joj je pružao moj otac. Pok. baka SĐ je bila odličnog psihičkog stanja. Do zadnjeg dana hobi joj je bio rješavanje križaljki. Bila je ponosna žena, nije se dala – (list 164 do 165 spisa).

61. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa tom ugovora niti ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju.

62. Prema odredbi članka 583. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO ) ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje.

62.1. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor (stavak 2.)

62.2. Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze (stavak 3.).

63. Prema odredbi članka 589. ZOO-a na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

64. Osnovna pretpostavka o kojoj ovisi osnovanost zahtjeva za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza da ugovorna strana svjesno izbjegava vršenje obveza preuzetih ugovorom u namjeri da se tih obveza oslobodi.

65. U konkretnom cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući u vidu sadržaj pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] kao sudskog povjerenika ovog suda poslovni broj O-326/09 UPP/OS-58/09- 4 od 15.4.2009., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Alisa Kale u [adresa] kao sudske povjerenice ovog suda poslovni broj O-2375/2021 UPP/OS-318/2021 od 12.5.2022., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa] kao sudske povjerenice ovog suda poslovni broj O-775/2023 UPP/OS- 88/2023 od 11.7.2023., ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između ZĐ i EĐ od 28.11.2011., Aneksa ugovoru o doživotnom uzdržavanju broj OV-9672/2011 od 28.11.2011. sklopljenog između ZĐ i EĐ od 8.2.2011., ugovora o darovanju sklopljenog između EĐ, TĐ i LĐ od 8.2.2011., te stranačke izjave tuženika ad.1 TĐ i tuženika ad.2 LĐ (koje dokaze i stranačke izjave je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je pok. otac tužitelja i djed tuženika, a suprug pok. ZĐ, PĐ umro dana **.**.2009., da je nakon njegove smrti njegova supruga ZĐ otišla živjeti sa sinom PU u njegov stan u [adresa], da su ZĐ (kao primateljica uzdržavanja) i EĐ (kao davatelj uzdržavanja) dana 28. studenoga 2011. godine sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju (koji je solemniziran kod javne bilježnice Nevenke Nakić u [adresa] istog dana pod rojem OV-9672/11) kojim ugovorom primateljica uzdržavanja ostavlja u nasljedstvo sinu EĐ sav svoj suvlasnički dio od 4/6 dijela stana u [adresa], položenog u zgradi izgrađenoj na čest. br. 2389/1 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] [broj poduloška] i to baš stan na II. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, balkona, površine 94 m[2] i zajedničkih dijelova koji služe redovnoj upotrebi zgrade, a davatelj uzdržavanja EĐ se obvezuje doživotno uzdržavati maju - primateljicu uzdržavanja na način pobliže naveden u članku 2. ugovora, s tim da je predaja navedene nekretnine u vlasništvo davatelju uzdržavanja odgođena do smrti primateljice uzdržavanja, te da je ugovorena zajednica života u stanu vlasništva davatelja uzdržavanja, da su ZĐ (kao primateljica uzdržavanja) i EĐ (kao davatelj uzdržavanja) dana 8. veljače 2021. godine sklopili Aneks ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 28.11.2011. (na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama istog dana pod brojem OV-815/21) kojim su suglasno izmijenile članak 1. ugovora na način da se mijenja vrta i pravna narav ugovora pa isti postaje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čl. 2. i čl. 5. kojim se mijenja tabularna izjava na način da ugovor bude pogodan za upis prava vlasništva davatelja uzdržavanja, te dodale novi članak 8., te da se sada pok. EĐ uredno brinuo o majci ZĐ sve do smrti (4. prosinca 2021.)

65. Da je sada pok. EĐ, prednik tuženika izvršavao obveze preuzete citiranim ugovorom prema majki sada pok. AU proizlazi i iz iskaze svjedoka NĐ pok. TU (osobe koja je živjela u zagradi u stanu u [adresa] gdje je živio i pok. EĐ), ČĐ, SU (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) pa je tako svjedok UU pok. TU iskazao da je pok. EĐ sto posto vodio brigu o majci, jer kako on radi na trajektu koji vozi za [adresa], da je puno puta donosio sada pok. EĐ potrepštine kako bi on bio sa majkom u kući u [adresa] i da je ne bi ostavio samu, te da se pok. NĐ nikada nije požalila na sina EĐ i da istoj nije ništa falilo, niti ptičjeg mlijeka navodeći da bi isti i danas bio živ da nije dao sve od sebe brinući se za majku i da bi svaka majka bila sretna da ima sina kao što je bio EĐ (list 153 spisa), dok je svjedokinja ČĐ iskazala da je pok. NĐ tako reći cijeli život bila sa sinom EĐ i nikada joj ništa nije falilo, a EĐ je zadnjih dvadeset (20) godina non stop bio s njom (list 153 spisa), svjedokinja SU je decidirano navela da je malo reći da se pok. EĐ brinuo o majci, kao i svjedokinja TĐN, liječnica opće medicine i nekadašnja liječnica pok. ZĐ koja je iskazala da je za istu uglavnom dolazio sin EĐ koji se o njoj brinuo i kod kojeg se majka preselila živjeti navodećI da je ista bila sposobna za rasuđivanje (list 202 spisa, koji iskaz je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i prihvatio) ukazuje na činjenicu da je pok. EĐ se brinuo o pok. majci i izvršavao obveze preuzete ugovorom (list 164 spisa). Tim više, i iz izjave BĐ, voditeljice doma Agape u Vodicama proizlazi da je pok. ZĐ boravila u obiteljskom domu za starije i nemoćne osobe Agape 2 od svibnja 2021. do smrti, dakle do prosinca 2021. godine, te da su istu posjećivali sin EĐ, unuci TĐ i IĐ (list 95 spisa, koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i prihvatio)

66. U tom pravcu valja istaknuti da čak i svjedokinja SĐN (strina tužitelja) decidirano iskazivala da je EĐ vodio brigu svojoj majci (list 154 spisa) kao i svjedokinja OĐ (list 156 spisa), dok su svjedok TU pok. S i svjedokinja EU potvrdili činjenicu da je pok. ZĐ živjela kod sina EĐ i da se isti vjerojatno o njoj brinuo (list 170 i 172 spisa).

67. Ono što je dakle bitno jest činjenica da nitko od svjedoka predloženih od strane tužitelja (SĐN i OĐ), nisu iskazivali na okolnost da pok. EĐ nije vodio brigu o majci, odnosno da nije ispunjavao obveze preuzete iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok svjedokinje to ĐĐ, KĐ i HĐ (list 163 spisa) nisu imale saznanja o relevantnim činjenicama, već su kao bivše radne kolegice OĐ i isključivo po njenoj priči iskazivale na okolnosti plaćanja stana u [adresa], u ulici 29. listopada 1918. broj 45, radi čega iskaze tih svjedoka, kao i svjedoka LU, ZU i EU i TU pok. S (ovih potonji u preostalom dijelu izuzev gore navedene činjenice) koji također nisu imali saznanja o predmetu spora izuzev onih činjenica koje su čuli od tužitelja i njegove supruge OĐ, sud nije prihvatio.

68. Budući da niti iz jednog dokaza nije s pouzdanom izvjesnošću utvrđeno da bi pok. prednik tuženika pok. EĐ svjesno i sustavno izbjegavao obveze preuzete ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i Aneksom, ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi isti kršio obveze iz citiranog ugovora, čime nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora i Aneksa tom ugovoru zbog neispunjenja obveze prema odredbi članka 583, stavka 3. ZOO-a u vezi s odredbom članka 589. ZOO-a.

69. Posebno valja naglasiti da tužitelj tužbenim zahtjevom ne zahtijeva da se raskine ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i citirani Aneks ugovoru sklopljen između sada ZĐ i EĐ, već zahtijeva da se utvrdi da su odnosni ugovor i Aneks istom raskinuti (deklaratorni tužbeni zahtjev).

70. Kako je u postupku utvrđeno da ugovorne strane navedenih pravnih poslova za života, nisu prije podnošenja tužbe sporazumno raskinuti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i Aneks tom ugovoru, a niti su to napravili nasljednici pok. ZĐ kao primateljice uzdržavanja, a niti to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, to tako postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

71. Glede dijela tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje da je ugovor o darovanju ništetan budući je uknjižba izvršena temeljem nepostojećeg prava prednika, valja napomenuti da kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine uzdržavanog moguć je odmah nakon ovjere ugovora na sudu ili solemnizacije kod javnog bilježnika ili u roku koji su stranke ugovorile ali svakako prije smrti davatelja uzdržavanja. To znači da se vlasništvo nekretnine stječe za života primatelja uzdržavanja tako da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sadrži i klauzulu intabulandi tj. izjavu kojom primatelj uzdržavanja koji daje nekretninu ovlašćuje davatelja uzdržavanja da na temelju tog ugovora bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim i drugim javnim knjigama upis prava vlasništva na tim točno označenim nekretninama u svoje ime i u svoju korist (članak 120. ZV-a).

72. Prema odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

73. Iz rezultata dokaznog postupka je utvrđeno da su ZĐ (kao primateljica uzdržavanja) i EĐ (kao davatelj uzdržavanja) dana 8. veljače 2021. godine sklopili Aneks ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 28.11.2011. (na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama istog dana pod brojem OV-815/21) kojim su suglasno izmijenile članak 1. ugovora na način da se mijenja vrta i pravna narav ugovora pa isti postaje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čl. 2. i čl. 5. kojim se mijenja tabularna izjava na način da ugovor bude pogodan za upis prava vlasništva davatelja uzdržavanja, te dodale novi čl. 8., da su EĐ (kao darodavatelj) te TĐ i IĐ (tuženici kao daroprimatelji) sklopili dana 8. veljače 2021. godine ugovor o darovanju nekretnine (na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama istog dana pod brojem OV-818/21) predmet kojeg je suvlasnički dio EĐ odnosno 5/6 dijela (svakom po 5/12 dijela) nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] čest. br. 2389/1 kuća i dvor površine 1043 m[2] , suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) u naravi 1. stan na II. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, balkona površine 94 m[2] , te da u suposjed darovane nekretnine daroprimatelji stupaju odmah po potpisu ugovora, te da su se temeljem prijedloga za uknjižbu od dana 17. svibnja 2021. godine pod poslovnim brojem Z-8007/2021, te citiranog ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa tom ugovoru te ugovora o darovanju kao suvlasnici čest. br. 2389/1 K. O. [katastarska općina] upisali tuženik ad.1 TĐ i tuženik ad.2 IĐ za 5/12 dijela svaki, uz istodobni izbris s imena EĐ odnosno prethodno ZĐ.

74. Prema odredbi članka 45. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024 dalje: ZZK) upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (u daljnjem tekstu: knjižni prednik).

75. Ako su zemljište ili neko knjižno pravo preneseni izvanknjižno na više osoba uzastopno, posljednji stjecatelj može zahtijevati da se knjižni prijenos provede neposredno na njega, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe (članak 46. stavak 1. ZZK).

76. Da bi zemljišno-knjižni sud dopustio upis prava vlasništva u korist određene osobe na određenoj nekretnini u zemljišnu knjigu potrebno je da budu ispunjene materijalne i procesne pretpostavke za taj upis.

77. Materijalna pretpostavka za upis je postojanje valjane tabularne isprave i udovoljenje načelu knjižnog prednika, dok su procesne pretpostavke upisa da je podnesen prijedlog za upis, da je doneseno rješenje o dozvoli upisa i da je na temelju tog rješenja proveden upis u zemljišnoj knjizi.

78. Cijeneći izloženo, utvrđenje u kontekstu citiranih odredbi ZZK-a nedvojbeno je da je upis prava vlasništva temeljem citiranih isprava na ime tuženika izvršen u skladu sa odredbama citiranog zakona, što znači da su tuženici stekli pravo suvlasništva čest. br. 2389/1 K. O. [katastarska općina] temeljem valjane pravne osnove (članak 115. i 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14). Stoga, nedvojbeno je da predmetni ugovor o darovanju nije ništetan.

79. Navodi tužitelja da je uknjižba izvršena temeljem nepostojećeg prava prednika kao razlog ništetnosti ugovora o darovanju ukazuju se neosnovanim iz naprijed navedenih razloga.

80. Posljedično tome proizlazi i neosnovanost zahtjeva tužitelja za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

81. Kraj takva stanja stvari navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom postupka ne mogu se prihvatiti. Valja naglasiti, da je sud vezan činjeničnom osnovom tužbe, pa kako tužitelj nije istakao druge razloge ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika i njihovog prednika pok. EĐ, to se sud nije mogao niti upuštati u utvrđivanja drugih činjenica.

82. Kako predmet spora nije utvrđivanja ništetnosti pravnih poslova koji su sklopili sada pok. NĐ i EĐ zbog nesposobnosti rasuđivanja pok. ZĐ u trenutku sklapanja istih, ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje ĆU.

82. Svi navodi vezani za plaćanje stana koje iznosi tužitelj su irelevantni za predmet spora, radi čega sud nije prihvatio niti iskaz svjedokinje JĐ, niti materijalne dokaze (list 96, 103 do 114, 134 do 150 spisa), ali valja naglasiti da i iz iskaza ovog svjedoka nije utvrđeno da se pok. EĐ nije brinuo o majci ZĐ.

83. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

84. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPPa, a tuženiku ad.1 TĐ priznat je parnični trošak koji je imao za:

- pismeni sastav odgovora na tužbu po kvalificiranom punomoćniku od 21.9.2022. (v.p.s. = 97.454,19 eura) -734 boda sukladno Tbr. 8. . 1. i 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- osam (8) zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (28.5.2024., 3.7.2024., 10.9.2024., 4.10.2024., 6.11.2024., 27.11.2024., 19.12.2024. i 15.1.2025.) - 5.872 boda (8 x 734 boda) sukladno Tbr. 9. t. 1. i 7. t. 1. Tarife - ukupno 6.606 boda ili 13.212 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos je uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (3.303 eura) predstavlja parnični trošak tuženika ad.1 TĐ u ukupnom iznosu od 16.515,00 eura.

85. Tuženiku ad.2 LĐ priznat je trošak koji je imao za:

- pismeni sastav odgovora na tužbu po kvalificiranom punomoćniku od 21.9.2022. i 20.2.2023. (v.p.s. = 97.454,19 eura) – 1.468 boda (2 x 734 boda) sukladno Tbr. 8. . 1. i 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav podneska po kvalificiranom punomoćniku od 9.12.2024. – 734 boda sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- osam (8) zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (28.5.2024., 3.7.2024., 10.9.2024., 4.10.2024., 6.11.2024., 27.11.2024., 19.12.2024. i 15.1.2025.) - 5.872 boda (8 x 734 boda) sukladno Tbr. 9. t. 1. i 7. t. 1. Tarife - ukupno 8.074 boda ili 16.148 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos je uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (4.037 eura) predstavlja parnični trošak tuženika ad.2 LĐ u ukupnom iznosu od 20.185,00 eura.

Šibenik, 11. ožujka 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, Odvjetničkom društvu „Višić i partneri“ d.o.o. - odvjetniku Jurici Višiću

- punomoćniku tuženika ad. 1, odvjetniku Anti Grbcu

- punomoćniku tuženika ad. 2, odvjetniku Josipu Jurlini