REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5447/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Jasni Peroš Nikolić, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi zaštite od drugog oblika postupanja, nakon održane javne rasprave, 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/I-371-03/23-006/11, URBROJ: 251-11-01/009-23-2 od 13. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je prigovor tužiteljice izjavljen radi radi zaštite od drugog oblika (ne) postupanja, kao nedopušten te je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog postupka.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da raspolaganje stanom nije privatna već javna stvar, radi čega je u svim tim postupcima raspolaganja odnosno donošenja ''akata raspolaganja'' u obvezi primijeniti ZUP i postupati u skladu s ZUP-om tj. upravnim pravom. Smatra da je prigovor dopušten jer akt raspolaganja predstavlja drugi oblik postupanja javnopravnog tijela. Tijekom spora poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1618/2023 od 12. studenoga 2024., ističući da pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske više nije relevantno zbog obveznosti odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske. U odnosu na troškove, ističe da je rješenje i u tom dijelu nezakonito, jer je ona troškove opravdano potraživala, budući da je propustom tuženika došlo do potrebe za izjavljivanjem prigovora. Radi se o obvezi naknade troška prigovora po načelu culpe.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe, podnesaka od 12. siječnja 2024. te zastupanje na ročištu, svako u iznosu od 1000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 3.750,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. U bitnome ističe da ovosudna stvar ne spada u upravno područje odnosno da tužiteljica nije bila ovlaštena podnijeti prigovor iz članka 156. ZUP-a, a time posljedično on nije imao ovlasti po takvom prigovoru postupati. Smatra da se radi se o čistom vlasničko-pravnom raspolaganju tuženika nekretninom koje je vlasnik, a koji dvostrani obvezno-pravni odnos između tuženika i tužiteljice je nastao i uređen je sklopljenim ugovorom o najmu stana. Smatra da je razvidno kako ova pravna stvar nije mogla biti predmetom upravnog postupka, pa se stoga posljedično sudska zaštita ne može ostvarivati u upravnom sporu već dapače izvan istoga. Ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Usž-1127/2024 od 30. listopada 2024., u postupku šutnje uprave za istu stranku i istu pravnu stvar, odlučio da se ne radi o postupanju koje bi predstavljalo upravnu stvar već o raspolaganju temeljenom na pravu vlasništva javno najamnog stana. Ističe kako tužiteljica nije uspjela u upravnom postupku koji je prethodio predmetnom upravnom sporu odnosno, obzirom je prigovor tužiteljice odbačen, to znači da je za tužiteljicu prethodni upravni postupak, pokrenut na njezin zahtjev, nepovoljno okončan. Smatra da stoga tužiteljica, sukladno odredbi članka 161. stavka 2. ZUP-a, u cijelosti sama snosi trošak upravnog postupka.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljici na temelju članka 18. Odluke o najmu javno najamnih stanova Gradonačelnik Grada Zagreba 16. srpnja 2018., donio Zaključak o davanju tužiteljici u najam javno najamnog stana u [adresa] (točka 1. Zaključka) da će Grad Zagreb i tužiteljica sklopiti ugovor o najmu javno najamnog stana na određeno vrijeme od pet godina (točka 3.), da će se ugovor iz točke 3. tog Zaključka produžiti ako najmoprimac, prije isteka ugovorenog vremena, podnese zahtjev za produženje ugovora i dokaže da je prebivališno prijavljen na adresi stana koji koristi kao najmoprimac, te da oni i članovi njegovog obiteljskog kućanstva nemaju u vlasništvu useljiv odgovarajući stan ili kuću na području Republike Hrvatske te da ispunjava sve obveze iz ugovora o najmu javno najamnog stana (točka 5.).

10. Nadalje, na temelju citiranog Zaključka Gradonačelnika Grada Zagreba zaključen je i ugovor o najmu javno najamnog stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom (između Grada Zagreba - Gradonačelnika i tužiteljice od 18. srpnja 2018.).

11.Tužiteljica je podnijela tuženiku prigovor pozivajući se na odredbu članka 156., u vezi članka 122. i 12. stavak 3. ZUP-a, tražeći da naloži protustranci odlučiti o njezinom zahtjevu za produljenjem ugovora o najmu.

12. Tuženik je osporavanim rješenjem odbacio prigovor tužiteljice izjavljen radi zaštite odnosno (ne) postupanja Grada Zagreba kao nedopušten iz razloga jer se ne radi o postupanju Grada Zagreba iz područja upravnog prava, već se radi o aktu raspolaganja Grada Zagreba stanom u njegovu vlasništvu te se ne primjenjuje odredba članka 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP).

13. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojim javnopravno tijelo odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek (točka 1.), ocjena zakonitosti i postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojega nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek (točka 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu (točka 3.) te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (točka 4.).

14. Dakle, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za produljenje ugovora o najmu javno najamnog stana koji joj je dodijeljen Zaključkom tuženika iz čega slijedi da je u tom slučaju odlučivano o produljenju davanja u najam stana u vlasništvu jedinice lokalne samouprave koja je nastupila u tom slučaju kao vlasnik stana pa se ovdje radi o aktu raspolaganja vlasnika sa svojim vlasništvom u kojem slučaju je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, odnosno pred redovnim sudom u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku. Dakle, ne radi se o upravnom aktu, odnosno o odlučivanju u upravnoj stvari ni u upravnom postupku. Ovakvo shvaćanje zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: Usž-1127/2024 od 30. listopada 2024. u istovjetnoj pravnoj stvari i među istim strankama.

15. Naime, prema odredbi članka 2. ZUP- a upravnom stvari smatra se svaka stvar o kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugog subjekta (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

16. Stoga se u kontekstu promatranja pravne naravi odluke o produljenju ugovora o najmu javno najamnog stana (koja mogućnost produljenja se temeljila na točki 5. Zaključka gradonačelnika od 16. srpnja 2018.) ne radi o postupanju koje bi predstavljalo upravnu stvar već o raspolaganju temeljenom na pravu vlasništva javno najamnog stana. Tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: Usž-1127/2024 od 30. listopada 2024.

17. Slijedom svega navedenog, neprijeporno je utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne radi o odlučivanju u upravnoj stvari u upravnom postupku.

18. Vezano za pozivanje tužiteljice na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1618/2023 od 12. studenoga 2024., napominje se da ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju, budući da je u ovom konkretnom slučaju obveza produženja ugovora o najmu stana ugovorna obveza Grada Zagreba kao najmodavca u smislu članka III. Ugovora o najmu stana sklopljenog između Grada Zagreba i tužiteljice kao najmoprimca ako su za to ispunjeni ugovorom određeni uvjeti za produženje najma, iz čega proizlazi da se radi o sporu o povredi ugovorne obveze iz najamnog odnosa od strane najmodavca za koji je odlučno pitanje ispunjava li tužiteljica uvjete za produženje ugovora o najmu, dakle pitanju iz obveznog, a ne upravnog prava. Pravna zaštita nije osigurana u upravnom postupku, a zatim u upravnom sporu pred upravnim sudom, nego u parničnom postupku pred općinskim sudom sukladno članku 34. stavka 1. točki 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22.), kojom je propisano da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa Dakle, tužiteljici nije uskraćeno pravo na pristup sudu jer tužiteljica ako smatra da ispunjava uvjete za produženje ugovora o najmu, ima na raspolaganju parnični postupak pred općinskim sudom. Povodom podnesenog zahtjeva za produženje najma nekretnine u vlasništvu Grada Zagreba ne donosi se pojedinačna odluka koja bi predstavljala upravni akt niti se postupanje povodom zahtjeva za produženje najma može smatrati drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, iz čega proizlazi da je osnovano tuženik odbacio tužiteljičin prigovor kao nedopušten.

19. Slijedom navedenog, Sud osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani i ostali prigovori koje tužiteljica iznosi u tužbi i tijekom spora.

20. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presuditi kao u točki I izreke presude.

21. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku. 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Sutkinja:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri, Kordunska 1, [adresa] Zagreb

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb

3. U spis