Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P- 2787/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Čajkovski i Beg j.t.d. Rijeka, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupani po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 19. lipnja 2024. i izvfršene objave 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka broj 4 Ugovora o kreditu broj: 9010811728 sklopljen dana 04. studenog 2005., između tužitelja MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora, a koji ugovor je dana 7. studenog 2005. godine potvrđen kod javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke, Korzo 4, pod poslovnim brojem OU-773/2005, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe članaka broj 5, 6 i 7 Ugovora iz točke 1. ove presude, u dijelu u kojem je određeno da su anuiteti kredita i kamata vezani za tečaj CHF u odnosu na HRK.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isplati iznos od 5.110,21 € sa zateznom kamatom koja teče

- na iznos od

2,41 € od 21.06.,2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,37 € od 21.02.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,37 € od 21.03.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,34 € od 21.04.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,36 € od 21.05.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,35 € od 21.06.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,32 € od 21.07.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,31 € od 21.08.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,34 € od 21.09.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,34 € od 21.10.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,31 € od 21.11.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

2,29 € od 21.12.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

0,04 € od 21.01.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

0,04 € od 21.02.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

0,04 € od 21.03.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

0,04 € od 21.04.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

0,04 € od 21.05.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

0,03 € od 21.06.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

0,03 € od 21.07.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

43,29 € od 21.08.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

42,78 € od 21.09.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

42,10 € od 21.10.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

42,94 € od 21.11.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

42,15 € od 21.12.2007.  pa do isplate,

- na iznos od

49,94 € od 21.01.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

81,52 € od 21.02.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

83,69 € od 21.03.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

81,14 € od 21.04.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

80,04 € od 21.05.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

80,46 € od 21.06.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

79,98 € od 21.07.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

79,43 € od 21.08.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

79,70 € od 21.09.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

83,70 € od 21.10.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

83,11 € od 21.11.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

83,43 € od 21.12.2008.  pa do isplate,

- na iznos od

82,02 € od 21.01.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

81,91 € od 21.02.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

79,68 € od 21.03.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

79,49 € od 21.04.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

79,31 € od 21.05.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

78,25 € od 21.06.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

78,32 € od 21.07.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

78,29 € od 21.08.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

77,79 € od 21.09.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

77,01 € od 21.10.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

77,94 € od 21.11.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

78,19 € od 21.12.2009.  pa do isplate,

- na iznos od

79,36 € od 21.01.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

79,68 € od 21.02.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

80,91 € od 21.03.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

80,81 € od 21.04.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

81,51 € od 21.05.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

83,28 € od 21.06.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

84,43 € od 21.07.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

87,53 € od 21.08.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

87,40 € od 21.09.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

86,63 € od 21.10.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

85,57 € od 21.11.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

73,75 € od 21.12.2010.  pa do isplate,

- na iznos od

72,67 € od 21.01.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

72,48 € od 21.02.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

73,08 € od 21.03.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

71,36 € od 21.04.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

73,82 € od 21.05.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

63,87 € od 21.06.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

66,30 € od 21.07.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

68,31 € od 21.08.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

51,34 € od 21.09.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

49,79 € od 21.10.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

49,82 € od 21.11.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

50,60 € od 21.12.2011.  pa do isplate,

- na iznos od

51,16 € od 21.01.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

51,12 € od 21.02.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

50,78 € od 21.03.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

50,62 € od 21.04.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

50,85 € od 21.05.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

50,62 € od 21.06.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

50,13 € od 21.07.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

49,75 € od 21.08.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

48,83 € od 21.09.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

49,64 € od 21.10.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

49,64 € od 21.11.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

49,35 € od 21.12.2012.  pa do isplate,

- na iznos od

47,86 € od 21.01.2013.  pa do isplate,

- na iznos od

48,26 € od 21.02.2013.  pa do isplate,

- na iznos od

48,56 € od 02.04.2013.  pa do isplate,

- na iznos od

48,66 € od 21.04.2013.  pa do isplate,

- na iznos od

47,21 € od 21.05.2013.  pa do isplate,

- na iznos od

47,02 € od 21.06.2013.  pa do isplate,

- na iznos od

47,60 € od 21.07.2013.  pa do isplate,

- na iznos od

47,00 € od 21.08.2013.  pa do isplate,

- na iznos od

47,26 € od 21.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od

47,07 € od 21.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od

47,14 € od 21.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od

47,15 € od 21.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od

46,66 € od 21.01.2014. pa do isplate,

i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01. siječnja 2024 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpanja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isplati iznos od 6.107,42 € sa zateznom kamatom koja teče

- na iznos od

1,24 €  od  21.12.2005.  pa do isplate,

- na iznos od

0,45 €  od  21.01.2006.  pa do isplate,

- na iznos od

46,90 € od 21.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od

70,61 € od 21.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od

75,03 € od 21.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od

66,24 € od 21.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od

81,37 € od 21.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od

99,94 € od 21.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od

118,12 € od 21.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od

133,47 € od 21.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od

106,74 € od 21.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od

94,34 € od 21.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od

95,89 € od 21.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od

104,11 € od 21.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od

110,61 € od 21.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od

111,67 € od 21.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od

109,98 € od 21.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od

109,92 € od 21.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od

113,44 € od 21.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od

112,72 € od 21.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od

109,89 € od 21.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od

107,72 € od 21.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od

100,83 € od 21.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od

109,82 € od 21.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od

111,33 € od 21.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od

110,18 € od 21.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od

97,81 € od 21.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od

103,16 € od 21.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od

107,56 € od 02.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od

110,04 € od 21.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od

97,92 € od 21.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od

97,80 € od 21.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od

104,97 € od 21.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od

100,91 € od 21.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od

105,17 € od 21.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od

105,09 € od 30.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od

107,44 € od 03.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od

109,42 € od 21.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od

106,44 € od 21.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od

113,04 € od 21.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od

113,12 € od 21.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od

110,53 € od 21.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od

108,90 € od 21.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od

108,74 € od 21.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od

111,89 € od 21.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od

113,08 € od 21.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od

115,07 € od 21.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od

118,00 € od 21.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od

120,68 € od 21.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od

119,11 € od 05.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od

121,00 € od 21.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od

121,00 € od 26.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od

121,00 € od 02.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od

120,99 € od 21.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od

121,00 € od 21.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od

121,00 € od 21.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od

120,99 € od 21.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od

120,99 € od 21.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od

121,00 € od 21.09.2015. pa do isplate,

i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01. siječnja 2024 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpanja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb,

Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isplati iznos 2.640,22 € sa zateznom kamatom koja teče od 01.listopada 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01. siječnja 2024 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpanja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

VI. Utvrđuje se ništetnom odredba članka broj 4 Ugovora o kreditu broj:

9012375284 sklopljen dana 29. ožujka 2007., između tužitelja MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora, a koji ugovor je dana 30. ožujka 2007. godine potvrđen kod javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke, Korzo 4, pod poslovnim brojem OV-3898/2007, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope.

VII. Utvrđuju se ništetnim odredbe članaka broj 5, 6 i 7 Ugovora iz točke 6. ove presude, u dijelu u kojem je određeno da su anuiteti kredita i kamata vezani za tečaj CHF u odnosu na HRK.

VIII. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isplati iznos od 5.262,09 € sa zateznom kamatom koja teče

- na iznos od

44,28 € od 21.08.2007.

pa do isplate,

- na iznos od

43,77 € od 21.09.2007.

pa do isplate,

- na iznos od

43,08 € od 21.10.2007.

pa do isplate,

- na iznos od

43,96 € od 21.11.2007.

pa do isplate,

- na iznos od

43,16 € od 21.12.2007.

pa do isplate,

- na iznos od

51,16 € od 21.01.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

83,56 € od 21.02.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

86,06 € od 21.03.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

83,21 € od 21.04.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

82,11 € od 21.05.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

82,56 € od 21.06.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

82,09 € od 21.07.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

81,56 € od 21.08.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

81,85 € od 21.09.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

85,98 € od 21.10.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

85,60 € od 21.11.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

85,75 € od 21.12.2008.

pa do isplate,

- na iznos od

84,33 € od 21.01.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

84,25 € od 21.02.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

81,98 € od 21.03.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

81,80 € od 21.04.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

81,65 € od 21.05.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

80,59 € od 21.06.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

80,69 € od 21.07.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

80,67 € od 21.08.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

80,19 € od 21.09.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

79,41 € od 21.10.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

80,40 € od 21.11.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

80,69 € od 21.12.2009.

pa do isplate,

- na iznos od

81,92 € od 21.01.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

82,29 € od 21.02.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

83,59 € od 21.03.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

83,52 € od 21.04.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

84,28 € od 21.05.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

86,13 € od 21.06.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

87,35 € od 21.07.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

90,60 € od 21.08.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

90,50 € od 21.09.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

89,73 € od 21.10.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

88,69 € od 21.11.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

76,43 € od 21.12.2010.

pa do isplate,

- na iznos od

75,34 € od 21.01.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

75,18 € od 21.02.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

75,83 € od 21.03.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

74,07 € od 21.04.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

76,66 € od 21.05.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

66,33 € od 21.06.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

68,89 € od 21.07.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

70,99 € od 21.08.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

53,35 € od 21.09.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

51,76 € od 21.10.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

51,82 € od 21.11.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

52,65 € od 21.12.2011.

pa do isplate,

- na iznos od

53,28 € od 21.01.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

53,26 € od 21.02.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

52,93 € od 21.03.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

52,79 € od 21.04.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

53,05 € od 21.05.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

52,84 € od 21.06.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

52,37 € od 21.07.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

51,98 € od 21.08.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

51,07 € od 21.09.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

51,95 € od 21.10.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

51,96 € od 21.11.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

51,69 € od 21.12.2012.

pa do isplate,

- na iznos od

50,16 € od 21.01.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

50,61 € od 21.02.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

50,93 € od 02.04.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

51,08 € od 21.04.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,55 € od 21.05.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,43 € od 21.06.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,26 € od 21.07.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,47 € od 21.08.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,78 € od 21.09.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,61 € od 21.10.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,71 € od 21.11.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,76 € od 21.12.2013.

pa do isplate,

- na iznos od

49,28 € od 21.01.2014.

pa do isplate,

i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpanja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb,

Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isplati iznos od 7.705,73 € sa zateznom kamatom koja teče uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01. siječnja 2024 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo

- na iznos od

10,00 € od 21.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od

23,72 € od 21.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od

23,49 € od 21.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od

23,32 € od 21.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od

19,47 € od 21.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od

20,33 € od 21.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od

20,77 € od 21.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od

19,30 € od 21.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od

16,61 € od 21.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od

21,18 € od 21.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od

22,86 € od 21.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od

28,48 € od 21.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od

30,52 € od 21.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od

36,44 € od 21.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od

36,72 € od 21.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od

40,46 € od 21.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od

48,78 € od 21.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od

54,51 € od 21.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od

68,71 € od 21.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od

68,97 € od 21.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od

66,46 € od 21.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od

62,75 € od 21.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od

89,24 € od 21.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od

84,27 € od 21.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od

84,23 € od 21.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od

88,52 € od 21.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od

79,99 € od 21.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od

94,69 € od 21.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od

112,96 € od 21.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od

130,62 € od 21.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od

145,55 € od 21.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od

119,78 € od 21.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od

107,73 € od 21.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od

109,24 € od 21.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od

117,23 € od 21.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od

123,55 € od 21.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od

124,58 € od 21.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od

122,93 € od 21.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od

122,89 € od 21.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od

126,30 € od 21.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od

125,60 € od 21.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od

122,85 € od 21.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od

120,75 € od 21.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od

114,05 € od 21.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od

122,79 € od 21.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od

124,26 € od 21.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od

123,14 € od 21.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od

111,12 € od 21.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od

116,32 € od 21.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od

120,36 € od 02.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od

123,01 € od 21.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od

110,89 € od 21.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od

111,11 € od 21.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od

111,00 € od 21.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od

114,14 € od 21.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od

118,28 € od 21.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od

118,20 € od 21.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od

120,46 € od 21.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od

122,41 € od 21.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od

119,52 € od 21.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od

125,46 € od 21.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od

125,56 € od 21.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od

123,05 € od 21.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od

121,48 € od 21.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od

121,32 € od 21.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od

124,37 € od 21.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od

125,52 € od 21.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od

127,45 € od 21.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od

130,29 € od 21.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od

132,88 € od 21.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od

131,27 € od 21.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od

133,19 € od 21.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od

133,19 € od 26.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od

133,19 € od 02.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od

133,18 € od 21.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od

133,18 € od 21.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od

133,18 € od 21.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od

133,18 € od 21.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od

133,19 € od 21.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od

133,19 € od 21.09.2015. pa do isplate,

i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01. siječnja 2024 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpanja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

X. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb,

Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju da tužitelju MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isplati iznos 2.225,54 € sa zateznom kamatom koja teče od 01.listopada 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01. siječnja 2024 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpanja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

XI. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb,

Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.419,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpanja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva izvršena u podnesku od 13. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U povijesnom dijelu tužbe naveo je da je sa tuženikom zaključio dva ugovora, Ugovor o kreditu broj 9010811728 od 4. studenog 2005. i Ugovor o kreditu broj 9012375284 od 29. ožujka 2027. Prvotnim ugovorom istakao je da mu je tuženik odobrio kreditna sredstva u visini od 92.081,70 CHf u kunskoj protuvrijednosti, dok su mu daljnjim ugovorom odobrena kreditna sredstva u visini od 89.802,55 CHF također u kunskoj protuvrijednosti. Naveo je da je prilikom sklapanja predmetnih ugovora u istima bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke, kao i valutna klauzula u valuti CHF, o čemu kao ugovorna strana nije pregovarao. Objasnio je da prethodno zaključenju ugovora nije bio upoznat o mogućem povećanom riziku promjene vrijednosti valute CHF u odnosu na kune kako bi uopće mogao donijeti valjanu odluku o sklapanju ugovora o kreditu te da mu je bila poznata isključivo kamatna stopa koja je prvotno i ugovorena prilikom zaključenja navedenih ugovora.

2. Navedene odredbe ugovora, istakao je da mu kao potrošaču nisu mogle biti razumljive, pri čemu je posebno naglasio da ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate, način obračuna i naplate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dovodi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu tužitelj ne može predvidjeti, a niti provjeriti pravilnost provjerom jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. S tim u svezi, napomenuo je da kod zaštitne klauzule za valutu CHF je kompletan rizik promjene tečaja prevaljen na potrošača koji nije objektivno u mogućnosti cijeniti aprecijacije tečaja iste valute za razliku od banke. Pravni osnov svog zahtjeva, temeljio je na odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je detaljno elaboriran u sudskim presudama u sporu radi zaštite kolektivnih prava potrošača.

3. Pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača, smatrao je da je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezna za naslovni sud u ovosudnom postupku kojeg je pokrenuo kao potrošač radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Pri tome se pozvao na sadržaj obrazloženja presude VTS RH gdje se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi cijeneći da u konkretnom slučaju valja isto cijeniti i na ugovaranje promjenjivog načina obračuna kamatne stope i naplate, budući se radi o nerazumljivim odredbama prosječnom potrošaču s obzirom da u ugovoru ne postoje razumljivi kriteriji po kojima je mogao utvrditi način na koji bi se moglo primijeniti obračun kamatne stope i naplate, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

4. Nakon zaključenja predmetnih ugovora, naveo je da je banka bez ikakvog valjanog razloga i kriterija donosila jednostrane Odluke o promjeni kamatne stope za predmetne kredite, što je rezultiralo povećanjem njegove prvotne obveze prema banci. Ujedno je uslijedio skok tečaja valute CHF što je imalo za posljedicu znatno uvećanje anuiteta koje je bio obvezan podmiriti tuženiku.

5. Cijeneći da se u konkretnom slučaju radilo o zaključenju tipskih ugovora o čijim se odredbama između ugovornih strana nije pregovaralo, smatrao je da je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na njegovu štetu kao potrošača. Stoga je cijenio da su takve ugovorne odredbe ništetne.

6. U odnosu na kondemnatorni zahtjev, pozvao se na odredbu članka 323. ZOO-a, cijeneći da je svaka strana ugovora u obvezi vratiti ono što je temeljem ugovora primila, a tuženik je pri tome kao nepoštena ugovorna strana u obvezi isplatiti i zakonske zatezne kamate na naplaćeni iznos. Stoga je smatrao svojim pravom potraživati isplatu preplaćenog iznosa s osnove nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF, a što je temeljio na ništetnim odredbama oba navedena ugovora.

7. Iako su stranke sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju, tijekom 2015. zaključile Dodatak Ugovora o kreditu i provele konverziju, smatrao je da nije u cijelosti podmireno dugovanje nastalo ranije navedenim preplatama s osnova ništetnih ugovornih odredaba, zbog čega je cijenio da ima pravni interes za pokretanje ovakve vrste spora.

8. Predložio je da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev i utvrdi ništetnim dio ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4., kao i dijelove odredbi članka 5.,6. i 7. o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora broj 9010811728 uz obvezu tuženiku na isplatu nepripadno primljenog iznosa po ranije navedenim osnovama u iznosu od 77.213,27 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na svaki pojedinačni iznos preplate od dospijeća pa do isplate, kao i da utvrdi ništetnom ugovorne odredbe članaka 4., 5., 6., i 7. Ugovora broj 9012375284 u dijelu u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u valuti CHF, uz obvezu isplate s navedenih osnova iznosa u visini od 90.113,08 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na svaki pojedinačni iznos preplate od dospijeća pa do isplate, kao i naknadi prouzročeni parnični trošak uvećanog za sporedna davanja tekuća o presuđenja pa do isplate.

9. U odgovoru na tužbu, kao i u svojim očitovanjima tijekom postupka, tuženik je ocijenio neosnovanim tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev.

10. Istakao je da su ugovorne stranke nakon zaključenja ugovora o kreditu, tijekom 2015. zaključile Dodatak Ugovora o kreditu čime je tužitelj pristao na konverziju kredita ugovorenog s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti Euro sukladno odredbama ZID ZPK 102 /15. Sklapanjem navedenog Dodatka smatrao je da je došlo do promjene valute kredita iz CHF u Euro, kao i do promjene kamatne stope, čime je otpala sama osnova potraživanja tužitelja na koju se isti u tužbi poziva. Cijenio je da je izmijenjeni osnovni ugovor bez značaja obnove, što je tužitelj prihvatio. Stoga je smatrao da je time u potpunosti sanirana povreda koju bi, u slučaju utvrđenja, tužitelj trpio zbog čega je nedvojbeno prestalo njegovo pravo kao potrošača da postavlja sa navedenih osnova daljnje zahtjeve.

11. Cijeneći navedeno, smatrao je da tužitelj nema pravni interes za pokretanje ovosudnog spora te da isti nije ovlašten potraživati bilo kakve iznose koje je platio po osnovi prvotno zaključenih ugovora o kreditu, budući su navedeni iznosi iskorišteni za namirenje Euro kredita, a što je vidljivo i iz Izračuna konverzije od 15. prosinca 2015. Pojasnio je da konverzija djeluje ex tunc te da je ugovorni odnos potpisom Dodatka u cijelosti izmijenjen između ugovornih strana, zbog čega su prestale i obveze preuzete ranijim ugovorom o kreditu. Valja cijeniti da je tužitelj po izvršenju konverzije isključivo korisnik Euro kredita. Stoga, kako je prestao postojati CHF kredit i posljedično kamata, više ne može egzistirati niti tražbina koja se odnosi na CHF, jer je otpao navodni razlog koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i posljedično kamate.

12. U odnosu na postavljeni kondemnatorni zahtjev, pozvao se na odluku VSRH poslovni broj: Gos 1/ 2019. od 4. ožujka 2020., smatrajući da tužitelj u situaciji kada je konverzija provedena u skladu sa zakonom, ne može isticati kondemnatoran zahtjev u vezi s osnovnim ugovorom o kreditu. Da je takav stav ispravan, smatrao je da proizlazi i iz presude Europskog suda u predmetu C- 567/20 gdje je sud odlučio da odredbe ZID ZPK temeljem kojih je provedena konverzija osnovnog ugovora o kreditu imaju obveznu prirodu u smislu članka 1. Direktive 93/13 te ugovorne odredbe koje su odraz odredaba istog zakona čiji je cilj nadomjestiti ništetne odredbe koje se nalaze u ugovoru o kreditu zaključenom sa potrošačem ne podliježu odredbama Direktive.

13. U odnosu na pravne učinke presude u sporu Potrošač, smatrao je da tužitelj pogrešno drži da bi se na pravna pitanja i činjenična utvrđenja u konkretnom postupku trebalo primijeniti činjenična utvrđenja i pravni stavovi iz parnice Potrošač. Cijeneći odredbe članka 502 c. ZPP-a, kao i odredbe ZZP-a, smatrao je da se ranije navedene odluke odnose na pojedinačne postupke pokrenute radi naknade štete te da se na temelju istih ne može tražiti isplata s kakve druge pravne osnove. Podredno je istakao da pretpostavke za ostvarivanje naknade štete u konkretnom slučaju nisu dokazane od strane tužitelja.

14. Ukoliko bi sud cijenio suprotno stavu tuženika i smatrao primjenjivim na konkretan spor sadržaj pravomoćne presude donijete u kolektivnom sudskom postupku, kao i da su određene odredbe ugovora o kreditu prije izvršene konverzije bile ništetne, smatrao je da je pravna osnova naknadno stvorena intervencijom zakonodavca donošenjem ZID ZPK NN 102/15. Ukoliko bi potrošač imao pravo na konverziju i pravo na povrat svih ili dijela preplaćenih iznosa koje su obuhvaćene konverzijom, isti bi neosnovano ostvarivao dvostruku korist na štetu druge ugovorne strane, čime bi bi se banci nametnula neosnovana dvostruka obveza.

15. Posebno je istakao da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli u CHF, u skladu sa zakonskim odredbama, slijedom čega se ne mogu utvrditi pravno nevaljanim. Istakao je da je valutna klauzula regulirana odredbom članka 22. ZOO-a, kao i da je u vrijeme zaključenja navedenih Ugovora o kreditu postojalo legitimno pravo banke da ugovara promjenjivu kamatnu stopu na koju je tužitelj kao potrošač i pristao.

16. Istakao je prigovor zastare, koji nije posebno obrazlagao.

17. Smatrajući da je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, predložio je njegovo odbijanje uz naknadu prouzročenog parničnog troška, uvećanog za sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

18. Iznijete navode odgovora na tužbu, tužitelj je u cijelosti otklonio kao neosnovane, smatrajući da se radi o paušalnim prigovorima.

19. Isticanje tuženika da u konkretnom slučaju presuda donesena u postupku Potrošač ne bi bila primjenjiva, smatrao je neosnovanim pri čemu je naveo da je svoj zahtjev mogao temeljiti na svim mogućim dopuštenim osnovama, slijedom čega je sasvim irelevantno je li se isplata preplaćenog iznosa temelji na stjecanju bez osnova ili na naknadi štete, tim više što sud prema procesnim pravilima nije dužan cijeniti pravni osnov utuženja.

20. Isticanje tuženika da bi tužitelj zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu bio u cijelosti obeštećen, smatrao je u cijelosti neosnovanim i neutemeljenim na postojećoj sudskoj praksi. Istakao je da mu sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu nije isplaćena preplata do koje je došlo zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, već je isključivo zaštićen od rasta tečaja CHF u odnosu na kunu koji je u vrijeme sklapanja Dodatka bio privremeno zamrznut odlukom Vlade RH. Posebno je napomenuo da se Dodatak isključivo odnosio na razdoblje nakon Dodatka, a ne i na ranije razdoblje. Stoga je smatrao da su neosnovani prigovori tuženika usmjereni na dopustivost utuženja. Upravo je postupanje tuženika koji nije upoznao istoga kao potrošača na veliki rizik koji može nastati prilikom ugovaranja obveze vezane za valutu CHF uvjetovalo nevaljanost ugovornih odredaba osnovnog ugovora.

21. Prigovor zastare otklonio je u cijelosti kao neosnovan. Istakao je da valja cijeniti da je zastara u ovakvim pravnim situacijama prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći danom pravomoćnosti presude po utuženju u konkretnom slučaju. Smatrao je da se tuženik poziva na stariju praksu koja je zadnjim sentencama promijenjena, zbog čega nije moguće primijeniti istu na konkretan slučaj.

22. Ustrajući kod tužbe, tužitelj je tijekom postupka a nakon provedenog financijskog vještačenja, postavio konačan tužbeni zahtjev kako je to istaknuto u podnesku od 13. lipnja 2024. Ustrajući kod zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti dijela napadanih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu broj 9010811728 i Ugovora o kreditu broj 9012375284 koje su ugovorne strane zaključile u kritično vrijeme, s osnove kondemnatornog zahtjeva zatražio je isplatu preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u valuti CHF ( Ugovor o kreditu broj 9010811728 ) u visini od 5.110,21 Euro sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća pa do isplate, odnosno iznos u visini od 6.107,42 Eura također sa ranije opisanim sporednim davanjima, kao i daljnju isplatu iznosa u visini od 2.640,22 Eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. pa do isplate. Također, s osnove preplate s osnove promjenjive kamatne stope, kao i valutne klauzule u valuti CHF ( Ugovor o kreditu broj 9012375284 ) zatražio je isplatu iznosa od 5.262,09 Eura sa sporednim davanjima, odnosno iznos u visini od 7.705,73 Eura sa sporednim davanjima, kao i isplatu iznosa u visini od 2.225,54 Eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. pa do isplate. Ustrajao je kod ranijeg zahtjeva za naknadom prouzročenog parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.

23. Postupanje tužitelja, tuženik je smatrao preinakom tužbenog zahtjeva s obzirom da je isti povisio zahtjev za isplatom. Cijeneći da je isto učinjeno tijekom glavne rasprave isti se tome protivio.

24. Cijeneći ispravnim pravni stav tuženika, ovaj sud cijeni da je tužitelj povećanjem zahtjeva za isplatom izvršio preinaku tužbenog zahtjeva. Unatoč protivljenju tuženika, sud je dopustio preinaku zahtjeva cijeneći da je ista u interesu za trajno rješavanje odnosa između stranaka. Pri tome je posebno cijenio i stav VSRH da je potrošač pozvan postaviti konačan zahtjev u vidu precizacije kondemnatornoga dijela zahtjeva po provedenom vještačenju, a to iz razloga jer je tek po tako provedenom dokazu moguće konkretizirati navedeni zahtjev.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

26. Sud je stoga donosio odluku o preinačenom tuženom zahtjevu tužitelja.

27. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u Ugovore o kreditu i Dodatak ugovora koje su stranke zaključile, proveo je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke. Proveo je dokaz uvidom u otplatni plan za predmetne osnovne ugovore, uvidom u relevantne uplate učinjene od strane tužitelja, čitanjem obavijesti o promjeni kamatnih stopa. Proveo je dokaz čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke. Također, proveo je dokaz uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

28. Cijeneći stav Ustavnog suda RH koji smatra da su sudovi u ovakvoj vrsti parničnog postupka dužni omogućiti raspravljanje stranaka u smislu utvrđivanja sadržaja pojedinačnog pregovaranja ugovornih strana koje je prethodilo zaključenju samih ugovora, sud je smatrao potrebnim provesti dokaz saslušanjem sudionika pregovaranja, odnosno tužitelja kao potrošača i djelatnika banke.

29. Kako stranke, posebno tuženik, nisu predlagale saslušanje djelatnika banke, sud nije bio u mogućnosti provesti takav dokaz. Sud prema odredbama procesnog zakona nije u mogućnosti provoditi dokaze po službenoj dužnosti, već ih je pozvan provoditi po prijedlogu stranaka. Kako je izostala takva aktivnost stranaka u postupku, nije bilo moguće provesti iste.

30. Ocjenom svih provedenih dokaza kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio konačni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi predmetnog ugovora i isplatu preplaćenog s osnove valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, kao i daljnju isplatu, u cijelosti osnovanim.

31. Između stranaka nije sporno zaključenje Ugovora o kreditu broj 9010811728, odnosno broj 9012375284, kao i u daljnjem vremenskom tijeku zaključenje Dodatka Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euru.

32. U odnosu na meritum, sporan je osnovanost osnova, kao i visina postavljenog zahtjeva s obzirom da tuženik smatra da je u konkretnom slučaju izvršenom konverzijom prestao postojati osnovni ugovor zbog čega se tužitelj neosnovano poziva na ništetnost dijelova ugovora, a kao posljedicu ništetnosti potražuje povrat preplaćenog. Također je sporno isticanje tužitelja da se osnovanost deklaratornog zahtjeva temelji na iznijetom pravnom stavu i činjeničnim utvrđenjima iznijetim u kolektivnom sporu.

33. Isticanje pomanjkanja pravnog interesa tužitelja za pokretanje ovosudnog postupka, sud je posebno cijenio u odnosu na deklaratoran, odnosno kondemnatoran dio zahtjeva.

34. Isticanje tuženika da je zaključenjem Dodatka ugovora tijekom 2015., kojim je tužitelj pristao na konverziju kredita, ugovorni odnos u cijelosti izmijenjen, zbog čega su prestale obveze ugovornih strana iz prvotno zaključenih ugovora o kreditu, a na što ukazuje izmjena valute obveze i kamatna stopa, zbog čega je tužitelj zaključenjem dodatka od početka ugovornog odnosa isključivo korisnik valute Eura te isti nema osnova potraživati utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno dijelova ugovora o kreditu jer više ne postoji tražbina vezane za valutu CHF i kamate, ovaj sud nije cijenio osnovanim.

35. Isticanje da bi pristankom tužitelja na konverziju, prestao postojati raniji ugovorni odnos između ugovornih strana, ne proizlazi iz odredaba Zakona i izmjeni i dopuni Zakona o potrošačima, kojim je regulirano pitanje konverzije. Odredbama citiranog zakona na temelju kojih su ugovorne strane i zaključile dodatak nije regulirana pravna sudbina ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu koji su izraženi u valuti CHF te ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi. Valja posebno naglasiti da zakonom nije propisano na koji način se rješava pitanje eventualne ništetnosti ugovora o kreditu ili njegovih pojedinih ugovornih odredaba.

36. U svezi navedenog, tuženik iskrivljuje pravni stav VSRH iznijet u odluci poslovni broj: Gos-1/19 od 4. ožujka 2020. Sud je u navedenoj odluci odgovorio na postavljeno pitanje ništetnosti, odnosno nepostojanja sporazuma o konverziji, zauzevši stav da takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju ništetnosti odredaba osnovnog ugovora (promjenjiva kamatna stopa, tečajna razlika valute CHF), pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o ranije navedenom spornom pravnom pitanju. U odnosu na navedeno pravno pitanje, mišljenje je suda da je potrebno cijeniti stav VSRH iznijet u odluci poslovni broj: Rev-2868 / 2018 od 12. rujna 2019. u kojem se ističe da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, potrošač ima pravni interes te je ovlašten potraživati u sudskom sporu ništetnost pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora, kako bi mogao ostvariti određena prava koja mu pripadaju.

37. Tužitelj je ovosudnim postupkom zatražio pravnu zaštitu koju uživa kao potrošač. U vrijeme zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, Zakon o zaštiti potrošača tada na snazi, nije regulirao pitanje zaštite potrošača kao u daljnjem vremenskom tijeku kako je to regulirano odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača iz 2009. Međutim, valja cijeniti da zaštita potrošača nije samo regulirana odredbama ZZP-a, odnosno odredbama ZID ZZP- a, kao lex specialis, već je regulirana i odredbama ZOO-a, kao lex generalis koji regulira ugovorne odnose, pa tako i pravo na utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedinih ugovornih odredaba, kao i pravo na restituciju oštećene ugovorne strane.

38. Tužitelj stoga po stavu suda ima pravni interes postaviti u sporu deklaratorni zahtjev, odnosno tražiti utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora ili dijelova osnovnog ugovora, jer se ništetnost ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a, utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a, propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka. Slijedom navedenog, tužitelj imao pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti dijelova ugovora.

39. Kada govorimo o pravnom interesu tužitelja za postavljanjem kondemnatornog zahtjeva, valja poći od stava Suda Europske unije iznijetog u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. koji u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 2019. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primat daje apsolutnoj zaštiti i punoj restituciji potrošača, odnosno povratu koristi koje je pružatelj usluge stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi. U tom smjeru je i stav VSRH iznijet u ranije navedenoj odluci poslovni broj Rev- 2868/2018 o kojem je ranije bilo govora u ovosudnom obrazloženju.

40. U odnosu na kondemnatorni zahtjev koji je postavio tužitelj, valja istaći da je odredbama članka 296. stavak 1. i 3. i članka 323. stavak 1. i 2. ZOO-a, kao lex generalis koji regulira ugovorne odnose, propisano pravo na restituciju.

41. Unatoč izvršenoj konverziji koja može biti valjana, potrošač potpisom dodatka ili anexa osnovnog ugovora kojim je ista provedena, zadržava pravo na potpunu restituciju koju mu jamče zakoni i Direktiva te takvo pravo ne može biti anulirano nikakvim pristankom potrošača. Takav pristanak ne znači i ne može značiti njegovo odricanje od prava na punu restituciju. Takav slijed bio bi protivan odredbi članka 41. ZZP-a, kojom je izrijekom normirano da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja mu pripadaju temeljem zakona koji štiti takva njegova prava. Isto je u duhu odredbe članka 14.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja zabranjuje diskriminaciju u pogledu uživanja prava po bilo kojoj osnovi, što uključuje i zakonsku intervenciju poput konverzije.

42. Predmetnim Dodatkom kojeg su stranke potpisale temeljem zakona, naloženo je bankama da izvrše izmjenu odredbi osnovnog ugovora koje se odnose na valutu kredita, kamatne stope te eventualno iznosa neotplaćene glavnice kredita i to na način kako to propisuje zakon. Takvim dodatkom ugovora isključivo je temeljem zakona izjednačen položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je osnovnim ugovorom utanačeno korištenje kredita u valuti Euro.

Stoga je neosnovano isticanje tuženika da je takvom promjenom temeljenom na zakonu, ugovorni odnos između ugovornih strana u cijelosti izmijenjen, slijedom čega su prestale obveze ugovornih strana iz osnovnih ugovora koje su se odnosile na tražbinu vezanu za valutu CHF te kamate kao ugovorne odredbe .

43. Podredno se navodi da pravni interes potrošača, kada govorimo o kondemnatornom zahtjevu u slučaju njegovog osporavanja, moguće je provjeriti i opravdati financijskim vještačenjem koje je tužitelj u tužbi i predložio da se provede tijekom postupka. Rezimirajući sve ranije navedeno, mišljenje je ovoga suda da na strani tužitelja u konkretnom slučaju postoji pravni interes za zatraženu sudsku zaštitu.

44. Isticanje tuženika da se tužitelj u konkretnom slučaju neosnovano poziva, kada govorimo o činjeničnim i pravnim utvrđenjima iz kolektivnog spora koji je vođen, na odredbu članka 502 c. ZPP-a, temeljem koje bi sud bio pozvan prilikom donošenja odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja, cijeniti odluke donesene u navedenom postupku bez utvrđivanja istaknutih činjenica tijekom postupka, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

45. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen je postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa, a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

46. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Presudom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno da određene banke u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama ZOO-a.

47. VSRH u svojoj je odluci poslovni broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da su tužene banke u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju do 6. kolovoza 2007. da od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača.

48. Iz ranije citiranih sudskih odluka u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa utvrđeno je da su utužene banke ( Zagrebačka banka, PBZ, ERSTE bank, Raiffeisen bank, Hypo-Adria- Bank, OTP bank, Splitska Banka, Volks banka ) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

49. Stoga ovaj sud cijeni da je prilikom donošenja odluke o postavljenom zahtjevu pozvan postupiti prema odredbi članka 502 c. ZPP-a, koja obvezuje sud primijeniti prilikom donošenja odluke o osnovanosti takvog zahtjeva pravna i činjenična utvrđena iz ranije navedenih odluka donesenih u kolektivnom sporu.

50. Činjenica da ZPP-a, na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, nije sadržavao odredbu o obvezujućem učinku ranijih odluka na konkretan slučaj, po stavu ovoga suda nije relevantna s obzirom na ranije navedenu procesnu odredbu koja obvezuje prvostupanjski sud.

51. Isticanje tuženika o neprimjenjivosti odluka donesenih u kolektivnom sporu na konkretan slučaj s obzirom da je zahtjev temeljen s osnove stjecanja bez osnove, a ne s osnove naknade štete, ovaj sud nije cijenio osnovanim. Tužiteljev zahtjev se odnosi na potraživanje zaštite slabije ugovorne strane ( potrošača ) prilikom ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora o kreditu koje obveze je ispunio temeljem pravno nevaljanih odredbi. Kondemnatornim zahtjevom potražuje da mu se isplati imovinu koju je druga ugovorna strana stekla bez osnova, s obzirom da mu je takvim stjecanjem pričinjena šteta. Upravo na takvoj činjeničnoj osnovi u ranije navedenoj odluci donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa donesena je pravomoćna odluka.

52. Iz sadržaja predmetnih ugovora o kreditu koje je tužitelj zaključio sa tuženikom, proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivost kamatne stope koja je ugovorena člankom 4.citiranih ugovora. Prema istoj banka je ovlaštena i izvršiti promjenu kamatne stope ukoliko se korisnik kredita ne bude pridržavao svih ugovorenih obveza. Člankom 5.,6.i 7. ugovorena je valutna klauzula u CHF.

53. Tuženik je tijekom postupka isticao da je prethodno zaključenju ugovora tužitelj bio od strane banke informiran o značenju zaključenja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF te kakvim se mogućim posljedicama izlaže. Također, isticao je da je tužitelj od strane banke bio upoznat sa eventualno mogućim promjena kamatne stope tijekom trajanja ugovornog razdoblja, zbog čega je isti mogao shvatiti opseg svojih budućih obveza iz ugovora. Navedeni slijed, izričito je osporen od strane tužitelja koji je isticao da ga banka prethodno zaključenju ugovora nije informirala o specifičnosti valutne klauzule, odnosno objasnila posljedice ugovornih odredaba na njegove buduće obveze.

54. Unatoč primjeni stavova i zaključka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu na konkretan slučaj, sud je tijekom postupka utvrđivao relevantne činjenice koje se odnose na tijek pregovaranja ugovornih strana prethodno zaključenju osnovnog ugovora o kreditu i informiranosti tužitelja od strane pravnog prednika tuženika u svezi ugovorene valutne klauzule u CHF, odnosno promjenjive kamatne stope.

55. Iz iskaza saslušanog tužitelja, koji je sud ocijenio objektivnim, životnim i stoga istinitim, utvrđena je prvotna namjera tužitelja da ostvari kredit u valuti Eura, što mu tuženik nije odobrio ističući njegovu kreditnu nesposobnost za ostvarivanje navedenog oblika kreditiranja. Kako je tuženik istakao kreditnu sposobnost istoga za zaključenje ugovora o kreditu u valuti CHF te mu ponudio takvu vrstu kreditiranja, isti je prihvatio istaknutu ponudu i zaključio osnovni ugovor o kreditu. Prethodno zaključenju ugovora od djelatnika banke s kojim je razgovarao povodom zatražene usluge, nije stekao saznanje o razlici kreditnih aranžmana zavisno o valutnoj klauzuli u Euru, odnosno u CHF.

56. Ugovor mu je predočen po odobrenju već sastavljen radi potpisivanja. Djelatnik banke mu nije pojasnio ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu mu nije objašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, kao i da bi navedena promjena izvjesno mogla utjecati na njegove imovinske prilike. Unatoč isticanju stabilnog tečaja valute CHF, u trenutku zaključenja ugovora nije mu bila poznata visina ugovorom preuzete obveze koja se po zaključenju ugovora tijekom vremena promijenila. Uslijedila je znatna promjena tečaja valute CHF, kao i promjena kamatne stope, što je rezultiralo znatnim povećanjem anuiteta od početno ugovorenog, a što je rezultiralo znatnim financijskim opterećenjem istoga.

57. Zbog izuzetno visokih iznosa anuiteta, tužitelj je prihvatio zaključenje Dodatka osnovnog ugovora kako bi mu se ugovorna obveza obračunavala prema tečaju valute Euro. Prilikom zaključenja Dodatka, tuženik ga nije upoznao o eventualnim pravima koja su mu pripadala s osnova do tada uplaćenih anuiteta koji su bili u relaciji sa valutom CHF.

58. Iako je tuženik isticao dobru informiranost tužitelja prilikom zaključenja osnovnih ugovora o kreditu, tijekom postupka pruženim dokazima isto nije dokazao. O pregovaranju i informiranosti tužitelja kao ugovorne strane, sud je isključivo mogao steći saznanja od samoga tužitelja. Tuženik na te okolnosti nije predložio provođenje dokaza. Stoga je postupanje ugovornih strana u konkretnom slučaju bilo je moguće utvrditi isključivo iz stranačkog iskaza tužitelja, kao jednog od sudionika pregovaranja.

59. Sud smatra utvrđenim da je tužitelju upravo tuženik ponudio zaključenje osnovnog ugovora sa valutom CHF te da to nije bila volja samog tužitelja. Isti je za to pružio argumentaciju koja je životna i logična. Naime, iako je tužitelj imao namjeru zaključiti ugovor sa valutom Euro, neživotno je i nelogički da isti to ne bi prihvatio kao soluciju, već je zaključio ugovor u valuti CHF koji ga nije interesirao. Stoga isticanje tuženika da bi to bio izbor tužitelja nije prihvatljivo. Sud cijeni dokazanim da tužitelj prema procjeni tuženika nije zadovoljavao uvjete za zaključenje ugovora sa valutom klauzulom u Euru, zbog čega mu je ponudio kao jedinu mogućnost kreditiranja zaključenje ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, a što je tužitelj i prihvatio s obzirom na potrebna sredstva radi financiranja stambenog rješenja.

60. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u trgovačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa. ZZP-om je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

61. Iz sadržaja predmetnih ugovora o kreditu sklopljenih između tužitelja i tuženika, proizlazi da je odredba koja se odnosi na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bila vidno istaknuta, odnosno da je ta ugovorna odredba bila lako uočljiva. Isto tako proizlazi i da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatama banke iz čega proizlazi da je ta ugovorna odredba bila jasna.

62. Stoga je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno ocijeniti da li je predmetna ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi bila razumljiva tužitelju kao potrošaču, posljedično čemu da li je ista poštena u smislu ranije navedenog ZZP-a.

63. Cijeneći sadržaj predmetne ugovorne odredbe kojom je ugovorna promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama banke, ocjena je ovog suda da je ista za prosječnog potrošača posve nerazumljiva. Naime, navedenom odredbom općenito je promjena kamatne stope vezana za Odluku o kamatama banke, odnosno akt banke, s time da se nedvojbeno radi o dokumentu koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, ili koje se bave bankarskim poslovanjem, slijedom čega sud zaključuje da te odluke koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu mogle biti razumljive.

64. Valja cijeniti da ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO- a.

65. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava. Obzirom na iznijeto, po stavu ovog suda unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope kako je to učinio pravni prednik tuženika u konkretnom ugovoru, može se ocijeniti suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer se time od samog početka takvog ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.

66. Odredbom citiranih ugovora o kreditu određeno je samo koliko iznosi kamata na dan sklapanja tog ugovora, iz čega proizlazi da su samo navedeni podaci tužitelju u trenutku sklapanja ugovora bili poznati, dok ostali podaci, odnosno kriteriji temeljem kojih će se ta kamatna stopa godišnje nadalje mijenjati, nisu bili niti određeni, niti odredivi, već je buduća kamatna stopa ugovorena kao isključivo "promjenjiva".

67. Predmetni ugovori ne sadrže niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije moguće očekivati da bi tužitelj kao prosječan potrošač bez adekvatnog znanja u financijskim segmentima bio u stanju cijeniti promjene tržišnih uvjeta i s time u vezi buduće promjene kamatne stope koje bi uslijedile u razdoblju po zaključenju ugovornog odnosa.

68. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju na razumljiv način prosječnom čovjeku bez dovoljnog financijskog znanja bio objašnjen postupak formiranja kamatnih stopa, što sve utječe na takvo formiranje tijekom ugovornoga razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koje će u budućnosti nastati iz tako ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Isti, po stavu ovoga suda, nije mogao imati saznanja o osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju u trenutku zaključenja ugovora. Valja pri tome cijeniti da prosječni građanin u Republici Hrvatskoj u to vrijeme nije bio u dovoljnoj mjeri educiran iz područja financija da bi uopće mogao projicirati u budućnosti posljedicu ugovaranja promjenjive kamatne stope.

69. Banka, odnosno financijska institucija čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade zasigurno ostvaruje pravo na ugovaranje promjenljive kamatne stope, posebno kada zaključuje ugovore o kreditu na duže vremensko razdoblje, međutim istovremeno su banke u sklapanju takvih pravnih poslova dužne postupati kao dobri i odgovorni gospodarstvenici. Po stavu ovoga suda to znači da su dužne nuditi svoje financijske proizvode svakom pojedinom potrošaču, pri tome pomažući mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi se njihovim uslugama, a da pri tome ne nastaje šteta istome. Stoga je stav ovoga suda da je tuženik prilikom zaključenja konkretnih ugovora bio pozvan tužitelja kao potrošača detaljno upoznati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost o mogućoj izvjesnoj promjeni za vrijeme trajanja ugovornog odnosa koja bi za njega mogla biti vrlo otegotna.

70. Posebno je za napomenuti da valja cijeniti da je predmetne ugovore o kreditu tuženik unaprijed sastavio kao financijska institucija i predočio ih tužitelju kao potrošaču koji pri tome nije mogao utjecati na sam sadržaj ugovora te je odredbom ugovora istome nametnuta obveza koju on nije mogao u tom trenutku sagledati kao jednu cjelinu, a što je de facto posljedično utjecalo na promjenu samih anuiteta. Stoga valja zaključiti da je predmetne ugovorne odredbe na koje ukazuje tužitelj sasvim sigurno uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao ugovorne strane u odnosu tuženika kao druge ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznoga prava, odnosno ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

71. Slijedom navedenog, kako su predmetne odredbe članka 4. predmetnih Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatu nepoštene, to su iste u smislu odredaba ZZP-a ništetne.

72. Ističe se da je zakonom dozvoljeno dogovaranje promjenjive kamatne stope, ali ne na način kako je to činio tuženika u konkretnom slučaju bez da je tužitelju ukazao na jasne parametre o kojima promjena kamatne stope u budućnosti ovisi i time onemogućio tužitelja da sagleda u potpunosti obvezu koja će s vremenom primjenom tog dijela ugovorne odredbe za njega nastati. Prvotno ugovorena kamatna stopa nije fiksna, već se radi o visini kamatne stope koja je tužitelju u trenutku ugovaranja i samog zaključenja ugovornog odnosa bila poznata, konkretna i koju je isti prihvatio kao preuzetu obvezu po zaključenju ugovora.

73. Iz sadržaja predmetnih Ugovora o kreditu utvrđeno je da su odredbe o valutnoj klauzuli bile vidno istaknute, odnosno uočljive. Također, razvidno je da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da se iznos glavnice i obveza na isplatu kredita vezuje uz tečaj CHF iz čega proizlazi da je bila jasna.

74. Međutim, ovaj sud smatra da tijekom postupka nije utvrđeno da su ugovorne strane o tome pojedinačno pregovarale iz čega bi proizašla posljedica da bi tužitelj kao potrošač jasno i nedvojbeno bio upoznat o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu, odnosno da bi mu bili jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja. Podredno se ističe da takav sadržaj nije niti naveden u samim ugovorima.

75. Mišljenje je ovoga suda da prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u Euru, što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu Euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži spornu odredbu. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.

76. Stav je ovoga suda da su i navedeni dijelovi odredbi članka 5.,6. i 7. ranije citiranih ugovora suprotni načelu savjesnosti i poštenja jer je banka kao savjesni gospodarstvenik i stručna osoba trebala sama, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, odnosno građana kao potrošača upoznati sa svim rizicima kod sklapanja ovakve vrste ugovora kako bi građanin mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i po saznanju o tome donijeti razumnu odluku. Pri tome je sasvim irelevantna činjenica da prema projekciji tuženika tužitelj nije bio kreditno sposoban za zaključenje ugovora sa valutnom klauzulom u Euro, dok je bio kreditno sposoban za zaključenje ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, zbog čega je isti i iznio ponudu za zaključenje te vrste ugovora o kreditu. To stoga jer je tužitelj u situaciji adekvatne informiranosti bio pozvan odlučiti o navedenoj ponudi cijeneći predočene mu rizike koje takvo prihvaćanje nosi za njega, a što je izostalo zbog nedovoljne informiranosti istoga od strane drugog ugovaratelja.

77. U konkretnom slučaju po stavu ovoga suda došlo je do znatne neravnoteže u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, koja je znatna s obzirom na neizvjesnost iznosa glavnice kredita kojeg je tužitelj kao potrošač imao kao obvezu vratiti banci, a što je imalo za posljedicu promjenjive i neizvjesne bitne elemente ugovora. Slijedom navedenog, a kako i predmetne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, te načelu zabrane zlouporabe prava, to su dijelovi istih također ništetni.

78. Zakonom nije zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu. Međutim, po mišljenju suda u konkretnom slučaju postupanje banke kao ugovorne strane bez dovoljnog upoznavanja tužitelja kao potrošača o svim mogućim rizicima, ne može se cijeniti kao dopušteno. Valja cijeniti da tečaj CHF u vrijeme pregovaranja i zaključenja ugovora nije bio fiksan te je tužitelju bio poznat isključivo u vrijeme samoga ugovaranja kako je to navedeno u otplatnom planu koji mu je uz ugovor i uručen.

79. Slijedom navedenog, sud je prihvatio deklaratorni dio zahtjeva tužitelja i utvrdio ništetnim odredbu članka 4. u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope, kao i odredbe članka 5., 6. i 7. u dijelu u kojem je određeno da su anuiteti kredita i kamata vezani za tečaj CHF u odnosu na HRK ugovora o kreditu broj 9010811728 zaključen između stranaka 4. studenog 2005., odnosno odredba članka 4. u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope te članka 5., 6. i 7. u dijelu u kojem je određeno da su anuiteti kredita i kamata vezani za tečaj CHF u odnosu na HRK Ugovora o kreditu broj 9012375284 zaključen između stranaka 29. ožujka 2007.

80. Predmetnim tužbenim zahtjevom usmjerenim na isplatu preplaćenog, tužitelj potražuje od tuženika povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio temeljem ugovorne promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio temeljem ugovorene obveze na plaćanje anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tečaj CHF u trenutku realizacije kredita, neovisno od izvršene konverzije po pojedinom ugovoru. To stoga jer smatra da je unatoč izvršenoj konverziji isti oštećen primitkom iznosa od strane tuženika za što nema osnove.

81. U svom nalazu i mišljenju, stalni sudski vještak financijske struke dipl. oec Tomislav Prpić, kojeg je ovaj sud u cijelosti ocijenio stručnim i objektivnim, istakao je da je prilikom postupanja po zadaći suda analizirao dokumentaciju vezanu za kredit broj 9010811728, odnosno kredit broj 9012375284 u odnosu na koje su stranke naknadno zaključile Dodatak ugovora o kreditu broj 9010811728 od 9. prosinca 2015., odnosno Dodatak ugovoru o kreditu broj 9012375284 od 14. prosinca 2015.

82. U odnosu na kredit broj 9010811728 od 4. studenog 2005. vještak se izjasnio da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je na ime kamata u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 5.110,21 euro. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF-a bio jednak tečaju na dan isplate kredita, vještak se izjasnio da je tužitelj na ime tečajnih razlika više uplatio 6.687,43 EUR.

83. Ukoliko se uzmu u obzir pozitivne i negativne tečajne razlike, iznos preplate po tečajnim razlikama do konverzije iznosio je 6.107,42 EUR.

84. U odnosu na nepriznati iznos umanjene glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujna 2015. vještak se izjasnio da se radilo o iznosu od 2.640,22 EUR. Po istome tuženik je upravo za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. tužitelj je po vještaku sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je bio potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome euro kreditu te tako utvrđena pretplata na dan 30. rujna 2015. po vještaku je iznosila 3.409,00 EUR.

85. U odnosu na kredit broj 9012375284 od 29. ožujka 2007. vještak se izjasnio da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kreditna kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je na ime kamata u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio iznos od 5.262,09 EUR. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF-a bio jednak tečaju na dan isplate kredita, po vještaku tužitelj je na ime tečajnih razlika više uplatio 7.801,48 EUR.

86. Ukoliko se u obzir uzimaju pozitivne i negativne tečajne razlike po vještaku iznos preplate po tečajnim razlikama do konverzije iznosi 7.705,73 EUR.

87. Vještak se izjasnio da nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujna 2015. je iznosio 2.225,54 EUR. Po vještaku tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

88. Vještak se izjasnio da je tužitelj sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranom euro kreditu te tako utvrđena preplata iznosi 6.406,64 EUR na dan 30. rujna 2015.

89. Analizirajući provedenu konverziju u sklopu dobivene zadaće, vještak se izjasnio da je tuženik proveo konverziju tužiteljevih kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015. sukladno odredbama ZID ZPP-a. Suština konverzije je u tome da se kredit konventira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita koji za pretpostavku ima početni iznos kao stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u euro po tečaju na dan isplate kredita, dok je ročnost, odnosno trajanje kredita ista kao i kod CHF kredita. Banka je na simulirani EUR kredit primijenila kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredit.

90. Sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvenrtirani uzimajući u obzir sve uplate koje je korisnik izvršio u periodu otplate do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konventiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30. rujna 2015. naveden je u Dodatku ugovora o kreditu. Isti je neovisan o uplatama korisnika već predstavlja stanje glavnice o simuliranom euro kreditu. Vještak ističe da razlika preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. tuženik je proveo konverziju tužiteljevih kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015. sukladno odredbama zakona uzevši u obzir sve uplate tužitelja pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF te je po vještaku na taj način matematički izjednačio ga sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom za kakvu bi obeštećenje tuženik tužitelju dugovao određene novčane iznose.

91. U odnosu na kredit broj 9010811728 od 4. studenog 2005. vještak se izjasnio da bi takvo dugovanje radi obeštećenja tužitelja kao korisnika obuhvaćao iznos od 5.110,21 EUR, iznos od 6.687,43 EUR s osnova razlike u kamati i tečajnih razlika te iznos od 2.640,22 EUR kao razlika glavnice pri provedenoj konverziji na dan 30. rujna 2015.

92. U odnosu na kredit broj 9012375284 od 29. ožujka 2007. vještak se izjasnio da bi takvo obeštećenje tužitelja obuhvaćao iznos od 5.262,09 EUR, iznos od 7.801,48 EUR na ime razlika kamata i tečajnih razlika te iznos od 2.225,54 EUR kao razlika glavnice u provedenoj konverziji na dan 30. rujna 2015.

93. Prigovor tuženika na iznijeti nalaz i mišljenje vještaka u kojem je istaknuo da je isti baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, što nije bila ugovorna volja stranaka, a niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnih ugovora o kreditu, ovaj sud nije cijenio osnovanim.

94. S obzirom na takav sadržaj prigovaranja sud nije pozvao vještaka da se izjasni na navedenu okolnost, a to iz razloga jer je tuženikov prigovor baziran na određenoj konstrukciji na kojoj je temeljen i njegov pravni stav u sporu, a kojeg ovaj sud ne prihvaća.

95. Podredno se navodi da na upit suda tuženik nije istaknuo potrebu pozivanja vještaka da skladno odredbama ZPP-a obrazloži usmeno izrađeni nalaz i mišljenje.

96. Po mišljenju ovog suda provedenim vještačenjem je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj na ime ništetnih ugovornih odredbi iz ranije navedenih ugovora o kreditu preplatio tuženiku određeni novčani iznos. Tijekom postupka nije dokazano da bi tuženik priznao određeni iznos tako nastale preplate (s osnova promjenjive kamatne stope i tečajne razlike zaključenih ugovora o kreditu sa valutom CHF a temeljem ništetnih odredaba), zbog čega bi valjalo umanjiti za isti samu tražbinu tužitelja.

97. Valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 296. st. 1. i 3. i čl. 323. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje takvog ugovora, odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

98. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom utuženog razdoblja po oba ugovora o kreditu nastala šteta, a banka je stekla nepripadnu korist na temelju istih ništetnih odredbi koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju.

99. S osnova kredita broj 9010811728 od 4. studenog 2005. tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju preplatu s osnova razlike u kamati u visini od 5.110,21 EUR, dok je s osnova preplaćenog iznosa na ime tečajne razlike u obvezi isplatiti iznos u visini od 6.107,42 EUR kako je to tužitelj i potraživao konačno postavljenim zahtjevom. Također, u obvezi je isplatiti mu i razliku glavnice u visini od 2.640,22 EUR.

100. S osnove kredita broj 9012375284 od 29. ožujka 2007. tuženik je u obvezi isplatiti s osnove preplate s osnove razlike kamate iznos u visini od 5.262,09 EUR te s osnova tečajne razlike preplatu u visini od 7.705,73 EUR koliko je to tužitelj potraživao konačno postavljenim zahtjevom. Također, u obvezi je isplatiti i iznos utvrđene razlike glavnice koja iznosi 2.225,54 EUR prilikom provedene konverzije.

101. Na dosuđeni iznos glavnica tuženik je temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a, u obvezi podmiriti tužitelju i sporedna davanja tekuća na svaki pojedinačni uplaćeni iznos s osnove razlike u kamati, odnosno tečajne razlike prema oba ugovora od dospijeća svakog uplaćenog iznosa pa do isplate. To stoga jer je tuženik nepošteni stjecatelj. Isti je stekao navedenu preplatu na ništetnim ugovornim odredbama.

102. U odnosu na dosuđene iznose razlike glavnice, odnosno nepriznatog iznosa umanjenja glavnice u provedenoj konverziji, tuženik je u obvezi podmiriti i sporedna davanja tekuća od 1. listopada 2015. pa do isplate.

103. Tuženik se tijekom postupka pozvao na prigovor zastare, kojeg je ovaj sud u cijelosti smatrao neosnovanim.

104. Tužitelj je istakao zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cjelokupnog ugovora, odnosno određenih dijelova ugovora, kao i daljnji zahtjev usmjeren na isplatu novčanog iznosa. Prema odredbama ZOO-a, pravo na ništetnosti se ne gasi, odnosno ne zastarijeva, dok kod zahtjeva za isplatom novčanog iznosa valja cijeniti da takav zahtjev predstavlja povrat onoga što je dano na temelju ništetne ugovorne odredbe i stoga ga valja promatrati zajedno sa zahtjevom za utvrđenje. Ostvarivanje prava na restituciju ne podliježe zastari jer bi se time umanjio sam značaj instituta ništetnosti koji nije vremenski ograničen.

105. Cijeneći vrstu spora koji je tužitelj pokrenuo, valja cijeniti stav VS RH iznijet na sjednici građanskog odjela u siječnju 2020. gdje je po pitanju zastare u ovakvoj vrsti sporova navedeno da kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

106. Sud je vezan činjeničnim supstratom kojeg je stranka u tužbi konkretno iznijela, a upravo se odnosi na potraživanje zaštite slabije ugovorne strane (potrošača) prilikom ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora o kreditu koje bi bile pravno nevaljane. Stranka traži da joj tuženik isplati imovinu koju je stekao bez osnove s obzirom da joj je takvim stjecanjem pričinjena šteta. Upravo na toj činjeničnoj osnovi u ranije navedenoj odluci donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa je donesena pravomoćna odluka. Stoga za zastaru restitucijskog zahtjeva po osnovi promjenjive kamatne stope valja cijeniti petogodišnji zastarni rok počem od pravomoćnosti odluke o ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope, odnosno 13. lipanj 2014. Cijeneći da je tužitelj podnio tužbu sudu preporučenom pošiljkom 12. lipnja 2019., za zaključiti je da je ista podnesena unutar otvorenog zastarnog roka koji traje do 13. lipnja 2019. U odnosu na restitucijski zahtjev koji se odnosi na preplatu s osnove razlike u tečaju, valja istaći da zastara za takve zahtjeve je nastupila 14. lipnja 2023. pa s obzirom na utuženje niti navedeni dio zahtjeva nije obuhvaćen zastarom.

107. ako je tužitelj uspio sa konačno postavljenim zahtjevom, to mu je sud temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u cijelosti dosudio parnični trošak. tužitelju je dosuđen parnični trošak skladno troškovniku koji prileži spisu, a koji se sastoji od sastava tužbe, sastava podnesaka od 26. lipnja 2019., 27. lipnja 2019., 22. travnja 2020., 10. listopada 2023., 17. svibnja 2024., 13. lipnja 2024., zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 2. lipnja 2023., 19. rujna 2023. i 19. lipnja 2024. sve prema Tarifi 7/1, 8/1, 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, PDV u visini od 25 %, trošak vještačenja, uplaćenih sudskih pristojbi na tužbu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 5.419,42 EUR.

108. Na dosuđeni iznos naknade tužitelju su dosuđena i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

109. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovosudne presude.

U Rijeci, 11. ožujka 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika