Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pn-257/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Frana Supila 16, radi naknade štete nakon održane glavne rasprave zaključene 6. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja i zamjenika ODO Rijeka, te objavljene 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 6.636,14 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 23. ožujka 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.612,80 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područna jedinica Split, Ispostava – odsjek inspekcijskog nadzora u Šibeniku, klasa:

116-02/11-01/192 od 3. studenoga 2011. terećen za počinjenje prekršaja propisanog odredbom čl. 294. st. 2. u svezi sa st. 1. Zakona o radu, odnosno da je 26. srpnja 2011. u Šibeniku, Obala palih omladinaca, na trgovačko – prodavačkim poslovima, zaposlio radnicu AĆ, a da prije početka njezinog rada nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti joj uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

Presudom Prekršajnog suda u Šibeniku, posl. br. G-185/12 od 17. srpnja 2015. da je oglašen krivim te kažnjen novčanom kaznom u iznosu 4.000,00 kn i obvezan na ime troškova postupka platiti 300,00 kn.

Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gž-3089/15 od 24. srpnja 2015. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda, a tužitelj je obvezan na plaćanje daljnjih troškova postupka u iznosu 200,00 kn.

Ističe da je od samog početka prekršajnog postupka tvrdio kako je optužnim prijedlogom došlo do zamjene identiteta budući isti ne poznaje AĆ, da nema nikakve veze sa Šibenikom, obrtom "Art decco" te prodajom sladoleda. Važno za napomenuti jest i to da je ĆĆ, inspektor rada koji je podnio optužni prijedlog protiv tužitelja, nije utvrdio neposrednim inspekcijskim nadzorom već na temelju izjave AĆ. Također, tužitelj da je od samog početka prekršajnog postupka predlagao da se provede dokaz suočenjem njega i AĆ.

Svi dokazni prijedlozi tužitelja usmjereni na dokazivanje činjenice kako je došlo do zamjene identiteta da se nisu provodili te je u tom dijelu činjenično stanje djelomično pogrešno, a djelomično nepotpuno utvrđeno. Štoviše, na glavnoj raspravi održanoj 7. veljače 2013. saslušan je tužitelj koji je naveo "osobu po imenu AĆ ja ne poznajem niti nikada nisam čuo za nju a kamoli da bi ju zaposlio". AĆ saslušana je na glavnoj raspravi održanoj 18. srpnja 2014. i njezin iskaz sastoji se od svega 1 (slovima: jedne) rečenice u kojoj ista nije bila saslušana niti na jednu spornu okolnost iz tijeka postupka i iskaza tužitelja.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Prekršajni odjel, posl. br. Pp Prz-14/2019-2 od 15. svibnja 2019. odbačen je zahtjev tužitelja za obnovom prekršajnog postupka koji je podnesen protiv pravomoćne drugostupanjske presude bez ikakvog obrazloženja.

Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gž- 841/2019 od 3. srpnja 2019. prihvaćena je žalba tužitelja, ukinuto je gore navedeno rješenje i predmet se vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

U ponovljenom postupku, rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Prekršajni odjel, posl. br. Pp Prz-71/2019-11 od 2. travnja 2020., ponovno je odbačen zahtjev tužitelja za obnovom prekršajnog postupka podnesen protiv pravomoćne drugostupanjske presude na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gž- 542/2020 od 26. studenoga 2020. ponovno je prihvaćena žalba tužitelja, ukinuto je gore navedeno rješenje i predmet se vraća na ponovno odlučivanje.

Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Prekršajni odjel, posl. br. Pp Prz-17/2021-5 od 17. siječnja 2021. dopuštena je obnova prekršajnog postupka završenog pravomoćnom odlukom – presudom Prekršajnog suda u Rijeci, posl. br. G-2/2013 od 12. svibnja 2015. i pravomoćnom presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gž-3089/2015 od 24. srpnja 2015. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja.

U konačnici, rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Prekršajni odjel, posl. br. Pp-545/2022-3 od 8. veljače 2022. da je odbijena optužba protiv tužitelja, a sve iz razloga nastupanja zastare prekršajnog progona.

Tužitelj smatra kako mu je postupanjem Državnog inspektorata, Područna jedinica Split, Ispostava – odsjek inspekcijskog nadzora u Šibeniku, Prekršajnog suda u Šibeniku i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske počinjena šteta, a koja je rezultirala povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta).

Opisanim postupanjem tijela državne uprave i sudbene vlasti, tužitelju da je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zajamčeno odredbom čl. 19. ZOO-a čime isti da ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu propisanu odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Tužitelj se, prije podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP-a, obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci sa zahtjevom za mirno rješenje spora pa, kako je navedeni zahtjev odbijen, zatezna kamata potražuje se od dana obraćanja, odnosno prvog sljedećeg dana – 23. ožujka 2022.

Tužitelj konačno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako osnov tako i visinu istog.

Tuženik iznosi kronologiju događaja radi razjašnjenja određenih tvrdnji iznesenih u povijesnom dijelu tužbe, a zaključno smatra da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za naknadu štete zbog nepravilnog rada sudbene vlasti i državnog tijela. Podredno ističe kako sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade radi predmetne povrede.

Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu te je saslušan tužitelj.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Tužitelj iskazuje da je u studenom 2011. dobio neki poziv iz Šibenika da nije prijavio radnicu odnosno da nije s njom zaključio ugovor o radu, niti ju prijavio mirovinskom ni zdravstvenom osiguranju. On da je u to vrijeme gostovao s kazalištem i nije se odazvao pozivu prekršajnog suda, te je poslao samo izjavu da ne poznje tu ženu koja je prijavila osobu imena PĆ. Navodi da nije bio u Šibeniku, niti ima obrt niti veze s prodajom sladoleda. Imao je prijavljen obrt sa sjedištem u [adresa], a radio u Filip Jakovu, ali te godine da nije radio, obrt se zvao Actor i nije bio registriran za tu vrstu djelatnosti već se radilo o fast food-u.

Na Prekršajnom sudu u Rijeci da je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom. Privatno da je utvrdio kako postoji u Zagrebu osoba imena PĆ, a dobio je i presliku ugovora o zakupu koji je ta osoba zaključila s gradom Šibenikom. Međutim iako je tražio obnovu postupka zbog novih dokaza, Općinski sud u Malom Lošinju da mu je odbio zahtjev, zatim Visoki prekršajni sud prihvatio žalbu, ukinuo odluku i vratio na ponovno odlučivanje. Konačno 2022. da je odbijena optužba protiv njega, ali zbog nastupa zastare jer da je sudac Vlado Pleše u Malom Lošinju držao predmet u ladici 5-6 godina. Iskazuje da se zbog ove zamjene identiteta osjećao nemoćno i isfrustrirano jer da se radilo o nebulozama čak i za laike. Budući da je glumac dosta toga se pisalo na portalima i novinama, u medijima te konačno u dnevniku TV Nove da se javio PĆ iz [adresa] koji je potvrdio da je on vlasnik obrta [obrt] i da je u to vrijeme imao štand u Šibeniku i prodavao sladoled i palačinke, a AĆ da nije bila zaposlena kod njega već je samo povremeno radila. U istom tom dnevniku da se javila se i AĆ koja je potvrdila da je bila zaposlena kod PĆ iz [adresa], a ne iz Rijeke i čak je rekla da je poslala o tome izjavu sudu jer je željela pomoći. Napominje da AĆ ne poznaje osobno te da nikad nije provedeno njihovo sučeljavanje na sudu iako je ovaj postupak trajao 11 godina do nastupa zastare.

Također iskazuje da su primjerice i u Sloveniji i drugim državama objavljivani članci o njegovom slučaju a gdje se o njemu govori ne kao o glumcu nego kao o „sladoledaru“. Stoga da je pretrpio i financijsku štetu jer primjerice ako su ga željeli angažirati stranci u nekom projektu kada bi pretraživali njegovo ime i prezime, je li glumac i što je do tada radio, izašao bi podatak da ima neke probleme sa zakonom u Hrvatskoj i tako bi izgubio angažman. Ističe da se ovdje ne radi toliko o zamjeni identiteta već o nemarnosti ljudi u sustavu koji rade na tim poslovima. Nepojmljivo mu je već da je državni inspektor nakon prijave da nije zaključen ugovor o radu s nekom osobom nije izašao na teren i neposredno utvrdio tko tamo radi i čiji je to obrt jer bi se u tom slučaju sve riješilo na samom početku. Isto tako, da je sutkinja u prekršajnom postupku službeno zatražila podatke tko je na tom prodajnom mjestu u Šibeniku imao zaključen ugovor o zakupu gradskog prostora i kojom se djelatnošću bavio utvrdio bi se identitet osobe, ali dokazi koje je on predlagao nisu usvojeni.

Tužitelj još iskazuje da se tijekom cijelog razdoblja od desetak godina osjećao nemoćno i nezaštićeno i da nije mogao dokučiti kako nešto što je lako dokazivo se ne može riješiti, a osim toga da je kažnjen novčanom kaznom za djelo koje nije učinio.

6. Među strankama je sporno da li je tužitelju postupanjem Državnog inspektorata, Područna jedinica Split, Ispostava – odsjek inspekcijskog nadzora u Šibeniku, Prekršajnog suda u Šibeniku, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, prekršajnog odjela, počinjena šteta koja je rezultirala povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zajamčeno odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN – ZOO) čime bi isti ostvario pravu na pravičnu novčanu naknadu propisanu odredbom čl. 1100. ZOO-a.

7. Odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 66/19) propisano je kako štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

Odredbom čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20) propisano je kako Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

8. Nesporno je da tužitelj od početka prekršajnog postupka 3. studenog 2011. pa do u konačnici rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 8. veljače 2022. kojim je odbijena optužba tvrdi kako je došlo do zamjene identiteta.

9. Ovaj sud smatra kako su na strani Državnog inspektorata, odnosno državnog inspektora koji je protiv tužitelja podnio optužni prijedlog, postojali elementi nezakonitog i nepravilnog rada koji se očituje u tome da nije uložio niti dužni stupanj pažnje kako bi utvrdio da li je postupak pokrenut protiv odgovarajuće odgovorne osobe, a što je moglo biti utvrđeno uvidom u Središnji obrtni registar. Takvim uvidom bilo bi nesporno utvrđeno postojanje Ugovora o zakupu s PĆ, vlasnikom P.T.O. "Art decco" iz Zagreba, Prolaz Đ. Deželića, a ne s PĆ iz [adresa], ovdje tužiteljem, a što potkrijepljuje i izjava radnice AĆ, koja je inicirala inspekcijski nadzor te prijavila PĆ iz [adresa], a ne iz Rijeke.

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka odnosi se na povrede zakonskih odredbi koje su bitne za pravično vođenje prekršajnog postupka. To može uključivati povrede prava na pravično suđenje, povrede prava na obranu, povrede postupka prikupljanja dokaza i slično.

U konkretnom slučaju podnositelj optužnog prijedloga nije se uvjerio u identitet okrivljenika te je u prekršajnom postupku došlo do zamjene identiteta, pa je prvostupanjski i drugostupanjski prekršajni postupak vođen protiv osobe kojoj se ni na koji način nije mogao staviti na teret učin navedenog prekršaja, a kojim postupanjem je tužitelju nanesena šteta, koja je rezultirala povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

Zbog propusta i odgovornosti državnog inspektora došlo je do pokretanja prekršajnog postupka protiv tuženika, a elementi nezakonitog i nepravilnog rada za koje odgovara tuženica postoje i na strani sudbene vlasti koja na početku prekršajnog postupka nije utvrdila osnovanost dijela obrane tužitelja u kojoj se navodi kako je došlo do zamjene identiteta.

Nesporno je da je identitet tužitelja mogao biti provjeren uvidom u Jedinstveni registar osoba RH, čime bi se utvrdilo koliko osoba istog imena i prezimena živi na području RH tim više što je postupak iniciran protiv osobe iz Zagreba, a nikada nije provedeno ni suočavanje tužitelja i AĆ čime bi se, po mišljenju ovog suda, na početku vođenja postupka kada se raspravlja o procesnim pretpostavkama trebala raspraviti činjenica zamjene identiteta na koju je ukazivao tužitelj u svojoj obrani.

10. Stoga ovaj sud smatra da je postupanjem tijela državne uprave i sudbene vlasti tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zajamčeno odredbom čl. 19. ZOO-a čime isti ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu sukladno odredbi čl. 1100. istog Zakona.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja iz kojeg proizlazi da ne poznaje osobu koja je inicirala prekršajni postupak prijavom PĆ iz [adresa], da nije bio u Šibeniku u inkriminirano vrijeme te da je imao obrt sa sjedištem u [adresa] i naziva "Actor" koji nije bio prijavljen za tu vrstu djelatnosti.

Sud u cijelosti prihvaća i dio iskaza tužitelja koji se odnosi na činjenicu da je kroz cijelo vrijeme trajanja postupka od 11 godina osjećao nemoć i frustriranost zbog nemogućnosti dokazivanja vlastitog identiteta budući su svi dokazi koje je predlagao za utvrđivanje te činjenice odbijeni.

Imajući u vidu da je tužitelj glumac, da se radi o osobi koja je nesumnjivo više izložena interesu javnosti, da se o njegovom slučaju, a što je notorna činjenica, pisalo na portalima i u medijima te konačno i u dnevniku TV Nove u kojoj je gostovao "pravi" PĆ, ovaj sud smatra da je tužitelj neosnovano doveden u kontekst priče u kojoj se pojavljuje u ulozi "negativca", a što je nesumnjivo moglo utjecati i na gubitak pojedinih glumačkih angažmana izvan RH jer je isti predstavljen kao osoba u sukobu sa zakonom.

Zaključno, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti ovog slučaja kojima je tužitelj bio izložen kroz više od jednog desetljeća, sud smatra da istome pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 6.636,14 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2022. kao prvog sljedećeg dana nakon što se sukladno odredbi čl. 186a st.1. ZPP-a obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

11. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR, sastav tužbe i podneska od 26. rujna 2022. svaki u iznosu od 200,00 EUR, pristup ročištima 12. rujna 2023. i 6. prosinca 2024. svaki u iznosu od 200,00 EUR, pristup ročištima 22. veljače 2024., 3. travnja 2024. svaki u iznosu od 100,00 EUR, PDV od 25% u iznosu od 300,00 EUR, pristojba na tužbu i presudu svaka u iznosu od 56,40 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 1612,80 EUR.

U Rijeci, 11. ožujka 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- ODO Rijeka