Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-978/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Žarko Adamek iz Samobora, protiv 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa odvjetnica Neda Janus iz Zagreba i 2. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24, OIB 52848403362, kojeg zastupa odvjetnik Dinko Rebrović iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3140/2022-64 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3140/2022-64 od 22. prosinca 2023. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku Hrvatskim autocestama d.o.o. i II-tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. platiti tužitelju ŠZ 1.745,85 eur / 13.154,08 kn[1] sa zateznim kamatama na 1.383,50 eur/10.424,00 kn tekućim od 23. lipnja 2020.godine, a na 331,81 eur/2.500,00 kn od 20. siječnja 2019. godine te na 35,85 eur/270,08 od 11. siječnja 2019. godine sve do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 1.848,17 eur/13.925,00 kn, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2119,37 eura, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 2. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2119,37 eura, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 1. tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 2119,37 eura u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 2. tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 2119,37 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo je 1. i 2. tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.745,85 eur / 13.154,08 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 23. lipnja 2020. do isplate te je tužitelju dosuđen parnični trošak u visini od 1.848,17 eur/13.925,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući je u pobijanom dijelu preinačiti uz naknadu troška žalbenog postupka, a podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude žali se 2. tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe 1. i 2. tuženika su osnovane.

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski i sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Također nije počinjene niti bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, no počinjena je povreda pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je naknada imovinske štete nastale na vozilu tužitelja na autocesti zbog naleta tog vozila na metalni predmet.

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno:

- da se šteta na vozilu tužitelja dogodila naletom na metalni predmet na autocesti,

- da su neposredno prije naleta na autocestu ušla dva teretna vozila koja su prevozila neku opremu za gradnju sa sličnim predmetima i to na otvorenom teretnom prostoru,

- da je 1. tuženik u svemu formalno ispunio svoje podzakonske obveze o organiziranju ophodarske službe te u propisanim razmacima proveo ophodnju postupajući po odredbi čl. 20. st. 2. i 3. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" br. 40/19) te čl.10. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" br. 75/14-7/21),

- da je 1. tuženik osiguran od odgovornosti iz djelatnosti kod 2. tuženika.

9. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je 1. tuženik nije mogao pasivno propustiti dva teretna vozila s otvorenim teretnim prostorom u kojima su prevozila građevinski materijal koji i po iskazu 1. tuženikova zaposlenika Š odgovara predmetu koji je zatečen na autocesti nakon štetnog događaja, a da ne poduzme radnje potrebne radi sprječavanja možebitnog štetnog utjecaja na odvijanje prometa na siguran način za sve sudionike prometa na autocesti, koju štetnost je mogao lako predvidjeti s obzirom da mu je ovo osnovna djelatnost. Slijedom toga prvostupanjski sud ocjenjuje da je 1. tuženik propustio primijeniti navedene podzakonske propise kako je prethodno obrazloženo,te posebice u odnosu na odredbu čl. 154. st. 2. toč. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 70/19, dalje: ZOSPC). Uzimajući u obzir navedeno prvostupanjski sud smatra da 1. tuženik odgovara po odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05-156/22), jer nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje a 2. tuženik odgovara kao njegov osiguravatelj, a da nema dokaza da bi tužitelj bio isključivo ili djelomice odgovaran odnosno da bi doprinio nastanku ovog štetnog događaja, jer je postupao po odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama tj. vozio je dopuštenom brzinom i držao potreban razmak za sigurnu vožnju bez zapreka, koje zapreke nije morao niti očekivati, dočim je i boja zapreke takva da je slabo uočljiva.

10. Zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti 1. tuženika, a posljedično i odgovornosti 2. tuženika ne može se prihvatiti.

11. Kada je 1. tuženik dokazao da je ophodnja izvršena, odnosno da je ispunio svoje podzakonske obveze o organiziranju ophodarske službe te u propisanim razmacima proveo ophodnju, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, tada pored činjenice da 1. tuženik nije bio obaviješten o bilo kakvom metalnom predmetu na dijelu autoceste na kojem je došlo do nezgode to ovaj drugostupanjski ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Naime, prema odredbi čl. 154. st. 2. ZOSPC teret na vozilu mora biti raspoređen i, prema potrebi, osiguran, pričvršćen i pokriven tako da, između ostalog, ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu i ne nanosi štetu cesti i objektima na cesti (točka1.) i da se ne rasipa po cesti (točka 4.). No ZOSPC kao niti podzakonski propisi koji se odnose na postupanje 1. tuženika ne propisuje njegovu obavezu da vozila koja prevoze teret na drugačiji način od propisanog ne smije propustiti na autocestu. Naime, postupanje protivno ZOSPC u odnosu na prijevoz tereta predstavlja prekršaj koji utvrđuju policijski službenici, a prekršaj u konkretnom slučaju nije utvrđen. Pri tome treba reći da je obavještavanje policije o eventualnom prekršaju pravo i obaveza svake pravne i fizičke osobe, pa kada policija očito u konkretnom slučaju nije bila obaviještena o vozilima koja protupropisano prevoze teret po autocesti ta se činjenica ne može smatrati propustom u radnjama prvotuženika, a pri tome tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi pravovremenom prijavom policiji šteta na vozilu tužitelja bila izbjegnuta.

12. Prvotuženik u konkretnom slučaju odgovara po načelu presumirane krivnje pa kako je taj tuženik dokazao da nije bilo propusta u održavanju ceste, u konkretnom slučaju nema krivnje 1. tuženika za nastanak štetnog događaja, a time niti odgovornosti za nastalu štetu, a posljedično tome nema ni odgovornosti 2. tuženika kao osiguratelja 1. tuženika od odgovornosti.

13. Slijedom sveg navedenog je osnovom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP donesena ova drugostupanjska presuda kao pod točkom I. izreke.

14. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, temeljem čl. 166. st. 2.ZPP-a preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka.

15. S obzirom da je 1. tuženik uspio u postupku, osnovan je zahtjev tog tuženika za naknadu troškova koji se prema troškovniku odnosi na troškove odgovora na tužbu, sastava dva podneska, pristupa na četiri ročišta te sastav žalbe od 14. travnja 2022. i trošak plaćene sudske pristojbe na tu žalbu, slijedom čega tuženiku pripada ukupno parnični trošak u visini od 2119,37 eura.

16. S obzirom da je 2. tuženik uspio u postupku, osnovan je zahtjev tog tuženika za naknadu troškova koji se prema troškovniku odnosi na troškove odgovora na tužbu, sastava dva podneska, pristupa na četiri ročišta te sastav žalbe od 14. travnja 2022. i trošak plaćene sudske pristojbe na tu žalbu, slijedom čega tuženiku pripada ukupno parnični trošak u visini od 2119,37 eura.

17. Stoga je ovaj drugostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka preinačio odluku o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

18. O troškovima žalbenog postupka oboje tuženika odlučeno je osnovom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP obzirom na njihov uspjeh sa žalbama ,a odnosi se na trošak sastava žalbi s PDV po Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 , 37/22, 126/22. i 138/23.- dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife, te na trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.