Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-781/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog RR, zbog kaznenog djela protiv imovine - pronevjerom iz članka 233. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-384/2019 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog RR, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, optuženi RR proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - pronevjerom, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka - računalnim krivotvorenjem, opisano i kažnjivo po članku 270. stavku 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11, pa je optuženom RR za navedeno kazneno djelo iz članka 233. stavak 2. KZ/11, a temeljem odredbe članka 233. stavak 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, te je optuženom RR za navedeno kazneno djelo iz članka 270. stavak 1. KZ/11, a temeljem odredbe članka 270. stavak 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a uz daljnju primjenu članka 51. KZ/11 optuženom RR izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a uz daljnju primjenu članka 57. KZ/11 optuženom RR izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 9 (devet) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi RR u vremenu provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuju odredbe članka 56., 58., 62., 63. i 64. KZ/11.

2. Temeljem odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ((Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18 – dalje u tekstu: ZKP-a), naloženo je optuženom RR da oštećenom trgovačkom društvu Fornix d.o.o. Osijek naknadi imovinskopravni zahtjev u iznosu 23.601,67 eura u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

2.1. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP, naloženo je optuženom RR da naknadi troškove kaznenog postupka i to na ime provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu 431,35 eura, na ime informatičkog vještačenja u iznosu 461,68 eura, te na ime sudskog paušala iznos 200,00 eura, sve u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, zbog svih žalbenih navoda, te predlaže da Županijski sud usvoji žalbu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od odgovornosti.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika je osnovana.

7. U žalbi na prvostupanjsku presudu optuženik ističe sve žalbene osnove pa tako i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka za koju samo paušalno navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, obrazlažući sve isticane povrede - pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Nadalje, u bitnom navodi da je optuženiku stavljeno na teret da je radnje kaznenih djela počinio u vremenu od 29. lipnja 2012. pa do 8. studenog 2014., dok je on dobio otkaz 3. rujna 2014., što znači da od tada nije dolazio na posao, dodajući da to potvrđuje evidencija o njegovom radnom vremenu u TD Fornix koja se prestala voditi 2. rujna 2014. . Također napominje da iako mu je to stavljeno na teret da nije utvrđeno na koji je način i od koga preuzeo opremu iz skladišta dodatno se osvrćući na preuzimanje robe i nakon što mu je prestao ugovor o radu, slijedom čega zaključuje da je netko drugi pod njegovom šifrom ulazio u sustav, te sa skladišta podizao opremu, dok je on, prekidom radnog odnosa - razdužio svoj USB stick sa šifrom za ulazak u sustav. Osim toga, ističe i činjenicu da je 29. rujna 2014. počeo raditi u drugom trgovačkom društvu, pa je nejasno kako je mogao počiniti pronevjeru u trgovačkom društvu u kojem više nije bio zaposlen, kao i da se postavlja pitanje zašto je manjak utvrđen dvije godine nakon što je on prestao raditi u tom trgovačkom društvu.

8. Budući da paušalno navedene povrede Zakona o kaznenom postupku i Kaznenog zakona, nisu obrazložene samom žalbom već je obrazloženo samo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj je sud kao drugostupanjski razmatrajući jesu li počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, utvrdio da iste nisu počinjene, utvrdivši međutim osnovanost žalbe optuženika da je činjenično stanje, za sada, nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

8.1. U pravu je optuženik kada ističe da je ostalo nejasno kako je vršio radnju kaznenoga djela u vremenu i nakon što mu je istekao Ugovor o radu. Naime, iz spisa (list 16-18) proizlazi da je dodatna oprema, na vozila koja nisu u konačnici isporučena (prodana), naručivana zaključno do 30. srpnja 2014. na „šifru prodavatelja“ koju je dužio optuženik za vrijeme dok je bio zaposlen u trgovačkom društvu Fornix. Osim toga, iz evidencije o radnom vremenu za optuženika iz rujna 2014. (list 220 spisa), upravo kao što to ističe optuženik u svojoj žalbi, nesporno proizlazi da mu je zadnji (redovni) radni dan bio 2. rujan 2014., dok mu je nakon toga u evidenciji o radnom vremenu do kraja mjeseca rujna 2014. evidentiran otkazni rok. Iako je, dakle, nejasno je li optuženik za vrijeme otkaznog roka radio ili ne – i ako je sa kojim ovlastima i pod kojom USB šifrom prodavatelja, ostaje neutvrđenim na koji je način preuzimao robu koja mu je u dijelu kao kazneno djelo pronevjere stavljena na teret, nakon što više nije bio zaposlen u tom trgovačkom društvu. Naime, ispravno žalitelj upire na dokumentaciju sa lista 248 spisa iz koje proizlazi preuzimanje robe u dane 11. listopada 2014., 17. listopada 2014., 29. listopada 2014. i 8. studenog 2014., koja se odnosi na prethodno naručene – rezervne dijelove automobila – koji su očito kao što se to stavlja na teret, potom od strane optuženika i preuzeti iz skladišta trgovačkog društva u kojem nije bio zaposlen.

8.2. Nadalje, ostalo je neutvrđeno, upravo kao što to također u svojoj žalbi ističe optuženik, na koji način je optuženik došao u posjed naručene opreme i u vrijeme dok je bio zaposlen u tom trgovačkom društvu, odnosno na koji je način i na temelju kojeg dokumenta preuzimao naručene rezervne dijelove automobila iz skladišta društva. Naime, istom se stavlja na teret da je „fizički sa skladišta rezervnih dijelova“ osobno preuzeo prethodno naručenu robu, dok su svjedoci koji su na te okolnosti saslušavani iskazivali da je dodatna oprema koja bi za konkretna vozila bila naručivana u pravilu bila isporučena zajedno sa konkretnim vozilom. Međutim, iz prethodno spomenute dokumentacije koja se odnosi na period 2013., kada je nesporno optuženik bio zaposlenik navedenog trgovačkog društva, u jednom je danu, npr. 19. studenog 2013., za šifru vozila 737 za koje vozilo nije bilo naveden broj šasije, naručeno čak 92 dodatna artikla od kojih čak 28 auto guma koje su očito, ako su bile naručene od strane samog okrivljenika u svrhu konkretnog kaznenog djela potom i preuzete sa skladišta trgovačkog društva.

8.3. U pravu je optuženik i kada ističe da je dvojbeno zašto je predmetni manjak opreme utvrđen na inventuri tek dvije godine nakon što je on prestao biti zaposlenik tog trgovačkog društva. Naime, iako su o tome ispitivani svjedoci zaposlenici trgovačkog društva u inkriminiranom periodu, o tome nisu iskazivali članovi inventurne komisije niti se pokušao tijekom postupka pribaviti podatak o tome tko je u to vrijeme bio članom inventurne komisije i na temelju čega i kako je utvrđeno da je navedeni manjak počinio upravo optuženik. Predmetno posebice stoga što se optuženiku stavljaju na teret dva kaznena djela – kazneno djelo pronevjere i kazneno djelo računalne prijevare koja bi sukladno činjeničnom opisu obuhvaćala narudžbu vozila, a potom i rezervnih dijelova za ta vozila, sve putem računalnog programa CDP-a. Zbog navedenog činjenično stanje je i sa te osnove ostalo i nepotpuno utvrđeno.

8.4. Konačno, iz dopisa koji prileži listu 502 spisa (TD SMIT d.o.o.) razvidno je da nije postojalo pisano traženje za odjavom šifre koju je u vrijeme, dok je bio zaposlen u TD Fornix d.o.o. koristio optuženik, kao i da je, sukladno navedenom dopisu, TD Fornix d.o.o. u to je vrijeme bilo koncesionar za vozila: Renault/Dacia/Nissan. Osim toga, iz dopisa sa lista 508 spisa, koji je na spis predmeta dostavilo kao očitovanje TD Fornix d.o.o., proizlazi da se zbog proteka vremena ne mogu očitovati je li sačinjen dokument o razduživanju sa optuženikom. Ostalo je, dakle nejasno je li netko drugi mogao koristiti USB sa šifrom optuženika nakon što je isti prestao biti zaposlen u tom trgovačkom društvu, posebice jer iz pisane dokumentacije proizlazi da je dio od prethodno naručene robe pod šifrom koju je koristio optuženik pod tom istom šifrom i preuzimana nakon što optuženik više nije bio zaposlen u tom trgovačkom društvu, pa je i sa te osnove činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve potrebne dokaze, a po potrebi i druge personalne dokaze kako bi sveobuhvatno utvrdio način postupanja unutar konkretnog oštećenog trgovačkog društva kako u pogledu uobičajenog odrađivanja otkaznog roka, ali i razduživanja pojedinog zaposlenika u slučaju otkaza, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti. Voditi će pri tome računa da je potrebno utvrditi na koji je način inventurna komisija utvrdila da je do navedenog manjka došlo upravo u inkriminiranom vremenu i upravo uz korištenje šifre koju je dužio optuženik, posebice u dijelu preuzete robe nakon što je isti prestao biti zaposlenikom tog trgovačkog društva. Nadalje, budući da je utvrđen mogući pristup putem samog USB sticka zavedenog sa šifrom koju je koristio optuženik sa kompjutora koji nije bio u prostoru trgovačkog društva, potrebno je utvrditi ne samo je li to bilo moguće već i da li su neki od rezervnih dijelova naručivani na taj način. U ponovljenom postupku utvrditi će se i je li za preuzimanje robe iz skladišta, ako bi do takvog preuzimanja došlo - osobnim preuzimanjem naručene robe od strane pojedinog zaposlenika, bilo potrebno sačinjavati neki posebni dokument koji je konkretan zaposlenik tog trgovačkog društva trebao i osobno potpisati prilikom preuzimanja robe, kao i je li optuženik mogao preuzimati robu nakon što je prestao biti zaposlenikom. Posebice će, imajući u vidu spomenutu narudžbu za šifru vozila 737 prilikom koje narudžbe nije naveden broj šasije automobila, a za koje je naručen iznimno velik broj dodatne opreme neuobičajene za samo jedno vozilo, utvrditi je li postojala praksa unutar trgovačkog društva da se pod jednom šifrom prodavatelja naručuju rezervni dijelovi za samo skladište TD Fornix d.o.o., koji su potom naknadno ugrađivani na razna vozila, a na zahtjev i traženje pojedinih kupaca, bilo kao posljedica kvara određenog rezervnog djela u garantnom roku ili odluke kupca da naknadno kupi i ugradi nešto od dodatne opreme – poput npr. guma. Predmetno posebice obzirom na visinu protupravno pribavljene imovinske koristi koja se zbog ukupno prisvojenih rezervnih dijelova stavlja na teret optuženiku, a što bi moglo ukazivati da dio ili cijela naručena oprema pod USP pristupnom šifrom optuženika nije posljedica samovolje optuženika. Nakon takvog provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud će donijet novu odluku koju će potom i valjano obrazložiti. Ujedno će, obratiti pažnju da u uputi o pravu na žalbu u pisanom otpravku presude u odnosu na oštećenika, postupi u smislu odredbe članka 464. stavak 4. ZKP-a, te navede u kojim situacijama oštećenik može pobijati presudu.

10. Slijedom navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja i predmet uputiti na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca koji neće biti opterećen stavovima iz prethodne odluke.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac