REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska br. 31
Poslovni broj: Pr-22/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužiteljice JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Marko Benčić i Luka Porobija, odvjetnici u odvjetničkome društvu Porobija & Špoljarić d.o.o., Kolodvorska 12, Varaždin, protiv tuženika GRADSKA KNJIŽNICA VUKOVAR, OIB: 42623151665, [adresa], kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkome društvu Cvrković & partneri d.o.o., Dr. Franje Tuđmana 21, Vukovar, radi utvrđenja nedopuštenoga načina prestanka radnoga odnosa i vraćanja na rad, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 4. veljače 2025., u prisustvu tužiteljice osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nedopuštena obavijest o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2022., kojom je tuženik kao poslodavac utvrdio da je radni odnos tužiteljice prestao te se utvrđuje da radni odnos između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku kao poslodavcu da vrati tužiteljicu kao radnicu na rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnome iskustvu, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
III. Nalaže se tuženiku GRADSKA KNJIŽNICA VUKOVAR, OIB: 42623151665, [adresa] da tužiteljici JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], J [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 € (slovima: šesto dvadeset pet eura), sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica JČ je 12. prosinca 2022. ovome sudu podnijela tužbu protiv tuženika GRADSKA KNJIŽNICA VUKOVAR, radi utvrđenja nedopuštenoga načina prestanka radnoga odnosa i vraćanja na rad.
2. U tužbi navodi kako slijedi: "Tužiteljica je s Tuženikom dana 01.05.2020.g. sklopila Ugovor o radu na određeno puno radno vrijeme za radno mjesto ravnateljice Tuženika (dalje: Ugovor o radu), a dana 27.10.2022.g. je od Tuženika zaprimila Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno radno vrijeme (dalje: Obavijest o prestanku ugovora o radu) te je 10.11.2022.g., dakle u roku od 15 dana od njezinog primitka, Tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa radi nedopuštenog načina prestanka radnog odnosa i kršenja odredbe čl. 4. Ugovora o radu, a sve u skladu s čl. 133. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: Zakon o radu). Tuženik je zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa zaprimio 14.11.2022.g., međutim na isti se oglušio, odnosno nije udovoljio zahtjevu Tužiteljice u roku od 15 dana od dana od dostave zahtjeva. Tužiteljica, stoga, u zakonskom roku podnosi predmetnu tužbu radi utvrđenja nedopuštenog načina prestanka radnog odnosa i vraćanja na rad. Prije svega, Tužiteljica ističe da je Ugovor o radu sklopljen na temelju Rješenja o imenovanju ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar, Klasa: UP/I- 612-04/20-01/1, URBROJ: 2196/01-01-20-3 koje je donijelo Gradsko vijeće Grada Vukovara na sjednici održanoj 06.02.2020. (dalje: Rješenje o imenovanju) te je sukladno čl. 2. Ugovora o radu, radni odnos zasnovan na određeno vrijeme i to od 13.03.2020. do 13.03.2024., odnosno za mandatno razdoblje od četiri godine. Gradsko vijeće Grada Vukovara je na sjednici održanoj 24.10.2022. donijelo Rješenje o razrješenju ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar, Klasa: UP/I-112-03/22-01/6, Urbroj: 2196-1-01-22-1 (dalje: Rješenje o razrješenju) kojim je Tužiteljica razriješena dužnosti ravnateljice Tuženika. Navedeno Rješenje o razrješenju je objavljeno u Službenom vjesniku Grada Vukovara br. 13 od 25.10.2022. Tuženik je potom Tužiteljici uputio Obavijest o prestanku ugovora o radu koju je Tužiteljica zaprimila 27.10.2022.g. i kojom je utvrđeno da je isteklo vrijeme na koje je sklopljen Ugovor o radu, odnosno da Tužiteljici prestaje daljnji radni odnos kod Tuženika s danom stupanju na snagu Rješenja o razrješenju. Tužiteljica ističe da je navedena Obavijest o prestanku ugovora o radu suprotna odredbama Zakona o radu zbog čega je način prestanka radnog odnosa Tužiteljice nedopušten. Uz to, Tužiteljica ističe da Tuženik nije postupio sukladno čl. 4. Ugovora o radu kojim je propisano da je Tuženik, po prestanku mandatnog razdoblja, dužan obavijestiti Tužiteljicu o poslovima na neodređeno radno vrijeme sukladno čl. 13. Zakona o radu te osigurati iste uvjete iste uvjete rada s istim ili sličnim stručnim znanjima i zanimanjima, a sve kako će Tužiteljica detaljno obrazložiti u nastavku. Naime, Zakon o radu u čl. 112. propisuje načine prestanka ugovora o radu, pa je tako propisano da ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, odnosno da ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca ili otkazom. Zakon o radu također propisuje u čl. 12. da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijeđen utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Tužiteljica ukazuje da je Ugovorom o radu kojeg je sklopila s Tuženikom propisano da je radni odnos zasnovan na određeno vrijeme i to od 13.03.2020. do 13.03.2024., odnosno za mandatno razdoblje od četiri godine. Drugim riječima, Ugovorom o radu je između Tužiteljice i Tuženika zasnovan radni odnos na određeno vrijeme čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom - do 13.03.2024., odnosno do isteka mandatnog razdoblja od četiri godine. Prema tome, Ugovor o radu može isključivo prestati istekom vremena na koje je sklopljen, dakle 13.03.2024., odnosno istekom mandatnog razdoblja od četiri godine ili na drugi valjani način predviđen Zakonom o radu. Naime, ugovor o radu prestaje na jedan od načina koji je propisan Zakonom o radu, a zakonom su nabrojani razlozi za prestanak ugovora o radu i ti razlozi čine zatvoreni krug (lat. numerus clausus ) pa nije moguć prestanak ugovora o radu na ijedan drugi način od onog propisanog zakonom. Dakle, činjenica da je Tužiteljica Rješenjem o razrješenju razriješena dužnosti ravnateljice, a za koje je radno mjesto sklopljen Ugovor o radu, nije relevantna činjenica koja bi sama po sebi, automatski imala za posljedicu prestanak Ugovora o radu, koju bi Tuženik mogao samo deklaratorno utvrditi, a kako je to pogrešno učinio Tuženik u Obavijesti o prestanku radnog odnosa. Upravo suprotno, sukladno odredbama Ugovora o radu i relevantnim odredbama Zakona o radu, Tuženik je, nakon razrješenja, mogao eventualno donijeti odluku o otkazu Ugovora o radu na temelju činjenice razrješenja kao eventualno opravdanog razloga za otkaz (apstrahirajući pritom obvezu da joj ponudi ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem čl. 4. Ugovora o radu), te je takvu odluku, ako se za istu odlučio, bio dužan donijeti u propisanom postupku i uz valjano obrazloženje ili s Tužiteljicom sporazumno raskinuti ugovor o radu, a što nije učinio. Dodatno, Tužiteljica ističe da se Tuženik prije donošenja Obavijesti o prestanku ugovora o radu, dakle prije donošenja odluke važne za položaj Tužiteljice kao radnika, nije savjetovao sa Nezavisnim sindikatom knjižničara Hrvatske, odnosno sa sindikalnim povjerenikom, a što je bio dužan učiniti sukladno čl. 150. u vezi s čl. 153. st. 3. Zakona o radu zbog čega je ovakav način prestanka radnog odnosa također nedopušten. Nadalje, Tužiteljica ukazuje da Tuženik nije postupio sukladno čl. 4. Ugovora o radu te da, po prestanku mandata ravnateljice, Tužiteljicu nije obavijestio o poslovima za koje bi Tužiteljica mogla kod Tuženika sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Naime, Tužiteljica tvrdi da ima saznanja o poslovima koji odgovaraju njezinim stručnim znanjima i zanimanjima za koje bi mogla kod Poslodavca sklopiti ugovor o radu na neodređeno, a o kojima zaključno s danom podnošenja ove tužbe Tužiteljica nije bila obaviještena. Tuženik, dakle, osim što nije na eventualno zakonit način otkazao ugovor o radu već je donio deklaratornu Obavijest o prestanku radnog odnosa, nije donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odnosno nije Tužiteljicu obavijestio o poslovima na neodređeno radno vrijeme kod Tuženika s istim uvjetima rada te s istim ili sličnim stručnim znanjima i zanimanjima, a što je bio dužan učiniti u skladu s čl. 4. Ugovora o radu. Slijedom svega navedenog, Tužiteljica predlaže Naslovnom sudu da donese sljedeću presudu: I Utvrđuje se da je nedopuštena Obavijest o prestanku ugovora o radu od 27.10.2022.g. kojom je Tuženik kao poslodavac utvrdio da je radni odnos Tužiteljice prestao te se utvrđuje da radni odnos između Tužiteljice kao radnice i Tuženika kao poslodavca nije prestao. II Nalaže se Tuženiku kao poslodavcu da vrati Tužiteljicu kao radnicu na rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu u roku od 15 dana. III Nalaže se Tuženiku da naknadi Tužiteljici troškove ovog parničnog postupka uvećane za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.".
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Tužena osporava tužbu u cijelosti. Tužena ističe kako se u konkretnom slučaju na obavijest koju je tuženik uputio tužiteljici o prestanku radnog odnosa ne primjenjuje Zakon o radu, već Zakon o ustanovama. Naime, tuženik je ustanova, a Upravno vijeće tuženika je dana 17.10.2022.g., predložilo Gradskom vijeću Grada Vukovara, da se tužiteljica kao ravnateljica razriješi, temeljem čl.30 Statuta Gradska knjižnice Vukovar jer ista nije postupala sukladno propisima ili općim aktima ustanove, odnosno neosnovano nije izvršavala odluke tijela ustanove i postupala protivno njima, te jer je nesavjesnim i nepravilnim radom prouzročila ustanovi veću štetu te zanemarivala i nesavjesno obavljala svoju dužnost tako da su nastale ili mogla nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove. Ovakav prijedlog je Gradsko Vijeće Grada Vukovara usvojilo Rješenjem o razrješenju ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar klasa: UP/I-112- 03/22-01/6 i urbroj: 2196-1-01-22-1 od 24.10.2022.g. Isto proizlazi iz čl.44. Zakona o ustanovama, iz kojega proizlazi mogućnost razrješenja prije vremena na koje je imenovan, a iz razloga koji su navedeni u navedenom Rješenju, isto je obveza Upravnog vijeća. Odredbom čl. 45. Zakona o ustanovama, određeno je da protiv odluke o razrješenju, ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom članka 44. st. 2 Zakona o ustanovama. Nadalje odredbom st.2. čl. 45 Zakona o ustanovama, određeno je da se tužba iz stavka 1. istoga članka podnosi se nadležnom sudu u roku od trideset dana od dana primitka odluke o razrješenju. Tuženik ističe kako tužiteljica nije osporavala Rješenje o razrješenju ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar klasa: UP/I-112-03/22-01/6 i urbroj: 2196-1-01-22-1 od 24.10.2022.g., zbog čega nema pravo na sudsku zaštitu u ovome postupku. Tuženik ističe kako tužiteljica nema mogućnost osporavanja obavijesti temeljem Zakona o radu, već samo Rješenja o razrješenju ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar klasa:
UP/I-112-03/22-01/6 i urbroj: 2196-1-01-22-1 od 24.10.2022.g., što je propustila učiniti. Dakle, tužiteljica nema pravo na podnošenje tužbe u ovome postupku, zbog čega tužbu treba odbaciti. Opreza radi, tužena ističe prigovor prekluzije. Naime, tužena smatra kako tužitelj pogrešno računa rokove za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Prije svega, tužena ističe kako se rokovi za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, za udovoljenje tom zahtjevu te u konačnici za podnošenje tužbe računaju na način kako je to određeno čl. 113 st.2. ZPP-a, odnosno 132. Zakona o radu, odnosno na način da se dan predaje preporučene pošiljke smatra dan uručenja pismena. Dakle, rokovi se ne računaju sa danom primitka odluke, odnosno zahtjeva, već sa danom slanja ukoliko je slanje izvršeno predajom pismena preporučenom poštanskom pošiljkom. Analizirajući dostave pismena, tuženik smatra da je tužba podnesena nakon roka iz čl.113 st.2. Zakona o radu. Predlažem da sud odbaci tužbu. Ovo tim više što je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava od strane i drugih punomoćnika i to MČ, odvjetnice iz [adresa]. Da je tužiteljica propustila postupati sukladno propisima ili općim aktima ustanove, odnosno neosnovano nije izvršavala odluke tijela ustanove i postupala protivno njima, te jer je nesavjesnim i nepravilnim radom prouzročila ustanovi veću štetu te zanemarivala i nesavjesno obavljala svoju dužnost tako da su nastale ili mogla nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove, proizlazi iz nalaza inspekcije rada koja je utvrdila niz propusta, nezakonitosti i nepravilnosti u radu ustanove koji su rezultirali prekršajnim postupkom koji se vodi pred ovim sudom u predmetu posl. br. Pp-288/22. Slijedom svega navedenoga, tužena predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno da istu odbije.".
4. Ovaj sud je nakon primitka odgovora na tužbu rješenjem poslovni broj: 6 Pr- 42/2022-9 od 3. veljače 2023. odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te da će se postupak nastaviti kada se pravomoćno dovrši upravni spor koji se vodi kod Upravnoga suda u Osijeku pod poslovnim brojem: UsI-1356/2022, kojega je tužbom pokrenula ovdje tužiteljica, protiv tuženika Grada Vukovara, Gradskoga vijeća, radi poništavanja rješenja Grada Vukovara, Gradskoga vijeća o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice tuženika KLASA: UP/I-112-03/22-01/6, URBROJ: 2196-1-01-22- 1 od 24. listopada 2022. ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak toga upravnog spora.
5. Na navedeno rješenje od 3. veljače 2023. tužiteljica se žalila, povodom koje žalbe je Županijski sud u Puli rješenjem poslovni broj: Gž R-85/2023-3 od 2. svibnja 2023. ukinuo označeno rješenje od 3. veljače 2023.
6. U obrazloženju rješenja od 2. svibnja 2023. Županijski sud u Puli je, među ostalim, naveo: "9. Obzirom da je predmet ovog spora zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena Obavijest o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2022.g., da se utvrdi da radni odnos između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca nije prestao te da se tuženiku kao poslodavcu naloži da vrati tužiteljicu kao radnicu na rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu u roku od 15 dana, a koji tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je deklaratorna Obavijest o prestanku ugovora o radu suprotna odredbama Zakona o radu zbog čega je način prestanka radnog odnosa tužiteljice nedopušten, a posebno s obzirom na činjenicu da tuženik nije donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odnosno nije tužiteljicu obavijestio o poslovima na neodređeno radno vrijeme kod tuženika s istim uvjetima rada te s istim ili sličnim stručnim znanjima i zanimanjima, a što je bio dužan učiniti prema obvezi preuzetoj čl. 4. Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 1. svibnja 2020., ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se o takvom zahtjevu tužiteljice može odlučiti bez obzira na ishod navedenog upravnog postupka, budući odluka o zakonitosti rješenja o razrješenju tužiteljice s radnog mjesta ravnateljice, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovome sporu.
9.1. Naime, u ovom postupku, prvostupanjski sud može neovisno o pitanju zakonitosti rješenja o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice, koje pitanje predstavlja zasebno pravno pitanje o kojem će nadležni sud odlučivati kao o glavnom pitanju u za to propisanom postupku, raspraviti i odlučiti o pitanju dopuštenosti načina prestanka radnog odnosa tužiteljice imajući pritom, prije svega u vidu odredbu čl. 4. Ugovora o radu kojom je ugovoreno cit. „…Prestankom mandatnog razdoblja Gradska knjižnica Vukovar dužna je obavijestiti djelatnika/-icu na određeno vrijeme o poslovima na neodređeno vrijeme sukladno zakonu o radu NN 93/14, 127/17, 98/19 čl. 13. te osigurati iste uvjete rada s istim ili sličnim stručnim znanjima i zanimanjima.“, radi čega je prvostupanjski sud pogrešno odredio prekid ovog postupka smatrajući da su za to ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 213. st. 1. točke 1. ZPP.".
7. Dana 9. travnja 2024. u ovoj pravnoj stvari održano je pripremno ročište, na kojemu je sud sukladno članku 292.a stavku 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), izradio plan upravljanja postupkom: "-sporno je pitanje među strankama je li način prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika dopušten i je li osnovan prigovor prekluzije tuženika. -dokazi za utvrđivanje spornih činjenica: saslušanje svjedoka MČ iz [adresa], na okolnost je li joj tužiteljica dala punomoć za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na stranici 22-23 spisa te pribavljanje službenim putem od Hrvatske pošte d.d. podatka je li i kada je na poštu preporučeno predano pismeno pošiljatelja MČ adresirano na Gradsku knjižnicu Vukovar tijekom mjeseca studenoga 2022. (dokazni prijedlozi tuženika) - saslušanje tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika JČD (dokazni prijedlozi tužiteljice) na okolnost je li tužiteljica obaviještena o poslovima za koje bi kod tuženika mogla sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme i ima li kod tuženika takvih poslova koji odgovaraju stručnim znanjima i zanimanju tužiteljice.". Stranke su se suglasile s planom upravljanja postupkom. Prethodni postupak je zaključen.
8. Dana 18. srpnja 2024. u ovome predmetu održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je saslušan svjedok MČ i tužiteljica te je provedeno njihovo suočenje.
9. Svjedok MČ izjavila je kako slijedi: "Ovdje tužiteljica mi je dala nalog da podnesem zahtjev za zaštitu prava koje se nalazi na stranici 22-23 spisa, a koji mi je predočen na ovoj raspravi. Ovdje tužiteljica mi je dala usmenu punomoć samo za tu radnju, odnosno samo za sastavljanje zahtjeva za zaštitu prava koji se nalazi na stranici 22-23 spisa. Tužiteljica je bila kod mene u uredu 31.listopada 2022. Tužiteljica je stupila sa mnom u kontakt putem gospođe ZČ koja je radila u to vrijeme na Hrvatskom radiju Vukovar. Svi dokumenti potrebni za sastavljanje zahtjeva za zaštitu prava su poslani na moj službeni mail 28. listopada 2022. a to su bili ugovori o radu, obavijest o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme, ponuda ugovora – traži se i dopis kojega je tužiteljica poslala nadređenima nakon smijene, a odgovor do sada nije dobila, to je navedeno u zagradi, link na dokumente Gradske knjižnice Vukovar, Pravilnik o radu Gradske knjižnice Vukovar, i napomena dokumenti arhiva Gradska knjižnica Vukovar. Ja sam u zakonskom roku od 15 dana uložila zahtjev za zaštitu prava i o tome obavijestila tužiteljicu telefonskim putem na što je ona meni rekla da je angažirala odvjetnike iz Zagreba iz odvjetničkog društva " Porobija & Špoljarić, o čemu mene nije obavijestila, a ja ne bih ulagala zahtjev za zaštitu prava da sam o tome bila pravovremeno obaviještena. Pisanu punomoć nisam tražila, jer je tužiteljica kada je došla kod mene u ured 31. listopada 2022. bila vidno uzrujana i rastrojena, plakala je i da nema novaca i tom prilikom je bio prisutan i moj sin koji još studira pravo, te sam smatrala da moram poduzeti te radnje da ne bi za stranku nastala nekakva šteta. Zahtjev za zaštitu prava podnijela sam 9.studenoga 2022. Podnijela sam ga putem pošte preporučeno. Imam dokaz o slanju zahtjeva za zaštitu prava, koji se nalazi kod mene u uredu. Navedeni dokaz na zahtjev suda mogu priložiti u spis. Dokumente koje sam ranije navela poslani su mi na mail od strane ZČ, putem koje je tužiteljica došla do mene. Kada se radi o hitnim slučajevima, znam uzimati i usmene punomoći, odnosno mandatni nalog samo u slučajevima u kojima teku rokovi. ZČ svu navedenu dokumentaciju slala jer tužiteljica u tom trenutku nije imala laptop. Nisam tužiteljici ponudila pisanu punomoć na potpis. Dogovorila sam se sa tužiteljicom da ću pregledati sve dokumente koji su mi poslani na mail, te da ću načiniti zahtjev za zaštiti prava. Nije bilo govora o pokretanju sudskog postupka nego sam isto načinila samo iz razloga da ne protekne rok. Tužiteljica na sastanku u uredu nije imala sa sobom nikakve dokumente, ali mi je sve stiglo putem e-mail poruke od ZČ. Tužiteljica kada je došla kod mene u ured nije čekala već sam ju odmah primila odnosno u dogovorenom terminu. To je bilo od 17,00 ili 17,30 sati do 20,00 sati, to je bilo 31.listopada 2022. Tužiteljica me je prijavila Hrvatskoj odvjetničkoj komori da sam bez njezinog odobrenja pokrenula parnični postupak u vezi s radnim sporom koji se vodi kod Općinskog suda u Vukovaru. Disciplinski postupak je i nadalje u tijeku, te je podignuta optužnica, no nikakva odluka nije donesena. Tužiteljica se nakon sastanka od 31.listopada 2022. javila mome djeveru koji ima trgovačko društvo na istoj adresi 23.prosinca 2022., znam da je bio petak, a javila se i mome sinu sa vrlo neprimjerenim načinom komunikacije. U tom trenutku ja nisam bila na poslu, te nisam bila stoga u mogućnosti javiti se na poziv upućen meni na mobitel. Ne znam zašto bih trebala u bilo koje doba dana biti na raspolaganju stranci nakon što sam odradila radnju koju me je stranka zatražila. Nakon što sam napisala zahtjev za zaštitu prava, stranka mi ga nije pregledala niti odobrila, a niti sam ja to stranci poslala jer sam smatrala da sam odradila posao onako kako nalažu pravila struke. Stranka kada je došla kod mene u ured bila je svjesna da sam imala na raspolaganju svu potrebnu dokumentaciju, kako sam to ranije izložila. Nalog stranke je bio jasan i nedvosmislen.".
10. Tužiteljica je na ročištu izjavila kako slijedi: "Saznala sam formalno da sam dobila otkaz 24.listopada 2022., jer je tada bila sjednica gradskog vijeća [adresa] na kojoj mi je izglasano nepovjerenje. Nakon toga me je predstavnica sindikata upozorila da trebam poslodavcu uputiti zahtjev za zaštitu prava radnika. Ja sam to napravila u tri dana, odnosno tri puta sam slala dopis. Prvi puta sam slala zahtjev za zaštitu prava jedan dan prije sjednice gradskog vijeća 24. listopada 2022., jer sam tri tjedna prije formalnog otkaza znala da ću dobiti otkaz. Točka moga razrješenja nije bila redovna točka gradskog vijeća [adresa], što je inače redovna procedura kada se nekoga razrješava dužnosti, već je ta točka dnevnog reda stavljena izvanredno, prema zahtjevu predsjednika gradskog vijeća ĐČ. Nakon toga sam shvatila da nova ravnateljica nikada neće odgovoriti na taj zahtjev i kako nisam bila više djelatnica Gradske knjižnice Vukovar, objasnili su mi da me sindikat više ne može štititi te da imam rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava sukladno Zakonu o radu. Otišla sam u [adresa] jer nisam vjerovala odvjetnicima u [adresa]. Posjetila sam prvo odvjetnicu Nedu Brčić, nego sam ja odustala od toga da me ona zastupa, jer je ona nekada prije zastupala Gradsku knjižnicu Vukovar te smatram da bi se radilo o sukobu interesa. Doista sam komunicirala s gospođom ZČ, koja mi je stvarno puno pomogla, a vidjela sam da se nedaleko od ureda odvjetnice Nede Brčić nalazi ured odvjetnika Ivana Ergotića, njemu sam se obratila no imao je stranku prije mene pa mi je rekao da pričekam. Tada je već bio kraj radnog vremena, radni dan završava i zaista mi nije bilo svejedno. U četiri dana kako sam dobila otkaz tražila sam intenzivno odvjetnika koji bi me zastupao, a rok od 15 dana mi je tekao. Objasnili su mi da rok od 15 dana teče od dana otkaza. Nazvala sam gospođu ZČ, koja mi je rekla da postoji jedna odvjetnica u [adresa]. Kako je ZČ novinarka, proslijedila sam joj niz dokumenata koji se odnose na moj slučaj, no te dokumente joj nisam slala da bi ista slala odvjetnici, već sam joj slala kako bi kao novinarka mogla objaviti moj slučaj javnosti. Isto sam napravila i prema gospodinu ŠČ, koji je bio veza sa novinarom KČ. Dokumentaciju sam slala i nizu novinarskih kuća. Od ZČ sam dobila broj telefona od odvjetnice MČ. Broj mobitela od odvjetnice MČ koriste i njezin sin i djever. Ja sam stupila sa odvjetnicom MČ u kontakt putem e-maila njezinoga supruga BČ, za kojega nisam znala da je bolestan. Na mail mi je odgovoreno da dođem 31.listopada 2022. godine u 17,00 sati kod odvjetnice MČ. Kada sam u to vrijeme došla pred ured, pred uredom je bio mrak, ured je bio zaključan i u uredu nikoga nije bilo. Ispred ureda se nalazi pločica s fiksnim brojevima ureda i još jedan drugi broj mobitela koji je meni bio nepoznat kada sam došla pred vrata. Pričekala sam 15-tak minuta jer sam mislila da odvjetnica kasni. Tada sam zvala na broj telefona od BČ, na koji se nitko nije javljao. Nakon svih poziva odvjetnica BČ je došla u 20,30 sati toga dana. Nakon što je ona došla, ušle smo u ured no odvjetnica je imala prastaro računalo, te nije mogla pokrenuti bateriju od miša, kao niti računalo. Ja sam sa sobom imala veliku torbu punu dokumenata. Rekla sam joj da sam spremna ostaviti te dokumente, no gospođa BČ to nije htjela. Pustila me je da pričam o svom slučaju. Tijekom te priče, odvjetnica BČ je dva ili tri puta otišla razgovarati na svoj mobitel. Pitala sam ju trebamo li potpisati nekakav sporazum jer je prošlo već osam dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, no odvjetnica BČ mi nije ništa objasnila. Ja sam laik i ne znam kako te stvari idu. Gospođa BČ me je tješila da će to biti sve uredu, bilo je već oko 21,30 sati. Na izlasku iz ureda pitala sam ju što ćemo dalje, a ona mi je na to odgovorila da se čujemo sutra. Prvi radni dan nakon Svih svetih odnosno 2. studenoga 2022., kada je proteklo već deset dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, zvala sam odvjetnicu BČ koja se na moje pozive nije javljala. Šok mi je bio kada sam saznala da je gospođa BČ išta poslala u moje ime bilo kome. Nikada nisam vidjela neki njezin nacrt rada ili bilo kakve prijedloge koje bi nekome slala u moje ime, niti me je obavijestila da tako nešto kani ili ne kani učiniti. Tek sam u ovoj parnici saznala za zahtjev za zaštitu prava koji je podnesen od strane odvjetnice BČ i tada sam ju prijavila Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Nisam dala odvjetnici MČ da u moje ime i za moj račun podnosi bilo što. Odvjetnica MČ mi nije nudila pisanu punomoć na potpis, iako sam to od nje tražila. Nisam znala da se tako punomoć zove, već sam tražila bilo kakvo osiguranje da će moj slučaj biti u njezinim ingerencijama. Kako mi se odvjetnica dalje nije javljala, pitam se što sam iz toga mogla zaključiti. Obratila sam se prijateljima, koji su mi preporučili sadašnje punomoćnike., koji su mi odmah dali obrazac punomoći na potpis. 45 minuta koje sam provela u uredu odvjetnice MČ ista mi je pričala o bolesti njezinoga muža, te o privatnim vezama koje je ona ima. Ne znam kako je odvjetnica MČ došla do moje dokumentacije. Ne znam zašto bi odvjetnica MČ podnosila bilo kakav zahtjev u moje ime, jer sa mnom to nije iskomunicirala. Gospođa MČ me je obavijestila da je poslala zahtjev za zaštitu prava, to me je obavijestila putem telefona, a ja sam na tu obavijest ostala frapirana. Punomoć nisam mogla opozvati, jer ju nisam niti dala, nisam mogla opozvati niti nalog, jer ga isto nisam dala. Nisam znala da je odvjetnica MČ u moje ime poslala zahtjev za zaštitu prava to sam saznala tijekom ove parnice. Poslodavca nisam mogla obavijestiti jer nisam znala da je odvjetnica MČ uopće podnijela zahtjev za zaštitu prava. Odvjetnicu MČ sam prijavila odvjetničkoj komori ne neposredno nakon telefonskog razgovora točan datum ne znam već kada sam saznala da je podnijela zahtjev za zaštitu prava u moje ime.".
11. Na istoj raspravi svjedok MČ i tužiteljica su suočene kako slijedi: "Tužiteljica navodi kako je sa odvjetnicom MČ stupila putem maila koji ga je poslala suprugu svjedoka TČ. Svjedok na to navodi kako je odvjetnik BČ potpuno nepokretan, od posljedice moždanog udara 23.svibnja 2019. i u to vrijeme je bio na bolovanju. Tužiteljica navodi kako je povratni mail potpisao gospodin BČ. U mailu je bilo da se javim uredu BČ i bio je broj mobitela na koji se mogu javiti. Na taj broj sam nazvala odvjetnicu MČ. Svjedok navodi kako me je na moj broj mobitela nazvala tužiteljica. Tužiteljica navodi da joj je svjedok dogovorio sastanak u 17,00 sati, no da će možda kasniti jer ima goste. Zato sam i pričekala do 20,30 sati, za to vrijeme sam sjedila u kafiću, išla sam provjeravati je li svjedok možda došao te sam ju zvala i na mobitel, a malo mi se javljala malo mi se nije javljala. Svjedok navodi da to nije točno, već da sam u uredu najkasnije bila do 17,30 i da je sastanak trajao do 20,00 sati i tom prilikom je bio prisutan EČ. Tužiteljica navodi da to nije bilo tako i da nikada nije vidjela sina od odvjetnice EČ niti bi pristala na sastanak na koji bi netko doveo svoga sina. Svjedok navodi kako je sin bio prisutan u susjednoj sobi, ali nije čuo sadržaj razgovora. Tužiteljica navodi da o tome nije bila obaviještena. Svjedok navodi kako je moguće da u trenutku sastanka sa ovdje tužiteljicom nije radila informatička oprema u odvjetničkom uredu. Tužiteljica ponavlja da nije svjedoku dala nikakvu pisanu punomoć. Svjedok navodi da se ne može sjetiti je li u tom trenutku mogla ispisati punomoć, ali mi je usmeno dan nalog od strane tužiteljice da napišem zahtjev za zaštitu prava. Tužiteljica izričito navodi da nikakav takav niti sličan nalog nije dala, odnosno nije dala nikakvu uputu što ćemo i kako ćemo dalje. Gospođa me je ispratila iz ureda nakon dva i pol sata praznog razgovora i rekla ćuti ćemo se, nikakve dokumente od mene nije uzela. Nije me uputila niti koliko će to koštati. Svjedok navodi kako tužiteljica nije imala dokumentaciju kod sebe, odnosno nije joj fizički tada predala nikakvu dokumentaciju, već joj je dokumentacija poslana putem maila kako je to ranije izneseno. Tužiteljica tvrdi da je kod sebe torbu punu dokumenata i da je nemoguće poslati toliko dokumenata mailom. Svjedok navodi da je dana 9.studenoga 2022. kada je predala zahtjev za zaštitu prava telefonskim putem obavijestila tužiteljicu, na što je tužiteljica rekla da je opunomoćila odvjetničko društvo Porobija & Špoljarić. Stoga nije točno da se nismo čule dok je tekao zakonski rok. Tužiteljica navodi kako nije istina to što svjedok EČ navodi jer se svjedok nikada nije odazvao na niti jedan poziv tužiteljice. A svjedok me nije uopće kontaktirao niti 9.studenoga 2022., niti prije niti poslije toga datuma. Druge odvjetnike sam angažirala jer nije bilo povratne informacije o eventualnim radnjama koje je odvjetnica EČ poduzela. Svjedok navodi kako ima isprintan ispis poziva između tužiteljice i svjedoka isti se obvezuje dostaviti ovome sudu u roku 8 dana. Tužiteljica tvrdi da joj se svjedok nije javljao te traži dostavu i tih poziva. Svjedok navodi da tim podacima ne raspolaže, ali osporava da ju je tužiteljica zvala, a da nije odgovarala na pozive. Jedino nisam odgovorila na dva poziva 23.prosinca 2022. Tužiteljica se pita, odnosno upućuje pitanje svjedoku zašto bi ju zvala 23.prosinca 2022., ako ju je svjedok zvao 9.studenoga 2022. i tom prilikom svjedok je obaviješten o novom punomoćniku tužiteljice. Svjedok izjavljuje da nije točno da je svjedok uputio poziv tužiteljici 23.prosinca 2022., već da je tužiteljica kontaktirala sina, djevera i mene, a na ta dva poziva se nisam javila.".
12. Na navedenome ročištu sud je rješenjem odredio kako će daljnja odluka uslijediti pisanim putem.
13. Podneskom od 22. srpnja 2024. tužiteljica je u spis dostavila podnesak, u privitku kojega je dostavila određene SMS i e-mail prijepise, iz kojih zaključuje kako navodi svjedoka MČ izneseni na ročištu održanome 18. srpnja 2024. nisu osnovani.
14. U privitku podneska od 28. siječnja 2025. tužiteljica je dostavila nepravomoćnu presudu Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Pp-91/2023-7 od 19. srpnja 2024., kojom su I-okrivljenik GRADSKA KNJIŽNICA VUKOVAR, sa sjedištem u [adresa], OIB 42623151665, osnovna djelatnost: knjižničarstvo, žiro-račun otvoren kod Adiko banke, broj zaposlenika 15, prekršajno kažnjavana pravna osoba, ne vodi se drugi prekršajni postupak i II- okrivljenica JČD rođ. JČD, kći M i ZČ rođ. Z, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1975. u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], državljanka RH, po zanimanju magistra bibliotekarska, VSS, zaposlena, s mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 eura, udana, majka troje djece, srednjega imovnog stanja, prekršajno kažnjavana, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi prekršajni postupak, proglašene krivima i to I-okrivljena pravna osoba GRADSKA KNJIŽNICA VUKOVAR, poslodavac i II-okrivljena JČD, odgovorna osoba u pravnoj osobi, iz razloga što je inspekcijskim nadzorom obavljenim 19. siječnja 2023. u poslovnome prostoru sjedišta Gradske knjižnice Vukovar u [adresa] te nakon uvida u radnopravnu dokumentaciju utvrđeno da radnici JČ, kojoj je prestao radni odnos 27. listopada 2022. u [adresa], nisu dostavili otkaz ugovora o radu u pisanome obliku obrazložen do 3. veljače 2023., čime su I i II-okrivljenik počinili prekršaj iz čl. 120. Zakona o radu, a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 35. i st. 2. istoga Zakona. Također, istom presudom okrivljena pravna osoba Gradska knjižnica Vukovar, poslodavac i okrivljena JČD, odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašene su krivima što je inspekcijskim nadzorom obavljenim 19. siječnja 2023. u poslovnome prostoru sjedišta Gradske knjižnice Vukovar u [adresa], utvrđeno da se sa AČ, sindikalnom povjerenicom Nezavisnoga sindikata knjižničara Hrvatske sindikalne podružnice Gradske knjižnice Vukovar nisu savjetovali prije donošenja važne odluke, odnosno o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu JČ, odnosno prije donošenja obavijesti o otkazu ugovora o radu JČ na zakonom opisan način i u zakonskim rokovima, čime su I i II-okrivljenik počinili prekršaj iz čl. 150. st. 3. t. 2. Zakona o radu, a kažnjiv po čl. 228. st. 1. t. 23. u svezi st. 3. istog Zakona.
15. Dana 4. veljače 2025. u ovoj pravnoj stvari održana je glavna rasprava, na kojoj je saslušan svjedok JČD, ravnateljica tuženika, kao i tužiteljica osobno.
16. Svjedok JČD izjavila je kako slijedi: "Trenutno obavljam funkciju ravnatelja Gradske knjižnice Vukovar, odnosno tuženika. Nije bilo osnove, odnosno potrebe da se tužiteljica obavijesti o poslovima za koje bi kod tuženika mogla sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz razloga što ona nije prethodno bila zaposlenik Gradske knjižnice Vukovar, na drugim poslovima osim na poslu ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar. Razrješenjem s mjesta ravnateljice tužiteljica više nije bila djelatnik tuženika, o čemu je i obavještena pisanim putem prema uputi Upravnog vijeća Gradske knjižnice Vukovar. U okviru sistematizacije Gradske knjižnice Vukovar ima kod tuženika poslova koji odgovaraju stručnoj kvalifikaciji tužiteljice. Za bilo kakvu preraspodjelu radnika na drugo radno mjesto koje podrazumijeva ovakav ugovor o radu, potrebna je suglasnost Upravnog vijeća a kojoj bi prethodila i suglasnost osnivača, odnosno Grada Vukovara, jer je to povećanje broja radnika na neodređeno radno vrijeme. U konkretnom slučaju taj postupak je jedino mogao biti proveden putem javnog natječaja jer nije bilo pravne osnove da se bez javnog natječaja potpisuje bilo kakav ugovor o radu. Mi do danas nismo imali potreba za takvom vrstom radnika. Od trenutka od kada tužiteljica više ne radi kod tuženika bilo je raspisano par natječaja kod tuženika, ali svi ti natječaji su se odnosili na osobe sa srednjom stručnom spremom ili sa višom stručnom spremom, i sve uz prethodnu suglasnost Upravnog vijeća i osnivača Grada Vukovara. Tužiteljica prije početka mandata ravnateljice nije bila zaposlena u Gradskoj knjižnici Vukovar, te zbog toga smatram da se ista nije mogla vratiti na radno mjesto u Gradskoj knjižnici Vukovar. Tužiteljica bi kod tuženika, odnosno bilo koja osoba sa visokom stručnom spremom, mogla raditi na odjelima ili u ograncima koja predviđaju radna mjesta za visoku stručnu spremu. Maksimalni broj radnika predviđenih sistematizacijom nije ujedno i maksimalni broj zaposlenih radnika kod tuženika jer sva zapošljavanja trebaju prethodnu suglasnost osnivača Grada Vukovara, a pogotovo nova zapošljavanja.".
17. Punomoćnik tužiteljice iznio je primjedbe na iskaz svjedoka, kako slijedi: "Prigovara se dijelu iskaza u kojem svjedokinja navodi da nije bilo osnove da se tužiteljicu obavještava o radnom mjestu i poslovima koje bi mogla obavljati sukladno svojim stručnim znanjima i zanimanju, a to iz razloga jer takva obveza proizlazi članka 4. Ugovora o radu od 1. svibnja 2020. Daljnji prigovor odnosi se na tvrdnju svjedokinje da tužiteljica razrješenjem više ne bi bila djelatnica tuženika. Upravo radi toga vodimo ovu parnicu. Daljnji prigovor odnosi se na irelevantnost dijela iskaza u kojem svjedokinja govori o nepostojanju pravne osnove za zapošljavanje tužiteljice, pa govori o potrebi natječaja i suglasnosti Upravnog vijeća i osnivača, što je sve netočno i irelevantno s obzirom da bi u slučaju uspjeha tužiteljice sa ovom tužbom pravna osnova njenog vraćanja na rad bila sudska presuda. U tom smislu vraćanje tužiteljice na rad ne bi bilo novo zapošljavanje kako navodi svjedokinja.".
18. Tužiteljica je na ročištu održanome 4. veljače 2025. izjavila kako slijedi: "Nisam bila od strane tuženika obavještena o poslovima za koje bi kod tuženika mogla sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Smatram da nisam bila obavještena o takvim poslovima jer je nova ravnateljica bila u sprezi s Upravnim vijećem da me se što prije makne s mog radnog mjesta kako bi se zaštitilo radno mjesto FČ, koja je kćerka predsjednika Gradskog vijeća Grada Vukovara, odnosno osnivača tuženika ĐČ. Kod tuženika ima poslova koji odgovaraju mojim stručnim znanjima i zanimanju. S obzirom da je danas saslušana svjedokinja JČD postala ravnateljica, upraznilo se radno mjesto sa visokom stručnom spremom, a to radno mjesto je stručni suradnik za nabavu knjižne grade. Postoji i još jedno mjesto sukladno sistematizaciji, koje nije bilo upražnjeno još za vrijeme mog mandata, a radi se o radnom mjestu sa visokom stručnom spremom na odjelu za mlade ”Spajalica", to je sukladno po Pravilniku o sistematizaciji Gradske knjižnice Vukovar u trenutku kada sam dobila otkaz. 16 godina radila sam u knjižnicama Grada Zagreba, u knjižnici Medveščak, prvo kao diplomirani knjižničar a zatim kao voditelj poslovnice. Nakon toga sam prešla na mjesto ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar, tako da su moje kompetencije vrlo stručno i vrlo visoke, ne samo iz područja knjižničarstva nego i iz područja financija, menadžmenta i upravljanja organizacijom općenito. Moj ugovor o radu s tuženikom je bio na određeno radno vrijeme. Upravni spor kojega vodim s Gradom Vukovarom u l. stupnju presuđen je u korist Grada Vukovara, no na sudsku odluku uložila sam žalbu te ista nije pravomoćna. U tom trenutku još nije bio završen nadzor nad Gradskom knjižnicom Vukovar od strane inspektorata kojem sam prijavila cijeli slučaj i koji je tek nedavno završen, s time što je Gradska knjižnica Vukovar kao poslodavac kažnjena s 14.000,00 eura kazne upravo zbog nezakonitosti postupanja prilikom moga otkaza. Takva presuda Općinskog suda u Vukovaru je prije dva dana priložena i Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. S obzirom kako imam dvije diplome, trenutno radim u Osnovnoj školj u Vrbanji, mislim od lipnja 2023. na neodređeno vrijeme na pola radnog vremena, a na određeno po potrebi, mislim od sredine ili kraja 2023. godine radim u Osnovnoj školi Ilača. Tamo sam imala prekid za vrijeme od mjeseca lipnja do mjeseca rujna 2024., a s početkom nove školske godine su me opet pozvali da tamo radim. To je zamjena za neko bolovanje.".
19. Punomoćnik tuženika iznio je primjedbe na iskaz tužiteljice, kako slijedi: ”Prigovaram cjelokupnom iskazu, a posebice navodima tužiteljice da je sadašnja ravnateljica bila u sprezi sa Upravnim vijećem, kao i da je sudskom odlukom, odnosno nekakvim inspekcijskim nadzorom utvrđena nepravilnost u postupku davanja otkaza tužiteljici. Uvidom u spis utvrdio sam kako je punomoćnik tužiteljice priložio presudu ovoga suda u kojem se tuženik proglašava krivim radi prekršaja iz Zakona o rad, a odnosi se na tužiteljicu, međutim u ovoj fazi postupka tužitelj ovakav dokaz ne može predložiti obzirom da je zakasnio. Ukoliko sud ipak prihvati navedeni dokaz, a imajući u vidu činjenicu da je tuženik uložio žalbu na navedenu presudu, pod uvjetom da sud prihvati ovaj dokaz predlažem da se izvrši uvid u spis prekršajnog odjela ovoga suda kako bi se navedeno i utvrdilo. Imajući u vidu da sud još uvijek nije donio odluku o prekluziji, a da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje nezakonitosti obavijesti, smatram da je tužba nepodobna za raspravljanje obzirom da se obavijest u svojstvu upravnog akta ne može osporavati u parničnom postupku, ali iz svakog opreza uvažavajući činjenicu da je tužiteljica zasnovala novi radni odnos, opreza radi predlažem sudski raskid eventualno utvrđenog kontinuiteta utvrđenog radnog odnosa, a kao dan sudskog raskida predlažem dan odjave tužiteljice od tuženika.".
20. Punomoćnik tužiteljice je naveo kako je prethodni postupak u ovoj parnici zaključen 9. travnja 2024. , a prekršajna presuda donesena je 19. srpnja 2024. te iz toga razloga bez svoje krivnje nije ju mogao priložiti u spis prije zaključenja prethodnog postupka. U odnosu na navod punomoćnika tuženika da tužiteljica ne bi mogla utvrđivati nedopuštenost obavijesti o prestanku ugovora o radu u ovom postupku, tužiteljica ističe da je navedena obavijest jedini pisani akt koji je tužiteljica dobila u vezi prestanka njenog radnog odnosa, te je u takvom slučaju ta obavijest jedini akt koji se može osporavati, a ono što je najvažnije to je da tužiteljica traži da se utvrdi da njen radni odnos kod tuženika nije prestao. U odnosu na eventualno postavljeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu tužiteljica smatra da isti nije postavljen sukladno odredbama Zakona o radu jer isti ne sadrži niti točan datum sudskog raskida ugovora o radu, a niti obvezu tuženika da tužiteljici naknadi štetu u određenoj visini, a u rasponu od tri do osam njenih bruto plaća, pa se tužiteljica istom protivi, odnosno isti nije podoban za raspravljanje.
21. Na istoj raspravi sud je rješenjem odredio kako će sud dokaz podnesen 28. siječnja 2025. uzeti u obzir, jer tužiteljica nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pp-91/2023-7 od 19. srpnja 2024. bez svoje krivnje nije mogla priložiti ovome spisu prije zaključenja prethodnog postupka, sve u smislu odredbe članka 299. stavka 2. ZPP-a.
22. Punomoćnik tuženika navodi kako slijedi: "S obzirom na prigovor punomoćnika tužiteljice u pogledu uređenosti zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, tuženica isti uređuje na način da traži da sud ukoliko prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice utvrdi sudski raskid s danom 10. studenog 2022. kao danom kad je tužiteljica od tuženika zaprimila obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno radno vrijeme.".
23. Punomoćnik tužiteljice protivi se zahtjevu tuženika da ako sud prihvati tužbeni zahtjev utvrdi sudski raskid s danom 10. studenog 2022., kako ga je postavio tuženik na današnjoj raspravi, iz razloga što iz dokaznog postupka ne proizlazi niti jedna okolnost bilo na strani tužitelja, bilo na strani tuženika koja bi vraćanje na rad tužiteljice predstavljala neprihvatljivim kao činjenicu za drugu stranu. Tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kako je isti postavljen.
24. Na glavnoj raspravi su se također izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, kao i iskaza svjedoka i tužiteljice u ovoj pravnoj stvari, nakon čega je glavna rasprava zaključena.
25. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
26. U skladu s odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14., 127/17. i 98/19.) ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
27. Prema odredbi članka 13. Zakona o radu poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim poslodavcem ili prema posebnom propisu s njim povezanim poslodavcem, s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove (stavak 1.). Ako kod poslodavca iz stavka 1. ovoga članka nema radnika koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove, poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, osigurati uvjete uređene kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji ga obvezuje, a koji su utvrđeni za radnika koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine (stavak 2.). Ako kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji obvezuje poslodavca nisu uređeni uvjeti rada na način iz stavka 2. ovoga članka, poslodavac je radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, dužan osigurati primjerene uvjete rada kao radniku koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine (stavak 3.). Poslodavac je dužan obavijestiti radnike koji su kod njega zaposleni na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme o poslovima za koje bi ti radnici mogli kod poslodavca sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme te im omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima kao i radnicima koji su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stavak 4.). 28. Sukladno odredbi članka 112. Zakona o radu ugovor o radu prestaje: 1) smrću radnika 2) smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima 3) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme 4) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore 5) sporazumom radnika i poslodavca 6) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad 7) otkazom 8) odlukom nadležnog suda.
29. Prema odredbi članka 124. stavka 1. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.
30. U skladu s odredbom članka 125. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika (stavak 1.). Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (stavak 2.). Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja (stavak 3.).
31. Člankom 132. Zakona o radu propisano je da se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
32. Odredbom članka 133. Zakona o radu propisano je kako radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.). Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.). Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3.). Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka (stavak 4.).
33. Iz odredbe članka 314. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO) proizlazi kako se oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi i na punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.
34. Prvenstveno, sud je uvidom u spis, kao i u iskaze svjedoka MČ te tužiteljice na ročištu 18. srpnja 2024. utvrdio kako je zahtjev za zaštitu prava radnika u smislu odredbe članka 133. Zakona o radu (stranice 22-23 spisa) odvjetnica u [adresa] MČ podnijela poštom preporučeno 9. studenoga 2022., a tuženik je taj zahtjev zaprimio 11. studenoga 2022.
35. Tijekom postupka sporno je bilo među strankama je li tužiteljica uopće odvjetnicu MČ opunomoćila odnosno ovlastila da u njeno ime i za njen račun podnese zahtjev za zaštitu prava poslodavcu u smislu odredbe članka 133. Zakona o radu.
36. Iz iskaza svjedoka MČ i tužiteljice na ročištu održanome 18. srpnja 2024. nesporno proizlazi kako ovdje tužiteljica odvjetnici MČ nije dala pisanu punomoć za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava.
37. Sud smatra kako punomoć za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava u smislu odredbe članka 133. Zakona o radu, a imajući u vidu odredbu članka 314. ZOO-a, mora biti u pisanome obliku, jer se i zahtjev za zaštitu prava podnosi u pisanome obliku, uzimajući u obzir stroge prekluzivne zakonske rokove za njegovo podnošenje propisane člankom 133. Zakona o radu, a teško je zamislivo da radnik poslodavcu isključivo usmeno podnese zahtjev za zaštitu prava i da poslodavac isključivo usmeno na isti odgovara, uzimajući u obzir dokazivanje pravovremenosti podnošenja istoga, kao i ozbiljnost pravnoga dobra koje se štiti tim institutom (prava iz radnoga odnosa, čije ostvarivanje osobama u radnome odnosu omogućuje egzistenciju).
38. Prema tome, podnošenje zahtjeva za zaštitu prava tuženiku kao poslodavcu tužiteljici nije od utjecaja na računanje pravovremenosti ove tužbe.
39. Nadalje, uvidom u spis sud je utvrdio kako je tužiteljica putem punomoćnika – odvjetnika u odvjetničkome društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. iz Varaždina (punomoć na stranici 5 spisa) poštom preporučeno 10. studenoga 2022. predala zahtjev za zaštitu prava iz članka 133. Zakona o radu (stranice 9-12 spisa), čemu svjedoči povratnica na stranici 13 spisa, a tuženik je kao poslodavac tužiteljice 14. studenoga 2022. taj zahtjev za zaštitu prava i zaprimio.
40. Sud je utvrdio kako su rokovi propisani člankom 133. Zakona o radu strogi prekluzivni rokovi, koje pravno shvaćanje proizlazi i iz rješenja Županijskoga suda u Splitu poslovni broj: Gž R-832/2019-2 od 2. prosinca 2019.
41. Nadalje, pravni stav kako se računanje roka za odgovor poslodavca na podneseni zahtjev za zaštitu prava iz članka 133. Zakona o radu računa od predaje toga zahtjeva preporučeno pošti, koji pravni stav proizlazi i iz presude Županijskoga suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj: Gž-965/2017-3 od 17. listopada 2017., prihvaća i ovaj sud, dok je Županijski sud u Varaždinu takav pravni stav zasnovao na novijoj praksi Vrhovnoga suda Republike Hrvatske po tome pitanju, koja je oformljena povodom predmeta Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-3652/2011.
42. Kako je već izneseno, tužiteljica je putem punomoćnika - odvjetnika u odvjetničkome društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. poštom preporučeno predala zahtjev za zaštitu prava 10. studenoga 2022. te je od idućega dana – 11. studenoga 2022. počeo teći petnaestodnevni rok iz članka 133. stavka 2. Zakona o radu da poslodavac udovolji tome zahtjevu.
43. Kako među strankama nije sporno da poslodavac tome zahtjevu nije udovoljio, tužiteljica je imala pravnu mogućnost u daljnjem roku od petnaest dana, u smislu članka 133. stavka 2. Zakona o radu, podnijeti tužbu nadležnome sudu.
44. Prema tome, tužiteljica je imala pravnu mogućnost pravovremenu tužbu po članku 133. članka 2. Zakona o radu podnijeti najkasnije 10. prosinca 2022. (15 + 15 dana od uključivo 11. studenoga 2022.), no kako je taj zadnji dan pao u subotu, odnosno dan kada sud ne radi, tužiteljica je putem punomoćnika prvi idući radni dan, u smislu odredbe članka 112. stavka 4. ZPP-a, odnosno u ponedjeljak 12. prosinca 2022. podnijela predmetnu tužbu, tako da je ista podnesena pravovremeno zadnji dan kada je mogla biti podnesena pravovremeno.
45. Rješavajući meritum ove pravne stvari, ovaj sud je pošao od upute Županijskoga suda u Puli izražene u označenome rješenju toga suda od 2. svibnja 2023., prema kojoj je ovaj sud dužan odlučiti o pitanju dopuštenosti načina prestanka radnog odnosa tužiteljice imajući pritom, prije svega, odredbu članka 4. ugovora o radu.
46. Spisu prileži ugovor o radu na određeno puno radno vrijeme (stranice 6-7 i 11 spisa), kojega su 1. svibnja 2020. u [adresa] sklopili tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao ravnateljica, čijim člankom 2. stavkom 2. je propisano slijedeće: "Prava, obveze i odgovornosti po ovom ugovoru ravnateljica JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] započinje i ostvaruje danom 13. ožujka 2020. i traje do 13. ožujka 2024. godine, odnosno za mandatno razdoblje od četiri (4) godine.", a čijim člankom 4. je propisano kako slijedi: "Ovaj ugovor o radu sklapa se na određeno vrijeme s početkom od 01. svibnja. 2020. godine. Mjesto rada je Gradska knjižnica Vukovar, [adresa], a po potrebi Ogranak Borovo naselje Ulica Domovinskog rata 1 (Tržni centar) 32010 [adresa], Ogranak Sotin Ulica dr. F. Tudmana 20 i Ogranak Lovas Kralja Tomislava 13 32237. Ravnateljica će raditi u punom radnom vremenu od četrdeset (40) sati tjedno. Dnevno i tjedno radno vrijeme raspoređeno je prema potrebama knjižnice i procesu rada u knjižnici. Prestankom mandatnog razdoblja Gradska knjižnica Vukovar dužna je obavijestiti djelatnika/-icu na određeno o poslovima na neodređeno radno vrijeme sukladno Zakonu o radu NN 93/14, 127/17, 98/19 čl. 13. te osigurati iste uvjete rada s istim ili sličnim stručnim znanjima i zanimanjima.".
47. U obrazloženju obavijesti o prestanku ugovora o radu (stranica 8 spisa) od 27. listopada 2022., navedeno je kako slijedi: "Radnik i poslodavac sklopili su dana 1. svibnja 2020. godine Ugovor o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu Ravnateljice sa trajanjem ugovora o radu do prestanka mandata te slijedom navedenoga temeljem rješenja Gradskog vijeća Grada Vukovara o razrješenju ravnateljice JČ, KLASA: UP/I-112-03/22-01/6 URBROJ: 2196-1-01-22-1 objavljenog u Službenom vjesniku Grada Vukovara broj 13/22. a u svezi članka 112. st. 1. t. 3. Zakona o radu, Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje s danom 27. listopada 2022. godine. Radnik sukladno članku 82. Zakona o radu radnik ima pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2022. godinu.".
48. U spisu se nalazi i označeno rješenje o razrješenju tužiteljice dužnosti ravnateljice tuženika od 24. listopada 2022.
49. Prema odredbi članka 4. ugovora o radu od 1. svibnja 2020., prestankom mandatnoga razdoblja, tuženik je bio dužan tužiteljicu obavijestiti o poslovima na neodređeno radno vrijeme sukladno članku 13. Zakona o radu te osigurati iste uvjete rada s istim ili sličnim stručnim znanjima i zanimanjima.
50. Odredbom članka 13. stavka 4. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan obavijestiti radnike koji su kod njega zaposleni na određeno vrijeme o poslovima za koje bi ti radnici mogli sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
51. Sud je tijekom parnice utvrdio kako su osnovani navodi tužiteljice da tuženik istu nije obavijestio o poslovima za koje bi tužiteljica kod tuženika mogla sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer takva činjenica ne proizlazi niti iz dokumentacije koja prileži spisu, a niti iz iskaza svjedoka JČD, sadašnje ravnateljice tuženika, koja je izjavila kako tužiteljica nije obaviještena o poslovima za koje bi tužiteljica kod tuženika mogla sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pravdajući to uputom Upravnoga vijeća tuženika i suglasnošću osnivača Grada Vukovara te činjenicom da tužiteljica prije početka mandata ravnateljice nije bila zaposlena kod tuženika, dok je izjavila i kako bi tužiteljica kod tuženika kao osoba s visokom stručnom spremom mogla raditi na odjelima ili u ograncima tuženika koja predviđaju radna mjesta za visoku stručnu spremu.
52. K tome, i sama tužiteljica je na ročištu od 4. veljače 2025. izjavila kako nije bila od strane tuženika obavještena o poslovima za koje bi kod tuženika mogla sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a da kod tuženika ima poslova koji odgovaraju njezinim stručnim znanjima i zanimanju. Nadalje je izjavila kako, s obzirom da je svjedokinja JČD postala ravnateljica, upraznilo se radno mjesto s visokom stručnom spremom, a to radno mjesto je stručni suradnik za nabavu knjižne grade, dok postoji i još jedno mjesto sukladno sistematizaciji, koje nije bilo upražnjeno još za vrijeme njezinoga mandata, a radi se o radnome mjestu s visokom stručnom spremom na odjelu za mlade ”Spajalica", što je sukladno Pravilniku o sistematizaciji Gradske knjižnice [adresa] u trenutku kada je dobila otkaz.
53. Prema tome, sud je utvrdio kako navedeni način prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije dopušten, jer je isti protivan odredbi članka 13. Zakona o radu i odredbi članka 4. ugovora o radu na određeno vrijeme kojega su 1. svibnja 2020. sklopili tužiteljica i tuženik.
54. Stoga ostali navodi tuženika o tome da se u konkretnome slučaju ne primjenjuje Zakon o radu, već Zakon o ustanovama, da tužiteljica nije osporavala označeno rješenje od 24. listopada 2022. te o eventualnoj prekršajnoj odgovornosti tužiteljice jer je navodno nadležna inspekcija utvrdila u radu tužiteljice niz propusta, nezakonitosti i nepravilnosti nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove pravne stvari.
55. Pri tome, tuženik je na ročištu održanome pred ovim sudom 4. veljače 2025. podredno zatražio sudski raskid predmetnoga ugovora o radu od 1. svibnja 2020. u smislu citirane odredbe članka 125. stavka 2. Zakona o radu, čemu se tužiteljica usprotivila, navodeći kako iz cjelokupnoga dokaznog postupka ne proizlazi niti jedna okolnost kod bilo koje stranke koja bi vraćanje na rad tužiteljice predstavljala neprihvatljivim kao činjenicu za drugu stranku.
56. Ovaj sud prihvaća takve navode tužiteljice, jer iz dokumentacije koja prileži spisu, kao niti iz iskaza saslušanih svjedoka te tužiteljice u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi niti jedna okolnost koja bi opravdano uputila na činjenicu da nastavak radnoga odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, sve u smislu citiranih odredbi članka 125. Zakona o radu, dok je tuženik na ročištu od 4. veljače 2025. samo paušalno iznio takav zahtjev, obrazlažući ga činjenicom da je tužiteljica zasnovala novi radni odnos.
57. Po stavu ovoga suda takva okolnost opravdano ne upućuje na činjenicu da nastavak radnoga odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, sve u smislu citiranih odredbi članka 125. Zakona o radu, tim više što je tužiteljica na ročištu od 4. veljače 2025. izjavila kako trenutno radi u Osnovnoj školi u Vrbanji, od lipnja 2023. na neodređeno vrijeme na pola radnoga vremena, a na određeno po potrebi, a od sredine ili kraja 2023. godine radi u Osnovnoj školi Ilača, gdje je imala prekid za vrijeme od mjeseca lipnja do mjeseca rujna 2024., a s početkom nove školske godine su ju opet pozvali da tamo radi, dok je to zamjena za neko bolovanje.
58. Slijedom iznesenoga, sud je utvrdio kako je nedopuštena i obavijest o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2022. pa stoga radni odnos između tužiteljice i tuženika nije prestao, slijedom čega je odgovarajućom primjenom odredbe članka 124. stavka 1. Zakona o radu valjalo naložiti tužitelju kao poslodavcu da tužiteljicu vrati na rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnome iskustvu te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. i II.
59. Odluka o parničnome trošku temelji se na odredbi članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a.
60. Tužiteljici, koja je zastupana po punomoćnicima odvjetnicima sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH) priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 4. veljače 2025., trošak jednokratne nagrade u smislu Tbr. 7.2. OTRH u iznosu od 500,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), što ukupno čini iznos od 625,00 €.
61. S obzirom na navedeno, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom
III.
62. Kako je, slijedom iznesenoga, tuženik izgubio parnicu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom IV.
63. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Vukovaru 11. ožujka 2025.
Sudac
Đuro Druško
Uputa o pravnome lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici, putem punomoćnika
2. Tuženiku, putem punomoćnika
3. Kal. 30 dana
