REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 P-4005/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Meštroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 04. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Branka Kostića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Meštrovića, odvjetnika dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica, ČI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica kuće u [adresa], sagrađena na zk.č.br. 5620/3 u naravi KUĆA BR.114 A, KUĆA BR.114B I DVORIŠTE U KNEŽIJI, površine 67,3 čhv odnosno 242 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 GRAD ZAGREB, koja je na situacijskom nacrtu Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Mladena Bebera od 12. studenog 2021. godine, a koja je sastavni dio ove presude, određena spojem točaka bridova 1-2-3-4-9-10-11-1, obojana zeleno, površine 27 m2, odnosno, 27/242 dijela zk.č.br. 5620/3 u naravi KUĆA BR.114 A, KUĆA BR.114B I DVORIŠTE U KNEŽIJI, površine 67,3 čhv odnosno 242 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 GRAD ZAGREB, te je tuženik, OI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka od 3.919,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 11. ožujka 2025., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 28. ožujka 2019. navodi da su otac tužiteljice BI i HI, kasnije MI, njezin vanbračni drug, sklopili 10.08.1989.g. kao kupci kupoprodajni ugovor sa LI iz [adresa], kao prodavateljem, temeljem kojega su kupili jednosobni komforni stan na adresi [adresa], površine cca 18 m2, temeljem kojega su ušli u vlasnički posjed predmetne nekretnine. U naravi se radi o kući, površine cca 20 m2, sada na adresi [adresa], budući je 2001. g. promijenjena adresa iste, a koja se nalazi na zk.č.br. 5620/3 kuća br. 114a, kuća br. 114b i dvorište u [adresa], površine 67,3 čhv, odnosno 242 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Otac tužiteljice je sa HI predmetnu nekretninu posjedovao sve do njezine smrti, 6.7.2015.g., nakon čega ju je naslijedio temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O- 5566/05, te je nastavio sam posjedovati kuću, sve do svoje smrti, 15. rujna 2018. g., kada ga je temeljem oporuke i Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-8633/18 naslijedila tužiteljica. Predmetna zk.č.br. 5620/3 kuća br. 114a, kuća br. 114b i dvorište u [adresa], površine 67,3 čhv, odnosno 242 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nije postojala u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, već je ista formirana tek na temelju diobnog ugovora i diobnog nacrta RN 52/2000, tako da je z.k. vlasnica iste postala EI. EI za života prednicima tužiteljica nije osporavala vlasništvo predmetne kuće, kao dijela zk.č.br. 5620/3, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], niti je to činila bilo koja druga osoba. Tuženik se upisao kao vlasnik predmetne čestice kao nasljednik pok. EI, temeljem rješenja o nasljeđivanju O-7475/13. Na predmetnoj čestici se nalazi nekoliko nekretnina različitih vlasnika, te tužiteljica potražuje vlasništvo upravo kuće koja je i predmetom kupoprodajnog ugovora od 10.8.1989.g., budući su ona i njezini prednici u mirnom i poštenom posjedu iste već gotovo trideset godina, te su stekli vlasništvo iste dosjelošću. Stoga se predlaže provođenje očevida na licu mjesta te geodetskog vještačenja kako bi se utvrdila površina i položaj u prostoru predmetne kuće, a po potrebi i provođenje građevinskog vještačenja, nakon kojih dokaza će tužiteljica specificirati i položaj i površinu predmetne nekretnine, pa slijedom navedenog, a po provedenom geodetskom vještačenju tužiteljica u konačnom zahtjevu u podnesku od 08.12.2021. traži da su utvrdi daje ista vlasnica kuće u [adresa], naravi KUĆA BR.114 A, KUĆA BR.114B I DVORIŠTE U KNEŽIJI, površine 67,3 čhv odnosno 242 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 GRAD ZAGREB, koja je na situacijskom nacrtu Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Mladena Bebera od 12. studenog 2021. godine, a koja je sastavni dio ove presude, određena spojem točaka bridova 1-2-3-4-9-10-11-1, obojana zeleno, površine 27 m2, odnosno, 27/242 dijela zk.č.br. 5620/3 u naravi KUĆA BR.114 A, KUĆA BR.114B I DVORIŠTE U KNEŽIJI, površine 67,3 čhv odnosno 242 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 GRAD ZAGREB, a što je tuženik, dužan trpjeti

2. U odgovoru na tužbu tuženik pobija sve navode i tvrdnje tužiteljice iz cijele tužbe po svim pravnim i činjeničnim navodima. Tuženik ističe kako nikada nije njegov ujak UI potpisao nikakav Kupoprodajni ugovor s FI niti HI kasnije MI za bilo kakvu nekretninu. Ugovor koji je predočila tužiteljica tuženik niti njegova obitelj nikada nisu vidjeli niti išta znaju o njegovom postojanju. Nadalje činjenice koje su navedenu u predmetnom Ugovoru nisu istinite. U ovom slučaju se ne radi o komfornom stanu već o zapuštenom i oronulom objektu punom vlage i smeća. Objekt nema površinu od 18 m2 nego oko 24 m2. Nije izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] nego na 5607 sada 5607/2. Popisni broj nije 3603 nego 3675 (trenutno 5851). Nitko nikada nije dobio nikakav novac za prepuštanje bilo kakvih prava predniku tužiteljice, a kamoli vlasničkih prava. Nadalje, Ugovor nije ovjeren, potpisi su krivotvoreni jer se ujak UI ne potpisuje na taj način i njegovom ime je ŽI ne NI i prezime UI a ne Č. Također potpis FI nije istovjetan potpisu na ugovoru i na oporuci. Tuženik ističe kako je njegov ujak UI bespravno izgradio 1987.g. tu pomoćnu zgradu koja je služila kao ljetna kuhinja u funkciji glavnog stambenog objekta. Godine 1989.g. predmetni je prostor preuređen i dopušteno je HI da u njemu živi do svoje smrti. Naime, koliko je njemu poznato nju je ujak slučajno upoznao i zbog njezine teške životne situacije dopustio da živi u tom malom objektu (sobici) do svoje smrti. Tuženik ističe kako mu nije poznata cijela pozadina priče, ali je u potpunosti siguran da njegov ujak nije sklopio nikakav Ugovor s HI, a kamoli kupoprodajni. Naime, vlasnici cijele nekretnine na kojoj se nalazi taj objekt su u to vrijeme bili UI, II i EI svi suvlasnici u 1/3 dijela. Dakle, UI se ne bi usudio protiv svog brata II i sestre EI nekom nešto prodati bez znanja i suglasnosti ostalih suvlasnika ujedno i članova njegove uže obitelji. Tuženik nadalje ističe kako mu nije poznato kako i na koji način se uselio BI u objekt. Ono što zna daje isti bio prijatelj HI. Tuženik ističe kako nije točna tvrdnja iz točke 2. ove tužbe da bi po Rješenju o nasljeđivanju O-5566/2005 BI naslijedio predmetni objekt iza HI. U predmetnom Rješenju ovaj objekt nigdje nije spomenut kao predmet nasljeđivanja. Tuženik, sukladno navodima u točki 3. ove tužbe, ističe kako ni danas nije parcelirana nekretnina na kojoj se nalazi taj objekt već je ona uvijek bila dio parcele na kojoj se nalazi glavni objekt na adresi [adresa] (prije [adresa]). Parcelacija uopće i nije moguća po sadašnjem zakonu jer taj objekt nema samostalno uporabno svojstvo, odnosno nema vlastiti vodovod,kanalizaciju itd. Navodi tužiteljice da EI, majka tuženika, nije nikada osporavala vlasništvo predmetne kućice nije točno jer ista je prema ranije dogovoru ĐI s HI dopustila istoj da koristi taj objekt do svoje smrti. Vlasništvo nitko nikada nije imao na tom objektu osim obitelji ĐI, kasnije majke od tuženika te sada sam tuženik jer taj objekt i nije izgrađen kao samostalno tijelo nego kao pripadak glavnom objektu na toj parceli. Nadalje, tvrdnje tužiteljice kako je ista zajedno sa svojim prednicima u mirnom posjedu već 30 godina i da su se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pravno neodrživi. Tuženik ističe sve kad bio pravni temelj za pošteni posjed od strane SI, kojoj je UI dozvolio da živi u tom objektu do svoje smrti, to se ne odnosi ni na BI koji je tu bio bespravno niti na njegovu kćer koja nije ni u kakvom rodbinskom odnosu s GI. Tužiteljica nikada nije bila ni prijavljena na toj adresi niti su je tuženik niti njegova obitelj viđali do smrti FI. GI je cijelo vrijeme bila svjesna da predmetni objekt u kojem stanuje nije njezino vlasništvo. Dakle, niti je GI imala pravni temelj da stekne na predmetnom objektu pravo vlasništva dosjelošću, a još manje imaju BI i njegova kćer ovdje tužiteljica. Zaključno, tuženik ističe kako je vlasnica cijele nekretnine na kojoj se nalazi sporni objekt od 2002.g. njegova majka EI, dok je od 2013.g. u njegovom vlasništvu po Rješenju o nasljeđivanju O-7475/2103. Rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove (klasa:UP/I-932-07/l 8- 03/1702) od 07.01.2019.g. tuženik je upisan kao posjednik i vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], što je tužiteljica ČI pokušala osporiti. Međutim kako ista nije priložila ispravu kojom bi dokazala svoje pravo vlasništva na toj parceli nadležno tijelo donijelo je spomenuto Rješenje. ČI nije uložila žalbu na to Rješenje tako da je isto postalo pravomoćno. Nadalje, kupoprodajni ugovor koji je predočen nije ovjeren stoga ne proizvodi pravni učinak. Potpisi su krivotvoreni od ujaka ĐI te vjerojatno i FI. Nitko nikada od njegove obitelji nije dobio nikakav novac za bilo kakav ustup vlasništva, posjeda ili bilo čega drugog od strane SI, FI ili same tužiteljice. Nadalje, ističe kako je u dobroj vjeri stekao nasljeđivanjem predmetnu nekretninu od svoje majke Dragice Vrhovnik 2013.g. U ovom slučaju zaštićen je, ako ničim drugim, načelom povjerenja o zemljišne knjige. Tuženik ističe kako petit tužbenog zahtjeva nije podoban za raspravljanje jer objekt za koji se traži utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću nije fizički odvojen parcelacijom ili diobom, niti je to u ovom trenutku moguće, pa stoga presudu ne bi bilo moguće provesti u zemljišnim knjigama. Zbog svega navedenog tuženik predlaže da se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom odbaci kao nepodobna za raspravljanje, a podredno da se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbiju u cijelosti, a sud obveze tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Ovdje je potrebno navesti kako je u ovom postupku sud prvotno donio presudu P-1630/19-31 od 12.07.2022. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice iz točke I ove presude, a tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

4. Županijski sud u Karlovcu rješenjem Gž-837/2022-3 od 29.05.2024. i ukinuo je prethodno navedenu presudu ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak.

5. U obrazloženju istog rješenja stoji kako je predmet spora utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine, u naravi kuće površine cca 20 m2, sada na adresi [adresa], a koja je bila i predmet kupoprodajnog ugovora od 10.8.1989. koji da su kao kupci, otac tužiteljice BI i HI, sklopili sa, prednikom tuženika, LI iz [adresa], kao prodavateljem, i temeljem kojega su ušli u vlasnički posjed predmetne nekretnine, koji posjed je trajao do smrti oca tužiteljice 2018. Dakle, tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine u omjeru 27/242 dijela upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, na temelju dosjelosti, na kojoj je kao vlasnik upisan tuženik. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da posjed prednika tužiteljice nije sporan, već vlasništvo predmetne nekretnine kao dijela kčbr [katastarska čestica] u naravi kuća br.114 A, kuća br.114B I dvorište u [adresa], površine 67,3 čhv odnosno 242 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb u dijelu koji utužuje tužiteljica od 27/242 dijela. . Prvostupanjski sud citira odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06. i 38/09. - dalje ZV) koje se odnose i na uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću, i na posjed te na sposobnost stvari, ali ne daje razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva s osnova dosjelosti, već se poziva na sklopljeni kupoprodajni ugovora koji su prednici tužiteljice zaključili s prednikom tuženika, ali uz to pogrešno interpretira sadržaj kupoprodajnog ugovora navodeći da otac tužiteljice nije kupac po predmetnom ugovoru, te se poziva i na rješenja donesena u ostavinskom postupku iza pokojnih prednika tužiteljice, SI (O-5566/05) i oca tužiteljice BI (O-8633/18), u kojima nije predmetna nekretnina obuhvaćena kao ostavinska imovina ostavitelja, a iz razloga što se ne radi o knjižnom vlasništvu, pa zaključuje da tužiteljica nije dokazala zakonitost posjeda i neprekidnost posjedovanja. Prvostupanjski sud reproducira iskaze stranaka i svjedoka, ali ne daje ocjenu tih iskaza. Isto tako reproducira i pisane dokaze, također ne dajući razloge neprihvaćanja tih dokaza. Na primjer pod točkom 22. obrazloženja navodi: “Iz dostavljenog posjedovnog lista broj 3633 od 03.04.2007., vidljivo je da je MI upisana kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“, i to je sve, a što iz tog upisa proizlazi, što zaključuje, je izostalo. Nadalje, prvostupanjski sud citira odredbe Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 55/13., 60/13. - dalje ZZK), te pod točkom 35. obrazloženja navodi: „Ukoliko se zahtijeva utvrđenje vlasništva na dijelu postojeće zemljišnoknjižne čestice, a u situaciji kada taj dio ne predstavlja pojedinačnu nekretninu, tada se može raditi samo o suvlasništvu na postojećoj zemljišnoknjižnoj čestici kao pojedinačnoj nekretnini, u kom slučaju suvlasništvo mora biti određeno udjelima izraženim razlomkom, zanemarujući pri tom da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja uredila tužbeni zahtjev naznačivši i suvlasnički omjer od 27/242 dijela suvlasništva predmetne kčbr. Stoga, već iz razloga postojanja bitne povede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak na temelju članka 369. ZPP-a. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku kojom će ujedno odlučiti i o trošku žalbe tužiteljice (članak 166. ZPP).

6. U ponovnom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku Kupoprodajnog ugovora od 10.08.1989. (list 5 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove (list 6 spisa), zk izvadak (list 7, 19 spisa), rješenja o nasljeđivanju (list 8-11 spisa), oporuku (list 12 spisa), diobni ugovor uz priloge (list 13- 18 spisa), zahtjev za odobravanje korištenja pravne pomoći (list 20 spisa), fotografije (list 27-29 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji (list 33-35 spisa), ugovor od 1.6.1990. (list 39 spisa), poziv Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba (list 40 spisa), popisni list (list 41 spisa), Rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove (list 44-45 spisa), diobni ugovor (list 57-58 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 60 spisa).

7. Nadalje sud je pročitao iskaze stranka na ročištu od 11.9.2019. (list 46-47 spisa), te svjedoka KI i PI na ročištu od 2.12.2019. (list 50 spisa), te grafološko vještvo dipl. soc. ĆI (list 66-70 spisa), te geodetsko vještvo dipl. ing. Mladena Bebera i zapisnik o očevidu na licu mjesta (list 86-100 spisa).

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - dalje ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je kumulativni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

9. Predmet tužbe je utvrđenje prava vlasništva tužiteljice kuće u [adresa], sagrađena na zk.č.br. 5620/3 u naravi KUĆA BR.114 A, KUĆA BR.114B I DVORIŠTE U KNEŽIJI, površine 67,3 čhv odnosno 242 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 GRAD ZAGREB, a koju je ista naslijedila od oca tužene temeljem oporuke i Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-8633/18, a da predmetna zk.č.br. 5620/3 kuća br. 114a, kuća br. 114b i dvorište u [adresa], površine 67,3 čhv, odnosno 242 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nije postojala u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, već je ista formirana tek na temelju diobnog ugovora i diobnog nacrta RN 52/2000, tako da je z.k. vlasnica iste postala EI koju je temeljem rješenja o nasljeđivanju O-7475/13 naslijedio tuženik, pa kako prednica tuženika prednicima tužitelja nikada nije osporavala vlasništvo i posjed predmetne kuće koju su prednici tužiteljice čiji su posjed uživali preko 30 godina, to tužiteljica traži utvrđenje stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

10. Među strankama je nesporno kako je tuženik upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 114, kuća br. 114B i dvorište u [adresa] površine 67,3 čhv, odnosno 242 m2 upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-7475/13 od 11.11.2013. i rješenja o ispravku od 03.02.2014. po brojem Z-2450/14, a što je sud utvrdio uvidom u zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 25.02.2019. (list 19-20 spisa).

11. Donoseći odluku u ovoj pravnoj stvari ovaj sud polazio od odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. i 79/06 i 38/09, dalje: ZV) kojim je propisano da se vlasništvo dosjelošću stječe samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je čl. 3. istog zakona propisano kako samostalan posjednik stvari stječe dosjelošću vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

12. Čl. 11. ZV-a propisano je da je samostalni posjednik onaj koji stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, a posjed će se smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotnim.

13. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se prema st. 5. istog članka presumira da je posjed pošten (osim ako se dokaže suprotno).

14. Prema čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj temeljem tog posjedovanja (pravo na posjed), a st. 2. istog članka je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prevarom, ni zlouporabom povjerenja.

15. Sukladno čl. 160. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost između ostalog uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakonit, pošten i istinit samostalni posjed.

16. U odnosu na kvalificiranost posjeda predmetne nekretnine i time pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine po tužiteljici ovaj sud je iz Kupoprodajnog ugovora 10.08.1989. utvrdio kako je isti zaključen između DI iz [adresa] kao prodavatelja, te oca tužiteljice BI iz [adresa] i HI iz [adresa] kao kupaca, a predmet kojega je jednosobni komforni stan veličine 18 m2 koji je izgrađen nakč.br. 5617 k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] gdje je kuća popisni broj 3603 po cijeni od 17.500 DM, da je prodavatelj jamči kako je stan njegovo isključivo vlasništvo bez opterećenja te da ga predaje kupcu slobodan od osoba i stvari tereta, da kupac potpisom ugovora potvrđuje primitka kupoprodajne cijene i stan predaje u posjed kupcu.

17. Iz rješenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 30.01.2001. proizlazi kako se južnom ulazu u stambenu zgradu sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Zagrebu mijenja kućni broj 114b iz [adresa] (01720)= u kućni broj 16a u [adresa] (004200).

18. Obzirom je tijekom postupka tuženik osporavao valjanost ugovora obzirom na činjenicu da potpisi stranaka nisu ovjereni, te da je potpis prodavatelja DI krivotvoren sud je proveo grafološko vještačenje po dipl. soc. ĆI koja je temeljem usporedbe potpisa JI na nespornoj dokumentaciji i predmetnom Ugovoru utvrdila kako skriptor spornog potpisa ĐI (DI) na izvorniku Kupoprodajnog ugovora od 10.08.1989. upravo jest UI (ivo), pa je prihvaćajući navedeno vještvo kao objektivno i stručno jer je sačinjeno temeljem pravila grafološke struke, temeljem uvida u dokumentaciju koja je postojala u spisu do trenutku vještačenja, ovaj sud utvrdio kako je UI kao prodavatelj prodao temeljem navedenog Ugovora opisani stan u čl. 1. istog, nevjenčanoj supruzi prednika tužitelja (BI) GI, kasnije MI.

19. U sudski spis tužiteljica je nadalje dostavila rješenje o nasljeđivanju iza pok. MI GI O-5566/05 od 21.09.2005. na okolnost da je upravo temeljem tog rješenja otac tužiteljice pok. BI naslijedio predmetnu nekretninu kao vanbračni suprug pok. TI, kasnije MI, a potom je oporukom istu nekretninu naslijedila tužiteljica.

20. Iz samog rješenja o nasljeđivanju vidljivo je kako ostavinsku masu iza pok. MI čine vanknjižnom vlasništvu 1/6 dijela nekretnina upisanih u kat.pl. 296. k. o. [katastarska općina] i kat.pl. 584 k. o. [katastarska općina], a da se njezinim nasljednikom proglašava otac tužiteljice pok. BI.

21. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. BI, O-8633/18 o0d 07.11.2018. utvrđeno je kako njegovu ostavinsku masu između ostalog čine iste nekretnine. a da se njegovim nasljednikom proglašava ovdje tužiteljica.

22. Nadalje iz Oporuke od 29.02.2008. koju tužiteljica dostavlja u spis proizlazi kako prednik BI istoj ostavlja nakon svoje smrti kuću sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] sa pripadajućim stvarima, no iz obrazloženja prethodno analiziranog rješenja o nasljeđivanju iza pok. BI proizlazi kako je ostavitelj ostavio vlastoručnu oporuku koja je proglašena 29.10.2018. u nazočnosti zakonskih nasljednicama, da je ostavitelj oporukom raspolagao kućom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi u [adresa] i pripadajućim stvarima koje se nalaze u kući te da istu ostavlja tužiteljici, no da ista nije uvrštena u ostavinsku masu iza istog zato što nasljednice javnom bilježniku nisu predočile dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo vlasništvo ostavitelja.

23. Među strankama nije sporno kako predmetna zk.č.br. 5620/3 kuća br. 114a, kuća br. 114b i dvorište u [adresa], površine 67,3 čhv, odnosno 242 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nije postojala u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, već je ista formirana tek na temelju diobnog ugovora i diobnog nacrta RN 52/2000, a što je potvrđeno i vještačkim nalazom u ovom postupku tako da je z.k. vlasnica iste postala EI, a potom temeljem rješenja o nasljeđivanju tuženik koji se kao takav upisao kao vlasnik u zemljišne knjige, pa slijedom navedenog tužiteljica objašnjava da je navedeno razlog zašto predmetna nekretnina ne čini dio ostavinske mase iza pok. SI, kasnije MI te njezinog oca BI.

24. Tužiteljica u ovom postupku tvrdi kako je naslijedila kuću koju je njezin otac kupio temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10.08.1989., a koja se prostire na dijelu sporne zk.č.br. 5620/3 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da je sa HI predmetnu nekretninu posjedovao sve do njezine smrti, 6.7.2015.g., nakon čega ju je naslijedio temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-5566/05, te je nastavio sam posjedovati kuću, sve do svoje smrti, 15. rujna 2018. g., da mu majka tuženika EI to nikada nije osporavala, te da tuženik predmetno vlasništvo nije upisao u dobroj vjeri jer je znao kao i njegova majka da je kuća prodana predniku tužiteljice i njegovoj supruzi, dok tuženik tvrdi da su prednici tužiteljice istu kuću dobili samo na korištenje.

25. U svom iskazu tužiteljica navodi kako je tuženik bio prodavatelj kuće na adresi [adresa], a u kojoj je živio njezin otac sa svojom vanbračnom suprugom. Inače ta kuća je kupljena kao betonska kocka te je otac iznutra uredio kao stambeni prostor. Otac je u toj kući živio punih 29 godina sa svojom izvanbračnom suprugom, a nakon njegove smrti prošle godine je naslijedila kuću i to oporučno. Inače tuženik je nasljednik pok. EI koja je predmetnu nekretninu prodala njezinom pok. ocu. Nakon smrti oca u toj nekretnini više nitko ne živi. U svezi diobnog ugovora i diobnog nacrta koji je sačinjen za potrebe ove nekretnine nema nikakvih neposrednih saznanja. ŽI je brat pok. EI. Ona je u toj kući živjela 2011. godine nekakvih 10 mjeseci. Ocu nikada nitko nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. Otac nikada nije plaćao nekakvu najamninu za tu kuću. Ona ima ključeve od kuće,ali u njoj nitko ne živi. Tuženik je nekoliko mjeseci prije smrti njezinom pok. ocu nudio iznos od 5.000 EUR kako bi se iselio iz kuće, budući da je rekao kako ima kupca za tu kuću. Nema saznanja da li je predmetna kuća dio ostavinske mase iza pok. MI. 1989. kupci ove kuće su bili njezin otac i pok. MI. Nikada nije podnijela zahtjev za legalizaciju ove kuće .

26. U svom iskazu tuženik navodi kako je tužiteljicu prvi puta vidio nakon smrti pok. BI, a danas je vidi drugi puta u životu. Pok. EI je bila njegova majka te je predmetnu kuću naslijedio od iste, te se na temelju rješenja o nasljeđivanju upisao kao vlasnik predmetne nekretnine. Tu kuću je sagradio njegov ujak 1987. na čestici čiji su bili vlasnici njezin brat i njegova majka. Pok. otac tužiteljice i HI živjeli su u predmetnoj kući od 1989. do svoje smrti. Oni su tu kuću dobili na korištenje od UI. Oni za to korištenje nisu plaćali nikakvu najamninu. Znao je da pok. otac tužiteljice živio u predmetnoj nekretnini te ga nikada nije ometao u posjedu. On je pok. BI prije smrti ponudio da u slučaju ukoliko nađe kupca za predmetnu nekretninu njemu osigura smještaj do smrti u nekom drugom stanu. Zahtjev za legalizaciju je podnio osobno. Danas se predmetni objekt nalazi u derutnom stanju, nema svoju vodu niti kanalizaciju, a ispred tog objekta je pok. BI sagradio atrij i šupu, a koji se nalaze na gradskom zemljištu. Z.k. čestica na kojoj se nalazi predmetni objekt je dio jedne velike čestice na kojoj postoji još podrum i još jedna mala kuća u kojoj je živjela njegova pok. majka

27. U svom iskazu svjedok KI navodi kako je tuženik njezin suprug, a za tužiteljicu je saznala iz tužbe. Suprug je predmetnu kuću naslijedio od svog pok. ujaka II, dok je drugu polovicu naslijedio od svoje pok. majke. Pok. UI, ujak njezinog supruga, ljetnu kuhinju je dao na korištenje GI. Nema saznanja o nikakvom kupoprodajnom ugovoru. Nema saznanja o pozadini odnosa između pok. UI i SI. Zna da je predmetna čestica nastala kao posljedica cijepanja 5620/1, a na kojoj su se nalazile sve kuće. Kada se CI uselila u predmetnu nekretninu može reći da je nekretnina zapravo bila ljetna kuhinja koja je služila za okupljanje. Ne zna tko je sagradio tu ljetnu kuhinju. Na toj istoj čestici još se nalazi garaža i bakina kuća. Sa tuženikom je u braku od 1984. CI nije plaćala nikakvu naknadu za korištenje tog objekta. Tuženik nikada nije nudio BI nikakve novce da iseli iz kuće, ali mu je ponudio da će mu osigurati smještaj do njegove smrti.

28. U svom iskazu svjedok PI navodi kako tuženika ne poznaje, a tužiteljica je njezina kćer. Nema nikakvih saznanja o zaključenju bilo kakvog kupoprodajnog ugovora između predmetnih stranaka. Zna da je GI supruga BI koja je sa njim živjela na [adresa]. Od oca tužiteljice razvela se 1987., a on u predmetnoj nekretnini živi od 1979. Ona je njega posjećivala u toj kući, jer su bili u dobrim odnosima nakon razvoda, a kako je on stekao tu kuću, nije joj poznato. Misli da je on tu kuću kupio sa GI. Iz viđenja je poznavala majku tuženika. BI nikada nije spominjao tko će naslijediti tu kuću. Kuća je u to vrijeme bila u lošem stanju, puna vlage.

29. Na očevidu na licu mjesta izvršenim u prisutnosti stranaka i vještaka tužiteljica je navela kako je njezin otac živio u predmetnoj kući od 1989-2018,od kada u kući nitko ne živi, a što je potvrdio i tuženik osobno, navodeći kako oca tužiteljice nitko nije ometao u posjedovanju niti svojatao kuću, da je kući legalizirao, te da je vlasnik kuće od 2013. kada je sačinjen diobni ugovor, te je tužiteljica navela kako nije znala za isti ugovor.

30. Iz geodetskog vještva dipl. ing. Mladena Bebera provedenog po prethodnom očevidu na licu mjesta kojeg sud prihvaća kao objektivno i stručno jer je izrađeno temeljem pravilima geodetske struke, a po uvidu u cjelokupnu dokumentaciju i izvid na terenu, te imajući u vidu da na isto stranke nisu imale prigovora, vještak navodi kako se na navedenoj adresi nalazi potpuno ograđeni i izgrađeni fizički posjed na kojem se nalazi kuća br.14, zatim dio kuće br.16 A. Prema podaci evidencije katastra je na navedenoj lokaciji evidentirana kuća br.16, no pregledom lica mjesta je vidljivo da ista na terenu ne postoji. Ostala je u katastru porušena kuća br.16. Pregledom lica mjesta, i prema pokazivanju tužiteljske strane na terenu je vidljivo da je sporna kuća br.16, koja se tlocrtom zidova nalazi na zemljištu, koje je pod takvom izgrađenom kućom. Fotografija predmetne kuće. Pogled sa zapadne strane (kuća je bijela fasade). Prema tužbenom zahtjevu je nekretnina na kojoj se nalazi sporna kuća zk.č.5620/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u K. o. [katastarska općina]. Navedena zk.č.5620/3 K. O. [katastarska općina], koja je prema današnjem položaju, obliku i površini nastala provedbom RN-52/2000 u zemljišnoj knjizi. Današnja površina od 242 m2 ili 67.3 čhv, je određena navedenim postupkom Grada Zagreba, od 30.1.2001.g., u postupku Klasa: 936- 05/2001-01/122, Urbroj: 251-15-04/2-2001-2, (str.6 spisa), je stambenoj zgradi koja se nalazi na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], promijenjen kućni broj iz dotadašnjeg 114b u novi br. 16a u [adresa]. Predmetna kuća br. 16a je u ovom postupku sporna. Predmetnoj zk.č.5620/3 K. o. [katastarska općina], u katastarskoj evidenciji odgovara k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina]. Rješenjem gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, od 30.1.2001.g., u postupku Klasa: 936-05/2001-01/122, Urbroj: 251-15-04/2-2001-2, (str.6 spisa), je stambenoj zgradi koja se nalazi na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], promijenjen kućni broj iz dotadašnjeg 114b u novi br. 16a u [adresa]. Predmetna kuća br.l6a je u ovom postupku sporna. Predmetnoj zk.č.5620/3 K. o. [katastarska općina], u katastarskoj evidenciji odgovara k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], Rješenjem gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, od 30.1.2001.g., u postupku Klasa: 936-05/2001-01/122, Urbroj: 251-15-04/2-2001-2, (str.6 spisa), je stambenoj zgradi koja se nalazi na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], promijenjen kućni broj iz dotadašnjeg 114b u novi br. 16a u [adresa]. Predmetna kuća br.l6a je u ovom postupku sporna. Predmetnoj zk.č.5620/3 K. o. [katastarska općina], u katastarskoj evidenciji odgovara k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina]. Kuća br.l6a nije u katastru kartirana na katastarskom planu na način kako je ista pozicionirana na terenu, već se u rješenju na str.6 spisa ista navodi. Kako se cjelokupna kuća br,16A nalazi na dijelovima dvije katastarskih čestica (odnosno z.k. čestica), bi u tom pogledu postojale i dvije karakteristične površine. One u naravi postoje, no kako je tužiteljska strana naznačila jednu nekretninu kao dijelom spornu, bi u tom pogledu postojala i za ovaj postupak bila značajna jedna sporna površina koja će biti naglašena u poglavlju mišljenja. Karakteristične površine koje se odnose na tlocrtne obrise kuće br.l6A na zemljištu su: na dijelu zk.č.5620/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u K. o. [katastarska općina], kuća br.H4A, kuća br.H4B i dvorište u [adresa] od 67.3 čhv ili 242 m2, pri čemu se isto odnosi na kuću br. 16A. Prema situacijskom nacrtu je ista na zemljištu određena spojem točaka bridova 1-2-3-4-9-10-11-1, obojano zeleno, u dijelu površine od 27 m2, izraženo u omjeru od 27/242 dijela, a prema katastru na dijelu k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], u naravi dio kuće 16A. U svom mišljenju vještak navodi kako sporna kuća br.16a, se nalazi na dijelu zk.č.5620/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u K. o. [katastarska općina], kuća br.l 14A, kuća br.l 14B i dvorište u [adresa] od 67.3 čhv ili 242 m2, pri čemu se isto odnosi na kuću br. 16A. Prema situacijskom nacrtu je ista na zemljištu određena spojem točaka bridova 1-2-3-4-9-10-11-1, obojano zeleno, u dijelu površine od 27 m.2, izraženo u omjeru od 27/242 dijela, a prema katastru na dijelu k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], u naravi dio kuće br.l6A.

31. Analizirajući iskaze stranaka i saslušanog svjedoka ovaj sud je zaključio kako je pok. prednik BI živio u predmetnoj nekretnini sa svojom nevjenčanom suprugom HI, kasnije MI od 1989. kada je istu kupio od pok. UI temeljem zaključenog Kupoprodajnog ugovora od 10.08.1989. u kojem u čl. 6. stoji da da prodavatelj stan predaje u posjed kupcu slobodan od osoba i stvari, te da je u istom živio sve do svoje smrti, te u tom dijelu poklanja vjeru iskazu tužiteljice i svjedoka PI, kao životnim o u međusobno suglasju, te sud vjeruje iskazu tuženika u dijelu u kojem navodi da je pok. BI i HI živjeli su u predmetnoj kući od 1989. do svoje smrti, obzirom je u tom dijelu njegov iskaz suglasan iskazu tužiteljice i saslušanog svjedoka.

32. Međutim sud ne vjeruje iskazu tuženika i KI da bi pok. BI i MI predmetnu nekretninu dobili na korištenje, jer u tom dijelu njihov iskaz suprotan iskazu tužiteljice i priležećoj dokumentaciji.

33. Naime iz dostavljenog posjedovnog lista broj 3633 od 03.04.2007. vidljivo je da je MI upisana kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju vještak jasno navodi kako sporna kuća br.16a, se nalazi na dijelu zk.č.5620/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u K. o. [katastarska općina], kuća br.l 14A, kuća br.l 14B i dvorište u [adresa].3 čhv ili 242 m2, pri čemu se isto odnosi na kuću br. 16A. Prema situacijskom nacrtu je ista na zemljištu određena spojem točaka bridova 1-2-3-4-9-10-11-1, obojano zeleno, u dijelu površine od 27 m.2, izraženo u omjeru od 27/242 dijela, a prema katastru na dijelu upravo k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], u naravi dio kuće br.l6A, na kojoj je pok. MI upisana kao posjednik.

34. Da je namjera stranaka iz Kuporodajnog ugovora iz 1989. bila prijenos prava vlasništva, a ne korištenje od strane pok. MI i oca tužiteljice potvrđuju i činjenica da je pok. MI osim što je upisani posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ista bila i pozvana u postupku nove izmjere, a kako to proizlazi iz Poziva Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 03.04.2007. u koji je sud izvršio uvid( list 40 spisa).

35. Nadalje tužiteljica tvrdi kako je nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje između pok. ZI,kasnije MI i oca tužiteljica pok. BI i pok. UI u kupoprodajnom ugovoru opisana kao jednosobni komforni stan na adresi [adresa], površine cca 18 m2 izgrađen na čk.br. 5617 k. o. [katastarska općina], [adresa] gdje je kuća popisni broj 3603, upravo predmetna nekretnina, a da se u naravi radi o kući, površine cca 20 m2, sada na adresi [adresa], budući je 2001. g. promijenjena adresa iste, a koja se nalazi na zk.č.br. 5620/3 kuća br. 114a, kuća br. 114b i dvorište u [adresa], površine 67,3 čhv, odnosno 242 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te u prilog navedenog dostavlja rješenje Grada Zagreba od 30.01.2001. u koji je sud izvršio uvid a u kojem stoji kako južno ulazu u stambenu zgradu sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Zagrebu mijenja kućni broj 114b iz [adresa] (017620) u kućni broj 16a [adresa] (004200).

36. Bez obzira na grešku pri opisu čestice u navedenom ugovoru, nedvojbeno je kako je kupljena upravo nekretnina koja je predmetom ovog spora, a navedeno je vidljivo i iz iskaza tuženika i njegove supruge, koji ne osporavaju da je pok. NI sagradio objekt na sadašnjoj k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj je pok. MI upisana i kao posjednik, da su MI i BI u tom objektu živjeli, ali osporavaju da bi taj objekt bio prodan prednicima tužiteljice.

37. Budući je nedvojbeno utvrđeno kako je NI sagradio predmetnu nekretninu, kako je grafološkim vještačenjem utvrđeno kako je upravo NI potpisao ugovor od 10.8.1989.g., kako je temeljem stvarnog posjedovanja istog MI bila evidentirana kao posjednica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te kako su BI i MI živjeli u predmetnoj nekretnini sve do svoje smrti, očito je da je NI prodao prednicima tužiteljice, nekretninu koja je predmetom ovog postupka.

38. Navedeno proizlazi i iz rješenje Grada Zagreba od 30.1.2001.g. u kojem se mijenja adresa iz one navedene u ugovoru, [adresa], u onu trenutnu, [adresa], da bi tek temeljem činjenice da je umjesto k. č. [katastarska čestica], koja je kasnije postala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

39. Tome se dodaje da prema odredbi čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. i 79/06 i 38/09 dalje ZV) propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kada je više zemljišnih čestica upisane u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak one su pravno sjedinjenje u jedno tijelo koje kao takvo jedna nekretnina, dok je st. 3. istog članka propisano je da što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane ili u nekretninu ugrađeno njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji.

40. Prema odredbi čl. 10. st. 2. i 3. ZZK ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - dalje: ZZK) odluke sudova i druge vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi. Ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi, dok ne budu promijenjeni.

41. Prema odredbi čl. 32. st. 1. ZZK suvlasništvo se upisuje po udjelima određenima s obzirom na cjelinu, izraženim razlomkom. Prema odredbi čl. 55. Zakona o zemljišnim knjigama uknjižba se može dopustiti i na temelju odluke suda ako sadrži točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis.

42. Nadalje, odredbom čl.145.st.4. ZZK propisano je da se sastav zemljišnoknjižnog tijela ne mijenja upisom promjene oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta, a da će upis takve promjene zemljišnoknjižni sud provesti na temelju prijavnog lista katastra o promjeni u katastru zemljišta, a ako bi takva promjena utjecala na knjižna prava, tada i na temelju isprave prikladne za uknjižbu kojom se upisani nositelji prava slažu sa tom promjenom, dok je odredbom čl.154.st.1. i čl.19.st.4. ZZK propisano da se sastav zemljišnoknjižnog tijela mijenja zemljišnoknjižnim otpisom i pripisom katastarskih čestica. Uknjižba se, prema čl. 55.ZZK, može dopustiti i na temelju odluke suda ako sadrži točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis.

43. Sukladno čl.94. Zemljišnoknjižnog poslovnika ("Narodne Novine" 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05, 60/10) promjene prijavljene prijavnim listom nadležnog tijela za katastar koje se odnose na činjenice koje se upisuju u posjedovnicu provest će se u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja zemljišnoknjižnog suda donesenog po službenoj dužnosti i bez saslušanja stranaka.

44. Naime, pravo vlasništva može se uknjižiti samo na određenoj zemljišnoknjižnoj čestici, a ne i na fizički određenom dijelu čestice. Da bi dio postojeće nekretnine dobio svojstvo pojedinačne nekretnine odnosno zemljišne čestice na kojoj se prema čl. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96 i dr.- dalje ZV) može stjecati pravo vlasništva, potrebno je da osoba koja tvrdi da je vlasnik tog dijela nekretnine provede parcelaciju i sačini prijavni list koji će biti propisno ovjeren od nadležnog katastarskog ureda i nakon toga, u skladu s prijavnim listom, postavi zahtjev.

45. Ukoliko se zahtijeva utvrđenje vlasništva na dijelu postojeće zemljišnoknjižne čestice, a u situaciji kada taj dio ne predstavlja pojedinačnu nekretninu, tada se može raditi samo o suvlasništvu na postojećoj zemljišnoknjižnoj čestici kao pojedinačnoj nekretnini, u kom slučaju suvlasništvo mora biti određeno udjelima izraženim razlomkom, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno provedenim vještačenjem.

46. Obzirom je tužiteljica, dokazala kako su ona i njezini prednici, MI i BI bili samostalni, pošteni, zakoniti i istiniti posjednici nekretnine koja ja predmetom ovog postupka još od 1989. godine, da ih u posjedovanju tuženik i njegovi prednici nisu ometali, te da su istu, onako kako je ona opisana u tužbenom zahtjevu prema vještačkom nalazu, stekli dosjelošću, to je valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

47. Budući da je u sporu tužiteljica uspjela u cijelosti to joj je tuženik u smislu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 21.06.2019., 04.06.2020., 08.12.2021., 200,00 EUR za svaki podnesak, za sastav žalbe 250,00 EUR, za pristup na ročište 14.05.2019., 05.07.2019., 11.09.2019., 02.12.2019., 09.09.2020., 06.10.2021., 11.05.2022., 04.10.2024. 200,00 EUR za sako ročište, ukupno 2.650,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a od 662,50 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), trošak izlaska sudske komisije na očevid od 49,90 EUR, trošak predujma za grafološko i geodetsko vještačenje od 331,81 EUR i 225,63 EUR.

48. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz podneska od 08.12.2021. od 1.327,36 EUR.

49. Tužiteljici je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 3.919,84 EUR, dok je tuženik zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

50. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 11. ožujka 2025. do isplate.

U Zagrebu, dana 11. ožujka 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.