Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4672/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50., OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, protiv tuženika IL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Farčić & Šarušić iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1519/2020-144 od 10. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1519/2020-144 od 10. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB-DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50,OIB: 02535697732, iznos od 164.047,39 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos od 2.146,13 EUR od 10.07.1996.g.

-na iznos od 9.821,49 EUR od 15.08.1996.g.

-na iznos od 132,72 EUR od 29.08.1996.g.

-na iznos od 929,06 EUR od 30.08.1996.g.

-na iznos od 3.158,80 EUR od 03.09.1996.g.

-na iznos od 2.853,54 EUR od 04.09.1996.g.

-na iznos od 8.628,31 EUR od 05.09.1996.g.

-na iznos od 245,54 EUR od 06.09.1996.g.

-na iznos od 12.945,78 EUR od 07.09.1996.g.

-na iznos od 14.224,70 EUR od 09.09.1996.g.

-na iznos od 256,16 EUR od 10.09.1996.g.

-na iznos od 5.277,06 EUR od 11.09.1996.g.

-na iznos od 265,45 EUR od 12.09.1996.g.

-na iznos od 1.373,68 EUR od 13.09.1996.g.

-na iznos od 3.474,68 EUR od 14.09.1996.g.

-na iznos od 252,17 EUR od 15.09.1996.g.

-na iznos od 557,44 EUR od 16.09.1996.g.

-na iznos od 2.840,27 EUR od 17.09.1996.g.

-na iznos od 13.272,28 EUR od 18.09.1996.g.

-na iznos od 530,89 EUR od 19.09.1996.g.

-na iznos od 1.868,34 EUR od 20.09.1996.g.

-na iznos od 1.061,78 EUR od 21.09.1996.g.

-na iznos od 3.705,78 EUR od 23.09.1996.g.

-na iznos od 2.885,39 EUR od 24.09.1996.g.

-na iznos od 635,74 EUR od 25.09.1996.g.

-na iznos od 1.662,75 EUR od 26.09.1996.g.

-na iznos od 2.061,32 EUR od 27.09.1996.g.

-na iznos od 2.919,90 EUR od 28.09.1996.g.

-na iznos od 477,80 EUR od 30.09.1996.g.

-na iznos od 1.056,47 EUR od 01.10.1996.g.

-na iznos od 3.052,62 EUR od 02.10.1996.g.

-na iznos od 2.495,19 EUR od 03.10.1996.g.

-na iznos od 8.228,81 EUR od 04.10.1996.g.

-na iznos od 1.561,48 EUR od 05.10.1996.g.

-na iznos od 929,06 EUR od 06.10.1996.g.

-na iznos od 2.787,18 EUR od 07.10.1996.g.

-na iznos od 11.735,88 EUR od 08.10.1996.g.

-na iznos od 4.656,58 EUR od 09.10.1996.g.

-na iznos od 1.459,95 EUR od 10.10.1996.g.

-na iznos od 5.176,19 EUR od 11.10.1996.g.

-na iznos od 13.614,44 EUR od 14.10.1996.g.

-na iznos od 6.306,99 EUR od 15.10.1996.g.

-na iznos od 189,79 EUR od 16.10.1996.g.

-na iznos od 331,81 EUR od 18.10.1996.g.

do isplate prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007., od 01.01.2008. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB-DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50,OIB: 02535697732, iznos od 21.462,06 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos od 132,72 EUR od 02.09.1996.g.

-na iznos od 7.432,48 EUR od 06.07.1996.g.

-na iznos od 3.052,62 EUR od 15.08.1996.g.

-na iznos od 238,90 EUR od 05.09.1996.g.

-na iznos od 1.592,67 EUR od 10.09.1996.g.

-na iznos od 386,22 EUR od 11.09.1996.g.

-na iznos od 1.121,51 EUR od 13.09.1996.g.

-na iznos od 2.809,48 EUR od 16.09.1996.g.

-na iznos od 2.989,98 EUR od 18.09.1996.g.

-na iznos od 439,31 EUR od 23.09.1996.g.

-na iznos od 218,99 EUR od 24.09.1996.g.

-na iznos od 250,85 EUR od 25.09. 1996.g.

-na iznos od 132,72 EUR od 1.10.1996.g.

-na iznos od 663,61 EUR od 7.10.1996.g.

do isplate prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007., od 01.01.2008. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB-DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50,OIB: 02535697732, iznos od 4.705,56 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos od 245,54 EUR od 07.09.1996.g.

-na iznos od 1.459,95 EUR od 17.09.1996.g.

-na iznos od 1.184,95 EUR od 18.09.1996.g.

-na iznos od 888,71 EUR od 19.09.1996.g.

-na iznos od 130,07 EUR od 30.09.1996.g.

-na iznos od 398,17 EUR od 01.10.1996.g.

-na iznos od 398,17 EUR od 05.10.1996.g.

do isplate prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007., od 01.01.2008. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB-DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50,OIB: 02535697732, trošak parničnog postupka u iznosu 60.426,13 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.07.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.“

2. Protiv presude, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetom spora je zahtjev za isplatom 190.215,01 eur na ime nedozvoljenog prekoračenja po tekućem računa kojeg je tuženik bio vlasnik, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjenici da je prekoračenje nastalo izdavanjem čekova od strane tuženika i njegovih opunomoćenika, trećim osobama, bez pokrića.

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da je tužitelj, kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tuženika, kao ovršenika temeljem vjerodostojne isprave radi isplate 1.852.518,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 02.09.1996. uz naknadu troškova postupka i da je sud temeljem odredbe čl. 37 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96 dalje OZ), 29.11.1996. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Iv-15995/96.

- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik pravodobno podnio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti;

- da je sud rješenjem od 12.05.1998. stavio izvan snage rješenje o izvršenju od 29.11.1996. poslovni broj Iv-15995/96, ukinuvši pri tome i sve provedene radnje, te odredio provođenje postupka po pravilima parničnog postupka;

- da je tužitelj je podneskom od 08.03.2024. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka;

- da je Ugovor o tekućem računu (dalje u tekstu: Ugovor) sklopljen 06.12.1994. između tužitelja kao banke i tuženika kao vlasnika tekućeg računa, a temeljem kojeg je tužitelj otvorio tuženiku tekući [broj], kojeg je tuženik postao vlasnikom i preko kojeg je primao uplate i raspolagao novčanim sredstvima na računu između ostalog i izdavanjem čekova, a sve unutar granica raspoloživih sredstava, obvezujući se pri tome na predmetnom računu osigurati i priljev sredstava najmanje u iznosu potrebnom za isplate;.

- da je tuženik potpisom Ugovora prihvatio i primjenu odredaba Ostalih uvjeta, i radi se o ugovornom odnosu stranaka u smislu odredbe čl. 1052 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje u tekstu; ZOO/91)

- da prema nalazu i mišljenju grafološkog vještaka Ljerke Zdunić, proizlazi da dostavljeni čekovni blanketi u rubrici „Potpis“ sadrže potpise tri različita skriptora koje je vještakinja svrstala u 3 skupine i to:

- I. skupina potpisa sadrži potpis „EL“,

- II. skupini potpisa pripadaju potpisi osobe mogućeg imena „BL“,

- III. skupina potpisa pripada potpisu tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ručević vještačenja te 2. dopune nalaza, a u skladu sa utvrđenjima o osobama potpisnicima spornih čekova kako je utvrđeno nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Ljerke Zdunić, proizlazi:

- da kako je tuženik nesporno potpisao 1276 čekova ukupan iznos izdanih čekova iznosi 1.236.015,16 kuna/164.047,39 eur;

- da ukupan iznos 174 čeka koji pripadaju I. skupini potpisa prema nalazu i mišljenju grafologa i nisu potpisani po tuženiku iznose 161.706,00 kuna/21.462,06 eur,

- da ukupan iznos 36 čeka, koji pripadaju II. skupini potpisa prema nalazu i mišljenju grafologa i nisu potpisani po tuženiku, iznose 35.454,00 kuna/4.705,56 eura;

- da stranke nisu imale prigovore na navedene nalaze;

- da su nalazi i mišljenja sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. i sudske vještakinje Ljerke Zdunić izrađeni temeljem original dostavljenih čekovnih blanketa od strane tužitelja i nespornih potpisa te objektivno i u skladu sa pravilima struke;

- da je tuženik u razdoblju od 10.07.1996. do 18.10.1996., izdao i potpisao ukupno 1276 čekova kojima je dao nalog tužitelju da osobama koje su kao korisnici naznačeni u čekovima izvrši isplate sa njegovog tekućeg računa u iznosu i na dan kada je ček izdao;

- da kako na tekućem računu tuženika nije bilo dovoljno novčanih sredstava za podmirenje iznosa na koji su čekovi izdani, tuženik je takvim postupanjem, izdajući čekove bez pokrića, doveo tekući račun u negativni saldo u ukupnom iznosu 1.236.015,16 kuna/164.047,39 eur;

- da tužitelj tereti tuženika i sa daljnja 210 čeka, za koja je nalazom i mišljenjem utvrđeno da potpisnih istih nije tuženik već se čekovi potpisani po trećim osobama i to EL i osobi imena BL;

- da iako tužitelj u smislu odredbe čl. 1 st. 1. Ostalih uvjeta, nije dostavio u spis punomoći iz kojih bi bilo razvidno da je tuženik ovlastio treće osobe na raspolaganje sredstvima po tekućem računu u postupku je utvrđeno da sporni izdani čekovni blanketi terete tekući račun upravo tuženika koji kao stranka ugovornog odnosa.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je sukladno čl. 1052 ZOO-a, u vezi odredbe čl. 1. st. 1. i čl. 11. Ostalih uvjeta utvrdio da tuženik snosi posljedice ispunjenja čeka neovisno tome da li je došlo do gubitka ili zlouporabe čekovnih blanketa, a kako tuženik nije dokazao da je podmirio utuženo potraživanje, tužbeni zahtjev je osnovan te je odlučio na navedeni način.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

14. Prvenstveno, u odnosu na žalbene navode i sadržaj predmetnog Ugovora potrebno je reći da je čl.1052 ZOO/91 propisano da Ugovorom o bankarskom tekućem računu, banka se obvezuje da nekoj osobi otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i obavlja isplate u granicama njezinih sredstava i odobrenog kredita.

15. Jednako tako, iz sadržaja Ugovora o tekućem računu (list 1021-1023) koji su sklopili tužitelj i tuženik proizlazi da vlasnik tekućeg računa, dakle tuženik, preko njega prima uplate i obavlja isplate u granicama raspoloživih sredstava na način i pod uvjetima iz Ugovora, kao i da se vlasnik obvezuje osigurati priljev sredstava na tekući račun najmanje u iznosu potrebnom za isplate, odnosno za plaćanje s računa.

16. Nadalje, iz navedenog Ugovora prema čl. 1. st. 1. Ostalih uvjeta vlasnik može jednokatno ili stalno raspolaganje sredstvima na tekućem računu ovlastiti i druge osobe izdavanjem pismene punomoći.

Navedenom odredbom je propisano da vlasnik snosi materijalne posljedice nastale izdavanjem čekova od opunomoćenika, kao i čekova izdanih nakon opoziva ako opunomoćenik nije vratio neiskorištene čekovne blankete i bankovnu karticu.

17. Odredbom čl. 1. st. 9. Ostalih uvjeta propisane su posljedice ne pridržavanja Ugovora, pa je tako banka, dakle tužitelj ovlašten otkazati Ugovor i pokrenuti postupak za naplatu svojih potraživanja.

18. Pema čl. 1. st. 11. navedenih Uvjeta, o gubitku, bez obzira da li je prijavljen gubitak, sve materijalne i druge posljedice gubitka i zloupotrebe bankovne kartice, čekovnog blanketa i ispunjenog čeka snosi vlasnik i odriče se bilo kakvog prigovora.

19. U naprijed iznesenom pravnom kontekstu i odredbama Ugovora, na žalbene navode tuženika prvenstveno valja ukazati na odlučnu činjenicu da tuženik nije izričito osporavao činjenicu da su BL, EL OL (podnesak tužitelja list 860) bile osobe koje je tuženik opunomoćio već je samo tvrdio da nije potpisao određeni broj čekova, a što između ostalog i proizlazi iz odluke ovog suda poslovni broj Gž-6221/2016 od18. veljače 2020. (list 1060-1063) koja je donijeta povodom žalbe tužitelja na prethodnu odluku prvostupanjskog suda.

20. Ovdje valja reći da je u nastavku postupka po prijedlogu tuženika radi utvrđenja da li je tuženik potpisao sporne čekove, provedeno grafološko vještačenje kojim je utvrđeno da je 1276 spornih čekova i to u razdoblju od 10. srpnja 1996. do 18. 10. 1996. potpisao tuženik, dok je preostalih 210 čekova potpisao EL i osoba imena „BL“, a na koji nalaz tuženik nije imao primjedbe.

21. Jednako tako, u knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja su i navedeni serijski brojevi čekova koji su potpisani po punomoćniku ČL, EL te tuženiku (list 864-880 spisa).

22. Pored navedenog, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud i postupio po uputi ovog suda i pokušao pribaviti kazneni predmet K-3558/ 02 kojim se vodio protiv okrivljenika ovdje tuženika, EL i dr., a u kojem se prema navodima tužitelja i nalazile relevantne isprave pa tako i punomoći, međutim iz dopisa Općinskog kaznenog suda Zagreb proizlazi da je navedeni predmet škartiran (list 1220, 1226 i 1229).

23. Također, iz rješenja ODO u Zagrebu, poslovni br. KT3491/96 od 6. prosinca 2002. (list 1028-1030) odnosno obrazloženja istog proizlazi da iz pribavljenih obavijesti i izjava proizlazi da je tuženik po svom tekućem računu opunomoćio ČL.

24. Stoga, u naprijed iznesenom činjeničnom kontekstu, žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao da je tuženik opunomoćio EL i ČL, ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Između ostalog, kako je to navedeno iz nalaza i mišljenja vještaka grafologa proizlazi da su sporni čekovi potpisani po tuženiku, EL i osobi imena „ČL“, a što nedvojbeno u naprijed navedenim okolnostima i provedenom dokaznom postupku sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti i upućuje na ČL.

25. Obzirom na sve naprijed navedene okolnosti, žalbeni navodi tuženika da u spisu ne prileže i punomoći su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

26. Kraj činjenice da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su predmetne čekove potpisali tuženik i osobe koje je tuženik i opunomoćio, žalbeni navodi o krajnjom nepažnji tužitelja prilikom identifikacije osoba ukazuje se irelevantnim.

27. Budući je vještačenje provedeno na temelju originalnih čekova, kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika od 11. siječnja 2016. (list 1012), žalbeni navodi da se ne radi o valjanoj dokumentaciji su neutemeljeni.

28. Kako je tuženik, kao vlasnik računa predmetnim Ugovorom preuzeo obvezu osigurati priljev sredstava na tekući račun najmanje u iznosu potrebnom za isplate kao i da snosi posljedice ispunjenja čeka, pa tako i materijalne posljedice nastale izdavanjem čekova od opunomoćenika, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještačenja na koji nalaz tuženik nije imao primjedbe, obvezao tuženika na isplatu sveukupnog iznosa od 190.215,01 eura kako je to pobliže navedeno u izreci presude,

29. U odnosno na žalbene navode kojima tuženik ponavlja prigovore koji su isticani u postupku na koje prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

30. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. stavka 1. ZPP-a.

31. Suprotno tvrdnji tuženika, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

32. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova (čl.155. ZPP) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje: Tarifa), pa su paušalni žalbeni navodi neosnovani

33. Slijedom navedenog, valjalo je iz navedenih razloga valjalo je na temelju čl. 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej