REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1289/2023-9

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa službena osoba ŽP, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/II-502-04/23-01/90, URBROJ: 338-01-06-05-23- 02 od 22. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Požega, KLASA: UP/I-502-04/21-03/01, URBROJ: 338-11-02-23-15 od 28. lipnja 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I., tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dijagnozom MKB klasifikacije F43.1 nastale kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, za razdoblje od 4. travnja 2019. do 24. veljače 2023. Točkom II. odbijen je zahtjev za isplatu naknade plaće 100% od osnovice zbog bolesti pod dijagnozom MKB klasifikacije F62.0 nastale kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu od 13. rujna 2017. do 3. travnja 2019. Točkom III. određeno je da naknada plaće iz točke I. iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće u razdoblju od 4. travnja 2019. do 3. listopada 2020. (18 mjeseci), a u razdoblju od 4. listopada 2020. do 24. veljače 2023. u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti. Točkom IV. određeno je da se tim rješenjem zamjenjuje rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Požega, KLASA: UP/I-502-04/21- 03/01 URBROJ: 338-11-02-23-13 od 2. lipnja 2023.

2. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka osporava rješenje tuženika. Poziva se na pravomoćnu i izvršnu presudu Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Usl-1299/2022 od 6. travnja 2023. te navodi kako je tuženik putem prvostupanjskog tijela u postupku izvršenja te presude donio prvostupanjsko rješenje, no tim rješenjem nije postupio na način kako je obvezan točkama III. i IV. izreke te presude. Smatra da je, ignorirajući utvrđenja iz presude, odlučio o tužiteljevom pravu na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, tako da mu nije priznao pravo kroz vrijeme određeno točkom III. izreke presude, niti mu je priznao 100% iznosa od pripadajuće osnovice. Navedenim rješenjem praktički je ponovljen raniji postupak priznanja na način da je presuda ignorirana te je i odnosu na dio određenog razdoblja utvrđena zastara, a za preostali dio izmijenjena šifra bolesti i to temeljem vještačenja kojeg su provela tijela, a za razdoblje u kojemu je tužitelju priznato pravo, priznato je dijelom u 100% iznosu osnovice, a dijelom u 50% iznosa osnovice. Smatra da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno poštivati presudu zbog čega je uložio žalbu, a koju je tuženik odbio drugostupanjskim rješenjem.

2.1. Ističe kako prema članku 6. stavku 3. Zakona o sudovima (''Narodne novine'' 28/13., 33/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23.) odluku suda smije mijenjati i ukidati samo sud u čiju nadležnost spada predmet u postupku propisanom zakonom, te da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Također, navodi kako je prema članku 10. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', 36/24., dalje: ZUS) pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne slijednike. Ističe kako je tuženik donošenjem osporavanog rješenja postupio suprotno navedenim zakonskim odredbama tako što nije poštivao pravo koje je utvrđeno i priznato tužitelju u točki III. presude niti je postupio u provedbi tog prava na način naložen mu točkom IV. izreke iste. Dakle, smatra da je tuženik protuzakonito potpuno izmijenio pravo na naknadu koje je tužitelju priznato presudom na koji način ju je praktički izmijenio i o tužiteljevom pravu na naknadu i isplatu naknade odlučio drugačije od prava priznatog u pravomoćnoj presudi sve na tužiteljevu štetu.

2.2. Ističe kako je značenje pravomoćnosti definitivno i konačno rješenje spora među strankama, a što je osnovna pretpostavka pravne sigurnosti te smatra kako u sporu između istih stranaka o kome je odlučio sud više nije moguće odlučivati drugačije od onoga kako je utvrđeno pravomoćnom odlukom suda jer presuda obvezuje.

2.3. Smatra kako sve i da je pri donošenju presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo, tuženik presudu ne može mijenjati te utvrđivati u postupku izvršenja nastup zastare i slično jer ako je smatrao da je materijalno pravo povrijeđeno mogao je presudu pobijati žalbom.

2.4. S obzirom na sadržaj presude, poslovni broj: Us l-1299/2022 od 6. travnja 2023. smatra da je tuženik u izvršenju iste trebao odlučiti samo o visini naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i to na način utvrđen presudom.

2.5. Pojašnjava kako je tužitelju sa 22. ožujka 2023. priznato pravo na mirovinu čime je status privremene nesposobnosti prestao. Smatra da je tuženik bio dužan odrediti i isplatiti stopostotnu naknadu plaće od osnovice propisane odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kroz sve ovo vrijeme od 13. rujna 2017. pa do 22. ožujka 2023.

2.6. Kako je posljednja tužiteljeva plaća prije nastupa privremene nesposobnosti za mjesec koji je prethodio trenutku nastupa privremene nesposobnosti za rad, plaća koju je ostvario kod poslodavaca HŽ Infrastruktura d.o.o., a iznosila je 4.500,00 kn / 587,25 €. Slijedom toga tužitelju za razdoblje od 13. rujna 2017. pa do 21. ožujka 2023. za svaki mjesec pripada s ovog osnova iznos od 587,25 €, s time da mu za mjesec rujan 2017. pripada pravo na naknadu za 13 dana što iznosi 258,80 €/1.949,99 kn, a za mjesec ožujak 2023. za 21 dan što iznosi 418,07 € /3.149,98 kn. Ukupno za ovo razdoblje tužitelju pripada naknada plaće na teret tuženika od 43.909,06 €/ 329.098,06 kn. U prilog navodima vezanim za slučaj osporavanja predlaže službenim putem pribaviti podatke podatke o visini isplaćene plaće tužitelju za mjesec kolovoz 2017. od tužiteljevog poslodavca HŽ Infrastruktura d.o.o. ili od strane tuženika, koji je ove podatke pribavio prilikom donošenja osporavanog rješenja. Također, predlaže vještačenje visine naknade po vještaku knjigovodstveno financijske struke.

2.7. Ističe kako je kroz ovo vrijeme tuženik dio naknade utvrđene pravomoćnom presudom isplatio i to cca 75% ukupno priznate naknade prema presudi, a to je cca 33.000,00 €/248.638,50 kn pa preostali neplaćeni iznos naknade iznosi cca 10.678, 82 € / 80.459, 56 kn. Naknada isplate plaće na teret tuženika za vrijeme privremenome nesposobnosti za rad dospijeva 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa potražuje i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa naknade pa do isplate. Predlaže pribaviti podatke o dosada isplaćenoj naknadi od tuženika te vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke u odnosu na razliku neisplaćene naknade za svaki mjesec počevši od 17. rujna 2017. pa do 21. ožujka 2023.

2.8. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, naložiti tuženiku plaćanje neisplaćene naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 13. rujna 2017. pa do 22. ožujka 2023. u iznosu od 10.678/82 eura / 80.459,56 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je specificirano tužbenim zahtjevom i naložiti tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovoga spora zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužitelja iz razloga već navedenih u obrazloženju osporavanog akta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 11. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Strankama je na takav način, u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Upravni postupak u ovoj stvari pokrenut je 21. siječnja 2021. kada se tužitelj, kao osiguranik, obratio nadležnoj Područnoj službi Požega i podnio pisani zahtjev kojim je zatražio priznavanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu za privremenu radnu nesposobnost nastalu zbog bolesti po dijagnozi PTSP-a (F 43.1) kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu započete 13. rujna 2017.

7. Naime, u ovome sporu tužitelj osporava rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, oba koja su donesena u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1299/2022 od 6. travnja 2023. Tom presudom, točkama I. i II. poništeno je ranije rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-04/21-01/53, URBROJ: 338-01- 06-05-21-03 od 20. travnja 2021. kao i rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I- 502-04/21-03/01, URBROJ: 338-11-02-21-04 od 15. veljače 2021., točkom III. presude tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad/počevši od 13. rujna 2017. i dalje dok traje privremena nesposobnost za rad, zbog bolesti: dg. posttraumatski stresni poremećaj - šifra prema MKB: F43.1, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, dok je točkom IV. naređeno tuženiku da u roku od 60 dana, od dana pravomoćnosti ove presude, donese rješenje o pravu na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad tužitelja, a temeljem utvrđene bolesti te je točkom V. tuženiku naloženo naknaditi troškove spora tužitelju.

8. U obrazloženju presude se navodi:

"41. Slijedom navedenog, sud smatra, da je donošenjem pobijanih rješenja tuženika došlo do povrede prava tužitelja, kao i do povrede Zakona na štetu tužitelja pa je temeljem odredbe članka 58. stavak 1. ZUS sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i sam riješio stvar te sukladno odredbi članka 48. i članka 52. Zakona, u svezi članka 55. Zakona i članka 8. Pravilnika priznao tužitelju pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad počevši od 13. rujna 2017. pa sve dok traje privremena nesposobnost za rad, zbog bolesti: dg. Posttraumatski stresni poremećaj – šifra prema MKB: F43.1, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

42. U skladu s navedenim, sud je donio odluku kao u točkama I, II i III izreke presude.

43. Istovremeno sud je u smislu odredbe članka 58. stavka 3. ZUS naredio tužitelju donošenje odgovarajućeg rješenja po toj osnovi, kao u točki IV izreke presude."

9. Dakle, Sud je tužitelju priznao predmetno pravo uz ograničenja iz članaka 48., 52. i 55. tada važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'' 80/13., 137/13. i 98/19. dalje: ZOZO).

9.1. Prema članku 48. ZOZO-a osiguranik za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 6. te točaka 9. i 10. ovoga Zakona ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna dok izabrani doktor ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja kod osiguranika utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad (stavak 1.). Kada je prema ocjeni izabranog doktora, a nakon provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije zdravstveno stanje osiguranika takvo da se daljnjim liječenjem ne može poboljšati te je kod osiguranika nastupila trajna nesposobnost za rad na poslovima koje osiguranik obavlja, kao i u slučaju kada privremena nesposobnost osiguranika traje neprekidno 12 mjeseci zbog iste dijagnoze bolesti, izabrani doktor je obvezan obraditi osiguranika za upućivanje na ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti te ga sa svom propisanom dokumentacijom uputiti nadležnom tijelu vještačenja mirovinskog osiguranja koje je obvezno donijeti nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti i invalidnosti osiguranika najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijedloga izabranog doktora i o istome obavijestiti izabranog doktora, poslodavca osiguranika i Zavod u roku od osam dana od dana donošenja nalaza i mišljenja (stavak 2.). Kada nadležno tijelo vještačenja mirovinskog osiguranja utvrdi da je kod osiguranika nastupila profesionalna nesposobnost za rad, odnosno neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, obvezno je u nalazu i mišljenju navesti poslove i radne zadatke koje osiguranik s obzirom na preostalu radnu sposobnost može obavljati, odnosno koje poslove i radne zadatke ne može obavljati (stavak 3.). Ako nadležno tijelo vještačenja mirovinskog osiguranja ne donese nalaz i mišljenje te ne izvijesti izabranog doktora, poslodavca osiguranika i Zavod u roku iz stavka 2. ovoga članka naknada plaće za tog osiguranika od prvoga idućeg dana, nakon isteka roka od 60 dana iz stavka 2. ovoga članka, tereti sredstva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stavak 4.). Obrada osiguranika za upućivanje na ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti tereti sredstva Zavoda samo u slučajevima kada je izabrani doktor uputio osiguranika na ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti u skladu sa stavkom 2. ovoga članka (stavak 5.).

9.2. Člankom 52. ZOZO-a propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9. i 10. ovoga Zakona u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda (stavak 1.). Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija (stavak 2.). Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na osiguranika kojem je utvrđena privremena nesposobnost zbog liječenja zloćudnih bolesti, osiguranika kojem je odobrena njega člana obitelji - djeteta oboljelog od zloćudne bolesti, osiguranika čija je privremena nesposobnost u vezi s provođenjem hemodijalize ili peritonejske dijalize te čija je privremena nesposobnost u vezi s uzimanjem i presađivanjem dijelova ljudskog tijela (stavak 3.).

9.3. U skladu s člankom 55. ZOZO-a naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, s time da kao mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti niža od 25% proračunske osnovice (stavak 1.). Naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme: 1. privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, 2. privremene nesposobnosti zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom, 3. korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena iz članka 39. točke 7. ovoga Zakona, 4. korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 39. točke 8. ovoga Zakona, 5. njege oboljelog djeteta mlađeg od tri godine života, 6. privremene nesposobnosti zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osobe, 7. dok je osiguranik izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini, 8. privremene nesposobnosti zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti (stavak 2.). Visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda, odnosno na teret sredstava državnog proračuna za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog pojave zaraze u okolini osiguranika iz stavka 2. točke 7. ovoga članka utvrđuje Zavod, s tim da najviši mjesečni iznos naknade plaće, obračunate prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28 %, osim naknade plaće iz stavka 2. točaka 3., 4. i 8. ovoga članka (stavak 3.). Pod punim radnim vremenom u smislu ovoga Zakona smatra se rad od 40 sati tjedno, ako posebnim propisom, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drukčije utvrđeno (stavak 4).

10. U upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu utvrđeno je uvidom u službene evidencije o osiguranim osobama Zavoda da je tužitelju 13. rujna 2017. njegov izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite otvorio privremenu nesposobnost za rad po dijagnozi bolesti F 62.0 (Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja) i po kojoj se dijagnozi tužitelj vodio sve do 3. travnja 2019. kada mu je izvršena promjena dijagnoze u predmetnu dijagnozu F 43.1 (PTSP). Također, tužitelj je u periodu od 13. rujna 2017. (kada se vodio po dijagnozi F 62.0) ostvario pravo na naknadu plaću u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti bez prekida do 13. ožujka 2019. Od 14. ožujka 2019. do 3. travnja 2019. ostvarivao je pravo na 50% zadnje isplaćene naknade na ime te privremene radne nesposobnosti. Počevši od 4. travnja 2019. promjenom dijagnoze bolovanja iz dosadašnje dijagnoze F 62.0 u novu dijagnozu F 43.1, budući da se radi o privremenoj radnoj nesposobnosti bez prekida, ponovno započinje ostvarivati svoje pravo na naknadu plaće u trajanju od novih 18 mjeseci, a potom od idućega dana - nakon proteka 18 mjeseci, u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene radne nesposobnosti.

11. Dakle, tužitelj je bio neprekidno privremeno radno nesposoban prvo po bolesti po dijagnozi F 62.0, pa F43.1, te je za vrijeme trajanja nesposobnosti ostvario pravo na naknadu plaće u dva navrata u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po svakoj takvoj dijagnozi. Stoga je tuženik, u smislu citiranih članaka na koje se izričito poziva Sud u svojoj ranijoj presudi, pravilno tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dijagnozom MKB klasifikacije F43.1 nastale kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za razdoblje od 4. travnja 2019. do 24. veljače 2023. te u razdoblju od 4. listopada 2020. do 24. veljače 2023. u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti.

12. Budući da su u izvršenju presude javnopravna tijela postupila sukladno prethodno citiranim odredbama i utvrđenom činjeničnom stanju, Sud ne nalazi da tuženik postupio protivno ranijoj presudi pod poslovnim brojem: Us l-1299/2022 od 6. travnja 2023. Stoga nije bilo potrebe izvesti dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi te su isti na raspravi odbijeni kao nepotrebni.

13. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke. Odbijanjem tužbenog zahtjeva za poništenjem ovdje osporavanog rješenja, supsumirana je odluka o preostalom dijelu postavljenog zahtjeva.

14. Odluka o troškovima sadržana u točki II. izreke presude donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 11. ožujka 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis