REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-8479/2020-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice JBŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vladimiri Hebrang Danko, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ iz Zagreba, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice JB, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH iz Zagreba, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, isplatiti tužiteljici JBŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.389,30 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:
-125,39 eura od 16.02.2016.,
-31,34 eura od 16.03.2016.,
-85,87 eura od 16.04.2016.,
-54,25 eura od 16.05.2016.,
-39,75 eura od 16.06.2016.,
-54,51 eura od 16.07.2016.,
-113,63 eura od 16.08.2016.,
-101,69 eura od 16.09.2016.,
-74,80 eura od 16.10.2016.,
-62,70 eura od 16.11.2016.,
-59,84 eura od 16.12.2016.,
-45,10 eura od 16.01.2017.,
-61,34 eura od 16.02.2017.,
-101,20 eura od 16.03.2017.,
-117,32 eura od 16.04.2017.,
-101,20 eura od 16.05.2017.,
-66,22 eura od 16.07.2017.,
-132,49 eura od 16.08.2017.,
-120,19 eura od 16.09.2017.,
-55,06 eura od 16.10.2017.,
-62,11 eura od 16.11.2017.,
-58,47 eura od 16.12.2017.,
-85,29 eura od 16.01.2018.,
-60,88 eura od 16.02.2018.,
-31,77 eura od 16.03.2018.,
-64,14 eura od 16.04.2018.,
-102,58 eura od 16.05.2018.,
-79,61 eura od 16.06.2018.,
-108,47 eura od 16.07.2018.,
-66,06 eura od 16.08.2018.,
-131,18 eura od 16.09.2018.,
-74,93 eura od 16.11.2018.,
-82,46 eura od 16.01.2019.,
-57,03 eura od 16.02.2019.,
-66,88 eura od 16.03.2019.,
-48,04 eura od 16.04.2019.,
-30,69 eura od 16.05.2019.,
-58,17 eura od 16.06.2019.,
-73,72 eura od 16.07.2019.,
-68,51 eura od 16.09.2019.,
-74,15 eura od 16.11.2019.,
-9,62 eura od 16.12.2019.,
-77,88 eura od 16.01.2020.,
-18,98 eura od 16.02.2020.,
-132,00 eura od 16.03.2020.,
-61,79 eura od 16.04.2020., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, a da joj tuženik isplati zateznu kamatu, na iznose kako slijedi:
-125,39 eura od 15.01.2016., do 15.02.2016.,
-31,34 eura od 15.02.2016. do 15.03.2016.,
-85,87 eura od 15.03.2016. do 15.04.2016.,
-54,25 eura od 15.04.2016. do 15.05.2016.,
-39,75 eura od 15.05.2016. do 15.06.2016.,
-54,51 eura od 15.06.2016. do 15.07.2016.,
-113,63 eura od 15.07.2016. do 15.08.2016.,
-101,69 eura od 15.08.2016. do 15.09.2016.,
-74,80 eura od 15.09.2016. do 15.10.2016.,
-62,70 eura od 15.10.2016 do 15.11.2016.,
-59,84 eura od 15.11.2016 do 15.12.2016.,
-45,10 eura od 15.12.2016. do 15.01.2017.,
-61,34 eura od 15.01.2017. do 15.02.2017.,
-101,20 eura od 15.02.2017. do 15.03.2017.,
-117,32 eura od 15.03.2017. do 15.04.2017.,
-101,20 eura od 15.04.2017. do 15.05.2017.,
-66,22 eura od 15.05.2017. do 15.07.2017.,
-132,49 eura od 15.07.2017. do 15.08.2017.,
-120,19 eura od 15.08.2017. do 15.09.2017.,
-55,06 eura od 15.09.2017. do 15.10.2017.,
-62,11 eura od 15.10.2017. do 15.11.2017.,
-58,47 eura od 15.11.2017. do 15.12.2017.,
-85,29 eura od 15.12.2017. do 15.01.2018.,
-60,88 eura od 15.01.2018. do 15.02.2018.,
-31,77 eura od 15.02.2018. do 15.03.2018.,
-64,14 eura od 15.03.2018. do 15.04.2018.,
-102,58 eura od 15.04.2018. do 15.05.2018.,
-79,61 eura od 15.05.2018. do 15.06.2018.,
-108,47 eura od 15.06.2018. do 15.07.2018.,
-66,06 eura od 15.07.2018. do 15.08.2018.,
-131,18 eura od 15.08.2018. do 15.09.2018.,
-74,93 eura od 15.09.2018. do 15.11.2018.,
-82,46 eura od 15.11.2018. do 15.01.2019.,
-57,03 eura od 15.01.2019. do 15.02.2019.,
-66,88 eura od 15.02.2019. do 15.03.2019.,
-48,04 eura od 15.03.2019. do 15.04.2019.,
-30,69 eura od 15.04.2019. do 15.05.2019.,
-58,17 eura od 15.05.2019. do 15.06.2019.,
-73,72 eura od 15.06.2019. do 15.07.2019.,
-68,51 eura od 15.07.2019. do 15.09.2019.,
-74,15 eura od 15.09.2019. do 15.11.2019.,
-9,62 eura od 15.11.2019. do 15.12.2019.,
-77,88 eura od 15.12.2019. do 15.01.2020.,
-18,98 eura od 15.01.2020. do 15.02.2020.,
-132,00 eura od 15.02.2020. do 15.03.2020.,
-61,79 eura od 15.03.2020. do 15.04.2020.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.581,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u vremenskom razdoblju od dana 01.02.2015. pa do dana podnošenja tužbe bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine-specijalizant iz infektologije, a od 2017. kao doktorica medicine- specijalist. U gore navedenom vremenskom periodu na snazi su bili Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) u kojima su plaća djelatnika zdravstva i zdravstvenog osiguranja regulirana u čl. 47. KU (NN 143/13) odnosno čl. 45. KU (NN 29/18). Predmetni članci navode da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža dok su kao dodaci na osnovnu plaću navedeni; stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Osim navedenih KU u utuženom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), koji se također primjenjuje na tužiteljicu, te u kojem se u čl. 51. plaća radnika definira isto kao i u čl. 47. KU (NN 143/13) odnosno čl. 45. KU (NN 29/18). Nadalje, tužiteljica ističe kako su odredbama čl. 51., 57., 59. i 60. KU (NN 143/13) odnosno čl. 49.,55., 57. KU (NN 29/18), propisana uvećanja i dodaci osnovne plaće, koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Obzirom na navedene odredbe, tužiteljici za svaki odrađeni sat pripada pravo na isplatu osnovne plaće i onih uvećanja i dodataka na koje je u tom satu ostvarila pravo. Tužiteljica je u utuženom razdoblju kao doktor medicine-specijalizant iz infektologije radila u otežanim uvjetima rada, zbog čega prema odredbama čl. 86. Zakona o radu (NN149/09) odnosno čl. 94. Zakona o radu (NN93/14) ostvaruje pravo na povećanu plaću. Tužiteljica je u razdoblju važenja navedenih KU kao doktor medicine imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa je temeljem čl. 57. KU (NN 143/13) ostvarivala pravo na dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće (s primjenom od 01. listopada 2015. godine). Međutim, tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada. Kako je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaće po ranije navedenoj osnovi, a imajući u vidu činjenicu da se naknada za godišnji odmor obračunava temeljem prosjeka plaće isplaćene u mjesecima koji su prethodili godišnjem odmoru, tužiteljici je pogrešno obračunata i u iznosima manjim od pripadajuće isplaćena i naknada za godišnji odmor. U konačnici tužiteljica potražuje iznos glavnice od 3.389,30 eura, po osnovi razlike plaće što obuhvaća dodatke za posebne uvjete rada i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve na prekovremeno odrađene sate, te posljedično tome razliku naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. Potražuje i zatezne kamate, te trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da nadoknadi parnični trošak tuženoj (trošak pristojbi). U odnosu na tvrdnje iz tužbe, tužena ističe da je sve plaće i naknade koje je bila obvezna isplaćivati tužiteljici, isplaćivala sukladno pozitivnim propisima. Tužena smatra nedvojbenim, kako se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. obračunavaju na osnovnu plaću, a ne i na prekovremene sate kako to tvrdi tužiteljica. Osnovna plaća je plaća za redovan rad u punom radnom vremenu, uz uobičajene radne uvijete, u koje nisu uključeni posebni dodaci. S obzirom da puno radno vrijeme iznosi četrdeset sati tjedno, to znači da je osnovna plaća ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati. O rečenoj problematici Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske pribavilo je pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. RB i prema tom mišljenju od datuma 28. ožujka 2018. slijedi da postoji izričito uređenje, suglasnosti volja stranaka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine glede smisla i domašaja ugovornih odredaba o dodacima i uvećanjima plaće te načinu obračuna i isplate istih. Postoje, nadalje, usuglašena obvezujuća tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine koja, također, sve dodatke i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću, i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Stoga se može zaključiti kako bi svako drugačije tumačenje ili primjena ovih odredbi o dodacima i uvećanjima na plaću bilo nevaljano i nepravno, protivno volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. Kako se, ovo i u skladu sa odredbom članka 319. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, ove odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, dakle ne treba ih posebno tumačiti, što se odnosi kako na same ugovorne stranke Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine tako i, eventualno, sud koji o načinu primjene istih odlučuje. Uz to, konačno, ne postoji niti potreba ni opravdanje za tumačenje jasnih izričitih odredbi kolektivnog ugovora to ni sud nema pravo niti može tumačiti jasne izričite odredbe kolektivnog ugovora, a nadasve ne na način da se tumače na način kojim se iste mijenjaju, odnosno mijenja se njihov sadržaj i smisao. Slijedom izloženog, tužena predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da nadoknadi parnični trošak tuženoj.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.
5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.
6. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I naprijed navedenom KU/13 (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.
7. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.
8. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2.) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.) a primjena istog je produljena Dodatkom I (NN 35/19) i Izmjenama Dodatku I (NN 78/19) te Dodatkom II (NN 92/19). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.
9. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, prema čl. 57. tog KU-a.
10. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019., u čl. 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće, prema čl. 23. tog Dodatka KU-a.
11. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji je u primjeni od 01.04.2020., u čl.2. određuje da se u čl. 49. iza stavka 12. dodaju stavci 13., 14. i 15. koji glase:
"Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju."
12. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a, članka 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak.
13. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja budući je odredbom članka 59. predmetnoga KU/13-a određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a od 01.10.2015. u iznosu od 12% prema čl. 4. Dodatka I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) te čl. 57. KU/18, a nadalje u iznosu od 16% prema Dodatku II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.
14. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
15. U pogledu Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, valja ukazati da je donesen temeljem članka 38.st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona, pripada osiguranicima iz članka 7.st.1.t.1. -4., te 6.,8.,9.,20. i 25. tog Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. U konkretnom slučaju isto je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojim je to pravo uređeno povoljnije člankom 59.st.1., kojim je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navedeno je sadržano i u odredbi članka 58.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 i 128/17).
16. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, a naknada za privremenu nesposobnost za rad u visini 85% od tužiteljeve plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje
17. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da za razdoblje od 01.01.2016. do 31.03.2020. godine:
-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 1.646,49 eura;
-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 1.247,09 eura;
-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 495,72 eura. Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 3.389,30 eura.
18. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga je valjalo odlučiti kao u stavku I i II izreke ove odluke, imajući u vidu da je vještak u svom nalazu u točki 3. i 3.a prikazao potraživanje tužiteljice za mjesec u kojem je nastala razlika plaće i naknade plaće, to tužiteljica ima pravo potraživati zateznu kamatu od 16. -tog u mjesecu na razliku plaće i naknade plaće, za prethodni mjesec.
19. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).
20. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 3.389,30 eura , temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 20.09.2022., 18.02.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 13.12.2021. i 01.12.2023., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 250,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.581,81 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Sutkinja:
Marina Braje Meznarić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
