Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-907/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Švecu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec i Hanibal Hunjek iz Zagreba, Petrinska 26, protiv tuženika AS, [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-391/2022-29 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tužitelja ĐG kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-391/2022-29 od 30. listopada 2023. u toč. I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika AS, [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-391/2022- 29 od 30. listopada 2023. u toč. II., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke.

III Djelomično se uvažava žalba tužitelja ĐG i djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-391/2022-29 od 30. listopada 2023. u toč. VIII. i IX. izreke (odluci o troškovima postupka) i sudi na način da se nalaže tuženiku AS, [adresa] da tužitelju ĐG, uz već dosuđeni parnični trošak od 300,00 eura (za financijsko vještačenje) naknadi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 568,75 eura, u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, od 30. listopada 2023. pa do isplate.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. O d b i j a j u s e tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 029- 50- 3513162 zaključen 12.06.2006., sa osiguranjem naplate prijenosa prava vlasništva na vozilu marke "HYUNDAI", tip vozila "ACCENT", mode vozila "MCT 4 VR GL 1.5", broj šasije: [broj šasije], a kojim je tuženika AS ([osobni identifikacijski broj]), [adresa] odobrio i isplatio tužitelju OG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kredit za kupnju novog vozila u iznosu od 24.435,57 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju AS (u daljnjem tekstu: kreditor), važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 60 mjeseci (5 godina), uz promjenjivu kamatnu stopu od 2,95 % godišnje, koji je ovjeren kao ovršni javnobilježnički akt kod javnog bilježnika Mladena Bureca dana 12. lipnja 2006., pod brojem: OU-852/2006, između tuženika kao davatelja kredita, te tužitelja, kao korisnika kredita.

II. Nalaže se tuženiku AS ([osobni identifikacijski broj]), [adresa] da tužitelju OG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] Đ 53, na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog Ugovora o kreditu primio od 13.06.2006 do 01.07.2011., isplati iznos od 5.689,67 Eur (slovima: pet tisuća šest stotina osamdeset devet eura i šezdeset sedam eurocenti)/ 42.868,80 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2011. do isplate, prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postonih poena do 31.07.2015; od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavile prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.".

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan pod točkom 2. ugovora o kreditu broj: 029-50-3513162, od 12. lipnja 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba broj: OU-852/2006., a odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i glasi da je kamatna stopa: "…godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora".

III. O d b i j a se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju OG (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 523,45 Eur (pet stotina dvadeset tri eura i četrdeset pet eurocenti)/ 3.943,97 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 4,82 Eur tekućom od 21.11.2007. do isplate

- na iznos od 4,73 Eur tekućom od 27.12.2007. do isplate

- na iznos od 4,84 Eur tekućom od 31.01.2008. do isplate

- na iznos od 4,87 Eur tekućom od 14.02.2008. do isplate

- na iznos od 4,98 Eur tekućom od 12.03.2008. do isplate

- na iznos od 4,99 Eur tekućom od 01.04.2008. do isplate

- na iznos od 9,06 Eur tekućom od 14.05.2008. do isplate

- na iznos od 9,10 Eur tekućom od 10.06.2008. do isplate

- na iznos od 8,97 Eur tekućom od 25.07.2008. do isplate

- na iznos od 8,98 Eur tekućom od 29.08.2008. do isplate

- na iznos od 9,03 Eur tekućom od 25.09.2008. do isplate

- na iznos od 9,33 Eur tekućom od 16.10.2008. do isplate

- na iznos od 9,72 Eur tekućom od 14.11.2008. do isplate

- na iznos od 9,30 Eur tekućom od 18.12.2008. do isplate

- na iznos od 9,89 Eur tekućom od 29.01.2009. do isplate

- na iznos od 10,07 Eur tekućom od 23.02.2009. do isplate

- na iznos od 13,24 Eur tekućom od 16.03.2009. do isplate

- na iznos od 13,39 Eur tekućom od 09.04.2009. do isplate

- na iznos od 13,35 Eur tekućom od 14.05.2009. do isplate

- na iznos od 13,13 Eur tekućom od 16.06.2009. do isplate

- na iznos od 13,21 Eur tekućom od 16.07.2009. do isplate

- na iznos od 13,12 Eur tekućom od 03.08.2009. do isplate

- na iznos od 13,16 Eur tekućom od 21.09.2009. do isplate

- na iznos od 13,06 Eur tekućom od 29.10.2009. do isplate

- na iznos od 13,09 Eur tekućom od 04.11.2009. do isplate

- na iznos od 13,15 Eur tekućom od 11.12.2009. do isplate

- na iznos od 13,49 Eur tekućom od 12.01.2010. do isplate

- na iznos od 13,61 Eur tekućom od 22.02.2010. do isplate

- na iznos od 13,89 Eur tekućom od 29.03.2010. do isplate

- na iznos od 13,85 Eur tekućom od 23.04.2010. do isplate

- na iznos od 14,16 Eur tekućom od 17.05.2010. do isplate

- na iznos od 14,23 Eur tekućom od 15.06.2010. do isplate

- na iznos od 14,68 Eur tekućom od 13.07.2010. do isplate

- na iznos od 15,23 Eur tekućom od 27.08.2010. do isplate

- na iznos od 14,93 Eur tekućom od 20.09.2010. do isplate

- na iznos od 14,98 Eur tekućom od 19.10.2010. do isplate

- na iznos od 14,70 Eur tekućom od 02.11.2010. do isplate

- na iznos od 15,53 Eur tekućom od 13.12.2010. do isplate

- na iznos od 15,79 Eur tekućom od 18.01.2011. do isplate

- na iznos od 15,59 Eur tekućom od 18.02.2011. do isplate

- na iznos od 15,70 Eur tekućom od 14.03.2011. do isplate

- na iznos od 15,37 Eur tekućom od 05.04.2011. do isplate

- na iznos od 16,70 Eur tekućom od 30.05.2011. do isplate

- na iznos od 16,43 Eur tekućom od 10.06.2011. do isplate

prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o zateznoj kamati, u svezi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015., prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana.".

IV. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan pod točkama 1. i 7. ugovora o kreditu broj: 029-50-3513162, od 12. lipnja 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba broj: OU-852/2006., a odnosi se na način isplate i otplate kredita (valutnu klauzulu) i glasi da se kredit i isplaćuje i otplaćuje:

Toč.

1.

"Kunska

protuvrijednosti

CHF

24.435,57

(dvadesetčetiritisućečetiristotrideset pet švicarskih franaka i pedesetsedam centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.".

Toč. 7. "… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita…".

V. N a l a ž e s e tuženiku Raiffeisenbank Austira d.d. da tužitelju ĐG plati iznos od 968,04 EUR (devetstošezdesetosam eura i četiri centa)/ 7.293,68 kn (sedamtisućadvijestodevedesettri kune i šezdesetosam lipa)1 sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

0,95 EUR/ 7,16 kn od 21. rujna 2006. godine pa do isplate,

8,38 EUR/ 63,14 kn od 14. studenoga 2008. godine pa do isplate,

9,30 EUR/ 70,07 kn od 18. prosinca 2008. godine pa do isplate,

13,16 EUR/ 99,15 kn od 29. siječnja 2009. godine pa do isplate,

18,52 EUR/ 139,54 kn od 23. veljače 2009. godine pa do isplate,

10,18 EUR/ 76,70 kn od 16. ožujka 2009. godine pa do isplate,

13,34 EUR/ 100,51 kn od 9. travnja 2009. godine pa do isplate,

12,54 EUR/ 94,48 kn od 14. svibnja 2009. godine pa do isplate,

7,82 EUR/ 58,92 kn od 16. lipnja 2009. godine pa do isplate,

9,54 EUR/ 71,88 kn od 16. srpnja 2009. godine pa do isplate,

7,56 EUR/ 56,96 kn od 3. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

8,51 EUR/ 64,12 kn od 21. rujna 2009. godine pa do isplate,

6,42 EUR/ 48,37 kn od 29. listopada 2009. godine pa do isplate,

6,91 EUR/ 52,06 kn od 4. studenoga 2009. godine pa do isplate,

8,28 EUR/ 62,39 kn od 11. prosinca 2009. godine pa do isplate,

15,40 EUR/ 116,03 kn od 12. siječnja 2010. godine pa do isplate,

17,97 EUR/ 135,39 kn od 22. veljače 2010. godine pa do isplate,

23,98 EUR/ 180,68 kn od 29. ožujka 2010. godine pa do isplate,

23,18 EUR/ 174,65 kn od 23. travnja 2010. godine pa do isplate,

29,71 EUR/ 223,85 kn od 17. svibnja 2010. godine pa do isplate,

31,29 EUR/ 235,75 kn od 15. lipnja 2010. godine pa do isplate,

40,83 EUR/ 307,63 kn od 13. srpnja 2010. godine pa do isplate,

52,61 EUR/ 396,39 kn od 27. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

46,21 EUR/ 348,17 kn od 20. rujna 2010. godine pa do isplate,

47,12 EUR/ 355,03 kn od 19. listopada 2010. godine pa do isplate,

41,26 EUR/ 310,87 kn od 2. studenoga 2010. godine pa do isplate,

58,97 EUR/ 444,31 kn od 13. prosinca 2010. godine pa do isplate,

64,38 EUR/ 485,07 kn od 18. siječnja 2011. godine pa do isplate,

60,21 EUR/ 453,65 kn od 18. veljače 2011. godine pa do isplate,

62,52 EUR/ 471,06 kn od 14. ožujka 2011. godine pa do isplate

55,57 EUR/ 418,69 kn2 od 5. travnja 2011. godine pa do isplate,

83,74 EUR/ 630,94 kn od 30. svibnja 2011. godine pa do isplate i

80,96 EUR/ 609,99 kn od 10. lipnja 2011. godine pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržan pod točkom 3. ugovora o kreditu broj: 029-50-3513162, od 12. lipnja 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba broj: OU-852/2006., a odnosi se na naplatu naknade i glasi:

"Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznos kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".

VII. N a l a ž e s e tuženiku Raiffeisenbank Austira d.d. da tužitelju ĐG na ime naplaćene naknade za kredit plati iznos od 499,33 EUR (četiristodevesesetdevet eura i tridesettri centa)/ 3.762,17 kn (tritisućesedamstošezdesetdvije kune i sedamnaeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. N a l a ž e s e tuženiku Raiffeisenbank Austira d.d. da tužitelju ĐG naknadi troškove postupka u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura)/ 2.260,35 kn (dvijetisućedvijestošezdeset kuna i tridesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena tekućom od 30. listopada 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IX. Svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja.''

2. Protiv navedene presude u toč. I., III., VIII. i IX. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, odnosno u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Između stranaka je neprijeporno da su dana 7. lipnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju osobnog vozila, s rokom vraćanja od 5 godina. U Ugovoru je glavnica kredita bila vezana za CHF, primjenom odredbi o valutnoj klauzuli te je ugovoreno da se kamata obračunava u valuti CHF a naplaćuje u kunama prema važećem tečaju tuženika za švicarski franak na dan plaćanja. Kamatne su se stope tijekom utuženog razdoblja mijenjale jednostranom odlukom tuženika. Isto je tako nesporno da je tuženik obvezao tužitelja na platež jednokratne naknade od 3,30% iznosa kredita. Između stranaka je prijeporno da li presude iz kolektivne zaštite potrošača čine ugovor o kreditu ništetnim jer su ništetni bitni sastojci ugovora: predmet i cijena, kao i ugovorna odredba kojom je tužitelju naloženo platiti jednokratnu naknadu od 3,30% od iznosa kredita. Točkom II. izreke presude prvostupanjski je sud utvrdio ništetnom odredbu iz toč. 2. Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali je u toč. III. izreke neosnovano odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom zbog ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi. Na temelju ispravno utvrđenih odlučnih činjenica neosnovano je odbijen kondemnatorni tužbeni zahtjev s osnova promjenjive kamatne stope, jer je sud prvog stupnja zauzeo pogrešni pravni stav glede početka tijeka zastare. Ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena je tek ovom presudom, koja i nije pravomoćna, pa zastara i nije počela teći. Pobijana je odluka kontradiktorna, nerazumljiva i proturječi sama sebi jer u ovoj pravnoj stvari nije nastupila zastara kako deklaratornog tako ni restitucijskog zahtjeva tužitelja. Temeljem odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku u tužbi je istakao glavni i eventualni tužbeni zahtjev tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. U pobijanoj presudi sud ne utvrđuje, odnosno pogrešno utvrđuje vrijednost predmeta spora jer se prvi postavljeni tužbeni zahtjev ne zbraja s eventualno kumuliranim i isto ne utječe na uspjeh tužitelja u sporu jer nije tražio prihvaćanje oba zahtjeva već jednog od njih. Stoga je pogrešno u toč. IX. izreke sud prvog stupnja odredio da svaka stranka snosi svoje troškove. U konkretnome su izostali razlozi odbijanja prvopostavljenog zahtjeva i kao jedini razlog sud vidi u tome da je "tuženik tužitelju isplatio kredit sukladno ugovorenim uvjetima, a da ga je tužitelj u cijelosti otplatio" što i nije relevantno. Uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značaja, već ništetnost bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Čak i kada je ugovor raskinut ta činjenica ne predstavlja zapreku za utvrđenje njegove ništetnosti, jer razlozi za ništetnost nastupaju već samim zaključenjem ugovora. Prvostupanjski je sud osim počinjenja bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrdio i činjenično stanje, odnosno odlučne činjenice koje se odnose na nepoštenost, odnosno ništetnost ugovornih odredbi te plateža jednokratne naknade od 3,30% od iznosa kredita. Suprotno navedenom, smatra da je ugovor o kreditu ništetan u cijelosti. Odredba o anuitetnoj otplati kredita znači da je tužitelj u prvim godinama kredita otplatio uglavnom kamate, a tek tada glavnicu, pa iako je ta odredba dopuštena, omogućila je tuženiku da nezakonitim povećanjem kamata, nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja. Odredba o načinu otplate sadržana u čl. 7. Ugovora o kreditu također je ništetna jer su iznosi anuiteta obračunati na temelju ništetnih komponenti. Budući je isplatio kredit po predmetnom ugovoru ima pravni interes tražiti utvrđenje ugovora ništetnim, jer se ništetnost utvrđuje "ex tunc", odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Nemogućnost konvalidacije ništetnih ugovora ima temelj u činjenici da isti predstavlja najtežu povredu javnih interesa izraženu kroz odredbu čl. 328. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje kako utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastarnim rokovima. Tužitelju je pobijanom presudom povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje. Osim toga, razvidno je da je za postupanje u ovom predmetu bio stvarno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu iako je stvarna nadležnost tog suda promijenjena i izmijenjena na način da je Općinski sud u Zlataru imenovan kao drugi stvarno nadležni sud, što je tužitelju izazvalo nepotrebne troškove.

3. Protiv iste prvostupanjske presude u toč. II., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima. Zanemaruje navode tuženika da su sporne odredbe o kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi tužitelju bile jasne, o njima se pojedinačno pregovaralo i nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tuženik je postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tužitelj kod zaključenja ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbe ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Sud pogrešno zaključuje da ugovorne strane nisu pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu, po vlastitom je izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima različitih valuta koje je tuženik nudio, samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF. Svakom su klijentu djelatnici tuženika objasnili činjenice važne za donošenje odluke o zaključenju ugovora o kreditu i tužitelju je valutna klauzula u CHF najviše odgovarala. Sud prvog stupnja je pogrešno zaključio da su odredbe čl. 3. Ugovora ništetne. Pravnu osnovu za naplatu jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita predstavlja upravo odredba čl. 3. Ugovora o kreditu i opći akti tuženika i tužitelju ne samo da je pojašnjena sporna odredba već je njihov prihvat potvrdio i pred javnim bilježnikom prilikom solemnizacije. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe poštene ako su jasne, lako razumljive i uočljive. Tužitelj nikada nije prigovarao visini anuiteta a ni koristio pravo da raskine ugovor. Način na koji je protumačen direktni učinak presuda iz kolektivnog spora tuženika je onemogućio u dokazivanju činjenica i okolnosti na temelju kojih se utvrđuje nepoštenost osporenih ugovornih odredbi, jer su zanemarene okolnosti konkretnog slučaja. Sud je najprije trebao utvrditi jesu li sporne odredbe o kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi jasne, lako razumljive i uočljive. Odluke u slučaju Franak ne djeluju "erga omnes" već iz njih proizlazi da potrošači svoje navode o povredi prava mogu zasebno dokazivati. Prigovara odluci o troškovima postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Prema odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje ZOPK) potrošač može pokrenuti postupak u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

6.1. Za suđenje u predmetnom sporu stvarno je nadležan općinski sud, sukladno odredbi čl. 34. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), odnosno općinski sudovi sude u prvom stupnju u svim sporovima koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkog ili kojih drugih sudova.

6.2. Ovdje je za kazati da je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu od 5. rujna 2022. sukladno odredbi čl. 11. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23. i 155/23.; dalje ZS) određeno da u predmetnom sporu kao stvarno nadležni sud postupa prvostupanjski sud, Općinski sud u Zlataru, kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to povodom prijedloga predsjednika prvostupanjskog suda, Općinskog suda u Zlataru sa zahtjevom za ustupom predmeta "kako bi suci građanskog odjela ostvarili očekivani obim rješavanja sudskih predmeta s obzirom na manji priljev novih predmeta", pa je iz tog razloga u predmetnom sporu postupao upravo Općinski sud u Zlataru.

7. Glede žalbenog prigovora tužitelja na vrijednost predmeta spora, za kazati je da je sam tužitelj u tužbi odredio vrijednost predmeta spora na iznos od 44.880,62 kn koja je dakle bila mjerodavna i za odlučivanje o troškovima postupka i istu sud prvog stupnja nije korigirao svojom odlukom, u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP.

8. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalbe stranaka jer presuda sadrži neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika te se presuda može ispitati, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud, po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

9. Predmet spora su:

- glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu broj 029-50-3513162 od 7. lipnja 2006. ovjerenog pred javnim bilježnikom Mladenom Burecom iz Zagreba broj: OU-852/2006 od 12. lipnja 2006. (l.s. 18-22) i isplatu iznosa od 5.689,67 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate (l.s. 236) i

- eventualni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (u toč. 1. i 7. Ugorova) i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu (u toč. 2. Ugovora) i isplata iznosa od 523,45 EUR s pripadajućom zateznom kamatom zbog ugovorene promjenjive kamatne stope te isplata iznosa od 968,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom radi ugovorene valutne klauzule te zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe toč. 3. Ugovora koja se odnosi na naplatu 3,30% jednokratne naknade naplaćene prilikom prvog korištenja kredita, uz isplatu iznosa od 499,33 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. Prvostupanjski sud je u toč. I. izreke odbio glavni tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su prema odredbi čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Eventualna ništetnost odredaba ugovora u dijelu kojim je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom na to da to nisu bili elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači za sobom ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora, imajući u vidu odredbu čl. 324 ZOO.

11. Isto tako, odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., 46/07. i 79/07.; dalje ZZP/03) i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 41/14.; dalje ZZP/07) izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.

12. Tužitelj smatra da valutna klauzula te odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu te da ništetnost tih odredaba rezultira time da sam ugovor ne može opstati, pri čemu je valutna klauzula obuhvaćena pojmom "glavni predmet ugovora", a bitan sastojak ugovora je i cijena korištenja novčanog iznosa i bez kamate kao cijene, naplatni pravni posao bi bio ništetan ili nepostojeći.

13. Ugovorom o kreditu se, prema odredbi čl. 1021. ZOO, banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

14. U konkretnom slučaju, tuženik se obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 24.435,57 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te nije sporno da je tuženik svoju obvezu ispunio na ugovoreni način. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

15. Međutim, valutna klauzula spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveze, opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. S obzirom na to da je valuta ispunjenja obveze iz ugovora HRK, time što je odstranjena valutna klauzula krediti ostaju na snazi kao krediti u kojim su obveze ugovornih strana određene u kunama.

16. Isto tako, utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, nakon presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., nema učinak nemogućnosti opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

17. Dakle, činjenica da su odredbe o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke ništetne, nisu razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati u smislu odredbe čl. 324. ZOO.

18. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je u svojim odlukama i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024.

19. Iz navedenih razloga žalba tužitelja protiv odluke o glavnom tužbenom zahtjevu u toč. I. i II. izreke nije osnovana, slijedom čega je trebalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.

20. Prvostupanjski sud je u toč. II. izreke usvojio eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi te u toč. IV. izreke utvrđenje ništetnosti o valutnoj klauzuli te isplatu iznosa od 968,04 EUR s pripadajućom kamatom zbog ugovorene valutne klauzule (u toč. V. izreke), dok je odbio tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži isplata iznosa od 523,45 EUR zbog ugovorene promjenjive kamatne stope (u toč. III. izreke). Isto je tako u toč. VI utvrdio ništetnom odredbu u toč. 3. Ugovora koja se odnosi na naplatu jednokratne naknade od 3,30% te isplatu tužitelju iznosa u visini te naknade.

21. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno slijedeće:

- da su tuženik, kao kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita sklopili 7. lipnja 2006. Ugovor o kreditu broj 029-50-3513162 kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.435,57 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, na rok otplate od 60 mjeseca s namjenom kupnje automobila,

- da je u čl. 7. Ugovora /način otplate/ ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, s tim da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da razlika plaćenih anuiteta po tužitelju uzimajući u obzir dan dospijeća anuiteta u odnosu na tečaj CHF u vrijeme korištenja kredita, i promjene tečaja prilikom otplate u razdoblju od 20. srpnja 2006. do 10. lipnja 2011. iznosi 7.293,68 kn/968,04 eur

- da je u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) ugovaranje valutne CHF prema tečaju u odnosu na kunu na dan dospijeća svakog mjesečnog anuiteta ponaosob, obračunatog po tuženiku, stranka kojeg je bio i tuženik, utvrđena nepoštenost odredbi ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., u dijelu vezivanja obveze potrošača za valutu u CHF prema tečaju kreditora na dan dospjelosti svakog anuiteta ponaosob.

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7219/2013 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. te je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi slijedom čega bi tužitelj mogao ostvariti pravo povrata preplaćenih anuiteta.

22. Tuženik je u postupku prigovarao:

- primjeni pravila o učincima odluke donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na ugovore o kreditu (čl. 502.c ZPP),

- okolnosti da je Ugovor o kreditu ugovornim strankama bio jasan i razumljiv, da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile lako uočljive, jasne i razumljive,

- zaključcima prvostupanjskog suda vezano za odlučne činjenice: jesu li odredbe Ugovora o kreditu i to odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive tužitelju te može li se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17-10 te presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/18-11 kao i presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. primijeniti izravno na predmetni ugovor bez provođenja drugih dokaza.

23. Tumačenjem činjenica po tuženiku i zaključcima koji iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi u dvojbu izbor i primjenu pravila o učincima odluka donesenih po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te iskazana pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o pravnoj osnovi predmetnog spora.

24. Naime, pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima je propisano:

- da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo

(čl. 81. ZZP/03, čl. 96. ZZP/07),

- da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03, čl. 99. ZZP/07),

- da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (čl. 85. ZZP/03, čl. 100. ZZP/07),

- da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (čl. 86. ZZP/03, čl. 101. ZZP/07),

- i da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (čl. 87. ZZP/03, čl. 102. ZZP/07).

25. Direktivom Vijeća 93/13/EEZ utvrđeni su ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, među ostalim i odredbom čl. 3. u kojoj se navodi:

- da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (čl. 3. st. 1.);

- da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu članka 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i da kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (čl. 3. st. 2.).

26. Prema navedenim odredbama i ciljevima postavljenim Direktivom 93/13/EEZ, a vezano za promjenjivu stopu redovne kamate i valutu u CHF, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno čl. 138.a u vezi čl. 131. st. 1. ZZP/07).

27. U smislu tih zakonskih odredbi, ciljeva Direktive 93/13/EEZ i odredbe članka 502.c ZPP kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava, potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

28. Presudama za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a ZPP), kako je navedeno, stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. – 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno da su odredbe ugovora o promjenjivoj stopi redovnih kamata i vezivanje obveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi za klijente kao potrošače) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošača zbog ugovaranja promjenjive stope redovne kamate i vezivanje obveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF, utvrđivanjem po srednjem tečaju kreditora na dan dospjelosti svakog anuiteta mjesečno, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koje bi utjecale na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana.

29. Tuženik u predmetnoj parnici ne tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama, niti objašnjava prvostupanjskom sudu kako su bili definirani parametri kod primjene valutne klauzule odnosno je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razrađivana uzročno posljedična veza kretanja valute CHF, a ako jest na koji način ih je prezentirao korisnicima kredita, kao ni parametri koji bi utjecali na promjenu stope ugovorene kamate.

30. Tuženik tijekom postupka kao i u žalbi tvrdi da se radilo o odredbama koje je bilo lako razumjeti i koje su bile jasne. U konkretnom slučaju nije sporno da su ugovorne odredbe za tužitelja bile jasne i razumljive u jezičnom i gramatičkom smislu, da su mu bile načelno jasne obveze koje njima preuzima te da je ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te jednokratne ulazne naknade bilo dopušteno. Međutim zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, takve informacije dužan je dati kreditor, a tuženik niti ne tvrdi da je takve informacije dao.

31. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je ocjenu ništetnosti dijelova čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu te odredbu čl. 2. istog Ugovora pravilno utemeljio na presudi koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa.

32. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnom i odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu prema kojoj se tužitelj kao korisnik kredita obvezao kreditoru platiti naknadu za odobrenje kredita od 3,30% te kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju takve ništetne odredbe.

32.1. Tužitelj s tuženikom nije pojedinačno pregovarao o navedenoj odredbi Ugovora, već je isključivo prihvatio ponudu tuženika kao kreditora u formi ugovora koji je već unaprijed bio sastavljen po kreditoru, dakle, radilo se o tipskom ugovoru koji se ne razlikuje od drugih ugovora koje je tuženik zaključivao s drugim korisnicima kredita, što tuženik tijekom postupka i nije osporavao.

32.2. Na te je okolnosti saslušan tužitelj ĐG kao stranka i iz njegovog iskaza proizlazi kako mu je u banci "predočen sastavljeni ugovor" i da ga nisu ni na što upozoravali, "pa ni u pogledu jednokratne naknade". Tužitelj tvrdi: "ugovor je već bio sastavljen i nisam imao osjećaj da bi o bilo čemu mogao pregovarati" (l. s. 240).

33. Neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštene odredbe iz potrošačkog ugovora nikad nisu ni bile ugovorene.

34. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe ili njezinog dijela nije bilo.

35. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (čl. 323. st. 1. ZOO), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

36. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje CG, dipl. oec., proizlazi da je tuženik uslijed povećanja tečaja u odnosu na početni tečaj za cijelo vrijeme otplate kredita više obračunao iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 968,04 EUR na osnovi razlike anuiteta uslijed promjene tečaja za valutu CHF, a zbog ugovorene promjenjive kamatne stope za razdoblje od 20. srpnja 2006. do 10. lipnja 2011. iznos od 523,45 EUR.

37. Obveza tužitelja na otplatu predmetnog kredita, a time i na plaćanje svakog pojedinog anuiteta, bila je vezana uz valutnu klauzulu, na način da je odredbom čl. 7. Ugovora propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a imajući u vidu da se zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno smatra zahtjevom za vraćanjem stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO), slijedi da je stjecatelj obvezan vratiti stečeno bez osnove, što u konkretnom slučaju znači da je tuženik dužan vratiti tužitelju svaki pojedini preplaćeni iznos u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, slijedom čega je izračun vještaka u skladu s odredbama predmetnog ugovora, ali i s odredbom čl. 22. ZOO.

38. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio navedeni iznos, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatiti tužitelju taj iznos (čl. 1111. st. 3. ZOO) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja do isplate (čl. 1115. ZOO, čl. 29. st. 1., 2/2. 7. i 8. ZOO). Na navedene pojedinačne iznose tuženik je dužan tužitelju platiti kamate od dana kad su plaćeni, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove te iznose, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

39. Neosnovano je i ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare, jer rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora o kredita u CHF počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju vezano za valutu u CHF od 14. lipnja 2018. kada je donesena pravomoćna presuda u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a predmetna tužba podnesena je 9. kolovoza 2022., dakle prije isteka roka zastare od pet godina (čl. 225. ZOO).

40. Međutim, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. i njome je utvrđeno da je tuženik zaključujući ugovore o kreditima koristio u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe bez odgovarajućih ugovornih parametara i jednostavnom odlukom, samim obavještavanjem, pa kako je tužba u konkretnome glede preplate zbog ugovornih promjenjivih kamatnih stopa podnesena 9. kolovoza 2022., izvan roka od 5 godina, to je u odnosu na preplatu tog iznosa zahtjev tužitelja zastario, slijedom čega je sud prvog stupnja u toč. III. izreke pravilno odbio taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

41. Odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak u iznosu od 300,00 EUR, koji se odnosi na trošak financijskog vještačenja, koji je bio nužan za donošenje odluke, s tim da je, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u postupku u toč. IX. odredio da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja imajući u vidu odredbu čl. 154. st. 2. i st. 4. ZPP te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa).

42. Međutim, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova kada je sud jednom odlukom odlučio o oba postavljena tužbena zahtjeva, ali samo za one radnje koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio u parnici (a to je eventualni tužbeni zahtjev) i samo za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu.

43. Tužitelj je uspio s eventualnim tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, radi utvrđenja ništetnosti odredbe glede ugovorene valutne klauzule i ništetne odredbe koja se odnosi na naplatu jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita te isplate preplaćenih iznosa zbog ugovorene valutne klauzule i jednokratne naknade, dok nije uspio sa zahtjevom za isplatu preplaćenog iznosa zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, pa je njegov uspjeh u parnici cca 85%, a tuženikov 15%, odnosno obračunom postotaka sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelj je u sporu uspio sa 70% te mu se u tom omjeru ima priznati trošak.

44. Tužitelju je trebalo priznati slijedeći parnični trošak, s obzirom na njegov uspjeh glede postavljenog eventualnog tužbenog zahtjeva:

- za sastav tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa); za zastupanju na odgođenom ročištu od 2. prosinca 2022. – 25 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife; za sastav podneska od 6. veljače 2023. – 25 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife; za zastupanje na ročištu do 14. veljače 2023. - 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za sastav podnesaka od 17. travnja 2023. i 24. svibnja 2023. od po 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife te za zastupanje na ročištima od 26. svibnja 2023. i 18. rujna 2023. od po 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) te PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) čini trošak tužitelja u iznosu od 812,50 eura, odnosno 70% od tog iznosa – 568,75 eura.

45. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 1. prosinca 2022., s obzirom da mu je priznat trošak zastupanja na ročištu od 2. prosinca 2022., na kojem je taj podnesak mogao uručiti tuženiku, kao ni trošak sastava podneska od 17. svibnja 2023. jer je isti identičan podnesku od 17. travnja 2023., za sastav kojega je tužitelju već priznat trošak u punom iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Nisu mu priznati niti troškovi prijevoza na relaciji Zagreb-Zlatar-Zagreb (trošak goriva i plaćene cestarine) jer u spisu nema dokaza o visini tog troška.

46. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja i u cijelosti žalbu tuženika kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, odnosno istu presudu djelomično preinačiti i odlučiti kao u izreci u toč. I, II i III ove drugostupanjske presude, po čl. 373. toč. 3. ZPP.

47. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan u toč. IV izreke ove drugostupanjske presude, jer je tužitelj sa žalbom uspio tek neznatno, u odnosu na dio troškova postupka.

Zadar, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov