Poslovni broj: Usž-2814/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Đuro Zoroe, odvjetnik u Sesvetama, Ivana Gorana Kovačića 4/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi prisilne naplate poreza i drugih proračunskih prihoda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-200/2023-6 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-200/2023-6 od 27. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-01/22-01/460, urbroj: 513-04-22-2 od 25. studenog 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, kao i razloge zbog kojih smatra da pobijano rješenje nije zakonito. Tužitelj u žalbi ustraje na tvrdnji da prema uputi o pravnom lijeku koju sadrži rješenje o ovrsi ne proizlazi da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa prisilnu naplatu duga, zbog čega smatra da se prisilna naplata duga nije mogla provesti prije nego je odlučeno o žalbi, a zbog tog propusta nije pravilna ni prvostupanjska presuda. Dalje tužitelj napominje da su sporne i činjenice, a ne samo primjena prava, iako je prvostupanjski sud odluku donio bez održavanja rasprave, a uz konstataciju da tužitelj nije dokazao tvrdnju da mu se mirovina ovršava već tri godine prije donošenja rješenja o ovrsi, a niti je prema mišljenju tužitelja jasan kriterij, tj. osnova na temelju koje je utvrđen raspoloživi dio mirovine, odnosno iznos koji se ovršuje. Tužitelj smatra da je navedena pitanja valjalo raspraviti na sudskom ročištu, a ne donijeti odluku bez rasprave. Dodaje i da je u konkretnom slučaju, uslijed navedenih okolnosti, došlo do povrede prava na pošteno suđenje, odnosno članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj ukazuje i na povredu članka 18. stavka 1. Ustava.
Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje i dosudi mu zatraženi trošak, uvećan za trošak sastava žalbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužitelj u tužbi traži i naknadu troškova žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i prethodno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, u granicama žalbe i u okviru iznesenih žalbenih razloga, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi zbog kojih tužitelj pobija presudu nisu osnovani.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenje o ovrsi od 26. travnja 2022., kojim je utvrđeno da tužitelj, kao ovršenik, na dan 26. travnja 2022., duguje iznos od 26.281,05 kn, te mu je naloženo da u roku od osam (8) dana podmiri dug, doneseno na temelju ovršnih isprava, poreznih rješenja koja su navedena u obrazloženju tog rješenja i prileže spisu predmeta.
7. Dakle, u predmetnom slučaju je rješenje o ovrsi pravilno doneseno na temelju ovršnih isprava u smislu članka 140. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ), na temelju kojih je utvrđena osnova i visina poreznog duga. Tužitelj osnovu i visinu utvrđenog poreznog duga ni ne spori, već u žalbi u bitnom ponavlja razloge navedene u tužbi, a u odnosu na koje je sud dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan. Stoga je, prvostupanjski sud sukladno pravilima propisanim u odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, dao razložno obrazloženje i valjane razloge nad kojima je utemeljio odluku, odnosno tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.
8. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude poziva na primjenu članka 142. stavka 6. OPZ-a prema kojem žalba izjavljena protiv rješenja o ovrsi koje je doneseno na temelju ovršne isprave ne odgađa izvršenje rješenja o ovrsi, zaključujući da je prisilna naplata duga mogla početi i prije nego je tuženik odlučio o žalbi, a u kojem pravcu tužitelj i dalje prigovara u žalbi. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dodaje da tužitelj u tužbi ne dokazuje tvrdnju da mu se mirovina plijeni još 2019., iako je rješenje o ovrsi doneseno 26. travnja 2022., a niti iz podataka spisa proizlazi osnova na temelju koje je utvrđen "neraspoloživi iznos od 274,25 kn".
9. Slijedom navedenog, a uvažavajući sve okolnosti, kao i činjenicu da tužitelj u tužbi nije izričito zatražio održavanje rasprave, prvostupanjski sud je u predmetnom slučaju imao uporište u odredbi članka 36. točki 4. ZUS-a, riješiti upravni spor bez rasprave jer je sporna samo primjena prava, dok tužitelj bitne činjenice ne osporava.
10. Stoga je, ocijenivši da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj Sud na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.
11. Naime, tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, a niti su osnovani razlozi kojima upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava.
12. S obzirom da je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu, ovaj Sud je odbio i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju članka 79. stavka 4. ZUS- a.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
