Poslovni broj: UsI-2299/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, OIB: 18683136487, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, zastupanog po opunomoćeniku VV, diplomiranom pravniku i zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9, pod 2) AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćenici Gordani Knezović, odvjetnici u Zagrebu, Ulica popa Dukljanina 1, pod 3) BORIK d.o.o., OIB: 89869631318, Zadar, Majstora Radovana 7, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III i pod 4) Grada Zadra, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zadar, Narodni trg 1, zastupanog po zakonskom zastupniku OV, gradonačelniku [adresa], radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice zainteresirane osobe pod 2) i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe pod 3), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te zainteresiranih osoba pod 1) i 4), objavljene 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/92, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 7. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe pod 2) za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi pod 3) iznos od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 1. listopada 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/92, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 7. lipnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako smatra da je u pobijanom rješenju povrijeđeno materijalno pravo. Naime, stalni sudski vještak građevinske struke IV u nalazu i mišljenju od 14. travnja 2016. utvrdio je u odnosu na dio oduzete nekretnine označene ranije kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1304 m2, koji danas odgovara dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi da do 11. listopada 1996. nije bio priveden svrsi odnosno namjeni radi koje je oduzet te da se naturalnim povratom navedenog dijela nekretnine ne bi okrnjila prostorna cjelovitost i namjena uporabe prostora i imovine za cijelo. Nadalje, u pobijanom rješenju tuženik navodi da je za dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da sukladno članku 55. točka 4. Zakona o naknadi isto zajedno s okolnim zgradama i zemljištem predstavlja funkcionalnu cjelinu. Međutim, člankom 2. stavak 1. podtočka 4. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN 50/20) određeno je da je hotel građevina kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugim propisanim aktom važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99), a podtočka 5. da je turističko naselje složena građevina, poslovnofunkcionalna cjelina građevina i zemljišta kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugim propisanim aktom važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Slijedom navedenog potrebno je utvrditi jesu li donesena rješenja li drugi propisani akti iz odredaba članka 2. stavka 1. podtočaka 4. i 5. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu koje propisuju što se smatra hotelom odnosno turističkim naseljem u smislu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te je li doneseno rješenje iz članaka 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu odnosno je li pokrenut postupak radi donošenja tog rješenja. Naime, imajući u vidu ranije navedene odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu s obzirom da predmetna nekretnina u naravi nije izgrađena i predstavlja borovu šumu nije razvidno je li doneseno rješenje prema kojem predmetna nekretnina predstavlja dio hotela odnosno turističkog naselja jer u protivnom nema zapreke za naturalni povrat iste prijašnjem vlasniku. Napominjemo da je u presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2362/23-19 od 19. siječnja 2024., u dijelu pod točkom 23. obrazloženja Sud prihvatio mišljenje da nije moguće samo na temelju opažanja službene osobe koja vodi postupak i vještaka, utvrditi koje zemljište jest, a koje nije nužno za redovnu upotrebu hotela/turističkog naselja već je potrebno kroz upravne postupke iz nadležnosti tijela za prostorno uređenje nedvojbeno utvrditi koje je to zemljište i na koji način to reguliraju geodetski propisi. Do tada, da zemljište koje je predmet postupka i koje jest bilo u društvenom vlasništvu na korištenju društvenog poduzeća, a nije unijeto u pretvorbu, ne može biti zemljište koje bi bilo izuzeto od povrata u vlasništvo iz razloga jer poseban zakon propisuje što se događa sa zemljištem koje nije u dijelu ili cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, uređuju se imovinsko pravni odnosi, način i postupak utvrđivanja prava vlasništva, a za sve to je potrebno ishoditi upravni akt iz kojeg bi, dalje, bilo nedvojbeno utvrđeno da se upravo predmetne nekretnine nalaze ispod građevine i procijenjenog zemljišta ili služe za redovitu upotrebu hotela/turističkog naselja te time imaju svog titulara vlasništva. Tada bi u činjeničnom i pravnom smislu ove nekretnine bile kompleks hotela/turističkog naselja, a do tada nema dokaza da se radi o poslovno-funkcionalnoj cjelini građevine i zemljišta. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog drugostupanjskog rješenja proizlazi da je za dio oduzetih nekretnina koji je sada sastavni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi utvrđeno da su iste privedene upravo za onu svrhu za koju su i oduzete sukladno članku 17. stavak 5. Zakona o naknadi te se poziva na odredbu članka 16. stavak 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu kojom je propisano da u slučaju da se radi o kampu vraćanje dijelova kampa u postupcima koji se vode po odredbama Zakona o naknadi je onemogućeno. Međutim, člankom 2. stavak 1. točka 6. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN 50/20) propisano je da je kamp poslovno-funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina odnosno složena građevina kojoj je takva namjena utvrđena rješenjem ili drugim propisanim aktom upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99) koja je na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10) zatečena u prostoru i u pravilu ogradom ili sličnom preprekom odvojena od susjednih nekretnina i u kojem je trgovačko društvo obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost. Slijedom navedenog, a kako bi se moglo reći da se radi o kampu, u predmetnom upravnom postupku neophodno je utvrditi je li doneseno rješenje upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugi propisani akt važeći na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (odnosno na dan 1. svibnja 1991.) kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa. Naime, ukoliko nije doneseno rješenje upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugi propisani akt važeći na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (odnosno na dan 1. svibnja 1991.) kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa te ukoliko na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (odnosno na dan 1. kolovoza 2010.) kamp nije zatečen u prostoru, ukoliko nije u pravilu ogradom ili sličnom preprekom bio odvojen od susjednih nekretnina te ukoliko u njemu trgovačko društvo nije obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost ne može se tretirati kao kamp te je predmetno zemljište podobno za naturalni povrat. Također je člankom 47. stavak 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisano da se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnosi zahtjev za donošenje rješenja iz članka 17. ovoga Zakona kojim je propisano da se obuhvat kampa, procijenjeni i neprocijenjeni dijelovi kampa i vlasnici u kampu utvrđuju rješenjem, međutim upravno tijelo nije utvrdilo je li to rješenje doneseno. Stoga u slučaju da nije doneseno potrebno je predmetno zemljište vratiti podnositelju zahtjeva. Na temelju svega naprijed navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu navodi kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je stalna sudska vještakinja građevinske struke VVO, dipl. ing. građ. u svom nalazu i mišljenju od 29. rujna 2015. utvrdila da dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi u površini od 1.304 m2, a koji dio odgovara oduzetoj nekretnini ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije do donošenja Zakona o naknadi tj. do 11. listopada 1996. bio priveden svrsi odnosno namjeni radi koje je oduzet (izgradnja prometnice) te da se naturalnim povratom navedenog dijela nekretnine ne bi okrnjila prostorna cjelovitost i namjena uporabe prostora i imovine za cijelo. Nadalje, iz obrazloženja proizlazi da je i stalni sudski vještak građevinske struke u nalazu i mišljenju od 14. travnja 2016. također utvrdio da dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi u površini od 1.304 m2 nije do 11. listopada 1996. bio priveden svrsi odnosno namjeni radi koje je oduzet te da se naturalnim povratom navedenog dijela nekretnine ne bi okrnjila prostorna cjelovitost i namjena uporabe prostora i imovine za cijelo. Člankom 2. stavak 1. točka 6. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN 50/20) propisano je da je kamp poslovno-funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina odnosno složena građevina kojoj je takva namjena utvrđena rješenjem ili drugim propisanim aktom upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99) koja je na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10) zatečena u prostoru i u pravilu ogradom ili sličnom preprekom odvojena od susjednih nekretnina i u kojem je trgovačko društvo obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost. Slijedom navedenog, u predmetnom upravnom postupku neophodno je utvrditi je li doneseno rješenje upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugi propisani akt važeći na dan stupanja na snagu Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća (odnosno na dan 1. svibnja 1991.) kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa. Naime, ukoliko nije doneseno rješenje upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugi propisani akt važeći na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (odnosno na dan 1. svibnja 1991.) kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa te ukoliko na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (odnosno na dan 1. kolovoza 2010.) kamp nije zatečen u prostoru, ukoliko nije u pravilu ogradom ili sličnom preprekom bio odvojen od susjednih nekretnina te ukoliko u njemu trgovačko društvo nije obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost ne može se tretirati kao kamp. Također je člankom 47. stavak 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisano da se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnosi zahtjev za donošenje rješenja iz članka 17. ovoga Zakona kojim je propisano da se obuhvat kampa, procijenjeni i neprocijenjeni dijelovi kampa i vlasnici u kampu utvrđuju rješenjem, međutim upravno tijelo nije utvrdilo je li to rješenje doneseno. Zainteresirana osoba ističe da drugostupanjsko tijelo pobijanim aktom nije zauzelo ispravan stav, odnosno da prvostupanjsko upravno tijelo nije utvrdilo sve relevantne činjenice koje je Republika Hrvatska i Ministarstvo financija isticalo tijekom postupka i u žalbi, odnosno pogrešno je i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje. Slijedom gore iznesenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, te poništi pobijano rješenje.

4.Zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti pridružuje navodima tužitelja iz tužbe, kao i da se u cijelosti pridružuje navodima odgovora na tužbu zainteresirane osobe Državnog odvjetništva RH, ujedno da se u cijelosti protivi navodima odgovora na tužbu tuženika te zainteresiranih osoba Grada Zadra i Borik d.o.o. kao neosnovanima, slijedom čega predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te poništiti pobijano rješenje uz naknadu troškova zastupanja ovoj zainteresiranoj osobi.

5.Zainteresirana osoba pod 3) u odgovoru na tužbu navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti neosnovani. Tuženik je sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, Zakonu o naknadi te Zakonu o općem upravnom postupku utvrdio sve relevantne činjenice slijedom čega je valjano odbio žalbe Republike Hrvatske i ovdje tužitelja te donio zakonitu i pravilnu odluku. Tako su stoga u potpunosti neosnovane tvrdnje tužitelja da se naturalnim povratom k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] ne bi okrnjila prostorna cjelovitost i namjena prostora. Naime, tijekom dosadašnjeg upravnog postupka nesporno je utvrđeno da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja zemljište unutar ograđenog kampa u [adresa], kampa koji postoji i djeluje kao kamp već više desetaka godina (što je općepoznata činjenica koja se sukladno odredbama Zakona ne mora dokazivati), i koji, a kako i sam tuženik u napadanom rješenju ističe „bez prekida egzistira i dan danas te se područje kampa nalazi unutar žičane ograđen nekadašnjeg kompleksa Borik.“ Dakle, potpuno su neosnovani navodi tužitelja da bi za utvrđenje da se u konkretnom slučaju radi o kampu bilo potrebno rješenje ili drugi akt važeći na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa. Osim što je postojanje navedenog kampa notorna činjenica koja se ne mora dokazivati, da se radi o zemljištu unutar kampa potvrđeno je i očevidom provedenim na licu mjesta, u spis dostavljenom građevinskom dozvolom za gradnju kampa te važećim rješenjem Ministarstva iz kojeg je vidljivo da kamp i dalje ispunjava uvjete za rad. Dakle, nesporno postoji kamp i predmetna nekretnina nalazi se unutar kampa. Također, potpuno je neosnovan navod tužitelja da bi se predmetna nekretnina, ako rješenje prema čl. 17. u vezi s čl. 47. st. 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (rješenje kojim se uređuje vlasničko pravni status nekretnina u kampu) nije doneseno trebalo vratiti u naravi podnositelju, a ono što zapravo čudi jest to što zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zadru u svom odgovoru na tužbu podupire takve navode tužitelja, iako bi trebalo biti upoznato s odredbama tog Zakona prema kojima se ne rješava ponovno već imovinsko pravno riješen kamp (što ovaj jest) pa tako i činjenice da je na cjelokupnom zemljištu koje čini kamp Borik upravo Republika Hrvatska nakon uređenja međusobnih odnosa upisana kao suvlasnik u 73795/74021 idealna dijela (99%)! Naime, kamp Borik je imovinsko pravno riješen kamp još prema odredbama ranije važećeg Zakona o turističkom (…) zemljištu te za nekretnine koje čine sastavni dio kampa, a sukladno čl. 33. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu Republici Hrvatskoj koja je većinski suvlasnik (više od 99%) Borik d.o.o. plaća zakupninu (jer Borik ima status zakupnika prema odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu). Tako u slučaju povrata u naravi predmetne nekretnine za koji se zalaže tužitelj, a iz nepoznatog razloga podupire i zainteresirana osoba ŽDO Zadar (za što Borik d.o.o. smatra da sukladno važećim zakonskim propisima nije moguće) Republika Hrvatska bi izgubila svoju nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ima najveću površinu u okviru kampa, čime bi sam kamp kao takav prestao djelovati te bi Republika Hrvatska ujedno izgubila i bilo kakav prihod s osnova zakupnine za taj kamp i po osnovi drugih nekretnina koje ga čine. Budući dakle da je za kamp imovinsko pravni status svih, pa tako i predmetne nekretnine riješen prije stupanja na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te se neće donositi nikakvo novo rješenje, to u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba čl. 47. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu na koju se neosnovano poziva tužitelj. Zaključno, neovisno o neosnovanim i na zakonu neutemeljenim navodima tužitelja, zemljište u kampu izuzeto je od povrata u naravi sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Kada je u pitanju nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i pozivanje tužitelja na praksu Upravnog suda u Splitu, Us I- 2362/2023, ističe se da je presuda na koju se tužitelj poziva nepravomoćna sudska odluka na koju je upravo ovdje zainteresirana osoba Borik d.o.o. uložila žalbu slijedom čega je predmet sada na odlučivanju na Visokom upravnom sudu te u ovom trenutku još uvijek nije donesena odluka o žalbi. Zainteresirana osoba V je u navedenoj žalbi tvrdila, a što i dalje smatra, da službena osoba u upravnom postupku ima ovlast sukladno Zakonu o općem upravnom postupku riješiti prethodno pitanje koje je u konkretnom slučaju bilo utvrđenje je li nekretnina iz tog postupka dio tehnološke cjeline i zemljište za nužnu uporabu hotela u kompleksu Borik. Zainteresirana osoba je tog stava i u ovom konkretnom predmetu u kojem postupku je drugostupanjsko tijelo utvrdilo sve činjenice i potvrdilo kako nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja dio dvorišnog hotelskog kompleks zajedno s ostalim okolnim zgradama i zemljištem predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu ograđenu žičanom ogradom odnosno predstavlja zeleni pojas – kultivirano zelenilo te da sukladno čl. 55. st. 4. Zakona ne može doći do naturalne restitucije. Konačno, stav je i Ministarstva pravosuđa i uprave (…) iz rješenja KLASA: UP/II-942-01/17-01/378 od 22. srpnja 2021. da se nekretnine koje čine sastavni dio tehnološke cjeline turističkog kompleksa Borik ne mogu vratiti u naravi podnositeljima zahtjeva. Navedeno je u skladu s čl. 55. st. 4. Zakona o naknadi na koju se uostalom poziva i tuženik u napadanom rješenju. Dakle, nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastavni je dio funkcionalne cjeline hotela i hotelskog kompleksa i čini zemljište nužno za redovnu uporabu istih te se kao takva ne može vratiti u naravi podnositelju zahtjeva. S obzirom na sve navedeno, zainteresirana osoba predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz potraživanje naknade troškova spora prema troškovniku.

6.Zainteresirana osoba pod 4) u odgovoru na tužbu navodi kako osporeno rješenje tuženika drži pravilnim i na zakonu osnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo je postupilo u skladu s uputom iz ranijeg rješenja drugostupanjskog tijela, te detaljno i opširno obrazložilo razloge svoje odluke. Utvrđivanje nekih novih činjenica neće dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari iz kojeg razloga smatra tužbu neosnovanom.

7.U sporu je održana rasprava 26. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja, opunomoćenica zainteresirane osobe pod 2) i zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe pod 3), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirane osobe pod 1) i 4), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

8.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

9.Sud je odbio dokazni prijedlog zainteresirane osobe pod 3) i to da se pribavi i pregleda spis ovoga suda poslovni broj: Us I-2362/2023, to na okolnosti precizirane u odgovoru na tužbu i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

11.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

13.Naime, prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, KLASA: UP/I-944-18/21-01/30, URBROJ: 2198/1- 17-21-3 od 31. prosinca 2021., točkom 1. utvrđuje se da AV ima pravo na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište ukupne površine 1.582 m2, a odnosi se na dio nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]-novi, točkom 2. za oduzeto građevinsko zemljište iz točke 1. izreke ovlašteniku naknade utvrđuje se naknada u obveznicama Republike Hrvatske u ukupnoj protuvrijednosti od 19.463,86 kuna, točkom 3. kao obveznik naknade određeno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, točkom 4. određeno je da će Ministarstvo financija Republike Hrvatske cjelokupni iznos naknade ovlašteniku naknade isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske koje glase na kune i isplative su u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom 20 godina, počevši od 1. siječnja 2000., točkom 5. je određeno da obveznice glase na donositelja, a Ministarstvo financija Republike Hrvatske dužno je utvrđeni iznos naknade isplatiti odjednom u gotovini u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, dok je točkom 6. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

14.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/92, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 7. lipnja 2024. odbijena je između ostalih žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

15.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u predmetnoj upravnoj stvari pravilno određena naknada za oduzetu imovine na način kao je to određeno prvostupanjskim rješenjem, odnosno je li u tom pogledu u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

16.Člankom 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj 50/20) propisano je da se ovim Zakonom uređuje pojam, vrste, obuhvat i način identifikacije građevinskog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojem je društveno poduzeće imalo knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo (u daljnjem tekstu: neprocijenjeno građevinsko zemljište) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije. Ovim se Zakonom uređuju imovinskopravni odnosi između vlasnika neprocijenjenog građevinskog zemljišta i vlasnika građevina koje su izgrađene na tom zemljištu, a procijenjene su u vrijednost društvenog kapitala i unesene u temeljni kapital trgovačkog društva, a koji su kao titulari prava vlasništva utvrđeni Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, br. 92/10.), neovisno kako je o tome u zemljišnoj knjizi provedena uknjižba prava vlasništva tog zemljišta. Člankom 2. stavkom 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu određeno je da je neprocijenjeno građevinsko zemljište ono zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojem je knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji (Narodne novine, br. 21/96., 71/97., 16/98., 73/00. i 92/10.), a na kojemu je na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91., 83/92., 84/92, 94/93., 2/94., 9/95, 21/96. i 118/99.) bila izgrađena građevina gospodarske namjene, neovisno od provedene uknjižbe prava vlasništva.

Podtočkom 2. propisano je da je turističko zemljište neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je bio ili je izgrađen hotel, turističko naselje i/ili kamp i koje s tom građevinom čini funkcionalnu cjelinu, a podtočkom 3. propisano je da je ostalo građevinsko zemljište je neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojem je izgrađena ili bila izgrađena građevina gospodarske namjene koja nije hotel, turističko naselje i/ili kamp i koje s tom građevinom čini funkcionalnu cjelinu.

Podtočkom 6. propisano je da je kamp poslovno-funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina, odnosno složena građevina kojoj je takva namjena utvrđena rješenjem ili drugim propisanim aktom upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.), koja je na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, broj 92/10) zatečena u prostoru i u pravilu ogradom ili sličnom preprekom odvojena od susjednih nekretnina i u kojem je trgovačko društvo obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost. Prema podtočki 7. obuhvat turističkog zemljišta je površina zemljišta određena granicama građevne čestice koja je aktom upravnog tijela nadležnog za prostorno uređenje temeljem zakona kojim se uređuju pitanja prostornog uređenja utvrđena kao zemljište nužno za redovitu uporabu hotela i/ili turističkog naselja i/ili granicama kampa.

Podtočkom 10. propisano je da granica obuhvata kampa podrazumijeva prostor katastarskih čestica na kojima su izrađene građevine u kampu, označena mjesta za kampiranje, izgrađene interne prometnice, komunalna infrastruktura, te druge sastavnice kampa koje služe pružanju ugostiteljsko-turističkih usluga u kampu. Podtočkom 12. propisano je da su dijelovi kampa građevine i zemljište u kampu koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala i temeljem ovog Zakona su vlasništvo trgovačkog društva i turističko zemljište u kampu koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala i temeljem ovog Zakona je vlasništvo Republike Hrvatske, a formirani su geodetskim elaboratom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice u kampu, sukladno odredbama ovog Zakona.

Podtočkom 13. propisano je da je trgovačko društvo ono koje obavlja ugostiteljsko-turističko i/ili drugu gospodarsku djelatnost, nastalo pretvorbom društvenog poduzeća-nositelja prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na turističkom zemljištu temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99) i poduzeća drugim aktima, te trgovačko društvo koje je nastalo statusnom promjenom tog društva, kao i trgovačko društvo kojemu je u temeljni kapital unesena građevina gospodarske namjene izgrađena na neprocijenjenom građevinskom zemljištu, te trgovačko društvo čiji je osnivač trgovačko društvo koje je provelo pretvorbu temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.).

U članku 3. stavak 1. istog Zakona propisano je da se na postupke rješavanja imovinsko-pravnih i drugih odnosa na neprocijenjenom građevinskom zemljištu primjenjuju odredbe ovoga Zakona i zakona kojim je uređeno upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a prema članku 4. stavak 4. preostalo turističko zemljište vlasništvo je Republike Hrvatske.

Odredbom članka 15. stavak 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisano je da se u smislu ovog Zakona pod prostorom kampa smatra sve zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, broj 92/10) nalazilo u granicama kampa.

Odredbom članka 16. stavak 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisano je da suvlasnička zajednica između Republike Hrvatske i trgovačkog društva na kampu osnovana temeljem članka 6. stavak 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, broj 92/10), upisana u zemljišnu knjigu ili ne, ovim se Zakonom razvrgava na način da trgovačko društvo postaje vlasnik građevina i zemljišta u kampu koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji su uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije i zemljišta tlocrtne površine ispod građevina kojemu se pridodaje procijenjeno zemljište (u daljnjem tekstu: dijelovi kampa u vlasništvu trgovačkog društva), a Republika Hrvatska postaje vlasnik zemljišta i građevina u kampu koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji nisu uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije (u daljnjem tekstu: dijelovi kampa u vlasništvu Republike Hrvatske).

Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da neovisno o vlasničko pravnom statusu iz stavka 1. ovog članka zemljište u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske smatra se izgrađenim građevinskim zemljištem u smislu Zakona o naknadi koje sa građevinama u kampu čini jedinstvenu poslovno-funkcionalnu-tehnološku cjelinu u smislu članka 55. stavak 4. navedenog Zakona i ne vraća se u vlasništvo ovlašteniku naknade.

17.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu između ostalih i tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, to stoga što i ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju pravilno određena naknada za oduzetu imovine na način kao je to određeno prvostupanjskim rješenjem, na temelju pravilne primjene mjerodavnih naprijed citiranih zakonskih odredbi, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je iz podataka spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, razvidno da je UV zahtjev za naknadu/povrat podnio 12. lipnja 1997., u kojem je naveo da je UV pok. VV i DV pok. A, svakom po ½ dijela deposedirano zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 1015 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] površine 876 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz rješenja o deposedaciji, broj: 06-10323/1-1961 od 11. siječnja 1961., rješenja o dodjeli broj: 03- 11193/1-1963 od 14. studenoga 1963., te rješenja o naknadi broj: 03-11193/3-1963 od 4. studenog 1963. proizlazi da je UV pok. VV oduzeta ½ dijela od 1.273 m2 nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za potrebe izgradnje hotela Borik II koja je dodijeljena Ugostiteljskom poduzeću „Borik", te da je bivšem vlasniku utvrđena naknada za zemljište u iznosu od 254.600 dinara, dok je preostala polovica površine dijela navedene nekretnine oduzeta DV pok. A. Iz rješenja o deposedaciji, broj: 06-10323/1-1961 od 11. siječnja 1962., proizlazi da je UV pok. VV oduzeta ½ dijela od 1.105 m2 nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ½ dijela od 876 m2 nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za potrebe izgradnje autokampa. Vještak geometar JV je na očevidu održanom 5. prosinca 2014. utvrdila da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], novom izmjerom [adresa] dobila oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] koje su za potrebe formiranja auto-kampa Borik i kompleksa hotela Borik poništene i postale sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]-novi. Predmetna čestica se cijelom površinom nalazi unutar kompleksa auto-kampa, dok je drugi dio preko žičane ograde unutar pošumljenog okoliša hotela na Boriku i da njene točne međe više nisu vidljive na terenu. Utvrdila je da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] novom izmjerom [adresa] dobila oznake čest.zem.

36/1, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] koje su nakon toga poništene i prenesene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, odnosno na auto-kamp Borik. Tadašnje čestice su bile neizgrađene i dosezale su do pomoćnog objekta unutar auto-kampa, ali iz skice izmjera RN 758/14 od 20. studenoga 2014. razvidno je da je čest. zem. [katastarska čestica] cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađeno zemljište, a da se izgrađeno zemljište nalazi na dijelu gore opisanog pomoćnog objekta, no iz skice je evidentno da se radi o drugom objektu vjerojatno naknadno sagrađenom koji u odnosu na prvobitni ima pomak prema jugu. Navedeni objekt je u naravi sanitarni čvor unutar auto-kampa, te je utvrdila da se čest. zem. [katastarska čestica] proteže od same jugozapadne ograde, auto-kampa unutar auto-kampa cijelom površinom odnosno čest. zem. [katastarska čestica], dok samo jednim malim sjeveroistočnim uglom ulazi unutar čest. zem. [katastarska čestica], te njene međe, također, nisu više vidljive na terenu.

19.Nadalje, iz potvrde Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, KLASA: 350-02/15-01/06, URBROJ: 2198/01-5-15-2/SK od 24. veljače 2015. proizlazi da su se katastarske čestice [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] na dan 11. listopada 1996. nalazile unutar turističke zone, što je utvrđeno uvidom u Generalni urbanistički plan Grada [adresa] (Službeni vjesnik općine Benkovac, Biograd na moru, [adresa] i [adresa], br. 4/92), dok su se 23. srpnja 2010. nalazile u obuhvatu Prostornog plana uređenja Grada [adresa] (Glasnik Grada Zadra, br. 4/04, 3/08) unutar granica građevinskog područja, u izgrađenom dijelu građevinskog područja, a unutar zone ugostiteljsko-turističke namjene, hotel (TI), u području u kojem je propisana izrada Urbanističkog plana uređenja ugostiteljsko-turističke zone Borik (9), dok su se 24. veljače 2015. nalazile u obuhvatu Prostornog uređenja Grada [adresa] (Glasnik Grada Zadra, br. 4/04, 3/08 i 16/11) unutar granica građevinskog područja u izgrađenom dijelu građevinskog područja, a u zoni ugostiteljsko-turističke namjene, hotelsko naselje (T1), u području u kojem je propisana izrada Urbanističkog plana uređenja ugostiteljsko-turističke zone Borik (10). U postupku je utvrđeno da predmetne nekretnine nisu procijenjene u temeljni kapital u postupku pretvorbe društvenog pouzeća „HP BORIK" s.p.o. [adresa] i da za bivše vlasnike zemljišta nema rezerviranih dionica. Također, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku. Naime, rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/17-01/378, URBROJ: 514-04-02-01/07-21-02 od 22. srpnja 2021. poništena su rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-944-07/97-01/210, URBROJ: 2198-02-03-1-17- 67 od 21. srpnja 2017. i KLASA: UP/I-944-07/97-01/210, URBROJ: 2198-02-03-1-14- 26 od 4. srpnja 2014. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 17. Zakona o naknadi jer se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi nalazi unutar hotelskog kompleksa Borik d.d. i zajedno s ostalim okolnim zgradama i površinom čini jedinstvenu funkcionalnu cjelinu koja je jasno i vidljivo ograđena na terenu žičanom ogradom, pa je utvrđeno da predmetna čestica predstavlja zeleni pojas i to kultivirano zelenilo koji je kao takav nužan sadržaj hotelskog kompleksa jer postojeći objekti bez nužne hortikulture takvih sadržaja ne bi mogli funkcionirati u skladu sa svojom hotelijersko- turističkom svrhom i namjenom, te da dolazi do primjene i čl. 55. Zakona o naknadi jer predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi u naravi predstavlja borovu šumu i park, odnosno dvorišni dio hotelskog kompleksa, a da je tijekom postupka utvrđeno i da je Boriku d.d. dodijeljena koncesija na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi koja je sastavni dio kompleksa Borik.

20.Tuženik je također prvostupanjskom tijelu ukazao na odredbe Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, broj 92/10; dalje: Zakona o turističkom zemljištu) koji je stupio je na snagu 1. kolovoza 2010. Tim Zakonom se uređuje pojam turističkog i ostalog građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe odnosno privatizacije, te se uređuju imovinskopravni odnosi na tom zemljištu i način njegova korištenja. U članku 2. toga Zakona propisano je da je turističko zemljište u smislu ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: turističko zemljište) građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu ovog Zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli, turistička naselja) na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. U članku 6. tog Zakona bilo je propisano da je turističko zemljište u kampovima, čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo Republike Hrvatske. Nadalje, u članku 31. propisano je da prijašnjim vlasnicima koji su pravodobno podnijeli zahtjev za povrat zemljišta iz članka 2. ovog Zakona sukladno odredbama Zakona o naknadi, a koji postupci nisu pravomoćno okončani, zemljište će se vratiti u naravi: - ako nije privedeno namjeni za koju je oduzeto, - ako je bilo privedeno namjeni, ali se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ne koristi za namjenu za koju je oduzeto, odnosno ako je bilo privedeno namjeni, ali se na dan stupanja na snagu Zakona o privatizaciji ne koristi za namjenu za koju je oduzeto. U slučaju da prijašnji vlasnik ne ostvaruje pravo na povrat zemljišta u naravi iz gore navedenih razloga, pripadaju mu prava propisana Zakonom o naknadi.

21.Tuženik je isto tako uputio prvostupanjsko tijelo da je potonji Zakon prestao važiti 1. svibnja 2020., odnosno stupanjem na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj 50/20) (članak 50. Zakona), te je prvostupanjsko tijelo u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/17-01/378 URBROJ: 514-04-02-01/07-21-02 od 22. srpnja 2021. u ponovljenom postupku donijelo svoje rješenje od 31. prosinca 2021. naprijed citirane izreke, protiv kojeg su Republika Hrvatska i tužitelj iz ovog spora izjavili žalbe, koje su odbijene osporenim rješenjem tuženika od 7. lipnja 2024., a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

22.Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja koje je istaknuo u tužbi i to da je u predmetnoj upravnoj stvari bilo potrebno utvrditi jesu li donesena rješenja li drugi propisani akti iz odredaba članka 2. stavka 1. podtočaka 4. i 5. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu koje propisuju što se smatra hotelom odnosno turističkim naseljem u smislu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te je li doneseno rješenje iz članaka 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu odnosno je li pokrenut postupak radi donošenja tog rješenja, kao i da je bilo neophodno utvrditi je li doneseno rješenje upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugi propisani akt važeći na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (odnosno na dan 1. svibnja 1991.) kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa jer ukoliko nije doneseno takvo rješenje kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa te ukoliko na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (odnosno na dan 1. kolovoza 2010.) kamp nije zatečen u prostoru, ukoliko nije u pravilu ogradom ili sličnom preprekom bio odvojen od susjednih nekretnina te ukoliko u njemu trgovačko društvo nije obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost ne može se tretirati kao kamp te je predmetno zemljište podobno za naturalni povrat, za kazati je kako sud ovakve prigovore ne nalazi osnovanim.

23.Naime, prije svega je za navesti kako je upravo tuženik u svom prethodnom rješenju KLASA: UP/II-942-01/17-01/378, URBROJ: 514-04-02-01/07-21-02 od 22. srpnja 2021. utvrdio da u konkretnom slučaju za predmetno oduzeto zemljište na kojem se nalazi uređena šuma, koje zemljište nije procijenjeno u temeljni kapital u postupku pretvorbe, predlagatelju pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske čiji je obveznik Fond za naknadu oduzete imovine (sada Ministarstvo financija), a sa kojim utvrđenjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Nadalje, sud zaključuje kako je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku u cijelosti postupilo sukladno uputi tuženika iz njegovog prethodnog rješenja od 22. srpnja 2021., to pak stoga što je u ponovljenom postupku nedvojbeno utvrđeno da je na oduzetim nekretninama, u dijelu koje je sada sastavni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, izgrađen autokamp koji bez prekida egzistira i na današnji dan te da se područje kampa nalazi unutar žičane ograde nekadašnjeg kompleksa HP Borik, te je također neprijeporno utvrđeno da su predmetne nekretnine u tom dijelu privedene upravo za onu svrhu radi koje su i oduzete, a u skladu s čl. 17. st. 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02), te se stoga ne mogu vratiti u naturalnom obliku. Isto tako, za dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, a koji u naravi predstavlja dio dvorišnog hotelskog kompleksa utvrđeno je da isto zajedno s ostalim okolnim zgradama i zemljištem, predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu ograđenu žičanom ogradom odnosno predstavlja zeleni pojas-kultivirano zelenilo, sve u skladu s odredbom čl. 55. toč. 4. Zakona o naknadi, te je uslijed izloženog prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo odredbu članka 57. Zakona o naknadi, to pak iz razloga što i po shvaćanju ovog suda u ovom konkretnom slučaju ne može doći do naturalne restitucije predmetnog zemljišta, kod kojeg stanja stvari sud nalazi pravilnim i zakonitim kako rješenje prvostupanjskog tijela, tako i osporeno rješenje tuženika kojim je to rješenje potvrđeno.

24.Također, vezano za upravno sudsku praksu ovoga suda na koju se tužitelj poziva u tužbi, prije svega je za kazati kako je svaki upravni predmet specifičan te u svakoj konkretnoj upravnoj stvari treba sagledati sve okolnosti svakog pojedinog upravnog postupka, uslijed čega sud zaključuje kako u ovoj konkretnoj upravnoj stvari postoje određene specifičnosti zbog kojih se na nedvojben način može zaključiti da nikako ne može doći do naturalne restitucije predmetnog zemljišta. Ovo iz razloga što bi se po shvaćanju ovog suda naturalnim povratom k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] okrnjila prostorna cjelovitost i namjena prostora jer je u upravnom postupku nesporno utvrđeno da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja zemljište unutar ograđenog kampa u [adresa], dakle kampa koji postoji i djeluje kao kamp više desetaka godina te u tom svojstvu postoji i danas, s tim da se područje kampa nalazi unutar žičane ograde nekadašnjeg kompleksa Borik. Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud zaključuje kako za utvrđenje da se u konkretnom slučaju radi o kampu nije bilo potrebno rješenje ili drugi akt važeći na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa, ovo tim prije što je takvo što potvrđeno i očevidom obavljenim na licu mjesta, u spis dostavljenom građevinskom dozvolom za gradnju kampa te važećim rješenjem nadležnog tijela iz kojeg je vidljivo da kamp i nadalje ispunjava uvjete za rad, pa u konkretnom slučaju svi izvedeni dokazi upućuju na to da kamp nesporno postoji, kao i da se predmetna nekretnina nalazi unutar tog kampa.

25.Isto tako, sud ne nalazi osnovanim niti navode tužitelja da bi se predmetna nekretnina, ako rješenje prema čl. 17., u vezi s čl. 47. st. 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (rješenje kojim se uređuje vlasničko pravni status nekretnina u kampu) nije doneseno trebalo vratiti u naravi podnositelju, to pak iz razloga što je za predmetni kamp imovinsko pravni status svih, pa tako i predmetne nekretnine riješen prije stupanja na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, što znači da se neće donositi nikakvo novo rješenje, pa u izloženim okolnostima konkretnog slučaja sasvim jasno nije primjenjiva odredba čl. 47. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu na koju se neosnovano poziva tužitelj. Ujedno je za nadodati i kako prema utvrđenjima iz upravnog postupka proizlazi da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja dio dvorišnog hotelskog kompleks zajedno s ostalim okolnim zgradama i zemljištem predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu ograđenu žičanom ogradom odnosno predstavlja zeleni pojas – kultivirano zelenilo zbog čega sukladno čl. 55. st. 4. Zakona o naknadi ne može doći do naturalne restitucije.

26.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

27.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Nadalje, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako se zainteresirana osoba pod 2) u ovom sporu priklonila tužitelju i predložila da sud poništi osporeno rješenje tuženika, u situaciji kada je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja. 30.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe pod 3) u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 4. prosinca 2024. te za pristup na raspravu 26. veljače 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi pod 3) i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 11. ožujka 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 26. veljače 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9, uz zapisnik od 26. veljače 2025. i zapisnik o objavi,

- opunomoćenici zainteresirane osobe pod 2) Gordani Knezović, odvjetnici u Zagrebu, Ulica popa Dukljanina 1, uz zapisnik o objavi,

- opunomoćenicima zainteresirane osobe pod 3) odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III, uz zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 4) Gradu Zadru, Zadar, Narodni trg 1, uz zapisnik od 26. veljače 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.