Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-475/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika OTP BANKA d.d. (OIB:52508873833), Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćnicima iz OD Marinović i partneri iz Zadra, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-851/2021-26 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-851/2021-26 od 6. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-851/2021-26 od 6. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-851/2021-26 od 6. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.748,03 eur zajedno sa zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-851/2021-26 od 6. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i Nove banke d.d. dana 29. kolovoza 2005., te za povratom iznosa od 22.047,21 eur tužitelju zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka I. izreke). Utvrđeno je da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu (točka II. 1. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute u CHF iznos od 2.753,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka II. 2. izreke). Utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 290,72 eur zajedno sa zateznim kamatama (točka III. izreke)

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke I. izreke presude i točke II. izreke rješenja u dijelu kojim mu nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prva, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu i rješenje u pobijanom dijelu, podredno iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Protiv presude sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u postupku, te protiv točke II. izreke rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

7. Predmet spora je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim u cijelosti ugovora o kreditu od 29. kolovoza 2005. koji su sklopili, tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao davatelj kredita te za isplatu iznosa od 22.047,21 eur sa zateznom kamatom te drugo postavljeni (eventualni) tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnom odredbe ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i isplatom iznosa od 2.753,00 eur na ime preplate po ugovoru o kreditu zbog ugovorene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelj i prednik tuženika Nova banka d.d. 29. kolovoza 2005. sklopili Ugovor o kreditu kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 23.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, te da se tužitelj kao korisnik kredita obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., na koju se tužitelj pozvao u tužbi, pravomoćno je utvrđena nepoštenost (ništetnost) odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka koje su u mjerodavnom razdoblju sklapale tužene banke (kao i odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi koje je ugovarala Splitska banka d.d.). Presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora. Odlukama U-III- 2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. (Narodne novine, broj: 123/16) i U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je ustavne tužbe tuženih banaka protiv navedenih presuda.

10. U kolektivnom sporu sudovi su zaključili da osporene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (točka 19.2. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne) razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne) mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (tako Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III- 3581/2021 od 30. lipnja 2022.).

11. Slijedom navedenog, a budući da je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, što proizlazi, i iz iskaza tužitelja u ovom postupku, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) nepoštene i time ništetne.

12. Tužitelj se u tužbi pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv (i) ovdje tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio presudu broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija, između ostalih, i tuženika te je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (nepoštena odredba kojom je ugovorena valutna klauzula). Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/93, dalje: ZZP/03 i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO).

13. Odredbom čl. 1021. ZOO propisan je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorne kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

14. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim, ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

15. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog kredita. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

16. Pritom, nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

17. Pored navedenog, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženica je maksimalno zaštitila svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacila na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

18. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO. Kao posljedica utvrđenja ništetnost pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Prema odredbi čl. 245. st. 1., 3. i 6. ZOO, zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nastupila 14. lipnja 2018., a tužba podnesena 3. svibnja 2021., dakle u zakonskom roku od pet godina, to je prigovor zastare neosnovan.

19. Visinu tužbenog zahtjeva je prvostupanjski sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka prema čijem izračunu ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene deviznog tečaja u CHF iznosi 2.753,00 eur. Nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i određen, s obzirom je vještak detaljno obrazložio isti, a radi se o vještačenju od strane stručne osobe na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Predmetnu činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

20. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir tzv. "negativne razlike" odnosno period otplate kad je tužitelj plaćao anuitete manje od početno ugovorenih. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 290,72 eur. Naime, tuženiku, kao financijskoj instituciji su sve okolnosti u vezi mogućnost naglih fluktuacija tečaja i promjene kamatne stope morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u tome periodu predstavlja poslovni rizik. S druge strane, plaćanjem manjih anuiteta tužitelj nije ostvario nikakvu korist, pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tuženik i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tome postupku je upravo njima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditima vezanim uz CHF.

21. Neosnovano tuženik osporava tužitelju status potrošača jer iz jer iz predmetnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi da je kao korisnik kredita naveden tužitelj kao fizička osoba, dok je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je kredit podigao u svrhu adaptacije stana u obiteljskoj kući u kojem živi s obitelji.

22. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.

24. Tužitelj u žalbi neosnovano pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen prvopostavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim cijelog ugovora o kreditu.

25. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje suda prvog stupnja da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu.

26. Nesporno da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama članka 131. do članka 141. b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07). Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. toga zakona (odnosno čl. 120. sada važećeg ZZP/14), prema kojoj odredbi pokretanje ili vođenje postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne sprječava pojedinog potrošača da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim Zakonima.

27. Tužitelj neosnovano smatra da je predmetni ugovor ništetan u cijelosti i to zbog ništetnosti djela ugovorenih odredaba o predmetu i cijeni, i to dijela u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF i dijela ugovornih odredaba o ugovorenoj kamati.

28. Prema odredbama čl. 1065. ZOO i čl. 21. ZOO bitni sastojci ugovora o kreditu je obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, time da eventualna ništetnosti odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i ugovoren način na koji se mijenja kamatna stopa, obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu, jer ugovor može opstati bez njih, ne povlači i ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a pogotovo ne ništetnost cijelog ugovora, u konkretnom slučaju ugovora o kreditu.

29. Nadalje, odredbom čl. 102. st. 2. ZZP 79/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa, kao što je to u konkretnom slučaju. Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje koje su konkretne posljedice djelomične ništetnosti ugovora, ali određuje da se na sva pitanja o ništetnosti koja nisu uređena u Zakonu o zaštiti potrošača supsidijarno primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima.

30. U konkretnom slučaju iako je ništetna ugovorna odredba u dijelu u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF, ne znači da su ništetne čitave odredbe o predmetu ugovora, jer potrošači su od banke dobili određeni iznos novca u kunama na ime kredita, kojeg su dužni vratiti sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje na snazi, kao što je na snazi i sam ugovor o kreditu. To znači da je banka koja je ispunila svoju obvezu, i dalje ovlaštena od potrošača zahtijevati vraćanje dobivenog novčanog iznosa u ugovorenom vremenskom razdoblju, i to ne odjednom, nego prema uvjetima iz ugovora, jer nije ništetan cijeli ugovor u slučaju da je ništetna samo zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu CHF.

31. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu.

32. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi, tako i po visini zahtjeva.

33. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjele sa žalbama (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić