Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžzd-88/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠČ, zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/15. i 61/2015., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženog ŠČ, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Kzd- 59/2024 od 28. lipnja 2024., na raspravi održanoj 11. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu Sunčice Kocijan-Putarek, optuženog ŠČ, branitelja optuženog Joška Čeha, odvjetnika, zamjenika opunomoćenika žrtve-svjedokinje TČ, odvjetnika,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba optuženog ŠČ, preinačuje se pobijana presuda i sudi:

Optuženi RČ, s podacima kao u pobijanoj presudi,

oslobađa se od optužbe

da bi dana 1. veljače 2017. u vremenu od 14,30 do 15,00 sati u Splitu, Cvite Fiskovića 3, u sportskoj dvorani Sveučilišta u Splitu, gdje je držao nastavu tjelesno- zdravstvene kulture učenicama 2a i 2b razreda Škole likovnih umjetnosti, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona došao do oštećene malodobne ZČ rođene **.**.2000. koja je nerazmjerno tjelesno slabija od njega i u zavisnom odnosu prema njemu kao učenica 2b razreda kojoj je profesor, a koja je u tom trenutku sjedila na plastičnoj sjedalici pored kolegice iz 2a razreda malodobne ĆČ, te pritom oštećenoj ZČ protivno njenoj volji, rukom otvorio patent koji se nalazio na desnom koljenu njene sportske trenerke i kroz nastali otvor uvukao ruku na način da joj je dodirnuo golu kožu u predjelu koljena njezine noge i povukao ruku uz njenu nogu u pravcu njenog bedra, tako da je stigao do više od polovine njenog bedra, u kojem trenutku se ista sabrala od doživljenog šoka i počela braniti od njegovog nasrtaja udarajući ga svojom rukom po njegovoj ruci, koju je isti tada povukao i izvukao kroz hlače ZČ te joj rekao „mislio sam da imaš neku tkaninu ispod trenirke“, nakon čega se udaljio do drugih učenica i započeo konverzaciju s istima kao da se ništa nije dogodilo,

dakle, počinio bludnu radnju zlouporabom položaja prema osobi koja se prema njemu nalazi u zavisnosti, te prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - bludnu radnju - opisanu po članku 155. stavku 2. u vezi s čl. 152. i čl. 154. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15), a kažnjivo po čl. 155. st. 2. Kaznenog zakona.

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju te nužni izdaci i nagrada opunomoćeniku žrtve padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi RČ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode, bludnom radnjom iz čl. 155. st. 2. u vezi čl. 152. i čl. 154. st. 1. toč. 2 KZ/11. Na temelju čl. 155. st. 2. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom ŠČ izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine na počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08, prvostupanjski sud nije naveo puni naziv zakona i brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen) optuženi RČ obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 100,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

2.2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi RČ po branitelju Jošku Čehu, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud održi raspravu, a potom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.

3. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Stranke nisu tražile obavijest o drugostupanjskoj sjednici, niti ovaj sud drugog stupnja smatra potrebnim održavanje javne drugostupanjske sjednice radi eventualnih pojašnjenja stranaka.

6. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

7. U ovom je predmetu 3. prosinca 2024. održana drugostupanjska sjednica na kojoj je utvrđeno kako prvostupanjsku odluku valja ponovno ukinuti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, postojanje koje je utvrđeno po službenoj dužnosti, ali i relativno bitne povrede koju ističe optuženik u žalbi iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 450. st. 1. ZKP/08, pa je stoga, prema čl. 484.a st. 2. ZKP/08, zakazana drugostupanjska rasprava za 11. ožujka 2025. na koju su pozvane stranke, branitelj optuženika, opunomoćenik žrtve i svjedoci. U konkretnom je predmetu ranija presuda ukinuta rješenjem ovog suda drugog stupnja Kžzd-10/2024- 4 od 14. svibnja 2024., pa vrijedi zabrana iz čl. 484.a ZKP/08.

7.1. Na raspravu su pozvane stranke, branitelj optuženika, opunomoćenik žrtve i svjedoci ZČ, HČ, LČ i BČ, time da su pristupile stranke, branitelj optuženika, opunomoćenik žrtve i svjedok BČ, dok su svjedoci LČ i HČ opravdali izostanak. Za svjedoka ZČ nije bilo moguće izvršiti dostavu na dostupne adrese u spisu, pa je rasprava održana u odsutnosti nepristupjelih.

7.2. Prema sadržaju žalbe optuženika sporna su pitanja u drugostupanjskom postupku ostvarenje relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 450. st. 1. ZKP/08, postojanje obilježja kaznenog djela u pitanju, kao i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga su tijekom drugostupanjske rasprave izvedeni dokazi ispitivanje svjedoka BČ, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi žrtve ZČ sa zapisnika od 20. travnja 2017. (listovi 55 i 56), te svjedokinja ĆČ sa zapisnika od 1. prosinca 2023. (list 223) i LČ sa zapisnika od 8. studenoga 2017. (listovi 142-144) i zapisnika od 16. studenoga 2023. (listovi 215 i 216), pročitane sui dopis Škole likovnih umjetnosti Split Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Upravi za odgoj i obrazovanje broj: Klasa: 114-04/17-01-01 (list 4), zapisnik Škole likovnih umjetnosti Split sa sastanka od 16. veljače 2017. (list 5), osobni list učenice ĆČ (list 11 do 12), izvadak iz prekršajne evidencije za optuženog ŠČ (list 21 do 22) i izvod iz kaznene evidencije za optuženika, a na kraju rasprave ispitan je optuženik.

7.3. U pobijanoj presudi, iako je u činjeničnom opisu sadržan opis da je žrtva u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila maloljetna, da je bila nerazmjerno tjelesno slabija od optuženika i u zavisnom odnosu prema njemu, a kazneno djelo je pravno označeno kao "dakle, počinio bludnu radnju zlouporabom položaja prema osobi koja se prema njemu nalazi u zavisnosti, te prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi", a pravno je označeno kao kazneno djelo protiv spolne slobode - bludnu radnju -opisanu po članku 155. stavku 2. u vezi s čl. 152. i čl. 154. st. 1. toč. 2. KZ/11, izostaju razlozi o ovim odlučnim činjenicama u njenom obrazloženju. Tako nedostaje obrazloženje činjenica nerazmjerne tjelesne slabosti žrtve prema optuženiku u smislu opisa kvalifikatornog obilježja kaznenog djela iz čl. 155. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. toč. 2. KZ/11. Isto tako izostaje opis činjeničnih utvrđenja odnosa zavisnosti žrtve prema optuženiku u smislu čl. 152. st. 3. KZ/11 kada se presumira da pristanka na spolni odnošaj/bludnu radnju nema. U tom je smislu utvrđeno postojanje bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u pobijanoj presudi zbog čega bi istu valjalo ukinuti, ali to nije moguće zbog zakonske zabrane višestrukog ukidanja.

7.4. Nadalje, u pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka nije izveo dokaz ispitivanjem svjedoka ĆČ ili čitanjem njenog ranijeg iskaza, a da se pobijana presuda zasniva na tom dokazu. Time je prvostupanjski sud na raspravi i pri donošenju presude nepravilno primijenio odredbu čl. 450. st. 1. ZKP/08 što je utjecalo na presudu, jer se utvrđivanje činjeničnog stanja zasniva na iskazu ove svjedokinje, pri čemu prvostupanjski sud daje ocjenu vjerodostojnosti tog dokaza, koju ocjenu ovaj žalitelj osporava. Time je u prvostupanjskom postupku na raspravi i kod donošenja presude nepravilno primijenjena odredba čl. 450. st. 1. ZKP/08, što je utjecalo na presudu, pa je time ostvarena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

8. Potonja povreda otklonjena je na drugostupanjskoj raspravi čitanjem iskaza svjedokinje ĆČ, uz suglasnost stranaka, dok drugu bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 nije potrebno otklanjati zbog vrste donesene drugostupanjske presude.

9. U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi kako je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u pitanju radi li se o kaznenom djelu, jer radnja iz činjeničnog opisa nema spolni karakter.

9.1. Prema ustaljenoj sudskoj praksi bludne su radnje svaki spolni kontakt koji prema uvriježenom objektivnom mišljenju nedvosmisleno ima spolni karakter, a motiv djela, odnosno subjektivni doživljaj i značenje takvih spolnih radnji za počinitelja i žrtvu je irelevantan.[1] Odlučno je da se radi o radnji koja povređuje moralnu pristojnost u spolnom pogledu preko uvriježenih i uobičajenih granica. Stoga su kao bludne okarakterizirane radnje poput hvatanja žrtve za spolne organe i sekundarna spolna obilježja, neželjeno grljenje i ljubljenje u usta. S druge strane za istovrsno ponašanje u odnosu na druge dijelove tijela žrtava koji nemaju spolna obilježja ili se radi o jednokratnom događaju zaključeno je da se ne radi o ovom kaznenom djelu, jer bi se time neosnovano širila granica primjene istoga.

9.2. Tako je u presudi Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske I Kž-277/2023- 10 od 12. ožujka 2024. navedeno: "Naime, u teoriji kao i praksi kaznenog prava nije sporno da kazneno djelo bludne radnje predstavlja grubo zadiranje u seksualnu sferu i slobodu druge osobe koja se ne može podvesti pod spolni odnošaj ili radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem, uključujući i pokušaj tih kaznenih djela, a djela se ostvaruju na tijelu ili dodirom na tijelu druge osobe te se pojavni oblici djela mogu manifestirati na vrlo različite načine kao što su npr. ljubljenje druge osobe, dodirivanje i hvatanjem genitalija, grudi ili stražnjice druge osobe, itd. Radi se o vrlo širokom spektru radnji koje u odnosu na zaštitni objekt predstavljaju povredu seksualne

1 Presuda VSRH, III Kr-120/2024-4, 10. listopada 2024. – "Vezano uz (u zahtjevu ponovljeni) prigovor o neodređenosti pojma bludnih radnji valja istaknuti da one obuhvaćaju sve radnje poduzete na tijelu ili dodirom tijela druge osobe koje u pravilu, ali ne i nužno, služe zadovoljenju ili pobuđivanju vlastite ili tuđe pohote, te prema usvojenim društvenim gledanjima predstavljaju grubo zadiranje u spolnost." slobode i osjećaj stida druge osobe, ali i prava žrtve na zaštitu ličnosti od bilo kojeg vida seksualnog uznemiravanja i poštivanje nedodirljivosti ljudskog tijela, pa su navedeni postupci odnosno ponašanje u suprotnosti s moralnim standardima vezanim uz spolne slobode svakog pojedinca i njegovo pravo na izbor da o svemu što je vezano uz spolni život, samostalno donosi odluku." U navedenom je predmetu za udarac optuženika po stražnjici žrtve, protivno njenoj volji označeno da se radi "o iznimno kratkotrajnom i jednokratnom aktu u vidu udarca (pljuski) po stražnjici, nije sporno da se radi o neprimjerenom, nepristojnom i vulgarnom ponašanju koje nije prihvatljivo sa socijalno etičkog stanovišta vezanog uz međuljudske odnose i ravnopravnost spolova jer predstavlja izraz nepoštivanja dostojanstva ličnosti oštećenice. Međutim, navedena radnja objektivno se ne može okvalificirati kao bludna radnja jer bi u suprotnom to dovelo do vrlo ekstenzivnog tumačenja svih onih mogućih radnji kojim počinitelj dodirom na tijelu druge osobe ostvaruje elemente kaznenog djela bludne radnje i time ulazi u kriminalnu zonu."

9.3. Slična stajališta istaknuta su u presudi VSRH I Kž-352/2004-6 od 16. rujna 2004. (dodirivanje koljena žrtve, bez ikakvih daljnjih radnji optuženika), presudi VSRH Kzz-33/2004-2 od 23. veljače 2005. (optuženik rekao oštećeniku da će se s njim poigrati, a potom zatvorio vrata, ugasio svjetlo, te ga dirao rukom po čelu, glavi i ušima, kao i prsima, preko odjeće, nakon čega je maloljetni oštećenik zaplakao, a optuženik ga je pustio) i rješenju Županijskog suda u Bjelovaru, Kžzd-25/2023-7. od 13. rujna 2023. (optuženik prišao oštećenici primio je za ruku, pitajući je da li joj je hladno i potom prislonio svoj nokat uz njezin uspoređujući čiji je veći, na što je oštećenica uslijed nelagode izvukla svoju ruku iz njegove, pri čemu joj je optuženik rekao da je bezobrazna i potom je tijekom vožnje često gledao u retrovizor), uz jedinstven zaključak da ipak treba postojati ozbiljnije narušavanje spolne slobode druge osobe da bi se radilo o počinjenju kaznenog djela bludnih radnji.

9.4. Ova stajališta prati i sudska praksa uz srodno kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz čl. 156. KZ/11. Tako Županijski sud u Bjelovaru u odluci Kžm-32/14 od 15. siječnja 2015. nalazi da se ne radi o kaznenom djelu (profesor TZK u srednjoj školi najmanje četiri puta uhvatio maloljetnu učenicu za stražnjicu tijekom sata govoreći joj da to mora učvrstiti); VSRH u presudi Kzz-12/16-3 od 9. siječnja 2019. govori da radnje optuženika profesora prema žrtvi učenici ne predstavljaju grubo zadiranje u sferu seksualnosti da bi mogle povrijediti dostojanstvo i moral žrtve (jednom je uhvatio za nogu, drugi puta je zagrlio, treći puta zamahnuo da je udari po stražnjici, četvrti puta rekao da je treba istući, a zatim je udario po stražnjici).

9.5. Podvodeći stoga činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku i opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude pod odredbu čl. 155. stavku 2. u vezi s čl. 152. i čl. 154. st. 1. toč. 2. KZ/11 i citiranu sudsku praksu, ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da radnja optuženika opisana kao "rukom otvorio patent koji se nalazio na desnom koljenu njene sportske trenerke i kroz nastali otvor uvukao ruku na način da joj je dodirnuo golu kožu u predjelu koljena njezine noge i povukao ruku uz njenu nogu u pravcu njenog bedra, tako da je stigao do više od polovine njenog bedra" predstavlja nepristojno, nametljivo, krajnje neprimjereno i neetično postupanje optuženika, ali da njegove radnje, uzimajući u obzir konkretno počinjene radnje i okolnosti pod kojima su se dogodile, nemaju karakteristike kaznenog djela bludnih radnji. Ovo pogotovo kada se uzme u obzir integralni sadržaj iskaza žrtve ZČ o izričaju optuženika "mislio sam da imaš neku tkaninu ispod trenirke" i opisu dodirivanja koljena i kretanju rukom prema bedru, ali bez opisivanja dodirivanja noge. Naime, žrtva je iskazala da je optuženik ruku zavukao u trenirku, ali da nije osjetila da bi je rukom mazio po nozi i bedru, već je to samo bilo zavlačenje ruke. Svjedok očevidac događaja ĆČ iskazala je kako se ne sjeća da bi se bilo što dogodilo. Ove iskaze valja staviti i u kontekst sadržaja isprava koje je sastavila škola u povodu konkretnog događaja. Tako je žrtva na zapisnik sa sastanka o okolnostima koje su se dogodile na nastavi TZK 21. veljače 2017. izjavila da je profesor otvorio patent na koljenu i zavukao ruku ispod, ali da je to nije psihički dotaklo te da profesor nije imao nikakvih zlih primisli ni namjera. ĆČ je u školi izjavila da je profesor kod otkopčavanja patenta pitao ZČ "Držiš li tu novac?". Svjedoci BČ i LČ, zaposlenice škole koje su sudjelovale u sastavljanju zapisnika iskazale su da su od žrtve čule da je optuženik otvorio zatvarač trenirke na koljenu žrtve, zavukao prste ruke u području koljena i pitao da li ima kakvu tkaninu ispod. Utvrđenu radnju optuženika, koju prema ovom opisu nema spolni karakter, jer se radilo o dodirivanju koljena i zavlačenju ruke u trenirku, ali bez daljnjeg dodira noge, nije pratila niti komunikacija koja bi ukazivala na kakvu seksualnu konotaciju ili aluziju, pa ovo ponašanje predstavlja moguću pripremnu radnju koja bi prethodila počinjenju optuženog djela i predstavljala bi naznaku spolnog ponašanja, bez ulaženja u kaznenu zonu. Kao što je naznačeno gore, radilo se o sasvim neprimjerenom i nametljivom kontaktu profesora prema učenici u školi, no koji nema obilježja kaznenog djela bludne radnje, jer bi se radilo o neopravdanom širenju kaznene zone izvan sadržaja obilježja kaznenog djela iz čl. 155. KZ/11.

9.6. Proglasivši optuženika krivim za kazneno djelo bludnih radnji iz čl. 155. stavku 2. u vezi s čl. 152. i čl. 154. st. 1. toč. 2. KZ/11 prvostupanjski je sud povrijedio kazneni zakon u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo u smislu čl. 469. toč. 1. ZKP/08. Zbog toga je trebalo, prihvaćanjem žalbe optuženika izjavljene i po toj osnovi pobijanja, preinačiti pobijanu presudu i na temelju provedene drugostupanjske rasprave u kojoj nije drugačije utvrđeno činjenično stanje, već dana drugačija pravna ocjena utvrđenog činjeničnog stanja, donijeti oslobađajuću presudu primjenom čl. 453. toč. 1. ZKP/08.

10. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08 i posljedica je donošenja presude kojom se optuženika oslobađa od optužbe.

11. Zbog vrste donesene drugostupanjske odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji je bespredmetna.

U Varaždinu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke