Poslovni broj: P Ob-317/2022-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu tog suda Mariji Karadžole, u pravnoj stvari tužitelja DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupan punomoćnica Ana Hrabar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 10. veljače 2025., bez prisutnosti stranaka, dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da novčani iznos od 101.165,71 EUR isplaćen na ime podmirenja kreditne partije broj 7103912474 kod Zagrebačke banke d.d. za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka predstavlja bračnu stečevinu DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na jednake dijelove.

II. Nalaže se tuženiku AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 50.582,85 EUR koji predstavlja 1/2 iznosa plaćenih na ime podmirenja kreditne partije broj 7103912474 kod Zagrebačke banke d.d., za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.07.2021. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku AD [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.828,82 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da su ona i tuženik bivši bračni drugovi, da je brak razveden djelomičnom presudom ovog suda te da je tuženik vlasnik stana u [adresa] koji je stečen prije sklapanja braka putem kredita koji je otplaćen za vrijeme trajanja braka. U smislu navedenog tužiteljica smatra da novčani iznos isplaćen na ime podmirenja navedenog kredita predstavlja bračnu stečevinu te predlaže donošenje presude kojom će se to utvrditi kao i naložiti tuženiku isplatu ½ navedenog iznosa tužiteljici. Svoj tužbeni zahtjev tužiteljica je specificirala u podnesku od 3. srpnja 2024. potražujući od tuženika iznos od 50.582,85 EUR, kao i naknadu troška ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka navodi da u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, a prvenstveno ističe prigovor zastare, jer je zadnja rata kredita otplaćena krajem 2015. godine. Također ističe da je predmetna nekretnina stečena prije zaključenja braka i stoga ne može predstavljati bračnu stečevinu, pogotovo jer je tuženik u cijelosti samostalno otplatio kredit za kupnju stana. Zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u elektronički zapis iz matice vjenčanih (str. 5), izvatke iz zemljišne knjige (str. 7 i 11-13), djelomičnu presudu ovog suda od 27. srpnja 2021. (str. 8-10), presudu ovog suda od 26. kolovoza 2022. (str. 14-18), ugovor o namjenskom kreditu (str. 19-29) i ispis prometa po kreditu (str. 65-82 i 88-89). Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. P Ob- 473/2021.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka i zaključene glavne rasprave, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Odredbom članka 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine. Člankom 36. st. 3. ObZ-a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

6. Među strankama je nesporno da su one bivši bračni drugovi, da je njihov brak trajao od 1. svibnja 2010. do 30. kolovoza 2021., da je kao vlasnik stana u [adresa] upisan tuženik, da je stan stečen kreditom prije zaključenja braka te da je kredit otplaćen za vrijeme trajanja braka. U smislu navedenog utvrđeno je da između stranaka ne postoji sukob o postojanju nekih činjenica, obzirom su sve bitne činjenice o odnosu stranaka i predmetu spora nesporne. Među strankama je sporno predstavlja li novčani iznos isplaćen banci na ime podmirenja kredita bračnu stečevinu stranaka te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

7. Među strankama je nesporno da je predmetni stan na adresi u [adresa] stečen kupoprodajom i upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo tuženika 26. ožujka 2008., dakle prije sklapanja braka s tužiteljicom i to na temelju pravnog posla (titulus) i upisom u zemljišnu knjigu (modus), a bez obzira što tada, među strankama također nesporno, još nije bio otplaćen kredit koji je tuženik podigao radi kupnje tog stana obzirom je kupoprodajna cijena stana plaćena pozajmljenim novcem kreditora. Ovaj stan je tako u vrijeme sklapanja braka bio tuženikova vlastita imovina.

8. Među strankama je također nesporno i da je kredit koji je tuženik podigao za kupnju predmetnog stana otplaćen za vrijeme trajanja njihovog braka. Primjenom odgovarajućih odredbi ObZ-a kojima je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, ovaj sud smatra da su stranke za vrijeme trajanja braka u jednakim dijelovima plaćali anuitete predmetnog kredita (bez obzira što je uplate fizički obavljao tuženik) te da je tako tužiteljica tuženiku kao dužniku banke pomogla u vraćanju kredita pa da stoga ima pravo na obveznopravni zahtjev za povrat dijela iznosa koji je banci isplaćen kao stečenog bez osnove. Tužiteljica svojim sudjelovanjem u otplati dijela kredita kojim stan kupljen nije stekla stvarno pravo na dijelu tog stana, već je stekla pravo na povrat uloženih sredstava u otplati duga tuženika za taj stan, i to u nominalnom iznosu. Takav stav zauzet je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3024/1990-2.

9. Slijedom navedenog utvrđeno je da novčani iznos isplaćen banci na ime podmirenja kredita predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da su stranke suvlasnice istog u ½ dijela, jer nije utvrđeno niti da bi postojao drugačiji dogovor između stranaka.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se slijedeće: odredbom čl. 235. t. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da zastara ne teče između bračnih drugova. U smislu citirane odredbe prije svega se ističe nesporna činjenica da je brak između stranaka razveden djelomičnom presudom ovog suda posl. br. P Ob-396/19-35 od 27. srpnja 2021. te da je brak prestao 30. kolovoza 2021. (elektronički zapis iz matice vjenčanih na str. 5 spisa). Dakle, zastara je počela teći nakon prestanka braka, tj. 31. kolovoza 2021. godine.

11. Nadalje, u ovoj konkretnoj situaciji primjenjuje se opći zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina. Takvo mišljenje potvrđuje i sudska praksa viših sudova, npr. odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-612/07 od 19. rujna 2007. kojom je odlučeno da "…zahtjev bračnog druga za isplatu novčanog iznosa na ime udjela u zajedničkoj imovini zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.". Kako je tužba u ovom predmetu podnesena sudu dana 21. listopada 2022., to je sud utvrdio da nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice i taj prigovor tuženika otklonio kao neosnovan.

12. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da potraživanje tužiteljice po osnovi otplaćenog kredita čini bračnu stečevinu stranaka te da su tužitelj i tužena suvlasnici istog u jednakim dijelovima.

13. Uvidom u dokumentaciju Zagrebačke banke d.d., odnosno u ispis prometa po kreditu tuženika utvrđeno je da je na ime otplate kredite od 1. svibnja 2010. (datum sklapanja braka) do 31. prosinca 2015. (datum otplate kredita) uplaćen ukupni iznos od 762.233,02 kn, što uz fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kn iznosi 101.165,71 EUR te da ½ navedenog iznosa čini iznos od 50.582,85 EUR. Slijedom svega iznesenog i temeljem citiranih odredbi odlučeno je stoga kao u t. I. i II. izreke ove odluke.

14. U pogledu troškova postupka sud je imao u vidu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužiteljica u ovom postupku u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, to joj je tuženik dužan naknaditi trošak postupka.

15. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku te temeljem utvrđene vrijednosti predmeta spora (50.582,85 EUR) priznat je trošak sastava tužbe i obrazloženih podnesaka od 2. travnja 2024. i 3. srpnja 2024. u visini od 500 bodova za svako pismeno, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa). Nadalje, tužiteljici je priznat i trošak zastupanja na ročištima održanim 15. veljače 2024. i 10. veljače 2025. u visini od 500 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Slijedom iznesenog tužitelju je trošak određen u visini od 2500 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 53. t. 2. Tarife) iznosi 5.000,00 EUR čemu je dodano 25% na ime poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) te trošak zastupanja tužitelja iznosi 6.250,00 EUR. Navedenom iznosu dodano je 200,00 kn (=26,54 EUR) na ime sudske pristojbe na tužbu (str. 30 spisa) te iznos od 552,28 EUR na ime sudske pristojbe na presudu, pa trošak tužitelja iznosi ukupno 6.828,82 EUR. Temeljem iznesenog te u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je stoga kao u t. III. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Karadžole

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku