Poslovni broj: Usž-756/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2319/2024-2 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2319/2024-2 od 23. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbacuje se tužba tužitelja kao nedopuštena.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom iznosi razloge kojima prigovara ocjeni prvostupanjskog suda da se u predmetnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, a zbog čega je tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu. Dalje u žalbi tužitelj ponavlja već ranije iznese razloge kojima ukazuje na protuustavno postupanje tuženika, a smatra upitnim je li Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze ("Službeni list Europske unije", L300/89. od 9. studenog 2013.). Smatra da je u konkretnoj stvari postupanjem prvostupanjskog suda došlo do povrede prava na pristup sudu zajamčenog u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj dalje daje osvrt i na primjenu mjerodavnih odredbi propisa, u kojima nalazi pravnu osnovu za postupanje u predmetnoj stvari. Dodaje da niti jedan propis ne uređuje postupak donošenja odluke o imenovanju prinudnog upravitelja nekretninama. Nadalje u žalbi tužitelj ističe i druge razloge, ukazujući pri tome na stajališta iznesena u upravno-sudskoj praksi, vezano uz postupanje jedinica lokalne samouprave u istim situacijama i ocjenu da odluke koje su donijele nemaju karakter upravnog akta, a i na posljedice koje su prouzročila takva pravna stajališta, a u bitnom zaključujući da je pobijano rješenje nezakonito. Predlaže da ovaj Sud to rješenje poništi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužba tužitelja odbačena kao nedopuštena na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS).
5. Odredba članka 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj tuženiku podnio prigovor vezano za nacrt prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada Vlade Republike Hrvatske i zatražio upravno-sudsku zaštitu zbog šutnje uprave, jer tuženik u zakonom propisanom roku nije odlučio o njegovom prigovoru.
7. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, a niti o bilo kojoj situaciji vezanoj uz upravno područje u smislu odredbi članka 3. ZUS-a, zbog čega je zaključio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora i osnovano tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja dodaje i da se u predmetnom slučaju ne radi o nedonošenju odluke u propisanom roku, u smislu mjerodavnih odredbi ZUS-a.
8. S obzirom da tužitelj u žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, a niti su osnovani razlozi kojima upire na povredu ustavnih prava, konkretno prava na pristup sudu, ovaj Sud je ocijenivši je neosnovanom, žalbu tužitelja odbio na temelju članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
