REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Kž-820/2024-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ŠD, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja GD, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1128/2021-38 od 7. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba privatnog tužitelja GD, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka (točka II.) te se u tom dijelu pobijana presuda vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. U ostalom dijelu, žalba privatnog tužitelja GD odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 1128/2021-38 od 7. kolovoza 2024. je na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) okrivljena MD oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – opisano u članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP privatnom tužitelju GD naloženo je da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u paušalnom iznosu od 3.000,00 eura (tri tisuće eura) u roku od 15 dana po izvršnosti presude, kao i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP s osnova nužnih izdataka okrivljenice u visini koja će biti određena posebnim rješenjem po pravodobnom postavljanju zahtjeva.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj po punomoćniku Stjepanu Širiću, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se za postupanje odredi drugi stvarno nadležni sud.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba privatnog tužitelja je djelomično osnovana.
5. Nije u pravu privatni tužitelj kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP jer postoje razlozi za obligatorni otklon raspravne sutkinje u smislu članka 32. stavka 1. ZKP, pri čemu privatni tužitelj ne dokazuje niti jedan razlog ili svojstvo raspravne sutkinje propisanih u tom zakonskom članku. Privatni tužitelj smatra da raspravna sutkinja nije „sačuvala sudački objektivitet“, čime u stvari obrazlaže razloge iz članka 32. stavka 2. ZKP, ali ne navodi niti jedan objektivno provjerljiv navod za otklon ili izuzeće raspravne sutkinje nego daje svoju subjektivnu analizu rada i postupanja raspravne sutkinje. Uvidom u spis ovog predmeta utvrđeno je da je privatni tužitelj već podnio zahtjev za izuzeće raspravne sutkinje u kojem je osporavao njezinu stručnost i objektivnost, a koji je rješenjem predsjednice suda od 17. siječnja 2022. pod brojem Su-311/21-4 odbijen kao neosnovan. Nastavno, privatni tužitelj navodi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7., 9 i 11. ZKP jer izreka presude „ne korespondira s predmetom optužbe“ u privatnoj tužbi zbog čega prvostupanjski sud nije potpuno riješio predmet optužbe, odnosno da je optužba prekoračena te da je izreka presude nerazumljiva. Potrebno je napomenuti da je rasprava 1. kolovoza 2024. započela čitanjem privatne tužbe u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja odvjetnika ABC i činjenični opis prvostupanjske presuda u cijelosti odgovara pročitanoj privatnoj tužbi. Izreka pobijane presude sačinjena je sukladno članku 449. stavku 1. ZKP te sadrži činjenični i zakonski opis te naziv kaznenog djela koje se okrivljenici stavlja na teret privatnom tužbom i odluku o trošku. Kako privatni tužitelj nije obrazložio zbog čega smatra da je izreka presude nerazumljiva, ta žalbena osnova nije osnovana. Polemiziranje privatnog tužitelja s utvrđenjima prvostupanjskog suda da li je okrivljenica nešto učinila ili nije, ne predstavlja povredu kaznenog postupka, već žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju privatni tužitelj također ističe u žalbi, pa je pogrešno tumačenje privatnog tužitelja da je zbog toga optužba prekoračena, odnosno da nije u cijelosti riješen predmet optužbe. MD je pravilno u prvostupanjskoj presudi „označena kao optužena“ jer je povodom privatne tužbe određena i provedena rasprava (članak 202. stavak 2. točka 3. ZKP), tako da niti u tom dijelu žalba privatnog tužitelja nije osnovana.
6. Nije u pravu privatni tužitelj niti kada navodi da je činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno. Naime, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljena MD kao psihologinja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb, nakon timske obrade obitelji GD, sačinila nalaz i mišljenje od 24. veljače 2011. godine u kome je, na temelju njenog i stručnog znanja djelatnika tog tima, navela svoja utvrđenja o učinjenoj obradi u obitelji GD, a nakon podnesenih kaznenih prijava privatnog tužitelja o učinjenom nalazu i mišljenju je i ispitana je pred djelatnicima policije. Privatni tužitelj navodi da inkriminacije privatne tužbe crpi iz rješenja o odbačaju kaznene prijave i ne zna da li je, kada, gdje i kome okrivljenica „decidirano tvrdila“ inkriminacije privatne tužbe, pri čemu sam navodi da je u činjeničnom opisu privatne tužbe pogrešno naveo vrijeme počinjenja kaznenog djela. Pravilno stoga utvrđuje prvostupanjski sud da privatni tužitelj svojom osobnom interpretacijom navoda iz nalaza i mišljenja od 24. veljače 2011., zapravo, izražava svoje nezadovoljstvo utvrđenjima iz tog nalaza i mišljenja, pri čemu proizvoljno tumači da je okrivljenica, iako ne zna kome niti kada, svjesno i neistinito iznijela inkriminirane tvrdnje usmjerene da se njima našteti časti i ugledu privatnog tužitelja. Stoga je, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, ispravno utvrđenje prvostupanjskog suda da nema dokaza da je okrivljenica pred drugima za privatnog tužitelja iznosila i pronosila neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, a što je postalo pristupačno većem broju osoba, zbog čega je prvostupanjski pravilno na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge za svoja utvrđenja o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenicu oslobodio od optužbe zbog inkriminiranog joj kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11.
7. Međutim, u pravu je privatni tužitelj kada navodi da sud nije potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti koje se odnose na odluku o paušalnom trošku kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP. Naime, prvostupanjski sud je naveo da je trošak kaznenog postupka odredio, između ostalog, po osobnim prilikama privatnog tužitelja, navodeći da je on osoba zrele životne dobi, radno sposoban te se očito sam uzdržava, pa je stoga u mogućnosti snositi trošak ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjerio u iznosu od 3.000,00 eura bez ugrožavanja sebe i djece koje je dužan uzdržavati, pri čemu prvostupanjski sud uopće nije utvrdio niti obrazložio da li privatni tužitelj ostvaruje kakav prihod niti koliko je dužan izdvajati za uzdržavanje svoje djece da bi se moglo tvrditi da plaćanjem paušalnog iznosa u iznosu od 3.000,00 eura neće ugrožavati njegovo uzdržavanje niti uzdržavanje djece koje je dužan uzdržavati. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu privatnog tužitelja i ukinuti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu vratiti predmet na novu odluku. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će potpuno utvrditi imovinske prilike privatnog tužitelja i potom odrediti primjereni paušalni iznos troška ovog kaznenog postupka.
8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz onih osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u vezi članka 467. ZKP). Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika. Međutim, imajući na umu sve navedeno, u odnosu na troškove kaznenog postupka prvostupanjska presuda je ukinuta te je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP odlučeno kao u izreci pod točkom I., dok je u ostalom dijelu žalba privatnog tužitelja odbijena kao neosnovana te je na temelju članka 482. ZKP u pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić
