REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2997/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GOLDSTONE MANAGEMENT d.o.o., Ulica Narodnog preporoda 43, Kaštel Štafilić, OIB: 99685616915, kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-690/2022-38 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-690/2022-38 od 28. svibnja 2024. u točki II. njezine izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 500,00 EUR uvećano za trošak poreza i sudske pristojbe.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-690/2022-38 od 28. svibnja 2024. u točki III. izreke.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-690/2022-38 od 28. svibnja 2024. u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.233,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.617,00 EUR.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-690/2022-38 od 28. svibnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 4.461,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 16.774,65 EUR s kamatama (točka II. izreke). Rješenjem je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim traži da mu tuženik plati iznos od 2.621,70 EUR s kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.363,61 EUR s kamatama (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.141,60 EUR s kamatama (točka III. izreke).

2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da tužitelj ima djelomično osnovano potraživanje prema tuženiku na temelju odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/ 22; dalje: ZOO). Odluku iz točke I. izreke rješenja donio je na temelju odredbe čl. 193. ZPP-a, a odluku o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i na temelju Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

3. Protiv točke II. izreke presude i točke III. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 375,00 EUR. U žalbi u bitnome navodi da je sud neosnovano odbio dio tužbenog zahtjeva, da je tužitelj prigovarao nalazu i mišljenju vještaka Stjepana Kolovrata od 22. veljače 2024., a sud mu nije dao mogućnost da se na pravilan način ispitaju ti prigovori zbog čega mu je onemogućeno raspravljanje. Ponavlja prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te navodi da je sud pogrešno obračunao iznos na ime troškova postupka.

4. Tuženik je podnio žalbu na točku II. izreke rješenja navodeći da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo te predlaže da ovaj sud preinači pobijani dio rješenja. Navodi da je tuženik već u odgovoru na tužbu priznao osnov tužbenog zahtjeva, da su se svi dokazi izvodili na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te da je tuženik u većem dijelu uspio u sporu pa je sud trebao naložiti tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 125 bodova, trošak poreza i trošak sudske pristojbe.

5. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu navodeći da je neosnovana, da tužitelj nije niti predlagao pozvati vještaka na očitovanje na tužiteljeve prigovore niti je predlagao novo vještačenje, da je sud pravilno ocijenio izvedene dokaze i pravilno je odlučio o tužbenom zahtjevu pa predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250 bodova uvećano za trošak poreza te trošak sudske pristojbe.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana, a tuženikova je osnovana.

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrđeno da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku osim u dijelu odluke o troškovima postupka pri donošenju koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju tužitelj opisno upire u žalbi navodeći da je tužitelj prigovarao nalazu i mišljenju vještaka Stjepana Kolovrata od 22. veljače 2024. te da mu sud nije dao mogućnost da se ti prigovori ispitaju na pravilan način. Naime, na ročištu održanom 18. travnja 2024. tužitelj je naveo da zbog ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka nije potrebno pozivati sudskog vještaka radi očitovanja po prethodno iznesenim prigovorima. Stoga suprotno tužiteljevim žalbenim navodima tužitelju nije onemogućeno raspravljanje.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 21.235,65 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na ime izmakle koristi koju je prema navodima tužbe pretrpio tužitelj zbog štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik. Tužitelj tvrdi da se 23. lipnja 2022. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja, kombi registarske oznake [registarska oznaka], da zbog štete na vozilu nije ostvario očekivanu zaradu koju bi imao iz već sklopljenih ugovora te da nije bio u mogućnosti obavljati svoju osnovnu djelatnost kroz mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2022. godine te ostvariti zaradu od 21.235,65 EUR. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da svaki oštećenik ima pravo na izmaklu korist ali isključivo za ono vremensko razdoblje koje je bilo potrebno da se popravi oštećenje na vozilu.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi sljedeće:

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničke struke Marina Žunića proizlazi da je realno vrijeme za popravak oštećenja na vozilu tužitelja u ovlaštenom servisu 41 dan od dana oštećenja,

- da iz ugovora koje je tužitelj dostavio u dokaz izmakle koristi proizlazi da su sklopljeni na neodređeno vrijeme u svrhu prijevoza i transfera gostiju, iznajmljivanja vozila, izvođenja jednodnevnih i višednevnih izletničkih tura te da su se poslovi obavljali svakodnevno,

- da tužitelj predmetnim zahtjevom potražuje izmaklu korist za točno određene priložene sklopljene ugovore koje nije bio u stanju ispuniti zbog štete koja je nastala kao posljedica štetnog događaja,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometno-tehničke struke Marina Žunića da je razdoblje potrebno da bi se šteta na predmetnom vozilu otklonila 41 dan od nastanka štete,

- da je na okolnost izmakle koristi u utuženom razdoblju sud izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstveno struke,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Stjepana Kolovrata u bitnom proizlazi da u mjesecima za koje tužitelj traži izmaklu korist (srpanj, kolovoz i rujan 2022.), tužitelja nije poslovao sa društvima sa kojima ima sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, da je tužitelj ipak izvršio ispostavu računa za usluge tim društvima te da je s tim društvima imao sklopljene ugovore o poslovnoj suradnji i u ostalim mjesecima 2022. godine i nekim mjesecima 2023. godine,

- da predmetnim ugovorima nisu ugovorene konkretne usluge a niti posljedice neispunjavanja nekih općih ugovorenih usluga,

- da je tužitelj izbjegavao prikaz prometa za srpanj, kolovoz i rujan 2022. godine budući je od ukupno izdanih 141 račun ispostavljenih u 2022. godini, njih 95 izdano na isti datum, da tužitelj nije poštivao redne brojeve izdavanja računa već da situacija ukazuje na antidatiranje računa, što nije u skladu sa Zakonom o porezu na dodanu vrijednost kao niti s Općim poreznim zakonom, da tužitelj nema u knjigovodstvenoj evidenciji proknjižene stavke popravka oštećenog vozila, utroška goriva, da nema ni zaposlenika koji bi upravljao tim vozilom,

- da je za utvrđivanje izmakle koristi jedino mjerodavno mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Marina Žunića od 14. travnja 2023. dakle da se vozilo nije moglo koristiti 41 dan, u razdoblju od 23. lipnja 2022. do 3. kolovoza 2022.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je izmakla korist za razdoblje od 23. lipnja 2022. do 3. kolovoza 2022. utvrđena na način da je izračunata ostvarena dobit za razdoblje od 23. lipnja 2023. do 3. kolovoza 2023., odnosno da iznosi 4.461,00 EUR,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke Stjepana Kolovrata jer je ocijenio da je cjelovit i nepristran,

- da je na tužitelju teret dokaza pretpostavki za naknadu štete u vidu izmakle koristi te da mora dokazati da bi redovnim razvojem okolnosti tužitelj stekao određenu imovinu, a da mu je zbog štetne radnje tuženika to stjecanje onemogućeno, da je imao namjeru stjecanja koristi te da je postojala objektivna vjerojatnost da bi stekao dobit da nije bio u tome spriječen,

- da je tužitelj tvrdio da je nakon štetnog događaja ugovore o poslovnoj suradnju raskinuo ali da to nije dokazao te da je u utuženom razdoblju kao i u tijekom 2022. godine i nekim mjesecima 2023. godine, imao poslovnu suradnju,

- da je ispravama u spisu tužitelj dokazao da je postojala objektivna vjerojatnost za steći dobit te da je izmakla korist tužitelju tijekom popravka oštećenog vozila 41 dan iznos od 4.461,00 EUR,

- da je na temelju odredbi čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a odlučeno o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilnom primjenom odredba Zakona o obveznim odnosima. Naime, odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 1089. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi (st. 1.), da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo (st. 2.), da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st. 3.).

13. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a, a ispunjeni su uvjeti i iz odredbe čl. 1089. ZOO-a pa je slijedom navedenog pravilna odluka o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva s osnove izmakle koristi, budući je pravilno utvrđeno da zbog štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik i u kojem je oštećeno tužiteljevo vozilo, tužitelj vozilo nije mogao koristiti 41 dan, u razdoblju od 23. lipnja 2022. do 3. kolovoza 2022., a da izmakla korist za to razdoblje iznosi 4.461,00 EUR.

14. Stoga tužitelj osnovano od štetnika potražuje iznos od 4.461,00 EUR dok je za preostali iznos od 16.774,65 EUR pravilno utvrđeno da je neosnovan pa je stoga tužiteljeva žalba neosnovana.

15. Pravilno je, u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a odlučeno i o zakonskim zateznim kamatama na koje tužitelj ima pravo.

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u tom dijelu, kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Međutim, donoseći odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, osnovano navodi tuženik u žalbi da su dokazi izvođeni na okolnost visine tužbenog zahtjeva, da osnov nije bio sporan jer je osnov tuženik priznao već u odgovoru na tužbu, a da je odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik uspio u sporu u većem dijelu od tužitelja. Stoga je odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti sukladno odredbi čl. 380. t. 3. ZPP-a.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadom štete u iznosu od 21.235,65 EUR, a uspio je za zahtjevom u iznosu od 4.461,00 EUR, što čini 21%. S druge strane je tuženik uspio za razliku odnosno 79%.

19. Pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ocjenjuje se uspjeh stranaka u sporu kvalitativno i kvantitativno, utvrđuje se postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga se utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te se toj stranci odmjeri naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. Nakon što se, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, od postotka uspjeha tuženika oduzme postotak uspjeha tužitelja proizlazi da tuženiku treba tužitelj nadoknaditi troškove parničnog postupka u omjeru od 58%, a tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka za odgovor na tužbu od 27. prosinca 2022., sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife – 250 bodova, trošak zastupanja na tri ročišta 20. ožujka 2023., 25. rujna 2023. i 18. travnja 2024., sukladno Tbr. 9 t. 1. Tarife - 250 bodova za svako, trošak sastava dva podneska 2. kolovoza 2023. i 15. ožujka 2024. sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife – 250 bodova za svaki odnosno ukupno 1.500 bodova, naknada po Tbr. 50. Tarife ili iznos od 3.000,00 EUR. Tome treba pridodati iznos troška poreza - 750,00 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 EUR ili ukupno iznos od 3.850,00 EUR, odnosno 58% uspjeha ili iznos od 2.233,00 EUR, dok ga je s daljnjim traženjem u iznosu od 1.617,00 EUR valjalo odbiti.

21. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke rješenja.

22. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu je stoga priznata naknada po Tbr. 10. t. 1. Tarife i trošak poreza u ukupnom iznosu od 312,50 EUR, sukladno odredbi čl. 166. ZPP-a. Trošak sudske pristojbe nije priznat budući tužitelj suprotno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a nije određeno naveo trošak koji potražuje. Stoga je odlučeno kao u točkama IV. i V. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović