Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-776/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog MA, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1818/2021-23 od 24. lipnja 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika Ivana Fumića, 11. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog MA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, kojom je stavljen izvan snage kazneni nalog od 13. lipnja 2022. godine, optuženi MA proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, te je temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi MA osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11 optuženom MA je izrečena uvjetna osuda te se istovremeno određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 1 52/14., 70/17., 118/18 – dalje u tekstu: ZKP-a) optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Ivanu Fumiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog svih žalbenih navoda, te predlaže da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a, na zahtjev optuženika iznesenog u žalbi njegovog branitelja, o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj odvjetnik Ivan Fumić, te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika Ivan Fumić osobno, dok uredno obaviješteni optuženik i zamjenik državnog odvjetnika nisu pristupili, pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u odsutnosti ŽDO u Zagrebu. Branitelj Ivan Fumić na sjednici vijeća ponovio je sve iznesene razloge u žalbi posebno dodatno obrazlažući pojedine žalbene navode.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Nije u pravu optuženik kada ističe povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a koju vidi u činjenici da prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge zbog kojih je odbio čitanje materijalne dokumentacije koju je u spis dostavila obrana optuženika. Naime, uvidom u spis predmeta i raspravne zapisnike o održanim raspravama, razvidno je da je na raspravi održanoj 22. studenog 2023. sud prvo odbio prijedlog obrane za čitanjem predmetne dokumentacije pozivajući se na odredbu članka 421. stavak 1. točka 2. i 3., ali je prije dovršetka te iste rasprave donio odluku o izvođenju prethodno odbijenih dokaznih prijedloga i to nakon što su ispitani i optuženik i oštećenik kao svjedok. Osim toga rasprava na kojoj je i donesena presuda počela je teći ispočetka 24. lipnja 2024. zbog proteka vremena, i na navedenoj raspravi je prihvaćen ponovljeni prijedlog obrane za čitanjem dokumentacije koja se odnosi na radni spor nakon čega je ta dokumentacija tijekom tog dokaznog postupka i pročitana. Dakle, nije točna tvrdnja optuženika u žalbi da sud nije dao nikakve razloge radi kojih je odbio čitanje materijalne dokumentacije, jer taj dokazni prijedlog nije odbijen. Međutim razmatrajući žalbene navode u cjelini, u dijelu u kojem se isti očituje na navedeni propust suda, proizlazi da optuženik zapravo nije zadovoljan sa načinom na koji je ta dokumentacija od strane prvostupanjskog suda cijenjena tijekom dokaznog postupka, pa bi u tom dijelu ista mogla biti razmatrana kao žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Nadalje, nije u pravu optuženik kada navodi da je povod sukoba između oštećenika i ŽA, bio utvrđeni višak u blagajni oštećenika od strane kontrole i to nekoliko mjeseci prije inkriminiranog događaja, a zbog čega je sud bio dužan tu važnu činjenicu obrazložiti. Za naglasiti je, međutim, da sukob koji spominje optuženik u svojoj žalbi datira iz mjeseca ožujka 2021., dok se inkriminirani događaj dogodio 19. srpnja 2021., kroz koji period je ŽA nastavila raditi za oštećenika. Osim toga, ŽA opisujući događaje od 19. srpnja 2021., odnosno nastali sukob između nje i oštećenika ističe da je problem između njih dvoje nastao jer je isti ponovno kasnio na posao oko 20 minuta, a što je ona oštećeniku i prigovorila da bi na taj njezin prigovor, oštećenik prigovorio njoj, jer je zajedno sa optuženikom konzumirala pivu na terasi za vrijeme dok je radila, a što je on gledao preko kamera koje je postavio. Očito je dakle, da je povod sukoba između oštećenika i ŽA inkriminiranog dana, upravo kao što to i opisuje oštećenik – nezadovoljstvo sa ponašanjem ŽA na poslu, a ne višak u blagajni utvrđen kontrolom nekoliko mjeseci prije inkriminiranog događaja kako to paušalno u žalbi navodi optuženik. Dakle, iako je i ovaj žalbeni navod moguće promatrati kao prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, za naglasiti je da prvostupanjski sud u pogledu te činjenice nije napravio propust kada ju nije posebno obrazlagao i doveo u svezu sa inkriminiranim događajem i nije niti na taj način počinio povredu kaznenog postupka u smislu odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

8.2. Nije u pravu optuženik i kada povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a vidi u činjenici „nelogičnog obrazloženja“ prvostupanjskog suda koji se odnosi na utvrđeni motiv optuženika, obrazlažući navedeno činjenicom da nema smisla da bi optuženik prijetio oštećenici ako su se prethodno oštećenik i ŽA samo porječkali. Međutim, i taj je žalbeni navod u stvari prigovor na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je isti također potrebno otkloniti kao neosnovan jer time nije počinjena povreda kaznenog postupka.

9. Slijedom navedenog razvidno je da ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Međutim, suprotno tome za istaknuti je da je prvostupanjski sud detaljno, okolnosno i koncizno dao razloge zbog kojih je utvrdio sve okolnosti koje su prethodile samom kaznenom djelu prijetnje za koje je optuženik i oglašen krivim i na koje se u dijelu i ovaj sud osvrnuo otklanjajući žalbene navode u vidu počinjenih bitnih povreda kaznenog postupka. Naime, iako optuženik osporava izrečene riječi prijetnje kao i činjenicu da je optuženiku navedenu prijetnju iznio unutar prostora samog kioska, ta je okolnost nesporno utvrđena tijekom dokaznog postupka. Predmetno stoga što iz iskaza oštećenika, na koji se u svojoj presudi osvrnuo i prvostupanjski sud, proizlazi da je optuženi ušao u prostor kioska i unutar samog prostora rekao oštećeniku „što imaš protiv mene, zapalit ću ti ugostiteljski objekt, rastaviti te na komade ako nešto učiniš mojoj djevojci M“. Dakle, imajući u vidu činjenicu da je optuženi ušao u prostr kioska i to nakon što je došlo do sukoba između ŽA i oštećenika o kojima su iskazivali i ŽA i sam oštećenik, a što potvrđuje i pregledani video zapis sa nadzorne kamere, nije sporna namjera optuženika. Naime, radnja optuženika u kojoj on sam ulazi u prostor kioska gdje se nalazi oštećenik i izgovara navedene riječi prijetnje nesporno ukazuje na ostvarenje ozbiljne prijetnje u objektivnom smislu koja je podobna da osoba bude ustrašena ili uznemirena. Imajući u vidu prethodno navedeno kao i okolnost u kojima je prijetnja izrečena, nesporno je, upravo kao što je to i zaključio prvostupanjski sud da su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela za koje je optuženik i oglašen krivim a za što je dostatne, te životno i logički utemeljene razloge, u svojoj odluci dao i prvostupanjski sud. Zbog navedenog valjalo je otkloniti i žalbene navode pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Kako žalbeni navodi nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obuhvaćaju i žalbu na odluku o kazni, koju je drugostupanjski sud dužan razmatrati i u smislu članka 478. ZKP-a treba istaknuti da je prvostupanjski sud pod točkom 15., 15.1. i 15.2. pisanog obrazloženja svoje presude istaknuo koje su sve okolnosti bile od utjecaja na izrečenu vrstu i visinu kazne dajući u svojoj presudi argumente koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski. Napominje se pri tome da izrečena kazna spram optuženika u cijelosti sadrži individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja, ostvarujući ujedno i svoju svrhu sa osnove generalne prevencije.

11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac