Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5525/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Patriciji Đurić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB. 92963223473, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-749/2023-44 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-749/2023-44 od 30. rujna 2024. u točki I i II izreke u cijelosti.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-749/2023-44 od 30. rujna 2024. u točki III izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.515,45 eura sa zateznim kamatama.

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-749/2023-44 od 30. rujna 2024. u točki III izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 115,94 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 115,94 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

IV Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-749/2023-44 od 30. rujna 2024. u točki III izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak preliminarnog vještačenja u iznosu od 53,09 eura sa zateznim kamatama.

V Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 eura, dok se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška sastava žalbe za daljnji iznos od 31,25 eura odbija kao neosnovan.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od **.**.2007., sklopljen između tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića, OIB: 92963223473, kao kreditora te NA iz [adresa], kao sudužnika i ĐA iz [adresa], kao založnog dužnika, potvrđen od javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa] pod brojem: OV-2633/2008 dana 14. veljače 2008., a koji dijelovi odredaba glase:

čl. 2. ''Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka, od 1. srpnja 2008. godine pa do konačne otplate kredita obračunava promjenljiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.''

čl. 7. ''Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.''

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića, OIB: 92963223473, da isplati tužitelju OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.283,51 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

na iznos od 65,57 EUR od dana 28.8.2008. godine do dana isplate,

na iznos od 65,57 EUR od dana 10.9.2008. godine do dana isplate,

na iznos od 65,58 EUR od dana 14.10.2008. godine do dana isplate,

na iznos od 65,58 EUR od dana 15.11.2008. godine do dana isplate,

na iznos od 65,59 EUR od dana 12.12.2008. godine do dana isplate,

na iznos od 65,59 EUR od dana 16.1.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 65,60 EUR od dana 18.2.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 65,60 EUR od dana 18.3.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 65,60 EUR od dana 19.5.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 65,61 EUR od dana 13.6.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 65,61 EUR od dana 17.7.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 65,61 EUR od dana 7.8.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 121,15 EUR od dana 27.9.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 121,16 EUR od dana 29.9.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 121,18 EUR od dana 30.10.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 121,19 EUR od dana 15.11.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 121,20 EUR od dana 16.12.2009. godine do dana isplate,

na iznos od 121,22 EUR od dana 17.1.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 121,23 EUR od dana 16.2.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 121,24 EUR od dana 18.3.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 121,25 EUR od dana 15.4.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 121,26 EUR od dana 14.5.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 105,98 EUR od dana 15.6.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 105,99 EUR od dana 13.7.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 105,99 EUR od dana 13.8.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 14.9.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 13.10.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 16.11.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 15.12.2010. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 13.1.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 12.2.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 16.3.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 13.4.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 13.5.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 15.6.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 106,00 EUR od dana 12.7.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 90,93 EUR od dana 12.8.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 90,92 EUR od dana 13.9.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 90,91 EUR od dana 13.10.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 90,90 EUR od dana 12.11.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 90,90 EUR od dana 15.12.2011. godine do dana isplate,

na iznos od 90,89 EUR od dana 13.1.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,88 EUR od dana 14.2.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,87 EUR od dana 15.3.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,86 EUR od dana 13.4.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,85 EUR od dana 10.5.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,83 EUR od dana 12.6.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,82 EUR od dana 14.7.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,81 EUR od dana 14.8.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,79 EUR od dana 14.9.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,78 EUR od dana 12.10.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,77 EUR od dana 10.11.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,75 EUR od dana 12.12.2012. godine do dana isplate,

na iznos od 90,73 EUR od dana 12.1.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 90,72 EUR od dana 13.2.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 90,70 EUR od dana 12.3.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 90,68 EUR od dana 16.4.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 90,66 EUR od dana 14.5.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 90,64 EUR od dana 18.6.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 90,62 EUR od dana 12.7.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 92,94 EUR od dana 10.8.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 92,92 EUR od dana 14.9.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 92,89 EUR od dana 19.10.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 92,87 EUR od dana 19.11.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 92,85 EUR od dana 20.12.2013. godine do dana isplate,

na iznos od 92,82 EUR od dana 19.2.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 79,44 EUR od dana 26.2.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 79,42 EUR od dana 11.3.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 79,39 EUR od dana 17.4.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 79,36 EUR od dana 17.5.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 79,33 EUR od dana 12.6.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 79,30 EUR od dana 19.7.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 78,70 EUR od dana 22.8.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 78,67 EUR od dana 16.10.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 78,64 EUR od dana 16.10.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 78,60 EUR od dana 11.11.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 78,57 EUR od dana 13.12.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 354,13 EUR od dana 2.6.2015. godine do dana isplate,

na iznos od 55,12 EUR od dana 10.7.2015. godine do dana isplate,

na iznos od 46,53 EUR od dana 11.8.2015. godine do dana isplate,

na iznos od 46,50 EUR od dana 9.9.2015. godine do dana isplate,

na iznos od 46,48 EUR od dana 10.10.2015. godine do dana isplate,

na iznos od 46,45 EUR od dana 10.11.2015. godine do dana isplate,

na iznos od 46,42 EUR od dana 11.12.2015. godine do dana isplate,

na iznos od 46,39 EUR od dana 12.1.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 35,07 EUR od dana 11.2.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 35,04 EUR od dana 12.3.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 35,01 EUR od dana 12.4.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 34,98 EUR od dana 12.5.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 34,95 EUR od dana 11.6.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 34,93 EUR od dana 9.7.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 29,31 EUR od dana 12.8.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 29,29 EUR od dana 9.9.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 29,26 EUR od dana 11.10.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 29,23 EUR od dana 11.11.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 29,20 EUR od dana 10.12.2016. godine do dana isplate,

na iznos od 29,18 EUR od dana 11.1.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 17,01 EUR od dana 11.2.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 16,98 EUR od dana 11.3.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 16,96 EUR od dana 11.4.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 16,94 EUR od dana 11.5.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 16,92 EUR od dana 10.6.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 16,89 EUR od dana 17.7.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 3,24 EUR od dana 11.8.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 3,23 EUR od dana 9.9.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 3,22 EUR od dana 11.10.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 3,21 EUR od dana 14.11.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 3,19 EUR od dana 9.12.2017. godine do dana isplate,

na iznos od 3,18 EUR od dana 11.1.2018. godine do dana isplate,

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.731,39 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22) i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. U dijelu odluke o trošku postupka žali se i tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalog prava te traži naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Tužitelj u tužbi navodi da je **.**.2007. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu br. [broj kredita] kreditna partija br. [broj kredita] kojim mu je odobren kredit u iznosu od 567.228,92 kn, uz rok otplate od 360 mjeseci (30 godina) i kamatnu stopu od 5,25 % godišnje, promjenjivu, s time da je kamata promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Banka je tako tijekom otplate kredita u više navrata jednostranom odlukom mijenjala ugovorenu kamatnu stopu, a zbog čega je tužitelj preplatio razliku u kamati. Stoga tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, te isplatu razlike preplaćenog iznosa s osnove promjene kamatne stope od 8.283,51 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu parničnog troška.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je promjenljiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu bila nužna u poslovanju hrvatskih banaka, a da tužitelj nijednom nije prigovorio povećanju kamatne stope.

Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

7. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju stana u [adresa], u iznosu od 567.228,92 kn, uz promjenjivu kamatnu stopu i rok otplate od 360 mjeseci.

8. Iz ugovora o namjenskom kreditu br. [broj kredita] od **.**.2007. proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren i isplaćen kredit za kupnju stana u iznosu od 567.228,92 kn, na rok od 30 godina.

9. Člankom 2. predmetnog ugovora o kreditu određena je kamatna stopa od 5,25 % godišnje, uz napomenu da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Člankom 7. ugovora utvrđeno je da je korisnik kredita suglasan da u slučaju izmjene promjenjive redovne kamatne stope kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.

10. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom je istaknuo da je predmetnim kreditom kupio stan u [adresa] u kojem danas živi sa obitelji, da se radilo o stambenom kreditu na 30 godina i da kredit i dalje otplaćuje. Na adresi predmetnog stana nikada nije imao registriran nikakav obrt, niti društvo. Kredit je podignuo u Zagrebačkoj banci d.d., jer mu je tamo radila poznanica. Ugovor o kreditu je pročitao, sjeća se da je ugovor bio unaprijed pripremljen i da se radilo o tipskom ugovoru, te da on ni na koji način nije mogao utjecati na odredbe ugovora. On se nije interesirao u drugim bankama u vezi dobivanja kredita. Tužitelj potvrđuje da je primao obavijesti od banke o promjeni kamatne stope, a u vezi čega on nije prigovarao.

11. Među strankama nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Međutim, sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

13. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude poziva se na kolektivni spor pokrenut od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (između ostalog i tuženika) u kojem je pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se pojedinačno nije pregovaralo, a koja je ništetna. Sud prvog stupnja smatra da je ova odredba nepoštena, odnosno ništetna u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

Nadalje, sud prvog stupnja ističe da je i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom, i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

14. Sud prvog stupnja napominje da je iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno da je mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

Sukladno navedenom, sud prvog stupnja smatra da se ništetnost ugovornih odredbi kojima se određuje promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci kreditora nije vezana uz valutu koja je predmet ugovora. Naime, dio odluke donesen povodom kolektivne tužbe koji se odnosi samo i isključivo na kredite u CHF-u je onaj vezan uz dijelove tužbenog zahtjeva koji se odnose na valutnu klauzulu, dok se dio odluka vezano uz promjenjivu kamatnu stopu odnosi na sve ugovore o kreditu sklapane u naprijed navedenom razdoblju neovisno o valuti istih.

15. Pogrešno sud prvog stupnja smatra da utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi može temeljiti na presudama donesenim u postupcima koji su prethodno navedeni.

Naime, sud treba u ovom sporu koji se odnosi na kredit u kunama utvrditi ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu.

16. Međutim, s obzirom da iz iskaza tužitelja proizlazi da tuženik sa njim nije pojedinačno pregovarao o odredbama koje su predmet ovog spora, sporne odredbe su ništetne jer tuženik o njima suprotno načelu savjesnosti i poštenja sa tužiteljem nije pregovarao.

Dakle, nepoštena je ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojim odredbama se pojedinačno nije pregovaralo.

Prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi odnosno način kako se kamatna stopa mijenja, a što tuženik nije učinio.

Tužitelju se kao potrošaču u ugovoru moraju na transparentan način objašniti razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općim uvjetima poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

Nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 2. i 7. ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka nepoštena je te je u tom dijelu ugovor ništetan, tim više što je ugovor bio unaprijed formuliran od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

17. Kako je dakle, tuženik ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrane promjenljive kamatne stope kredita, isti je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Naime, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

18. Pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženika glede zastare.

18.1. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora".

S obzirom na navedeno, utužena tražbina nije mogla zastarjeti, budući tek utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi ugovore o kreditu u pojedinačne parnice počinje teći rok zastare, a to je utvrđeno tek u ovom postupku.

19. Radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa uslijed promjene kamatne stope u spornom razdoblju u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita 567.228,92 kn, da je ugovoreni rok otplate 360 mjeseci, te redovna kamatna stopa u visini od 5,25 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

Mišljenje je vještaka da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 49.548,87 kn.

Budući su obje stranke imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je izradio dopunu nalaza. U odnosu na prigovor tuženika vještak je istaknuo da je prema prometima po kreditu kreditna partija 7103979675 na listu 49 evidentirano zaduženje za redovnu kamatu na dan 1. lipnja 2015. u iznosu od 15.901,97 kn, te je plaćena dana 1. lipnja 2015. u cijelosti. Stoga je vještak ostao u cijelosti kod svog osnovnog nalaza, no dodatno prikazao je izračun razlika zbog promjene kamatne stope prema traženju tuženika, te je utvrdio ukupnu razliku između iznosa stvarno plaćenih kamata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema početnom otplatnom planu u iznosu od 46.880,68 kn.

S druge strane u odnosu na navode tužitelja vještak je dodatno prikazao izračun razlika zbog promjene kamatne stope, odnosno razliku između iznosa stvarno plaćenih kamata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema početnom otplatnom planu, te utvrdio da ukupna razlika iznosi 62.412,18 kn.

Ovu dopunu nalaza vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu i objektivnu. S druge strane drugu dopunu nalaza vještaka povodom prigovora tuženika prvostupanjski sud nije prihvatio, jer smatra da nema osnove da se za vrijeme moratorija otplate ne obračunavaju preplaćene kamate.

20. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio i iznos po osnovi kamata za vrijeme tzv. moratorija, razdoblja kada tužitelj nije otplaćivao glavnicu već samo ugovorenu kamatu.

Naime, tuženik nije dokazao da je tužitelj imao mogućnosti utjecaja na pojedine ugovorne odredbe i sadržaj ugovora i u tom dijelu koji se odnosi na razdoblje moratorija odnosno tuženik nije dokazao da je pojedinačno pregovarao o spornim odredbama te tužitelja upoznao s visinom naknade za moratorij kao i od čega se ona sastoji.

21. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku zbog promjene kamatne stope kako je naznačeno u izreci prvostupanjske presude.

22. I o zastari za preinačeni dio tužbe sud prvog stupnja je pravilno odlučio. Naime, u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku, a koja propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, te on svoj zahtjev nije mogao na drugačiji način uređivati ili postavljati sve dok se nije utvrdila točna visina tražbine tužitelja provođenjem dokaza financijskim vještačenjem.

23. Također, niti prigovor prijeboja tuženika nije osnovan, jer isti nije istaknut prije zaključenja prethodnog postupka, niti su predloženi dokazi na istu okolnost, pa ga sud niti nije cijenio.

Osim toga, plaćanjem anuiteta po kamatnoj stopi nižoj od početne tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ni ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio.

Iz tog razloga ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost promjenjive kamatne stope pa je krivnja za ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na tuženiku. Tuženikovim smanjenjem kamatne stope nije došlo do povrede interesa potrošača i nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu pa da bi odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna.

24. Pogrešno je pravno shvaćanje tuženika da se zadatak vještaku nije mogao određivati tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj je pravovremeno predložio provođenje financijskog vještačenja, a sud određuje zadatak vještaku sukladno pravnom shvaćanju o predmetu spora, uvažavajući činjenične navode tužitelja. Tužitelj svoj zahtjev temelji na povratu stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredbi, pa se visina onog što se treba vratiti utvrđuje kako to primjenom materijalnog prava naloži sud.

25. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju na dosuđeni iznos priznao zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, s obzirom da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj.

Tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario pa je tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju vratiti iznos koji je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate jer tuženik nije pošteni stjecatelj.

26. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da je tužitelj dokazao da u ovom sporu ima status prosječnog potrošača s obzirom da je od novca primljenog temeljem ugovora o kreditu kupio stan u kojemu stanuje s obitelji, dok tuženik nije dokazao ništa suprotno što bi dovelo u sumnju tvrdnju tužitelja da u ovom sporu ima status potrošača.

27. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 109. i 201. ZPP-a. Na strani tužitelja nisu morali biti i sudužnik i založni dužnik. Tužitelj i oni nisu nužni jedinstveni suparničari u smislu čl. 201. ZPP-a pa sud prvog stupnja nije trebao tražiti od tužitelja primjenom čl. 109. ZPP-a da tužbu vrati na ispravak i dopunu.

28. Točno tuženik u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije obrazložio dopuštanje preinake.

Međutim, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude jer primjenom čl. 373. a ZPP-a obrazloženje o tome može dati ovaj drugostupanjski sud.

28.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda preinaka koju je tužitelj učinio povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja je svrsishodna za konačno rješenje spornog pravnog odnosa koji je predmet ovog spora.

Svrsishodnost podrazumijeva da se riješe sva sporna činjenična i pravna pitanja vezana uz predmet spora kako ne bi postojala potreba vođenja novog sudskog postupka. Dopuštanjem preinake u konkretnom slučaju upravo navedeno se postiglo.

29. U odnosu na tijek zateznih kamata na preinačeni dio zahtjeva treba navesti sljedeće.

Tužitelj je nakon provedenog vještačenja mogao povećati tužbeni zahtjev, a što je i učinio, i takva je preinaka u smislu čl. 190. ZPP-a dopuštena.

Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet je stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Isto pravno shvaćanje primjenjivo je i u ovom predmetu, iako je riječ o vraćanju stečenog bez osnove, budući da navedeno pravno shvaćanja vrijedi u situaciji kada je u pitanju preinaka unutar istoga činjeničnog supstrata tužbe, što je ovdje slučaj. Stoga je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate i na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva od dana stjecanja, kako je to tužitelj i zahtijevao.

30. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nije dokazao da je plaćao anuitete spornog kredita treba reći da tužitelj ovu činjenicu nije niti trebao dokazivati. Tužitelj je dokazao da je sklopio ugovor o kreditu i navedeno je dovoljno da ostvari pravo na utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu i na isplatu po osnovi vraćanja stečenog bez osnove, neovisno o tome tko je anuitete uplaćivao jer ako ih je i uplaćivao netko treći to je radio u ime i za račun tužitelja.

31. Odluku o trošku postupka sud prvog stupnja temeljio je na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

32. Tuženik neosnovano osporava pravilnost i zakonitost određivanja troška postupka u visini od 2 eura za bod sukladno 7.1. Tarife. Naime, sud prvog stupnja pravilno je kao vrijednost boda uzeo iznos od 2 eura sukladno izmijenjenoj tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), dalje Tarifa, jer ta izmjena kojom je povišena vrijednost boda primjenjuje se na sve postupke u kojima je odluka o trošku donesena nakon stupanja na snagu izmjene, dakle od 5. studenoga 2022.

Nadalje, tužitelju pripada pravo na naknadu troška pristupa na ročište od 24. srpnja 2019., 13. prosinca 2019., 3. ožujka 2022. i 4. ožujka 2024. kako je odredio sud prvog stupnja u punom iznosu iz Tbr. 7.1. Tarife jer je riječ o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari. I za sastav podneska od 6. rujna 2024. tužitelju je sud prvog stupnja priznao pravo na naknadu troška sukladno 8.1. Tarife u punom iznosu jer je riječ o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje spora s obzirom da se tužitelj njime očituje na navode vještaka I specificira tužbeni zahtjev.

33. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je tužitelju priznao pravo na naknadu troška sudskih pristojbi.

Naime, iz spisa ne proizlazi da je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 87,20 eura i na presudu u iznosu od 128,74 eura.

34. S druge strane, tužitelj osnovano u žalbi osporava da mu pripada pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura.

35. Zbog navedenoga je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška postupka kako je naznačeno u točki III izreke ove drugostupanjske presude.

35. S druge strane, pravo na naknadu troška preliminarnog vještačenja pravilno tužitelju nije priznato jer to vještačenje nije bilo potrebno za potrebe ovog postupka pa je žalba tužitelja djelomično kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak preliminarnog vještačenja.

36. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda pretežnim dijelom potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. a ZPP-a, a primjenom čl. 373. ZPP-a djelomično je preinačena.

37. Kako je tužitelj sa žalbom uspio djelomično, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s Tbr. 10/5 Tarife tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u omjeru od 50% uspjeha, odnosno 50% od 62,50 eura, dok je zahtjev tužitelja za naknadu preostalog dijela troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan.

38. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u dijelu odluke o troškovima postupka, primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević