Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: P- 3316/2019-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Smiljanić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupani po Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 22. svibnja 2024. i izvršene objave 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetni dijelovi odredaba članka 2. , 7. i 8. Ugovora o kreditu od 16. svibnja 2006. godine broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102988757, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva iz Rijeke, sklopljen između Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata (povrat) kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu švicarski franak /(CHF) u dijelu koji glasi:
- odredba čl. 2
... protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.„
- dio odredbe čl. 7.
...obračunava se na način da se mjesečni iznos anuiteta Glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti.
VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi ) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“
- dio odredbe čl. 8.
„Kamatna stopa je promjenjiva. ..."
" Kamata se obračunava primjenom direktne metode.
"Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove plaćene razlike u kamatama isplati ukupan iznos od 1.167,90 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na utuženi iznos po stopi od 15% godišnje od 01.09.2007. do 31.12.2007, od 01.01.2008. do 30.01.2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12 % godišnje, i od 01.08.2015.do 31. prosinca 2022. po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %- tna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine,
- na iznos od 20,94 eur, počam od 01.02.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,93 eur, počam od 01.03.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,91 eur, počam od 01.04.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,89 eur, počam od 01.05.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,87 eur, počam od 17.06.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,86 eur, počam od 30.07.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,84 eur, počam od 26.08.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,82 eur, počam od 23.09.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,80 eur, počam od 24.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,79 eur, počam od 28.11.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,76 eur, počam od 22.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,75 eur, počam od 17.01.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,72 eur, počam od 17.02.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,70 eur, počam od 17.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,68 eur, počam od 21.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 29,18 eur, počam od 04.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,49 eur, počam od 14.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,63 eur, počam od 17.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,60 eur, počam od 17.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,57 eur, počam od 19.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,54 eur, počam od 18.09.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,50 eur, počam od 15.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 66,90 eur, počam od 14.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 24,33 eur, počam od 22.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,34 eur, počam od 12.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 29,11 eur, počam od 17.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,34 eur, počam od 12.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 30,49 eur, počam od 14.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,81 eur, počam od 27.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,26 eur, počam od 11.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 66,42 eur, počam od 14.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,16 eur, počam od 13.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,80 eur, počam od 01.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 65,39 eur, počam od 14.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,77 eur, počam od 01.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 26,31 eur, počam od 14.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 24,00 eur, počam od 14.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,97 eur, počam od 14.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,94 eur, počam od 01.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,91 eur počam od 14.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,88 eur, počam od 13.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,39 eur, počam od 14.06.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 24,00 eur, počam od 14.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,17 eur počam od 01.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,15 eur, počam od 14.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,13 eur, počam od 14.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,83 eur počam od 07.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,83 eur, počam od 01.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,82 eur, počam od 13.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,82 eur, počam od 14.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,62 eur, počam od 18.04.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,80 eur počam od 15.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,80 eur počam od 15.06.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,35 eur počam od 13.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,25 eur počam od 01.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,79 eur počam od 14.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,79 eur počam od 09.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,79 eur počam od 02.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,79 eur počam od 14.12.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,78 eur, počam od 14.01.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,78 eur, počam od 14.02.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,77 eur, počam od 14.03.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,77 eur, počam od 12.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,77 eur, počam od 14.05.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,76 eur, počam od 14.06.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,76 eur, počam od 12.07.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,76 eur, počam od 14.08.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,75 eur, počam od 01.09.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,75 eur, počam od 01.10.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,49 eur, počam od 13.12.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,74 eur, počam od 14.01.2014. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove valutne klauzule isplati ukupan iznos od 5.154,11 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na utuženi iznos po stopi od 15% godišnje od 01.09.2007. do 31.12.2007, od 01.01.2008. do 30.01.2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12 % godišnje, i od 01.08.2015.do 31. prosinca 2022. po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine,
- na iznos od 9,65 eur, počam od 24.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,72 eur, počam od 22.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,43 eur, počam od 17.01.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,92 eur, počam od 13.02.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 12,88 eur, počam od 17.02.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,40 eur, počam od 02.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,24 eur, počam od 13.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,23 eur, počam od 17.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,49 eur, počam od 01.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,02 eur, počam od 14.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,00 eur, počam od 21.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,73 eur, počam od 01.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,73 eur, počam od 04.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,63 eur, počam od 14.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,85 eur, počam od 12.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,49 eur, počam od 17.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,29 eur, počam od 01.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,66 eur, počam od 17.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,22 eur, počam od 03.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,44 eur, počam od 14.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,37 eur, počam od 19.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,02 eur, počam od 14.09.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,51 eur, počam od 18.09.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,05 eur, počam od 1.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,26 eur, počam od 14.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,23 eur, počam od 15.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,23 eur, počam od 13.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,31 eur, počam od 01.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,53 eur, počam od 02.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,90 eur, počam od 04.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,56 eur, počam od 14.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,03 eur, počam od 15.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,68 eur, počam od 16.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,62 eur, počam od 04.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,99 eur, počam od 14.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,35 eur, počam od 15.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,15 eur, počam od 22.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,39 eur, počam od 01.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,91 eur, počam od 12.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,97 eur, počam od 17.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,21 eur, počam od 01.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,22 eur, počam od 12.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,09 eur, počam od 15.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,09 eur, počam od 01.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 12,81 eur, počam od 14.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,00 eur, počam od 27.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,53 eur, počam od 03.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 24,41 eur, počam od 11.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,52 eur, počam od 1.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,52 eur, počam od 14.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 18,05 eur, počam od 1.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 26,50 eur, počam od 14.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,67 eur, počam od 04.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,03 eur, počam od 13.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,64 eur, počam od 1.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,16 eur, počam od 2.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,74 eur, počam od 14.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,82 eur, počam od 1.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 31,23 eur, počam od 14.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,82 eur, počam od 2.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,08 eur, počam od 12.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 42,88 eur, počam od 1.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 46,13 eur, počam od 14.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,46 eur, počam od 03.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 65,37 eur, počam od 14.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,28 eur, počam od 01.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 43,88 eur, počam od 14.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 45,51 eur, počam od 1.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,39 eur, počam od 02.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 31,96 eur, počam od 14.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,51 eur, počam od 18.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 24,45 eur počam od 1.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,39 eur, počam od 14.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,99 eur, počam od 02.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 60,30 eur, počam od 13.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,35 eur, počam od 02.06.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,93 eur, počam od 14.06.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 32,42 eur, počam od 01.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 82,10 eur, počam od 14.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,07 eur, počam od 01.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 41,21 eur, počam od 12.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,51 eur, počam od 01.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 70,31 eur, počam od 14.09.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 10,20 eur, počam od 01.10.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 11,98 eur, počam od 03.10.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 3,28 eur, počam od 05.10.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 65,14 eur, počam od 14.10.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 2,27 eur, počam od 18.10.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 6,75 eur, počam od 02.11.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 63,74 eur, počam od 07.11.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 8,82 eur, počam od 14.11.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 71,87 eur, počam od 01.12.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 6,42 eur, počam od 14.12.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 5,44 eur, počam od 02.1.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 68,12 eur, počam od 13.1.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 14,98 eur, počam od 1.2.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 57,64 eur, počam od 14.2.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 28,78 eur, počam od 1.3.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 108,34 eur, počam od 18.4.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 94,56 eur počam od 15.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 81,80 eur počam od 15.06.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 17,95 eur počam od 27.06.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,56 eur počam od 13.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 73,89 eur počam od 1.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,14 eur počam od 14.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,21 eur počam od 3.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 50,50 eur počam od 14.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 27,70 eur počam od 01.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,50 eur počam od 03.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 81,93 eur počam od 09.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,04 eur počam od 1.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 84,46 eur počam od 2.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,37 eur počam od 14.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 35,20 eur počam od 3.12.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 49,80 eur počam od 14.12.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,87 eur, počam od 02.01.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 73,70 eur, počam od 14.01.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 26,99 eur, počam od 1.02.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,97 eur, počam od 14.02.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,81 eur, počam od 1.03.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 69,56 eur, počam od 14.03.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,20 eur, počam od 19.03.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,39 eur, počam od 02.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 63,96 eur, počam od 12.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,73 eur, počam od 02.05.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 54,21 eur, počam od 14.05.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 18,70 eur, počam od 03.06.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 67,63 eur, počam od 14.06.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,85 eur, počam od 01.07.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 75,56 eur, počam od 12.07.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,65 eur, počam od 01.08.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,77 eur, počam od 14.08.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 22,02 eur, počam od 31.08.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 79,63 eur, počam od 01.09.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 84,70 eur, počam od 01.10.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 17,07 eur, počam od 04.11.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 30,40 eur, počam od 14.11.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,70 eur, počam od 02.12.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,16 eur, počam od 05.12.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 80,68 eur, počam od 13.12.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,96 eur, počam od 02.01.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 72,82 eur, počam od 14.01.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,00 eur, počam od 03.02.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 72,09 eur, počam od 14.02.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,47 eur, počam od 03.03.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 69,68 eur, počam od 14.03.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,51 eur, počam od 18.03.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,40 eur, počam od 01.04.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 67,98 eur, počam od 14.04.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,25 eur, počam od 02.05.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 71,15 eur, počam od 14.05.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 72,99 eur, počam od 13.06.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 19,19 eur, počam od 01.07.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,24 eur, počam od 14.07.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,14 eur, počam od 01.08.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 71,39 eur, počam od 14.08.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,71 eur, počam od 02.09.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 74,64 eur, počam od 12.09.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,79 eur, počam od 01.10.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 75,89 eur, počam od 14.10.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,18 eur, počam od 03.11.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 80,05 eur, počam od 14.11.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,31 eur, počam od 01.12.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 78,14 eur, počam od 10.12.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,36 eur, počam od 02.01.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 77,58 eur, počam od 14.01.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,43 eur, počam od 02.02.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od77,48 eur, počam od 13.02.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,29 eur, počam od 02.03.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 65,62 eur, počam od 13.03.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,61 eur, počam od 01.04.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 79,30 eur, počam od 15.04.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,32 eur, počam od 04.05.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,61 eur, počam od 14.05.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 32,99 eur, počam od 18.05.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 80,91 eur, počam od 01.06.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,54 eur, počam od 01.07.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 73,68 eur, počam od 14.07.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,51 eur, počam od 03.08.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 78,09 eur, počam od 14.08.2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 80,91 eur, počam od 14.09.2015. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove razlike u iznosu glavnice na dan konverzije isplati ukupan iznos od 3.063,90 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do do 31. prosinca 2022. po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
V. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.956,61 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana
VI. Odbija se dio konačnog tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu od 16. svibnja 2006. godine broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102988757, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva iz Rijeke, sklopljen između Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i to:
- odredba čl. 2
„=76.100,00 CHF ( sedamdesetšesttisuća CHF )
dio odredbe čl. 3.
„uz čvrstu valutnu klauzulu“
- dio odredbe čl. 7.
„Iznos mjesečnog obroka =405,52 CHF Obračunava se na način da se mjesečni iznos anuiteta Glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos Ostatka vrijednosti.
Glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od =45.660,00
CHF ( četrdesetpettisućašestošezdesetCHF )
Iznos anuiteta =290,10 CHF
Ostatak vrijednosti predstavlja preostali iznos glavnice Kredita u visini od = 30.440,00
CHF (tridesettisućačetristočetrdesetCHF )
Banka na iznos Ostatka vrijednosti mjesečno obračunava redovnu kamatu. Mjesečni iznos kamate na Ostatak vrijednosti =115,42 CHF“
"Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove manjka na dan konverzije isplati ukupan iznos od 1.738,85 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče od 30.09.2015. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
VII. Odbija se tuženikov prigovor koji glasi:
"1. Prebija se tražbina tuženika s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 1.776,50/EUR 235,75 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 1,64/€ 0,22 od 02.06.2006. pa do isplate;
- kn 18,81/€ 2,50 od 02.07.2006. pa do isplate;
- kn 21,57/€ 2,86 od 02.08.2006. pa do isplate;
- kn 5,92/€ 0,79 od 02.09.2006. pa do isplate;
- kn 11,03/€ 1,46 od 02.10.2006. pa do isplate;
- kn 10,14/€ 1,35 od 02.11.2006. pa do isplate;
- kn 17,40/€ 2,31 od 02.12.2006. pa do isplate;
- kn 38,06/€ 5,05 od 02.01.2007. pa do isplate;
- kn 51,95/€ 6,89 od 02.02.2007. pa do isplate;
- kn 45,50/€ 6,04 od 02.03.2007. pa do isplate;
- kn 48,32/€ 6,41 od 02.04.2007. pa do isplate;
- kn 1,31/€ 0,17 od 14.04.2007. pa do isplate;
- kn 84,43/€ 11,21 od 02.05.2007. pa do isplate;
- kn 93,07/€ 12,35 od 02.06.2007. pa do isplate;
- kn 104,46/€ 13,86 od 02.07.2007. pa do isplate;
- kn 104,38/€ 13,85 od 02.08.2007. pa do isplate;
- kn 88,77/€ 11,78 od 02.09.2007. pa do isplate;
- kn 112/€ 14,86 od 02.10.2007. pa do isplate;
- kn 112,57/€ 14,94 od 02.11.2007. pa do isplate;
- kn 96,27/€ 12,78 od 02.12.2007. pa do isplate;
- kn 98,05/€ 13,01 od 02.01.2008. pa do isplate;
- kn 67,31/€ 8,93 od 02.02.2008. pa do isplate;
- kn 42,63/€ 5,66 od 02.03.2008. pa do isplate;
- kn 18,24/€ 2,42 od 02.04.2008. pa do isplate;
- kn 75,44/€ 10,01 od 02.05.2008. pa do isplate;
- kn 7,01/€ 0,93 od 02.06.2008. pa do isplate;
- kn 67,57/€ 8,97 od 18.06.2008. pa do isplate;
- kn 0,03/€ 0,00 od 02.07.2008. pa do isplate;
- kn 7,78/€ 1,03 od 22.07.2008. pa do isplate;
- kn 94,98/€ 12,61 od 31.07.2008. pa do isplate;
- kn 109,63/€ 14,55 od 27.08.2008. pa do isplate;
- kn 0,78/€ 0,10 od 02.09.2008. pa do isplate;
- kn 9,21/€ 1,22 od 23.09.2008. pa do isplate;
- kn 87,76/€ 11,65 od 24.09.2008. pa do isplate;
- kn 0,54/€ 0,07 od 02.10.2008. pa do isplate;
- kn 21,94/€ 2,91 od 29.11.2008. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Prebija se tražbina tuženika u iznosu od 836,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- CHF 68,92 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.02.2014. pa do isplate;
- CHF 68,79 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.03.2014. pa do isplate;
- CHF 68,65 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.04.2014. pa do isplate;
- CHF 68,51 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.05.2014. pa do isplate;
- CHF 68,37 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 14.06.2014. pa do isplate;
- CHF 68,23 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.07.2014. pa do isplate;
- CHF 68,08 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.08.2014. pa do isplate;
- CHF 67,94 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 13.09.2014. pa do isplate;
- CHF 67,8 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.10.2014. pa do isplate;
- CHF 67,66 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.11.2014. pa do isplate;
- CHF 67,51 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 11.12.2014. pa do isplate;
- CHF 67,36 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.01.2015. pa do isplate;
- CHF 67,22 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 14.02.2015. pa do isplate;
- CHF 67,06 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 14.03.2015. pa do isplate;
- CHF 66,91 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 16.04.2015. pa do isplate;
- CHF 66,76 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.05.2015. pa do isplate;
- CHF 66,61 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 02.06.2015. pa do isplate;
- CHF 66,46 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.07.2015. pa do isplate;
- CHF 66,3 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.08.2015. pa do isplate;
- CHF 66,15 izraženo u kn 9,13/€ 1,21 od 15.09.2015. pa do isplate
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Predlaže se da sud konstutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja."
i
r i j e š i o j e
Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzećem raspravnog suca kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U povijesnom dijelu tužbe naveo je da je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102988757 16. svibnja 2006. na iznos od 76.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Naveo je da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora u istome bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke, kao i valutna klauzula u valuti CHF, o čemu kao ugovorna strana nije pregovarao. Objasnio je da prethodno zaključenju ugovora nije bio upoznat o mogućem povećanom riziku promjene vrijednosti valute CHF u odnosu na kune kako bi uopće mogao donijeti valjanu odluku o sklapanju ugovora o kreditu.
2. Navedene odredbe ugovora, istakao je da mu kao potrošaču nisu mogle biti razumljive, pri čemu je posebno naglasio da ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate, način obračuna i naplate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dovodi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu tužitelj ne može predvidjeti, a niti provjeriti pravilnost provjerom jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. S tim u svezi, napomenuo je da kod zaštitne klauzule za valutu CHF je kompletan rizik promjene tečaja prevaljen na potrošača koji nije objektivno u mogućnosti cijeniti aprecijacije tečaja iste valute za razliku od banke. Pravni osnov svog zahtjeva, temeljio je na odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je detaljno elaboriran u sudskim presudama u sporu radi zaštite kolektivnih prava potrošača.
3. Pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača, smatrao je da je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezna za naslovni sud u ovosudnom postupku kojeg je pokrenuo kao potrošač radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Pri tome se pozvao na sadržaj obrazloženja presude VTS RH gdje se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi cijeneći da u konkretnom slučaju valja isto cijeniti i na ugovaranje promjenjivog načina obračuna kamatne stope i naplate, budući se radi o nerazumljivim odredbama prosječnom potrošaču s obzirom da u ugovoru ne postoje razumljivi kriteriji po kojima je mogao utvrditi način na koji bi se moglo primijeniti obračun kamatne stope i naplate, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
4. Nakon zaključenja predmetnoga ugovora, banka je bez ikakvog valjanog razloga i kriterija donosila jednostrane Odluke o promjeni kamatne stope za predmetni kredit, kod kojeg je početna kamatna stopa iznosila 4,55 % godišnje, što je rezultiralo povećanjem njegove prvotne obveze prema banci. Ujedno je uslijedio skok tečaja valute CHF što je imalo za posljedicu znatno uvećanje anuiteta koje je bio obvezan podmiriti tuženiku.
5. Cijeneći da se u konkretnom slučaju radilo o zaključenju tipskog ugovora o čijim se odredbama između ugovornih strana nije pregovaralo, smatrao je da je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na njegovu štetu kao potrošača. Smatrao je da su ranije navedene ugovorne odredbe ništetne.
6. U odnosu na kondemnatorni zahtjev, pozvao se na odredbu članka 323. ZOO-a, cijeneći da je svaka strana ugovora u obvezi vratiti ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila, a tuženik je pri tome kao nepoštena ugovorna strana u obvezi isplatiti i zakonske zatezne kamate na naplaćeni iznos. Stoga je smatrao svojim pravom potraživati isplatu preplaćenog iznosa s osnove nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF.
7. Iako su stranke sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju, 22. veljače 2016. zaključile Aneks broj 1. Ugovora i provele konverziju, smatrao je da nije u cijelosti podmireno dugovanje nastalo ranije navedenim preplatama s osnova ništetnih ugovornih odredaba, zbog čega je cijenio da ima pravni interes za pokretanje ovakve vrste spora. Također, smatrao je da je u trenutku konverzije iz valute CHF u valutuEur došlo do značajne razlike u iznosu glavnice na štetu istoga kao potošača. Istakao je da je tuženik izračunao istu upotrijebivši nepovoljniji tečaj za istoga umjesto da je glavnicu izračunao po početnom tečaju CHF/HRK.
8. Predložio je da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev i utvrdi ništetnim ugovornu odredbu, odnosno dijelove ugovornih odredbi Ugovora o kreditu ( članak 7. i 8. i dijelovi članka 2. i 3.) o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli u CHF, uz obvezu tuženiku na isplatu nepripadno primljenog iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 9.753,30 kn, odnosno s osnove tečajne razlike valute CHF u iznosu od 36.895,21 kn kn, sve uvećano za sporedna davanja tekuća od dospijeća svakog pojedinog uplaćenog iznosa pa do isplate. Također, zatražio je i daljnju isplatu iznosa u visini od 23.084,93 kn s osnove razlike u iznosu glavnice na dan konverzije s pripadajućim sporednim davanjima tekućim od 30. rujna 2015. pa do ispale, kao i daljnji iznos u visini od 13.666,30 kn s osnova manjka na dan konverzije također sa sporednim davanjima tekućim od 30. rujna 2015. pa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećanog za sporedna davanja tekuća o presuđenja, pa do isplate.
9. Ustrajući kod činjeničnog supstrata utuženja, kao i kod ranije navedene pravne osnove utuženja, tužitelj je nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 14. svibnja 2024. na način da je ustrajao kod ranije navedenog deklaratornog zahtjeva, dok je iznose pojedinih dijelova kondemnatornog zahtjeva uskladio sa nalazom vještaka. Tako je s osnove preplaćenih kamata potraživao iznos u visini od 1.167,90 Eura, s osnove tečajne razlike potraživao isplatu iznosa u visini od 5.154,11 Euro, s osnove razlike u iznosu glavnice na dan konverzije iznos od 3.063,90 Eura te s osnova manjka na dan konverzije 1.738,85 Eura. Ustrajao je kod ranijeg zahtjeva za isplatom sporednih davanja na svaki zatraženi iznos od dospijeća pa do isplate, kao i kod zahtjeva za naknadom parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.
10. U odgovoru na tužbu, kao i u svojim očitovanjima tijekom postupka, tuženik je osporio osnovanost osnova, kao i visinu postavljenog zahtjeva, predloživši odbijanje postavljenog zahtjeva uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.
11. Istakao je da su ugovorne stranke nakon zaključenja Ugovora o kreditu, tijekom 2016. zaključile Anex broj. 1 Ugovora, čime je tužitelj pristao na konverziju kredita ugovorenog s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro sukladno odredbama ZID ZPK 102 /15. Sklapanjem navedenog aneksa, smatrao je da je došlo do promjene valute kredita iz CHF u Euro, kao i do promjene kamatne stope, čime je otpala sama osnova potraživanja tužitelja na koju se isti u tužbi poziva. Cijenio je da je izmijenjeni osnovni ugovor bez značaja obnove, što je tužitelj prihvatio. Pojasnio je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu, početno utvrđen otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u Eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog plana o kreditu i anuiteta, što je značilo da je prilikom izračuna konverzije obuhvaćena i glavnica i kamate koje su sastavni dio otplatnog plana kredita.
12. Time je smatrao da su sklapanjem Aneksa ugovorne strane riješile pitanje iznosa koje je tužitelj možebitno preplatio radi neosnovanog povećanja stope ugovorene kamate i promjene u tečaju na način da su ti iznosi priznati i uračunati u povrat kredita, sada sa valutnom klauzulom u EUR pa je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
13. Ukoliko bi sud smatrao osnovanim zahtjev tužitelja, istakao je prigovor zastare, cijeneći da u konkretnom slučaju valja primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan kod instituta naknade štete. Podredno je smatrao da na strani tužitelja u opisanoj situaciji nije nastala šteta koju bi mu trebalo naknaditi.
14. Također je smatrao da tužitelju i u slučaju ocjene osnovanosti kondemnatornog zahtjeva ne bi pripadao sav zatraženi iznos s osnove preplaćenog po osnovi osnovnog ugovora, a to stoga jer je iz izvršenih uplata tijekom trajanja ugovornog odnosa vidljivo da je dio uplata izvršen od strane treće osobe KK) zbog čega tužitelj ne bi bio ovlašten potraživati navedene iznose.
15. Cijeneći navedeno, smatrao je da tužitelj nema pravni interes za pokretanje ovosudnog spora te da isti nije ovlašten potraživati bilo kakve iznose koje je platio po osnovi prvotno zaključenog ugovora o kreditu, budući su navedeni iznosi iskorišteni za namirenje Euro kredita. Pojasnio je da konverzija djeluje ex tunc te da je ugovorni odnos potpisom dodatka ( Aneksa ) u cijelosti izmijenjen između ugovornih strana, zbog čega su prestale i obveze preuzete ranijim ugovorom o kreditu. Valja cijeniti da je tužitelj po izvršenju konverzije isključivo korisnik Euro kredita. Stoga, kako je prestao postojati CHF kredit i posljedično kamata, više ne može egzistirati niti tražbina koja se odnosi na CHF, jer je otpao navodni razlog koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i posljedično kamate.
16. U odnosu na postavljeni kondemnatorni zahtjev, pozvao se na odluku VSRH poslovni broj: Gos 1/ 2019. od 4. ožujka 2020., smatrajući da tužitelj u situaciji kada je konverzija provedena u skladu sa zakonom, ne može isticati kondemnatoran zahtjev u vezi s osnovnim ugovorom o kreditu.
17. U odnosu na pravne učinke presude u kolektivnom sporu, smatrao je da tužitelj pogrešno drži da bi se na pravna pitanja i činjenična utvrđenja u konkretnom postupku trebalo primijeniti činjenična utvrđenja i pravne stavove iz parnice Potrošač. Cijeneći odredbe članka 502 c. ZPP-a, kao i odredbe članaka 138 a. i 118. ZZP-a, smatrao je da se ranije navedene odluke odnose na pojedinačne postupke pokrenute radi naknade štete te da se na temelju istih ne može tražiti isplata s kakve druge pravne osnove. Podredno je istakao da pretpostavke za ostvarivanje naknade štete u konkretnom slučaju nisu dokazane od strane tužitelja.
18. Ukoliko bi sud cijenio suprotno stavu tuženika i smatrao primjenjivim na konkretan spor sadržaj pravomoćne presude donijete u kolektivnom sudskom postupku, kao i da su određene odredbe ugovora o kreditu prije izvršene konverzije bile ništetne, smatrao je da je pravna osnova naknadno stvorena intervencijom zakonodavca donošenjem ZID ZPK NN 102/15. Ukoliko bi potrošač imao pravo na konverziju i pravo na povrat svih ili dijela preplaćenih iznosa koje su obuhvaćene konverzijom, isti bi neosnovano ostvarivao dvostruku korist na štetu druge ugovorne strane, čime bi bi se banci nametnula neosnovana dvostruka obveza.
19. Posebno je istakao da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli u CHF, u skladu sa zakonskim odredbama, slijedom čega se ne mogu utvrditi pravno nevaljanim.
20. Kada bi sud utvrdio predmetnu ugovornu odredbu valutne klauzule u CHF ništetnom, smatrao je da valja cijeniti da je tužitelj prilikom ispunjavanja svoje ugovorne obveze plaćao umanjeni iznos u razdobljima kada je bio manji tečaj CHF od početnog u vrijeme zaključenja ugovora te je izjavio prigovor radi prebijanja tražbine u visini od 1.838,06 kn s pripadajućim sporednim davanjima tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do ispate, predlažući da sud svojom konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine istoga sa tražbinom tužitelja.
21. U odnosu na eventualno utvrđenje ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ukoliko bi sud smatrao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom sa navedene osnove, istakao je protutražbinu prema tužitelju budući da bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorene kamatna stopa te tužitelj ne bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 4,55 % ( postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita ). Smatrao je da tužitelj ne bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23 % iz razloga jer se navedena kamatna stopa primjenjuje samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom. Stoga je predložio da sud utvrdi postojanje tražbine prema tužitelju u iznosu od 1.351,30 CHF sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća pa do isplate, kao i da sud svojom konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegove tražbine sa tražbinom tužitelja.
22. Tijekom postupka tuženik je postavio konačan iznos svojih protutražbina u odnosu na tužitelja. Podneskom od 8. svibnja 2024. s osnove tzv. negativnih razlika uslijed eventualne ništetnosti odredbe o razlici o tečaju istakao je prigovor radi prebijanja tražbine u visini od 235,75 Eura, dok je s osnove razlike uslijed eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi istakao tražbinu od 836,64 Eura. Ustrajao je kod ranijeg zahtjeva da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegove tražbine sa tražbinom tužitelja.
23. U odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja, nije imao posebnog očitovanja.
24. Cijeneći pravo svake stranke na pravično suđenje, smatrao je potrebnim da raspravni sudac procijeni postojanje eventualnih razloga koji bi utjecali na njegovu nepristranost i u slučaju postojanja istih, istakao je zahtjev za izuzećem raspravnog suca skladno odredbi članka 71. točka 7. ZPP-a.
25. Iznijete navode odgovora na tužbu, tužitelj je u cijelosti otklonio kao neosnovane, smatrajući da se radi o paušalnim prigovorima. Isticanje tuženika da u konkretnom slučaju presuda donesena u postupku Potrošač ne bi bila primjenjiva, smatrao je neosnovanim pri čemu je naveo da je svoj zahtjev mogao temeljiti na svim mogućim dopuštenim osnovama, slijedom čega je sasvim irelevantno je li se isplata preplaćenog iznosa temelji na stjecanju bez osnova ili na naknadi štete, tim više što sud prema procesnim pravilima nije dužan cijeniti pravni osnov utuženja. Pri tome je ukazao na potrebu postupanja skladno odredbi članka 502c ZPP-a.
26. Suprotno tuženiku, cijenio je da izvršenom konverzijom isti kao potrošač nije obeštećen, jer iako je smanjena preostala glavnica, nisu vraćene preplate učinjene s osnove razlike u tečaju, odnosno promjeni kamatne stope. Samom konverzijom nije stoga uklonjena nastala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.
27. Prigovor zastare iznijet od strane tuženika otklonio je u cijelosti, kao i prigovor radi prijeboja. Smatrao je da u konkretnom slučaju valja primijeniti opći zastarni rok s obzirom da zahtjev usmjeren prema tuženiku nije postavljen s osnove naknade štete već stjecanja bez osnove.
28. Istaknuti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, tužitelj je u cijelosti otklonio, smatrajući irelevantnim osobu koja je vršila plaćanja s obzirom da su sva plaćanja vršena u ime tužitelja kao korisnika kredita.
29. Tuženik zahtjev za izuzećem raspravnog suca nije temeljio na konkretnim navodima koji bi ukazivali na pristranost suca, već je isticao eventualnu mogućnost izjašnjavanja suca je li osobno korisnik ovakvog oblika kreditiranja ili su to članovi njegove uže ili šire obitelji, odnosno prijatelji, zbog čega bi isti mogao pokazati pristranost prilikom suđenja.
30. Takav slijed ovaj sud nije smatrao prihvatljivim.
31. Prema odredbama procesnog zakona zakonodavac je propisao institut izuzeća raspravnog suca čije izuzeće može biti pokrenuto po prijedlogu stranaka u postupku, a za što su stranke pozvane iznositi konkretne sadržaje koje ukazuju na nemogućnost suca da sudi u konkretnom predmetu. Navedeni institut procesnog prava ne predviđa izjašnjavanje raspravnog suca na zahtjev stranaka o činjenicama iz njegovog privatnog života ukoliko se iste ne odnose na konkretan prijedlog izuzeća. Stoga sud nije smatrao na zakonu osnovanim zahtjev stranke za takvim očitovanjem suca.
32. Kako argumentacija tuženika glede izuzeća raspravnog suca nije konkretizirana jer ne ukazuje niti na jedan obrazloženi razlog zbog kojeg bi se tražilo izuzeće, sud je skladno odredbi članka 73. stavak 3. ZPP-a, odbacio takav zahtjev tuženika i odlučio kao u izreci oosudnog rješenja.
33. Tužitelj je tijekom parničnog postupka postavio konačan tužbeni zahtjev koji se odnosio na kondemnatorni dio zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja. Tako postavljenim zahtjevom zatražio je isplatu manjeg novčanog iznosa od onog istaknutog unutar tog zahtjeva u tužbi.
34. Takvo postupanje po mišljenju suda ne može se cijeniti kao preinaka tužbenog zahtjeva, a kako se tuženik nije o tome posebno izjasnio u vidu neprihvaćanja po istome preinačenog zahtjeva, sud nije bio pozvan donositi odluku o dopustivosti takvog postupanja tužitelja.
35. Slijedom navedenog sud je bio pozvan donositi odluku o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja kako je to isti postavio u podnesku od 14. svibnja 2024.
36. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to uvidom u Ugovor o kreditu i Aneks broj 1. ugovora, uvidom u otplatni plan za predmetni osnovni ugovor, uvidom u relevantne uplate činjene povodom izvršenja preuzete ugovorne obveze, čitanjem Obavijesti o promjeni kamatne stope. Proveo je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, kao i dokaz saslušanjem svjedoka KK. Također, proveo je dokaz čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke. Proveo je dokaz uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.
37. Iako je sud na pripremnom ročištu odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku (GK i ĐK), tijekom postupka nisu provedeni navedeni personalni dokazi s obzirom da je tuženik odustao od takvog prijedloga. Sud prema odredbama procesnog zakona nije u mogućnosti provoditi dokaze po službenoj dužnosti, već ih je pozvan provoditi po prijedlogu stranaka. Kako je izostala takva aktivnost stranaka u postupku, nije bilo moguće provesti iste.
38. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio konačni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
39. Između stranaka nije sporno zaključenje Ugovora o kreditu, kao i zaključenje Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euru.
40. U odnosu na meritum, sporan je osnov kao i visina postavljenog zahtjeva, s obzirom da tuženik smatra da je u konkretnom slučaju izvršenom konverzijom prestao postojati osnovni ugovor zbog čega se tužitelj neosnovano poziva na ništetnost dijelova ugovora, a kao posljedicu ništetnosti potražuje povrat preplaćenog. Također je sporno isticanje tužitelja da se osnovanost deklaratornog zahtjeva temelji na iznijetom pravnom stavu i činjeničnim utvrđenjima iznijetim u kolektivnom sporu. Sporno je pitanje djelomične aktivne legitimacije tužitelja, njegov pravni interes, kao i je li zahtjev postavljen u za to predviđenom roku.
41. Prilikom donošenja odluke o prigovoru pomanjkanja pravnog interesa tužitelja za pokretanje ovosudnog postupka, sud je posebno cijenio prigovor u odnosu na deklaratoran, odnosno kondemnatoran dio zahtjeva.
42. Isticanje tuženika da je zaključenjem Aneksa tijekom 2016., kojim je tužitelj pristao na konverziju kredita, ugovorni odnos u cijelosti izmijenjen, zbog čega su prestale obveze ugovornih strana iz prvotno zaključenog ugovora o kreditu, a na što ukazuje izmjena valute obveze i kamatna stopa zbog čega je tužitelj zaključenjem Aneksa od početka ugovornog odnosa ( 16. svibnja 2006. ) isključivo korisnik valute Eura, slijedom čega isti nema osnova potraživati utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno dijelova ugovora o kreditu jer više ne postoji tražbina vezane za valutu CHF i kamate, ovaj sud nije cijenio osnovanim.
43. Isticanje da bi pristankom tužitelja na konverziju, prestao postojati raniji ugovorni odnos između ugovornih strana ne proizlazi iz odredaba Zakona i izmjeni i dopuni Zakona o potrošačima, kojim je regulirano pitanje konverzije. Odredbama citiranog zakona , na temelju kojih su ugovorne strane i zaključile Aneks, nije regulirana pravna sudbina ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu koji su izraženi u valuti CHF te ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi. Valja posebno naglasiti da nije zakonom propisano na koji način se riješava pitanje eventualne ništetnosti ugovora o kreditu ili njegovih pojedinih ugovornih odredaba.
44. U svezi navedenog, tuženik iskrivljuje pravni stav VSRH iznijet u odluci poslovni broj: Gos-1/19 od 4. ožujka 2020. Sud je u navedenoj odluci odgovorio na postavljeno pitanje ništetnosti, odnosno nepostojanja sporazuma o konverziji, zauzevši stav da takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju ništetnosti odredaba osnovnog ugovora (promjenjiva kamatna stopa, tečajna razlika valute CHF), pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o ranije navedenom spornom pravnom pitanju. U odnosu na navedeno pravno pitanje, mišljenje je suda da je potrebno cijeniti stav VSRH iznijet u odluci poslovni broj: Rev-2868 / 2018 od 12. rujna 2019. u kojem se ističe da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, potrošač ima pravni interes te je ovlašten potraživati u sudskom sporu ništetnost pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora, kako bi mogao ostvariti određena prava koja mu pripadaju.
45. Tužitelj je ovosudnim postupkom zatražio pravnu zaštitu koju uživa kao potrošač. Ispravno je isticanje tuženika da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, Zakon o zaštiti potrošača tada na snazi nije regulirao pitanje zaštite potrošača kao u daljnjem vremenskom tijeku, kako je to regulirano odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača iz 2009. Međutim, valja cijeniti da zaštita potrošača nije samo regulirana odredbama ZZP-a, odnosno odredbama ZID ZZP-a, kao lex specialis, već je regulirana i odredbama ZOO-a, kao lex generalis koji regulira ugovorne odnose, pa tako i pravo na utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedinih ugovornih odredaba, kao i pravo na restituciju oštećene ugovorne strane.
46. Tužitelj stoga po stavu suda ima pravni interes postaviti u sporu deklaratorni zahtjev, odnosno tražiti utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora ili dijelova osnovnog ugovora jer se ništetnost ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a, utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a, propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka.
47. Slijedom navedenog, tužitelj imao pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti cjelokupnog osnovnog ugovora, odnosno dijelova istoga.
48. Kada govorimo o pravnom interesu tužitelja za postavljanjem kondemnatornog zahtjeva, valja poći od stava Suda Europske unije iznijetog u presudi C-118/17 koji daje primat apsolutnoj zaštiti i punoj restituciji potrošača, odnosno povratu koristi koje je pružatelj usluge stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi. U tom smjeru je i stav VSRH iznijet u ranije navedenoj odluci poslovni broj Rev- 2868/2018 o kojem je ranije bilo govora u ovosudnom obrazloženju.
49. Takav pravni stav zauzeo je i VSRH u odluci Rev1096/2022 od 8. studenog 2022.
50. Unatoč izvršenoj konverziji koja može biti valjana, potrošač potpisom dodatka ili anexa osnovnog ugovora kojim je ista provedena, zadržava pravo na potpunu restituciju koju mu jamče zakoni i Direktiva te takvo pravo ne može biti anulirano nikakvim pristankom potrošača. Takav pristanak ne znači i ne može značiti njegovo odricanje od prava na punu restituciju. Takav slijed bio bi protivan odredbi članka 41. ZZP-a, kojom je izrijekom normirano da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja mu pripadaju temeljem zakona koji štiti takva njegova prava. Isto je u duhu odredbe članka 14.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja zabranjuje diskriminaciju u pogledu uživanja prava po bilo kojoj osnovi, što uključuje i zakonsku intervenciju poput konverzije.
51. Podredno se ističe da je i odredbama članka 296. stavak 1. i 3. i članka 323. stavak 1. i 2. ZOO-a, kao lex generalis koji regulira ugovorne odnose, propisano pravo na restituciju.
52. Predmetnim Aneksom kojeg su stranke potpisale temeljem zakona, naloženo je bankama da izvrše izmjenu odredbi osnovnog ugovora koje se odnose na valutu kredita, kamatne stope te eventualno iznosa neotplaćene glavnice kredita i to na način kako to propisuje zakon. Takvim dodatkom ugovora isključivo je temeljem zakona izjednačen položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je osnovnim ugovorom utanačeno korištenje kredita u valuti Euro.
53. Stoga je neosnovano isticanje tuženika da je takvom promjenom temeljenom na zakonu, ugovorni odnos između ugovornih strana u cijelosti izmijenjen, slijedom čega su prestale obveze ugovornih strana iz osnovnog ugovora koje su se odnosile na tražbinu vezanu za valutu CHF te kamate kao ugovorne odredbe . Podredno se navodi da pravni interes potrošača, kada govorimo o kondemnatornom zahtjevu u slučaju njegovog osporavanja, moguće je provjeriti i opravdati financijskim vještačenjem koje je tužitelj u tužbi i predložio da se provede tijekom postupka.
54. Rezimirajući sve ranije navedeno, mišljenje je ovoga suda da na strani tužitelja u konkretnom slučaju postoji pravni interes za zatraženu sudsku zaštitu.
55. Isticanje tuženika da se tužitelj u konkretnom slučaju neosnovano poziva, kada govorimo o činjeničnim i pravnim utvrđenjima iz kolektivnog spora koji je vođen, na odredbu članka 502 c. ZPP-a, temeljem koje bi sud bio pozvan prilikom donošenja odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja, cijeniti odluke donesene u navedenom postupku , ovaj sud nije smatrao osnovanim.
56. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen je postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa, a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
57. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Presudom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno da određene banke u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama ZOO-a.
58. VSRH u svojoj je odluci poslovni broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da su tužene banke u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju do 6. kolovoza 2007. da od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača.
59. Iz ranije citiranih sudskih odluka u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa utvrđeno je da su utužene banke ( Zagrebačka banka, PBZ, ERSTE bank, Raiffeisen bank, Hypo-Adria- Bank, OTP bank, Splitska Banka, Volsk banka ) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.
60. Stoga ovaj sud cijeni da je prilikom donošenja odluke o postavljenom zahtjevu pozvan postupiti prema odredbi članka 502 c. ZPP-a, koja obvezuje sud primijeniti prilikom donošenja odluke o osnovanosti takvog zahtjeva pravna i činjenična utvrđena iz ranije navedenih odluka donesenih u kolektivnom sporu. Činjenica da ZPP-a, na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, nije sadržavao odredbu o obvezujućem učinku ranijih odluka na konkretan slučaj, po stavu ovoga suda nije relevantna s obzirom na ranije navedenu procesnu odredbu koja obvezuje prvostupanjski sud.
61. Isticanje tuženika o neprimjenjivosti odluka donesenih u kolektivnom sporu na konkretan slučaj s obzirom da je zahtjev temeljen s osnove stjecanja bez osnove, a ne s osnove naknade štete, ovaj sud nije cijenio osnovanim. Tužiteljev zahtjev se odnosi na potraživanje zaštite slabije ugovorne strane ( potrošača ) prilikom ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora o kreditu koje obveze je ispunio temeljem pravno nevaljanih odredbi. Kondemnatornim zahtjevom potražuje da mu se isplati imovinu koju je druga ugovorna strana stekla bez osnova, s obzirom da mu je takvim stjecanjem pričinjena šteta. Upravo na takvoj činjeničnoj osnovi u ranije navedenoj odluci donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa donesena je pravomoćna odluka.
62. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu koji je tužitelj zaključio sa tuženikom, proizlazi da su stranke u članku 8. ugovorile promjenjivost kamatne stope koja je ugovorena člankom 7. citiranog ugovora. Banka je člankom 8. ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno važećim Odlukama banke. Također, banka je ovlaštena i prije navedenog razdoblja izvršiti promjenu kamatne stope ukoliko se korisnik kredita ne bude pridržavao svih ugovorenih obveza. U članku 7. citiranog ugovora, ugovorne strane ugovorile su otplatu kredita u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 405,52 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja.
63. Tuženik je tijekom postupka isticao da je prethodno zaključenju ugovora tužitelj bio od strane banke informiran o značenju zaključenja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF te kakvim se mogućim posljedicama izlaže. Također, isticao je da je tužitelj od strane banke bio upoznat sa eventualno mogućim promjena kamatne stope tijekom trajanja ugovornog razdoblja zbog čega je isti mogao shvatiti opseg svojih budućih obveza iz ugovora.
64. Navedeni slijed, izričito je osporen od strane tužitelja koji je isticao da ga banka prethodno zaključenju ugovora nije informirala o specifičnosti valutne klauzule, odnosno objasnila posljedice ugovornih odredaba na njegove buduće obveze.
65. Unatoč primjeni stavova i zaključka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu na konkretan slučaj, sud je tijekom postupka utvrđivao relevantne činjenice koje se odnose na tijek pregovaranja ugovornih strana prethodno zaključenju osnovnog ugovora o kreditu i informiranosti tužitelja od strane pravnog prednika tuženika u svezi ugovorene valutne klauzule u CHF, odnosno promjenjive kamatne stope.
66. Iz iskaza saslušanog tužitelja, koji je sud ocijenio objektivnim, životnim i stoga istinitim, utvrđena je prvotna namjera tužitelja da ostvari kredit u valuti Eura, što mu tuženik nije odobrio. Djelatnik banke predložio mu je zaključenje ugovora o kreditu u valuti CHF ističući da se tada radilo o vrlo povoljnom načinu kreditiranja. Isti je prihvatio istaknutu ponudu i zaključio osnovni ugovor o kreditu. Prethodno zaključenju ugovora od djelatnika banke s kojim je razgovarao povodom zatražene usluge, stekao je saznanje da je valuta CHF stabilna te da je tečaj dugo vremena stabilan. Nije mu objašnjena razlika uzimanja kredita u valuti Euro od kredita u valuti CHF. Nije mu objašnjena uloga HNB prilikom praćenja tečaja valuta, kao niti razlika kreditiranja u valuti Euro, odnosno valuti CHF.
67. Ugovor mu je predočen po odobrenju već sastavljen radi potpisivanja.
68. Djelatnik banke mu je pojasnio ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu mu nije objašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, kao i da bi navedena promjena izvjesno mogla utjecati na njegove imovinske prilike. Unatoč isticanju stabilnog tečaja valute CHF, u trenutku zaključenja ugovora nije mu bila poznata visina ugovorom preuzete obveze koja se po zaključenju ugovora tijekom vremena promijenila. Nakon potpisivanja ugovora uslijedila je znatna promjena tečaja valute CHF, kao i promjena kamatne stope, što je rezultiralo znatnim povećanjem anuiteta od početno ugovorenog što je rezultiralo znatnim financijskim opterećenjem istoga.
69. Zbog izuzetno visokih iznosa anuiteta, tužitelj je prihvatio zaključenje Aneksa broj 1. ugovora kako bi mu se ugovorna obveza obračunavala prema tečaju valute Euro. Prilikom zaključenja Aneksa, tuženik ga nije upoznao o eventualnim pravima koja su mu pripadala s osnova do tada uplaćenih anuiteta koji su bili u relaciji sa valutom CHF.
70. Iako je tuženik isticao dobru informiranost tužitelja prilikom zaključenja osnovnog ugovora o kreditu, tijekom postupka pruženim dokazima isto nije dokazao. Kao što je ranije navedeno, tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svojih djelatnika koji su u konkretnom slučaju pregovarali sa tužiteljem. Stoga je postupanje ugovornih strana u konkretnom slučaju bilo je moguće utvrditi isključivo iz stranačkog iskaza tužitelja, kao jednog od sudionika pregovaranja.
71. Sud smatra utvrđenim da je tužitelju upravo tuženik ponudio zaključenje osnovnog ugovora sa valutom CHF te da to nije bila volja samog tužitelja. Isti je za to pružio argumentaciju koja je životna i logična. Naime, iako je tužitelj imao namjeru zaključiti ugovor sa valutom Euro, neživotno je i nelogički da isti to ne bi prihvatio kao soluciju, već je zaključio ugovor u valuti CHF koji ga nije interesirao.
72. Stoga isticanje tuženika da bi to bio izbor tužitelja nije prihvatljivo. Sud cijeni dokazanim da mu je upravo tuženik ponudio mogućnost kreditiranja zaključenjem ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, a što je tužitelj i prihvatio s obzirom na potrebna sredstva radi financiranja stambenog rješenja.
73. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u trgovačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa. ZZP-om je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
74. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika proizlazi da je odredba koja se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bila vidno istaknuta, odnosno da je ta ugovorna odredba bila lako uočljiva. Isto tako proizlazi i da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatama banke iz čega proizlazi da je ta ugovorna odredba bila jasna.
75. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno je ocijeniti da li je predmetna ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi bila razumljiva tužitelju kao potrošaču, posljedično čemu da li je ista poštena u smislu ranije navedenog ZZP- a.
76. Cijeneći sadržaj predmetne ugovorne odredbe kojom je ugovorna promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama banke, ocjena je ovog suda da je ista za prosječnog potrošača posve nerazumljiva. Naime, navedenom odredbom općenito je promjena kamatne stope vezana za Odluku o kamatama banke, odnosno akt banke, s time da se nedvojbeno radi o dokumentu koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, ili koje se bave bankarskim poslovanjem, slijedom čega sud zaključuje da te odluke koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu mogle biti razumljive.
77. Valja cijeniti da ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.
78. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava. Obzirom na iznijeto, po stavu ovog suda unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope kako je to učinio tuženik u konkretnom ugovoru, može se ocijeniti suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer se time od samog početka takvog ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.
79. Odredbom citiranog ugovora o kreditu određeno je samo koliko iznosi kamata na dan sklapanja tog ugovora ( 4,55 % godišnje), iz čega proizlazi da su samo navedeni podaci tužitelju u trenutku sklapanja ugovora bili poznati, dok ostali podaci, odnosno kriteriji temeljem kojih će se ta kamatna stopa od 4,55 % godišnje nadalje mijenjati, nisu bili niti određeni, niti odredivi, već je buduća kamatna stopa ugovorena kao isključivo "promjenjiva".
80. Predmetni ugovor ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije moguće očekivati da bi tužitelj kao prosječan potrošač bez adekvatnog znanja u financijskim segmentima bio u stanju cijeniti promjene tržišnih uvjeta i s time u vezi buduće promjene kamatne stope koje bi uslijedile u razdoblju po zaključenju ugovornog odnosa.
81. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju na razumljiv način prosječnom čovjeku bez dovoljnog financijskog znanja bio objašnjen postupak formiranja kamatnih stopa, što sve utječe na takvo formiranje tijekom ugovornoga razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koje će u budućnosti nastati iz tako ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Isti, po stavu ovoga suda, nije mogao imati saznanja o osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju u trenutku zaključenja ugovora. Valja pri tome cijeniti da prosječni građanin u Republici Hrvatskoj u to vrijeme nije bio u dovoljnoj mjeri educiran iz područja financija da bi uopće mogao projicirati u budućnosti posljedicu ugovaranja promjenjive kamatne stope.
82. Banka, odnosno financijska institucija čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade zasigurno ostvaruje pravo na ugovaranje promjenljive kamatne stope, posebno kada zaključuje ugovore o kreditu na duže vremensko razdoblje, međutim istovremeno su banke u sklapanju takvih pravnih poslova dužne postupati kao dobri i odgovorni gospodarstvenici. Po stavu ovoga suda to znači da su dužne nuditi svoje financijske proizvode svakom pojedinom potrošaču, pri tome pomažući mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi se njihovim uslugama, a da pri tome ne nastaje šteta istome. Stoga je stav ovoga suda da je tuženik prilikom zaključenja konkretnog ugovora bio pozvan tužitelja kao potrošača detaljno upoznati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost o mogućoj izvjesnoj promjeni za vrijeme trajanja ugovornog odnosa koja bi za njega mogla biti vrlo otegotna.
83. Posebno je za napomenuti da valja cijeniti da je predmetni ugovor o kreditu tuženik unaprijed sastavio kao financijska institucija i predočio ga tužitelju kao potrošaču koji pri tome nije mogao utjecati na sam sadržaj ugovora te je odredbom ugovora istome nametnuta obveza koju on nije mogao u tom trenutku sagledati kao jednu cjelinu, a što je de facto posljedično utjecalo na promjenu samih anuiteta. Stoga valja zaključiti da je predmetna ugovorna odredba na koju ukazuje tužitelj sasvim sigurno uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao ugovorne strane u odnosu tuženika kao druge ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznoga prava, odnosno ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.
84. Slijedom navedenog, kako je predmetna odredba članka 8. Ugovora o kreditu u dijelu koja se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatu nepoštena, to je ista u smislu odredaba ZZP-a ništetna.
85. Ističe se da je zakonom dozvoljeno dogovaranje promjenjive kamatne stope, ali ne na način kako je to činio tuženik u konkretnom slučaju bez da je tužitelju ukazao na jasne parametre o kojima promjena kamatne stope u budućnosti ovisi i time onemogućio tužitelja da sagleda u potpunosti obvezu koja će s vremenom primjenom tog dijela ugovorne odredbe za njega nastati. Prvotno ugovorena kamatna stopa od 4,55 % godišnje nije fiksna, već se radi o visini kamatne stope koja je tužitelju u trenutku ugovaranja i samog zaključenja ugovornog odnosa bila poznata, konkretna i koju je isti prihvatio kao preuzetu obvezu po zaključenju ugovora.
86. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno je da je odredba o valutnoj klauzuli bila vidno istaknuta, odnosno uočljiva. Također, razvidno je da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da se iznos glavnice i obveza na isplatu kredita vezuje uz tečaj CHF iz čega proizlazi da je bila jasna.
87. Međutim, ovaj sud smatra da tijekom postupka nije utvrđeno da su ugovorne strane o tome pojedinačno pregovarale iz čega bi proizašla posljedica da bi tužitelj kao potrošač jasno i nedvojbeno bio upoznat o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu, odnosno da bi mu bili jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja. Podredno se ističe da takav sadržaj nije niti naveden u samome ugovoru.
88. Mišljenje je ovoga suda da prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u Euru, što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu Euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži spornu odredbu. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.
89. Stav je ovoga suda da je odredba članka 7. ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF valuti suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer je banka kao savjesni gospodarstvenik i stručna osoba trebala sama, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, odnosno građana kao potrošača upoznati sa svim rizicima kod sklapanja ovakve vrste ugovora kako bi građanin mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i po saznanju o tome donijeti razumnu odluku. To stoga jer je tužitelj u situaciji adekvatne informiranosti bio pozvan odlučiti o navedenoj ponudi cijeneći predočene mu rizike koje takvo prihvaćanje nosi za njega, a što je izostalo zbog nedovoljne informiranosti istoga od strane drugog ugovaratelja.
90. U konkretnom slučaju po stavu ovoga suda došlo je do znatne neravnoteže u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, koja je znatna s obzirom na neizvjesnost iznosa glavnice kredita kojeg je tužitelj kao potrošač imao kao obvezu vratiti banci, a što je imalo za posljedicu promjenjive i neizvjesne bitne elemente ugovora. Slijedom navedenog, a kako i predmetna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, te načelu zabrane zlouporabe prava, to je ista također ništetna.
91. Zakonom nije zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu. Međutim, po mišljenju suda u konkretnom slučaju postupanje banke kao ugovorne strane bez dovoljnog upoznavanja tužitelja kao potrošača o svim mogućim rizicima, ne može se cijeniti kao dopušteno. Valja cijeniti da tečaj CHF u vrijeme pregovaranja i zaključenja ugovora nije bio fiksan te je tužitelju bio poznat isključivo u vrijeme samoga ugovaranja kako je to navedeno u otplatnom planu koji mu je uz ugovor i uručen.
92. Stoga je sud zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovornih odredbi članka 8. i 7. koji se odnose tečajnu razliku u valuti CHF, odnosno ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu cijenio u cijelosti osnovanim, zbog čega je odlučeno kao u stavku 1. izreke presude.
93. Preostali dio zahtjeva kojim je tužitelj zatražio utvrđivanje ništetnosti dijela odredbi članka 2., 3. i dijela odredbe članka 7.ugovora, ovaj sud nije cijenio osnovanim zbog čega je odlučeno kao u stavku VI. izreke presude.
94. Navedenim dijelovima ugovornih odredaba stranke su ugovorile samu visinu kreditnih sredstava te izračun iznosa mjesečnog obroka, pri čemu je razložen sadržaj samoga obroka koji se sastoji od glavnice i redovne kamate, kao i utanačenje što ulazi u glavnicu kredita, a što predstavlja ostatak vrijednosti.
95. Po stavu suda radi se o jasnom, razumljivom sadržaju koji tužitelj u svom iskazu nije niti isticao da ne bi razumio u trenutku zaključenja ugovara, zbog čega se na isti ne mogu primijeniti odredbe ZZP-a, koje reguliraju zaštitu potrošača.
96. Predmetnim tužbenim zahtjevom usmjerenim na isplatu preplaćenog, tužitelj potražuje od tuženika povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio temeljem ugovorne promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio temeljem ugovorene obveze na plaćanje anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tečaj CHF u trenutku realizacije kredita, neovisno od izvršene konverzije. To stoga jer smatra da je unatoč izvršenoj konverziji isti oštećen primitkom iznosa od strane tuženika za što nema osnove.
97. U svom nalazu i mišljenju izrađenom po zadanoj zadaći suda, stalni sudski vještak financijske struke dipl. oec Dubravka Tomljanović- Butković, kojeg je ovaj sud ocijenio stručnim i objektivnim, istakao je da načelno promjena kamatne stope rezultira većim iznosom kamate u odnosu na rast anuiteta. Povećanjem kamatne stope povećava se kamata, umanjuje otplata glavnice te sveukupno povećava iznos anuiteta. Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu kako bi postigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Po kazivanju vještaka, razdoblje manje ili veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutralizira, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku je različita od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore navedenog. Dalje je naveo da se u razdoblju odobrenja kredita do konverzije kamatna stopa mijenjala više puta.
98. Prilikom dane projekcije izračuna razlike, vještak je naveo da je to činjeno pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita iznosila kao početno ugovorena (4,55 % godišnje), koristeći prosječni tečaj po stvarnim uplatama kako ih je knjižio tuženik. U praćenom razdoblju otplate kredita, tužitelj je po vještaku preplatio na ime kamata iznos od 1. 167,90 Eura.
99. U razdoblju od odobravanja kredita do konačne otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao te je bio niži i viši od tečaja prilikom plasiranja kredita. Do izvršene konverzije, u razdoblju otplate kredita pod pretpostavkom da se tečaj valute nije mijenjao, vještak je istakao da je tužitelj na ime tečajnih razlika preplatio iznos od 5.154,11 Eura. U odnosu na tečajne razlike, tužitelj je prema vještaku manje uplatio iznos od 235,75 Eura ( tzv. negativna razlika ). Uvažavajući navedenu negativnu razliku, vještak se izjasnio da je tužitelj u navedenom razdoblju do konverzije preplatio s navedenog osnova iznos u visini od 4.918,36 Eura. U odnosu na promjenu kamatne stope utvrdio je da je manje plaćena kamata u iznosu od 836,64 Eura.
100. Analizirajući provedenu konverziju, vještak je naveo da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015. sukladno odredbama ZID ZZP ( NN 105/15) te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom u EUR. Provjerom je utvrdio da je konverzija urađena u skladu sa Zakonom. Istakao je razliku nedospjele Eur glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju koja iznosi 3.063,90 Euro po fiksnom tečaju konverzije.
101. Suština konverzije je u tome da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita koji za pretpostavku ima stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, ročnost, odnosno trajanje kredita ( isto kao i kod CHF kredita ). Na simulirani kredit EUR banka je primijenila kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. Prema takvim pretpostavkama, simulirani kredit postaje konvertirani uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema simuliranom ugovoru naveden je u aneksu te je neovisan od izvršenih uplatama tužitelja. Isti predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu.
102. Po mišljenju ovog suda provedenim vještačenjem je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj na ime ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora preplatio tuženiku ranije navedene novčane iznose, kao i da nije dokazano da bi tuženik priznao određeni iznos preplate prilikom konverzije koji je uplatio u korist tužitelja, pa da bi za takav iznos valjalo umanjiti tražbinu tužitelja.
103. U odnosu na kamatnu stopu koju je vještak cijenio prilikom izračuna tužiteljeve preplate, valja istaći da je u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa odredbom članka 26. stavak 3 ZOO-a, valjalo primijeniti kamatu čija stopa je određena u osnovnom ugovoru, a koja je iznosila 4,55 % godišnje.
104. Valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 296. st. 1. i 3. i čl. 323. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje takvog ugovora, odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
105. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom utuženog razdoblja nastala šteta, a banka je stekla nepripadnu korist na temelju istih ništetnih odredbi koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju. Na dosuđeni iznos glavnice ( 1.167,90 EUR i 5.154,11 EUR ) tuženik je temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a, u obvezi podmiriti tužitelju i sporedna davanja tekuća na svaki pojedinačni uplaćeni iznos od dospijeća pa do isplate. To stoga jer je tuženik nepošteni stjecatelj.
106. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II. i III. izreke presude.
107. Podredno se ističe da je vještak u svom mišljenju ulazio u pravni segment što izlazi iz okvira njegove stručne domene i zadane zadaće, čemu su stranke prigovarale.
108. Sud cijeneći stav stranaka, nije cijenio pravni osvrt vještaka jer isti prelazi okvire samog vještačenja. Međutim, smatrao je da je u financijskom djelu nalaz iscrpan i stručan zbog čega je moguće njegovo cijenjenje.
109. Tijekom postupka provedenim vještačenjem utvrđeno je da je prilikom konvertiranja obveze na dan 30.09.2015. nastala razlika nedospjele EUR glavnice po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju te da ona iznosi po fiksnom tečaju konverzije glavnice 3.063,90 Eura.
110. Tužitelju je stoga dosuđen i navedeni iznos razlike glavnice sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim od dana zaključena Aneksa broj1. kojim je provedena konverzija, a ne od dana 30. rujna 2015. kako je to tužitelj potraživao, a to stoga jer je ugovorni odnos povodom konverzije između stranaka nastao zaključenjem Aneksa.
111. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku IV. izreke presude.
112. Zahtjev za daljnjom isplatom novčanog iznosa u visini od 1.738,85 Eura tužitelj je istakao u tužbi te je ustrajao kod istoga i prilikom postavljanja konačnog zahtjeva. U povijesnom dijelu tužbe, kao i prilikom postavljanja konačnog zahtjeva, tužitelj nije činjenično obrazložio zahtjev već se izrazio da se radi o isplati s osnove manjka na dan konverzije.
113. Sud je prilikom donošenja odluke vezan činjeničnom osnovom, kao i pravnom osnovom potraživanja stranke. Kako tužitelj navedene osnove nije naveo, sud je cijeneći načelo tereta dokazivanja odbio tako postavljeni zahtjev kao neosnovan.
114. Podredno se ističe da se vještak u svom nalazu i mišljenju izjasnio da je konverzija provedena u skladu sa zakonom te da je u konverziji utvrđen manjak od 1.738,85 Eura, odnosno 1.761,37 Eura po fiksnom tečaju konverzije.
115. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku VI. izreke presude.
116. Prigovor djelomičnog pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja i to u odnosu na iznose preplate koje je uplaćivala treća osoba, sud nije smatrao osnovanim.
117. Iz iskaza svjedoka KK, koji je sud ocijenio logičkim, objektivnim i istinitim, kao i iz iskaza tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj zbog posla boravio u [adresa] zbog čega nije bilo moguće realizirati otplatu banci putem trajnog naloga. Isti je dostavljao svjedoku novčane iznose namijenjene za ispunjenje obveze prema tuženiku s osnova kredita te je isti redovno vršio uplate.
118. Valja cijeniti da je svjedok KK supruga tužitelja s kojom je isti živio u vrijeme trajanja ugovornog odnosa sa tuženikom u dugogodišnjoj životnoj zajednici. Životno je i logički da je ista vršila faktičku uplatu u ime i za račun tužitelja u namjeri da time omogući tužitelju da ispunjava preuzetu obvezu prema banci. Predmetna novčana sredstva se ne mogu smatrati isključivom imovinom svjedoka zbog čega tužitelj bio onemogućen zatražiti povrat istih s osnove stjecanja bez osnove od strane tuženika. Predmetna sredstva predstavljaju bračnu imovinu njega i svjedoka kao supružnika. Stoga je isti legitimiran potraživati povrat i na opisani način tuženiku uplaćena sredstva.
119. Isticanje tuženika da bi prilikom dosude novčanog iznosa tužitelju, valjalo umanjiti takvu tražbinu sa njegovom tražbinom, kako je isticao u iznijetom prigovoru radi prebijanja, ovaj sud nije smatrao osnovanim.
120. Predmetna tražbina, kako s osnove negativne tečajne razlike, odnosno manje plaćene kamate, prema stavu suda predstavlja matematičku projekciju kod koje se cijeni razdoblje unutar otplatnog razdoblja kada je tečaj valute CHF bio manji od od tečaja valute CHF u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, odnosno kada je kamata bila niža od one prvotno ugovorene. Tako je vještak naveo u svom mišljenju da je pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je na ime tečajnih razlika u utuženom razdoblju otplate kredita manje uplatio 237,75 EUR, dok bi manje plaćena kamata ( kao razlika više i manje plaćene kamate ) iznosila 836,64 Eura.
121. Dosuđena glavnica tužitelju temelji se na institutu stjecanja bez osnove. Prema navedenom pravnom institutu tražbinom se potražuje povrat imovine koja je stečena temeljem osnove koja je otpala. Kada govorimo o tzv. negativnoj razlici, po stavu suda izračun takvog sadržaja ne ukazuje da bi tužitelj ostvario imovinu označene vrijednosti koja mu ne bi pripadala, slijedom čega bi istu valjalo uračunati u ukupni zbroj tražbine i time istu umanjiti. Takav slijed moguće je apstraktno prikazati kroz matematički izračun, ali isti nije relevantan kada se utvrđuju prava i obveze ugovornih strana u sudskom postupku.
122. Stoga je zahtjev tuženika u vidu prigovora valjalo odbiti kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u stavku VII. izreke presude.
123. Tuženik se tijekom postupka pozvao na prigovor zastare, kojeg je ovaj sud u cijelosti smatrao neosnovanim.
124. Tužitelj je istakao zahtjev za utvrđenjem ništetnosti određenih dijelova ugovora, kao i daljnji zahtjev usmjeren na isplatu novčanog iznosa. Prema odredbama ZOO-a, pravo na ništetnosti se ne gasi, odnosno ne zastarijeva, dok kod zahtjeva za isplatom novčanog iznosa valja cijeniti da takav zahtjev predstavlja povrat onoga što je dano na temelju ništetne ugovorne odredbe i stoga ga valja promatrati zajedno sa zahtjevom za utvrđenje. Ostvarivanje prava na restituciju ne podliježe zastari jer bi se time umanjio sam značaj instituta ništetnosti koji nije vremenski ograničen. 125. Cijeneći vrstu spora koji je tužitelj pokrenuo, valja cijeniti stav VS RH iznijet na sjednici građanskog odjela u siječnju 2020. gdje je po pitanju zastare u ovakvoj vrsti sporova navedeno da kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
126. Sud je vezan činjeničnim supstratom kojeg je stranka u tužbi konkretno iznijela, a upravo se odnosi na potraživanje zaštite slabije ugovorne strane (potrošača) prilikom ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora o kreditu koje bi bile pravno nevaljane. Stranka traži da joj tuženik isplati imovinu koju je stekao bez osnove s obzirom da joj je takvim stjecanjem pričinjena šteta. Upravo na toj činjeničnoj osnovi u ranije navedenoj odluci donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa je donesena pravomoćna odluka.
127. Stoga za zastaru restitucijskog zahtjeva po osnovi promjenjive kamatne stope valja cijeniti petogodišnji zastarni rok počem od pravomoćnosti odluke o ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope, odnosno 13. lipanj 2014. Cijeneći da je tužitelj podnio tužbu sudu u 11. lipnja 2019. za zaključiti je da je ista podnesena unutar otvorenog zastarnog roka koji trajao do 13. lipnja 2019. U odnosu na restitucijski zahtjev koji se odnosi na preplatu s osnove razlike u tečaju, valja istaći da zastara za takve zahtjeve je nastupila 14. lipnja 2023. pa s obzirom na utuženje, niti navedeni dio zahtjeva nije obuhvaćen zastarom.
128. Pogrešno tuženik smatra da bi valjalo cijeniti trogodišnji zastrani rok propisan kod instituta naknade štete. Restitucijski zahtjev s oba osnova temelji se na institutu stjecanja bez osnove, a za koju tražbinu je zakonodavac propisao opći zastarni rok skladno odredbama ZOO-a, zbog čega je valjalo primijeniti kod ocjene navedenog prigovora petogodišnji zastarni rok.
129. Tužitelju je temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a u cijelosti dosuđen nastali parnični trošak. Mišljenje je ovoga suda da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi.
130. Naime, tužitelj je odbijen sa neznatnim dijelom deklaratornog zahtjeva i manjim dijelom kondemnatornog zahtjeva. U odnosu na cjelokupni kondemnatorni zahtjev provedeno je financijsko vještačenje, zbog čega se navedeni trošak nastao tijekom postupka na strani tužitelja ne može isključivo pripisivati odbijajućem segmentu toga dijela zahtjeva.
131. Tužitelju je dosuđena naknada troška prema troškovniku koji prileži spisu, a koji se sastoji od sastava tužbe, sastava podnesaka od 127. lipnja 2019., 11. veljače 2021., 16. veljače 2024. i 14. svibnja 2024. te zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 8. ožujka 2023., 22. svibnja 2023., 22. svibnja 2024. sve prema Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 Tarife. Također, dosuđen je trošak uplaćenog predujma za provedeno vještačenje kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupna naknada u visini od 1.956,61 EUR. 132. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđena i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekuća od presuđenja pa do isplate.
133. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku V. izreke presude.
U Rijeci, 11. ožujka 2025.
Sudac
Darija Knez Grbčić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
