Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-673/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TĆ zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: K-736/2023.-10 od 19. lipnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-736/2023.-10 od 19. lipnja 2024., prema optuženom TĆ na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) stavljena je izvan snage presuda tog suda broj K- 837/2018.-2 od 26. ožujka 2019. kojom je izdan protiv optuženika kazneni nalog zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11., a kojim je optuženi TĆ osuđen za terećeno kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, uvjetno na dvije godine te je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 66,36 eura /500,00 kuna.

2. Nadalje, optuženi TĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11. pa je na temelju te odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11. izrečena kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju članka 55. stavka 6. KZ/11. rad za opće dobro izvršit će se u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima osuđenika obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, s tim da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine, računajući od izvršnosti presude. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11. ako se osuđenik u roku od osam dana, od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11. ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro u propisanom roku, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

3. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP i članka 77. KZ/11. utvrđeno je da novčani iznos od 13.200 kuna / 1.751,94 eura predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je optuženi TĆ pribavio počinjenjem kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. ZKP i članka 77. KZ/11. od optuženog TĆ je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11. u iznosu od 13.200,00 kuna / 1.751,94 eura. Utvrđeno je da je novčani iznos od 13.200,00 kuna /1.751,94 eura, imovina Republike Hrvatske. Naloženo je optuženiku isplati Republici Hrvatskoj novčani iznos od 13.200,00 kuna/1.751,94 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženi TĆ oslobađa se naknde troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi TĆ putem braniteljice Morise Mikić, odvjetnice u Donjem Miholjcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu optuženika te presudu preinači u skladu s žalbenim navodima ili pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer se presuda ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju presude, odnosno odluka naznačena u pobijanoj presudi uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

10. Istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj posebno ne obrazlaže, osim što citira tekst odredbe ne navodi u čemu nalazi svaki od naznačenih modaliteta istaknute bitne povrede. Iz obrazloženja žalbe proizlazi da žalitelj prigovara načinu izvođenja dokaza i to čitanju iskaza svjedoka DĆ, ĆĆ i RĆ u ponovljenom postupku. Naime, u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud postupajući u prethodna dva postupka u istom predmetu neposredno ispitao ove svjedoke i u cijelosti prihvatio njihove iskaze kao logične, uvjerljive, u bitnome međusobno suglasne te suglasne s obranom optuženika, što bi sigurno sud prihvatio i u ponovljenom postupku da su ovi svjedoci neposredno ispitani. Iz ovih žalbenih navoda proizlazi kako žalitelj nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe kaznenog postupka o čitanju iskaza svjedoka, što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, čime je povrijedio jedno od osnovnih načela kaznenog postupka – načelo neposrednosti, odnosno da sadržajno pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP.

11. Vezano uz istaknuti žalbeni navod, prije svega, treba istaći da su svjedoci DĆ, ĆĆ i ŽĆ u ranijim postupcima ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka pa u skladu s odredbom članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP se zapisnici o njihovom ispitivanju mogu pročitati, tako da je sud ispravno primijenio odredbe ZKP o čitanju zapisnika o ranijem ispitivanju svjedoka pa shodno izloženom nije počinio opisanu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

12. Istaknutim žalbenim navodom žalitelj gubi iz vida ranije ukidne odluke ovog suda kojima je sugerirano, a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjskom sudu da ponovo ocijeni iskaze svjedoka posebno u odnosu na egzistenciju prijevarne namjere optuženika u trenutku zaključenja ugovora o najmu skele s oštećenim DĆ

13. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik postupao s prijevarnom namjerom. Protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je optuženik postupao već u samom trenutku zaključenja pravnog posla najma skele s oštećenim DĆ s prijevarnom namjerom, ne namjeravajući ispuniti preuzetu obvezu. Prijevarna namjera proizlazi iz činjenica što je optuženik imao kod sebe oštećenikovu skelu od sredine ožujka 2018. do 23. studenog 2018., obvezao se plaćati 2.200,00 kuna mjesečno, a do sada je platio samo jednu mjesečnu obvezu, prilikom isplate te rate obećao je da će daljnje rate uredno plaćati, što nije, na pozive oštećenika se nije javljao, niti je odgovarao na njegove SMS poruke, kada je oštećenik uspio s njim kontaktirati pravdao se lošom financijskom situacijom, ozljedom, neispravnošću skele i nemogućnošću plaćanja prijevoza za povrat skele, iako je u tom razdoblju dobio povrat dugovanja u iznosu do 1.000,00 eura, novac nije iskoristio za plaćanje najma skele, a skelu je unatoč neplaćanju najma iste koristio na više mjesta tako da je vraćena tek po intervenciji policije, a dio pronađen na gradilištu na kojem je optuženik radio, dok je jedan dio pronađen kod optuženikove kuće. Sve istaknuto ukazuje da je optuženik od samog početka dogovora s oštećenikom postupao s ciljem da ovog dovede u zabludu i da mu iznajmi skelu očekujući da će optuženik uredno plaćati najam, što ovaj nije namjeravao, odnosno da je postupao s prijevarnom namjerom, kao bitnom sastavnicom terećenog kaznenog djela.

14. S obzirom na istaknuti zaključak, nije u pravu optuženik kada tvrdi da se radi o građanskopravnom odnosu i sporu zbog neispunjenja obveze iz istog, a da je kazneni postupak iskorišten kao način naplate dugovanja. Za ocjenu je li svojim ponašanjem optuženik ostvario obilježja kaznenog djela prijevare nije odlučno je li oštećenik koristio svoje pravo i u parničnom ili ovršnom postupku pokušao naplatiti svoje dugovanje.

15. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud otklonio ozljedu optuženika kao razlog neplaćanja najma skele jer je optuženik mogao, a da je to doista bio razlog, o svemu obavijestiti oštećenika, vratiti mu skelu i tako spriječiti nastanak štete oštećeniku, a što nije. S obzirom na istaknuto, nije niti bilo potrebe radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja ispitati na okolnost ozljeđivanja optuženika njegovu suprugu ŠĆ.

16. Optuženik se posebno ne žali zbog odluke o kazni, a kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 478. ZKP takva žalba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni i zamjeni iste radom za opće dobro.

17. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela od šest godina, dok je kao otegotnu okolnost na strani optuženika cijenio njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost. Prema izvodu iz kaznene evidencije optuženik je u dva navrata osuđivan zbog kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. S obzirom na istaknute kako olakotne tako i otegotne okolnost, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju od šest mjeseci do pet godina, kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, što je bliže zakonski propisanom minimumu, koja je zamijenjena rado za opće dobro, primjerena je stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije.

18. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Slijedom navedenog, kako je žalba optuženika neosnovana, na temelju odredbe članka 482. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. ožujak 2025.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči